AnaM

Uvjek sam mislila da sam dobar matematičar
Sjedim tako u autobusu i buljim u reklamu pred nosem. Kroz prozor se ne vidi, tamo je reklama za neki deterdžent.
Piše, kupite mobitel badava, pretplatite se i imate paket. Paket je tandara-mandara kao i svaki, ali me je privuklo ono, slušaću sa uživanjem 25 miliona pjesama.

I računam
1sat= 60 minuta
1dan= 1440 minuta
1godina= 525600 minuta

Jedna pjesma traje 3-4 minute, ali da ne budem na kraj srca, neka je i samo jedan minut, ispade da mi za slušanje treba preko 47 godina pod uslovom da ne radim, ne jedem i ne spavam. Ako mi se neka pjesmica dopadne, pa je poslušam više puta...zavrte mi se u glavi.
Ništa od slušanja.

Udjoh u stan, a tamo kao da je bomba pala
Haos...

Sjetih se ja reklame, zatapšah, namjestih umilni osmjeh i sad čekam onog razbacanka da doleti kroz zid i sve sredi. Nema ga. Sigurno ga susjeda zadržala.
Tapšem, aplaudiram... uzdahnem i krenem po usisivač...
Ipak, optimista sam, svakih nekoliko minuta aplaudiram, da li sebi, onom ko izmisli pametne reklame ili ko zna kome... Tek usput i pjevušim jednu od onih miliona pjesama...