Pozvala mi se prijateljica, vrsna kuharica, na ručak. Oduševila sam se. Pita me što ću spremati. Kažem iznenadjenje. Znam dobro spremiti griz knedle i pire ... Ono drugo tako, tako, tek da ne umreš od gladi.
Stavila sam slatku malu keceljicu, kao u porno filomovima. Tko gleda zna, ko ne gleda, ne gledam ni ja, taman posla to gledati.
Kuha se krumpir, mljeveno se prčaka s lukom i začinima. Sad sve to spojiti, zaliti mileramom i jajima, gurnuti u pećnicu i gotovo. Smeškam se ja zadovoljno kao da je već na stolu.
Pećnica ??
Ijaooo, prije nekoliko dana je pokazala svoju goru stranu. Prvo je umjesto da sjedi na 180 stupnjeva, ripila na + tisuću sa tendencijom rasta temperature i paljenjem do pepela svega u bližoj i daljoj okolici. Mora da voli sirenu vatrogasaca, jer su se oni već pripremili da kao striptizete zajašu one šipke. Nikad mi nije jasno zašto ne silaze kao sav normalan svijet stepenicama ??
Poslije toga se uvrijedila što sam urlala po kuhinji i ni makac ... samo što mi se nije isplazila. Što će reći od musake u pećnici ništa.
Gledam one kuhane krumpire, ono meso što se baškari s lukom i začinima kao da je na plaži u Baški, gledam ga kao smrtnog neprijatelja i najradje bih frljnula sve kroz prozor. Ne smije, zabranili i bacanje mrvica kroz prozor gladnim ptičicama od kad je onaj susjed sa šestog kata sa mrvicma bacio i plastične boce pive, a one pale nekom pored glave. Razumijem da su pale na glavu, ali čovjek promašio, treba ga razumjeti, i oprostiti, a ne prijetiti mu sudom.
Kutlačom pipkam ono čudo ne bi li mi kako pomoglo. Problem je što je ta moja prijateljica ona od preciznih. Ako piše da trba 50 deka mesa, ne može biti 51, ili ako je dva zrna bibera, ne može se samo nagnuti kesa, pa koliko ispadne.
I genije sjeti. Moram napisati knjigu recepata kad sam tako dobar kuhar. Tu će za količine pisati za svaku stavku ili po izboru, ili od oka, ili malo, ili više nego je uobičajeno. Tako se kuhari neće morati gnjaviti mjerenjem namirnica.
I sve je dobro prošlo. Damastni stoljnjak, svetlucave čaše, glazba lagana, ma što to lagano značilo, svijeće više ne palim, ne osjećam se ugodno s njima. Vizuelni efekt je glavni, to jest zbuniti protivnika.
Slika nema blage veze sa receptom, ali često ni komentari sa postom. zato svako neka izabere keksić, srce , ptičicu, što voli ...
Juha je dobro prošla ...
Sad tuš
Trutu ru tu tu...
Musaka na pladnju svečano iznesene, onako malo podignutih ruku da gosti odmah ne vide što će jesti. Paziti da im to sve ne sklizne na glavu dok se spušta na sto, naročito ako je musaka koju sam ja spremila, što će reći živahna.
-To je musaka ??
Uspjelo je.
Svi su zabezeknuti, malo zbunjeni, brzo trpam sve moguće i nemoguće salate boje se prelijevaju, vino se bira ... Dobro je, prvi šok su preživjeli. Sad kad su oči prihvatile, valjda će i želudac.
-Odlično je.
-Ma, čuj, daj mi recept, moraš ovaj put ...
Branim se smješkajući se
-Ne ne, to je tajna kuće.
Da je tajna, tajna je i za mene što sam spremala.
Od one kuhane krumpirčine sam napravila pire, omaklo se malo više putera, a manje mlijeka bilo, pa se naprvila dosta tvrdo. Meso s lukom krupno rezanim je izgledalo kao jež kad krene u napad pa raširi bodlje.
Što sam mogla, u šake pire, pored njega bodljikavo meso, pa kuglice. Sve sam naredjala u pladanj, i odozgo sipala peršin kao ljuske, stavila dvije paprike kao kljove i ispao vizualno kao neki dinosaur sa Sirijusa ...
--Kad meca kuha uvijek je iznenadjenje… smiju se svi…
Dobar tek ...
