AnaM

Koliko ljudi na svijetu!

Koliko poslova na svijetu!

Vjerojatno ih biramo prema svojim sklonostima, mnoga sticajem okolnost moramo raditi. Kad radimo nešto s ljubavlju samo klizi, ali život nije med i mlijeko, nešto radimo samo da ga što prije završimo.

Imamo li prava na to?

Tko nam je dozvolio da budemo nemarni na poslu?

Tko nam je dao pravo pogrešimo?

A opet, nema čovjeka koji nije pogriješio. Kažu griješiti je ljudski.

  Je li?

****

  Negdje u nekoj bolnici leži mladić. Teško diše, kad se zakašlje, krv. Bled, mršav, bez snage. Samo oči!

Oči crne, velike, ogromne, oči koje nemo gledaju, oči koje osudjuju. Ni liječnik kad dodje u vizitu ne može se sretne s tim očima., Žuri pobjeći što prije, što dalje.

-Doktore, pričekajte!

Mladić ga uhvati za kraj mantila drhtavom rukom

-Zašto ja? Zašto baš ja, od svih?

Liječnik samo saže glavu. Što odgovoriti? Znao je cijelu povijest bolesti. Mladić je bio zdrav, pun života. Tudjom nepažnjom, alkohol, i saobraćajka. Iskrvario je. Jedna boca krvi, druga. Njegova mladost se izborila sa povredama, ali ne i sa nečijom nemarnošću. Jedna boca krvi bila je zaražena HIV virusom.

 

Griješiti je ljudski.

Je li?