Volim pogledati dobru predstavu u kazalištu, pa se vidim koji put i tamo. Karte sam kupila danima unaprijed jer volim premijere. Na dan pretstave panično sam prebirala po torbicama, ladicama i sličnim tandrmoljcima gdje stanuju papirići koji mi odmah ne trebaju. Karte za premijeru pretstave koju sam iščekivala danima, nema
Uraaaa ... Tu su, ipak. U redu na Schreibtischu ili kompjuterskom stolu, pronadjoh izmedju cedulje javiti odmah, broja od nekog mnogo važnog koji nema ime, i gomile olovaka koje ne pišu, ali možda će jednom.
Veče
Kolebala sam se izmedju varijante, traperice što je najnovija moda za kazalište, sa razdrljanom bluzom i šalom za skijanje, u stilu baš me briga, i varijante srednjevjekovna krinolina. U pristojnoj haljini, ili muški u odijelu, otskakali bi od ostale publike.
Skinula sam traperice, obukla čarape, razbarušila kosu i krenula ... Auto nije došao u obzir jer se ne može smanjiti i staviti u torbicu kad dođeš na cilj, a naći parkiranje koje nije 3km daleko je nemoguća misija.
Pogreška, bus ne ide u tom pravcu, čekam tramvaj zvan čežnja ... Kad je došao pokazalo se da vježbe u teretani nisu bile uzalud ... ušla sam, moje čarape u dijelovima ... interesantno su izgledale s mrežom žica koje su jurile na sve strane, ali ko još gleda damama u noge ...
Prošli put je do mene sjedila damica koja je na drugom činu izvadila sendvič sa sirom, šunkom, krastavcima prelivenim majonezom, s druge strane je sjedio par: ona natopljena s tri različita Diorova parfema, a on je cijelo vrijeme gunđao da je sigurno pao na kladionici jer je izabrao utakmicu u kojoj su igrali neki idioti i zato je kvota bila takva kakva je bila i vidjet će oni već kad će on ponovo ... To mi nije bilo baš jasno ...
Najljepše je bila pretstava u foajeu.
Tu se šeta gore dolje, pije se šampanjac s jagodama, ali tako da svi vide da si to možete priuštiti. Došle su dvije neafirmirane pjevačice da pokažu svoje nove toalete, i nekoliko glumaca da vide što je ovaj napravio sa ulogom koju je on "odbio". Pjevačice silikonke i ne ulaze u salu ... sigurno se boje mraka.
One nisu snobovi, prije bi se reklo somovi.
Primijetila sam i neke političare koji su išli u stilu, stvorio sam svijet, samo da se dočepam još vlasti. Oni u najboljem slučaju ostanu do prvog poluvremena, pardon, do prve pauze ... Dosta su uživali, sad malo neka uživaju drugi.
Gvirnula sam u garderobu, tamo se čuva cvijeće koje se dijeli na kraju. Po cvijeću možete vidjeti kakva je pretstava. Ako su samo jedna korpa i dva buketa, pretstava se skida s repertoara do daljnjega ...
Psssttt ... zvoni .... to je za one "otmjene" koji ulaze kad se zavjesa digne da ih vide oni što su došli na vrijeme ... Gurajući se, obavezno gledaju u binu, da nešto ne propuste, gurajući svoje. .. ono gdje ledja gube svoje pristojno ime, trpaju sedečima u nos ... Što se nisu lijepo digli da ljudi prodju ???
Pretstava je bila kakva je bila, sutra dolaze pravi ljubitelji da vide što se događa na sceni.
Na premijeri je važno uzeti jakne što prije, nećete valjda se zadržavati i aplaudirati, a poslije se gurati za šešire, kapute, kišobrane. Dobro, dobro, ne vredjam, vi niste ni stavili kaput u garderobu, nego ste ga lijepo držali preko koljena ... imate li reumu?
Možda samo ne stanujete u strogom centru, pa jurite na zadnji bus, jer vam nije do romantične šetnje u sitne sate ...
Ostaje samo zaobići premijere kad publika dolazi da se pokaže, i otići vidjeti pretstavu poslije mijesec dana ...
