AnaM

Zahladilo, a nije mi se dalo ići busom, pa ko velim, ako je Severina krenula na svadbu bijelim stojadinom, mogu i ja na kvantaš po krumpir s mojom "mladjahnom" sklopocija.
Obradova se autić čim otvorih garažu i veselo zabrunda. Bacim pogled na kotače, svi su tu, volan je unutra, i ima vrata. Znači svi važni djelovi su ispravni. Krećemo.
Javljam mobitelom prijateljici da dolazim za sekundu, bacim pogled na retrovizor i frapiram se. Borim se protiv majke prirode i njezinih ravnih obrva koje mi je zacrtala, pa je malo popravljam. Izgleda da sam jutros pretjerala, jer mi obrve kao Marsijancu. Desnom rukom otvaram torbu, vadim tašnu, iz nje torbicu sa šminkom, lijevom rukom držim mobiini, a koljenom volan i ...
Policaj
Maše onom motkicom da stanem, rotacijska svjetla se vrte kao da su svi teroristi svijeta u mom autu. Što ću stanem .
-Vozačka.
Otvorim zelenu torbu, izvadim tašnu, relativno brzo pronadjem torbicu s dokumentima, i pružim mu. Pogleda on mene, pogleda papirče, gleda kola.
-Vašu vozačku ...
Sigurno je mislio da ovako fina osoba mora imati bolja kola, a šklopociju je sigurno ukrala. Otvorim zelenu torbu, izvadim torbu, pronadjem, sad puno brže tašnicu s dokumentima i vozačku
-Rutinska provjera svjetla i kočnica.
Sjede pored mene u auto.
-Kreni.
Od kad smo na ti, mislim, od prometne ili od vozačke, ali ćutim, što je sigurno, sigurno. Krenem, a iza nas onaj njegov kolega s rotacijskim svjetlima. Osjećala sam se kao neki organ, i to ne mali onaj koji je dobar tehničar, nego kao organčina, kao da sam izabrani predstavnik naroda, što će reći političar. Samo mi je nedostajao špalir ljudi da mi mašu zastavicama a ja da se blagonaklono smješkam i otpozdravljam.
I tako zanesena u misli, kad ti se policaj prodere
-Koči.
Presiječe me svu, što se dere kao budala. Dignem ruke instiktivno u zrak, nogama pritisnuh one dolje motkice i srećom potrefih kočnicu a ne gas i kola se ukopaše u mjestu.
On nešto prošapta ručna ... ali tog trenutka kava koju sam skuhala i stavila u plastičnu šalicu od jogurta jer ona za ponijeti mi se ne dopada, e ta kava kako on polete naprijed, polete njemu u krilo. Što se nije vezao, a meni da se ne vežem naplatili bi kaznu.
Tog trenutka začu se tras bum, i straga lupi "kolega" sa sve rotacijskim svjetlima koja su i dalje sablasno bljeskala.
Sad netko bi pomislio da se sklopocija raspala, ali nije. Jesenas ja išla po drva u šumu za neke kočića kokošincu, pa branik malo otpao, malo se nakrivio, i sve danas ću sutra, popraviti ... nikad to sutra da dodje...
Izadje onaj "moj" policaj s mokrim kao popišanim hlačama, zabezeknut, nagnu se policaj nad svoj auto, a onaj branik se zabio u far kao da mu je oko iskopao. Neka kuka koja je stajala straga i ničem nije služila, probušila prednju lijevu gumu, pa kola stoje kao u crtancima, malo naherena, a namiguju ...
On samo mahnu rukom .
Eto kad nisam neki faktor ili organ. Ni sto metra nisam vozila pod rotacijom.
Da se ja ljutim jasno je, zakasnila sam na kvantaš po krumpir, ali što se on naljuti nije mi jasno ...

Ja sam uvijek u pravu
sem kad nisam



Ko mu je kriv kad nije bloger??
Mogao bi napisati post i biti naj naj

Zima nikad nije bila "snegovita" kao ove jeseni ...
Priznajem, samo je jedna slika od prvog snijega ...

U zemljama članicama Evropske unije zabranjena je prodaja lekovitog bilja
i prirodnih lekova na bazi trava, što uključuje i čajeve, ali i med

U apoteci jedan pored drugog stoje ova dva čaja.

hahahahaha !, Meca, znaš kak ono vele: "pazi što poželiš", tak ti je to i stom fontanom, nikad ne znaš na čemu si
Stavljam si prst na čelo, ma mala je u pravu.
Letim sjećanjima.
Fontana di Trevi.
Uzimam novčić i poželim one prekrasne čizmice iz radnje koja gvirka na fontanu. Kolebam se izmedju njih I božanstvenih cipelica koje bi da skoče na moja stopala. Negdje u glavi vrišti glasić, a Vatikan. muzeji, hrana ... ne kupuj. Ućutkujem uljeza. Do mene dopire još kao vapaj, taljanski cipele su guardami, lasciami, što će reći, za dame su koje iz auta samo skoče u restoran, kavanu, kazalište. Nisu planirane za moje štrapaciranje, svaki dan 5-6 km.
Kupujem oba para. Na carini pokušavam suzama umilostiviti carinarnika, ali kao stena je. Možda da sam pokušala nekom šuštećom monetom. Plaćam kao da sam kupila fontanu di Trevi skupa sa Koloseumom I ostalim zavodljivim rimskim tandrmoljcima. Grickam baccini, posljednji, i nije me briga. Čizmice su žuljale, kao da se sam vrag u njih naselio. Kupila sam broj manji, ne samo da mi noga djeluje manja, nego zbog prodavačice koja kad me je vidjela samo govorila nešto kao numeri ... numeri. Nisam joj dala za gušt da ne mogu, kao Pepeljugina sestra, ući u cipelu. Cipelice su se raspale za dva tjedna…
Slično sam prošla i u Pragu na mostu želja…

Sunce zađe, pade tama,
ostah sama, gvirnuti na
blog.hr



Nije šala, novi natječaj je tu...



