Čitam po časopisima upute za bolji život. Na fejsbuku sve neki pametni, uspješni ljudi, opet direktive kako se ponašati da ti život bude med i mlijeko.
Sad medom moraš biti oprezan, ako se malo prospe, zakelji ti se pa si nagrabusio. Ne valja mnogo sladak život.
I ono s mlijekom mi nije baš jasno. Piju ga bebe, a poznato je da se one deru i plaču dok ne shvate da se može to mlijeko gurnuti ručicama ili naduti obraz i sve pljunuti na okoliš koja davi. Piju ga i oni malo stariji, ali tek kad ispiju vinca i žestine u količinama koje su im određene sudbinom. Nešto nisam ni primijetila da su oduševljeni mlijekom. Moj striček, kad mu se nešto pokvarilo oko srca, a ja mu kazala da je za srce dobro svaki dan popiti čašu crnoga, govorio je da sam ja bolja od svakog doktora i njihovih lijekova.
I tako pročitam u nekom časopisu, da se prvih dana nove godine mora napustiti sigurna luka i punim jedrima zaploviti. I što ću, pametni ljudi, a sreća je sreća i krenem ja jutros iz mirne luke, što će reći iz toplog zagrijanog stana, u bure života.
Vani snijeg kad mu vrijeme nije, u sred zime. Na izlazu iz kuće rampa za starije ili za kolica. Ono strmeklija, usred leta da se kotrljaš, ali zakon je ispoštovan. Hrabro stanem na to čudo i krenem, srećom raširenih jedra. Što krenem, poletim, raširenih ruku i vriskom kao da sam mlada snaga nekog od milijun natječaja pevača. Noge mi polete u vis, krila negdje nestadoše, ja se upikirah na ružu punu trnja za koju svi kažu da je ljepotica od cvijeća. Nije mi bilo do njenog zagrljaja pa se raširenih ruku kao da sam u paraglajderu vinuh susjedu, koji se sa kruhom vraćao pošteno kući, to jest u svoju mirnu luku, pravo na glavu. Siroti čovjek nije se nadao terorističkom napadu pa samo sjede u snijeg. On sjede, ja na njega, a kroz interfon se čuje glas njegove ženice
-Pijanduro jedna, dolazi kući.
Naravno video nadzor susjeda radi punom parom, pa kako TV program nije nešto zanimljiv, ne možeš ući ni izaći iz kuće da te susjetke ne registriraju.
Sjedim ja na susjedu, srećom on punačak pa izdrža ovaj atak i počnem se smijati. Njemu prvo nije bilo do smijeha, zna što ga čeka kod kuće, a onda moj zarazan smijeh uhvati i njega. Susjedi se sigurno dopalo što sjedim na njenom mužu, ai nije pravi muž, nego vezista, pa dolete, kiselo se smešeći, i izda naredjenje,
-Na kavu oboje, ohladit se.
Zbog dobro susetskih odnosa, energično pozvah kod mene na kavu i one tandrmoljke preostale od dočeka Nove.Hm… Zašto se uvijek čeka neka mlada ženska kao Nova godina ?? Mogao bi biti za promjenu mladi dečko, Novogodinac.
Snijeg veje, možda je to romantično, ali zna se da mece treba da sjede u pećini preko zime, posebno one koje su rođene kao vodenjaci. Ne mrdam više dok ne dodje proljeće, što toplo preporučujem svima.
