Marketing
Autobuščenje...provjera kočnica...
Zahladilo, a nije mi se dalo ići busom, pa ko velim, ako je Severina krenula na svadbu bijelim stojadinom, mogu i ja na kvantaš po krumpir s mojom "mladjahnom" sklopocija.
Obradova se autić čim otvorih garažu i veselo zabrunda. Bacim pogled na kotače, svi su tu, volan je unutra, i ima vrata. Znači svi važni djelovi su ispravni. Krećemo.
Javljam mobitelom prijateljici da dolazim za sekundu, bacim pogled na retrovizor i frapiram se. Borim se protiv majke prirode i njezinih ravnih obrva koje mi je zacrtala, pa je malo popravljam. Izgleda da sam jutros pretjerala, jer mi obrve kao Marsijancu. Desnom rukom otvaram torbu, vadim tašnu, iz nje torbicu sa šminkom, lijevom rukom držim mobiini, a koljenom volan i ...
Policaj
Maše onom motkicom da stanem, rotacijska svjetla se vrte kao da su svi teroristi svijeta u mom autu. Što ću stanem .
-Vozačka.
Otvorim zelenu torbu, izvadim tašnu, relativno brzo pronadjem torbicu s dokumentima, i pružim mu. Pogleda on mene, pogleda papirče, gleda kola.
-Vašu vozačku ...
Sigurno je mislio da ovako fina osoba mora imati bolja kola, a šklopociju je sigurno ukrala. Otvorim zelenu torbu, izvadim torbu, pronadjem, sad puno brže tašnicu s dokumentima i vozačku
-Rutinska provjera svjetla i kočnica.
Sjede pored mene u auto.
-Kreni.
Od kad smo na ti, mislim, od prometne ili od vozačke, ali ćutim, što je sigurno, sigurno. Krenem, a iza nas onaj njegov kolega s rotacijskim svjetlima. Osjećala sam se kao neki organ, i to ne mali onaj koji je dobar tehničar, nego kao organčina, kao da sam izabrani predstavnik naroda, što će reći političar. Samo mi je nedostajao špalir ljudi da mi mašu zastavicama a ja da se blagonaklono smješkam i otpozdravljam.
I tako zanesena u misli, kad ti se policaj prodere
-Koči.
Presiječe me svu, što se dere kao budala. Dignem ruke instiktivno u zrak, nogama pritisnuh one dolje motkice i srećom potrefih kočnicu a ne gas i kola se ukopaše u mjestu.
On nešto prošapta ručna ... ali tog trenutka kava koju sam skuhala i stavila u plastičnu šalicu od jogurta jer ona za ponijeti mi se ne dopada, e ta kava kako on polete naprijed, polete njemu u krilo. Što se nije vezao, a meni da se ne vežem naplatili bi kaznu.
Tog trenutka začu se tras bum, i straga lupi "kolega" sa sve rotacijskim svjetlima koja su i dalje sablasno bljeskala.
Sad netko bi pomislio da se sklopocija raspala, ali nije. Jesenas ja išla po drva u šumu za neke kočića kokošincu, pa branik malo otpao, malo se nakrivio, i sve danas ću sutra, popraviti ... nikad to sutra da dodje...
Izadje onaj "moj" policaj s mokrim kao popišanim hlačama, zabezeknut, nagnu se policaj nad svoj auto, a onaj branik se zabio u far kao da mu je oko iskopao. Neka kuka koja je stajala straga i ničem nije služila, probušila prednju lijevu gumu, pa kola stoje kao u crtancima, malo naherena, a namiguju ...
On samo mahnu rukom .
Eto kad nisam neki faktor ili organ. Ni sto metra nisam vozila pod rotacijom.
Da se ja ljutim jasno je, zakasnila sam na kvantaš po krumpir, ali što se on naljuti nije mi jasno ...
Post je objavljen 27.11.2015. u 18:14 sati.