Mijaaauuuu,
ko će da se nabode,
a ko da ubode,
pitanje je sad ??

Smokva se dotjeruje za modernu izložbu skulptura




Jutarnja toaleta Albija i susjeda...



Lipa je samo mahnula noćas granama ...



Prirodi ne treba ni dodati ni oduzeti, prekrasna je...

Meca glasa za naj sliku bloga

Počelo je interesantno, zabava.
Sliku koju sam htjela objaviti rekli su mi da se ne smije, jer me mogu tužiti. Badava sam govorila da je to glupost, danas je to napisao i onaj fotograf što sve zna. Ideja je dobila cenzuru.
Ljuta, baš sam stavila šipak, eto, neka se zna, sreća je šipak. Sa druge strane sam ipak stavila glog, lijek za srce, jer bez srca nema ni sreće.
Ura, moj link se učantrao bez problema.
Onako sa visine gledam veličine kojima to ne uspjeva. Ha ... tu sam vas čekala, programeri i ostali genijalci.
Sreća je trajala kratko, treba sad glasovati.
Postoji više načina za to.
Možeš glasati kako već to ide na Balkanu, po ključu.
Može se glasati i ja tebi, ti meni. To nije bilo teško, jer nitko nije za mene glasao, mislim za sliku, mene bi svi jednoglasno izglasali. Nemaju svi sajtovi na blogu mecu.
Možeš glasovati za sliku čiji ti se motiv najviše sviđa. Napravila sam izbor. Nije prošao. Rečeno mi je da tako ne može, jer pokazuje da čeznem za obitelji pa će blogeri misliti da im se uvlačim, tamo gdje se već uvlači, ne bi li me milosrdno glasali. Obitelj, djeca, otpada.
Ljubav, nikad nisi dovoljno mlad ni star, glasaću za ljubav, cvjetiće, zalaskiće sunca, MORENCE, oblačiće, to je neutralno. Opet popis. Ne valja, udaraš na setimentalnost, infantilno, kao da ti je 15 godina.
Uh, da je lijepo pobjegnem iz civilizacije, tamo, malo malo pa se internet izgubi i vuk sit, i ovce a broju. Kukavice, srami se, ne smiješ dati svoj glas. Ne valja. Ne valja, ali mi se dopalo. Ne glasuješ, i niko se ne ljuti, kao praviš se da nisi stigao.
Da glasam za one piksele, miksele i slične tadrmoljke.
. To je lakše reći nego učiniti, jer pojma nemam što znače ti tandrmoljci. Samo znam da su mnogo važni.
Ljubim ti onog Glavnog ripče jetreno, što je nešto zabrljao, pa sve nestalo. Ura ... bež… bež ... meco. Oslobodi se bijede.
Auuuu ... ne valja, popravio i još se ispričava. Došlo mi da ga polijem kriglom pive sa Dunava, onom što u nju stane 100, ili 1000litri pive, mnogo u svakom slučaju.
I ovi blogeri, baksuzi, udarili sve ljepše od ljepše slike. Ma, svima dajem po tri boda, sem dvije tri, te mi se ne dopadaju.
Mogu li ja glasati za slike koje mi se najmanje dopadaju ??
Šipak, onda tek neći imati nijedan komentar, jer ja sam onaj zastarjeli bloger koji uživa kad neko gvirne na njegov blog.
Hajde, dragi moji, uživajte.
Odoh da turim moje glasove i pobjegnem od onih koji su ih zaslužili, a nisu dobil…
Sretno svima!!

Panika trenutka kad ponestanu tegle
(koje cijele godine smetaju)
Dobro dodje kristal koji samo skuplja prašinu ...




Krastavčići uživaju u ukrasnim, reklamnim teglama,
  iz apoteke ...
Bolje to nego lijek ...



Ne, nije danski kolačić, samo kitnkez iz kuhinje ...



Parola snadji se,
nije sve u ambalaži,
nešto je i u proizvodima koji su skočili pravo iz vrta ...

Meni mačije brikete i konzerva,
a oni navalili jesti sve same divote...
Otvorite prozor, mijaaaauuuu, odmah....

Sreća je bogatstvo
Bogatstvo rodnog polja
Bogatstvo dječjeg osmijeha
bogatstvo familije
bogatstvo zdravlja
Bogatstvo srca i duše
Sreća je samo umeti biti sretan s onim što imaš ...




za foto natječaj

Drvo se smješi okićeno zlatom jeseni...

Mališa je zabrinut,
ko je ovo lišće prosuo po travi?

Razbacana hrana uvijek mami poglede...

Raskošni žbun strogo gleda...

Piva uvijek može...

Neki kapetan bacio lenger...

Povratak medju kamene blokove
koji se zovu stanovi...