AnaM

Mir... tišina... magla...Možda magla i nije, ali lijepo zvuči.

Sedim gledam u prazo i patim...

Ljubljeni moj, neće kod mene.
Zovem ga, smešim mu se, milujem ga prstima i mislima, ne reagira. Uvjek je bio tu za mene, nasmijavao me, srdio, koliko puta bio pametniji od mene. Sećam se gledam u njega, kao tele, i ne znam što dalje raditi. On ništa, ni da bekne. Onda se iz čistog mira javi se i opet sam vesela.
Umislila sam si da će večno biti moj verni pratilac.

Nestao je pre desetak dana...samo je otišao, ni zbogom mi nije kazao. bar da je mahnuo rukom, onako kao u romanima sunce kad zalazi, upadne u more...( nikad mi nije jasno zašto ne cvrči) Adio...adio...sunce tone, suze se rone...i tako ti tandrmoljci...

Jedno poslije podne sam došla i on je izjavio da me ne poznaje. Sram ga bilo. Ljuta sam zalupila vrata i pokušala otići drugome.
Sutradan sam kucala na njegova vrata malo opreznije, treći dan sam ga stidljivo pozvala, četvrti pokorno molila da se vrati...

-Ne poznajem te, dreknu. kaži kako se zovem??

Znala sam njegovo ime i u snu, ali on kaže, ne to nije tačno, ti se me zaboravila.

Malo je reći da sam patila zbog te okrutnosti. ilirska kraljica teuta mi se smijala, kako čučim pred vratima, plavozeleni je kao pravi kavalir dao savete, jedna prijateljica mi je rekla da čekam da se predomisli...

Pokušala sam otsvirati serenadu. desnom rukom sam brljkala po žicama, ali prsti leve su se upeljali u neku otkačenu žicu i uboli me. On ništa
Onda sam mu zapjevala,
-Dodji, dodji mi, biću ti vjerna, dobra i ostale ljubavne tandrmoljke.
Ono što nisu mogle ni šifre, ni pomagači, ni gitara, ni pogrešni ključevi, uspjelo je mom umilnom glasu. moj blog se vratio...Tu je....ura........

Otkriću vam tajnu.

To je moj glas. Blog se uplašio da ću mu svaki dan pjevati, Šta reći, nisam učestvovala na nekom natjecanju u pjevanju jer bih sigurno pobjedila, iako nemam silikonke i pjevam kao slavuj iz bare.