Kriminalno dosadan blogBilješka uvedena 02.10.2022.Posebno osjetljive persone koje umjesto sranje govore velika nužda, umoljavaju se da se ne čude k'o picek glisti. Svaki zapis koji se bavi Gabrielom de Mefistom, a i poneki koji se njime ne bavi, neprimjeren je za njihove nježne pojmove i shvaćanja. Čitajte, ali znajte, vrijedi "Lasciate ogne speranza, voi ch'intrate"Bili ste unaprijed upozoreni. Autor. Urednik: Dragec, daj ovo smjesti nekud. Dragec:Dobro tak? Urednik:Nek' ti bu, kaj sad. Prestanite se zajebavati, Uprava |
Sjedio sam tako, izvaljen u fotelji…
Moram priznati, ispričavam se na ovoj digresiji, ali, štioci moji premili, jeste li primijetili kako ovaj idiot od spisatelja nikako da me izvede van, na ulicu, među puki puk i pučanstvo takorekuć? Samo me pajsa u toj kancelariji gdje moram slušati kojekakve nebuloze budućih, sadašnjih i bivših mušterija.
Zacijelo se pitate kako slušam nebuloze bivših mušterija, zar ne, no ostavimo neke stvari pod velom tajni zanata, ta ne trebate baš odista sve znati, jeli tako?
Dakle, samo tu sjedim u toj kancelarijetini, nije da nije lijepo opremljena i sve to, ali me ne miče. Pa koji je njemu kurac? Kraj digresije…
Dakle, sjedio sam tako, izvaljen u fotelji...
Digresiju? Dvije? Ne? OK.
… pućkajući lijeno oblačke originale kubanske cigare zaostale od tko zna kojeg potpisivanja kojeg ugovora…
I pušim, naravno, pušio ti na pogrebu dabogda… pa krepat' ću od raka prije vremena, jeb'o te… gdje ti je ekološka svjesnost, ti… wouldbe-piščiću… gle, krepil šuti – ili trpi il' ću negdje na kraju ove priče najebat' k'o žuti…
… kadli odjednom nešto zvekne, ma… k'o da je sam Vrag ušao u ured…
A i je, i to ne jedan, već dva vraga… i vražica, pride...
Maurice otvori širom vrata od kancelarije, a u nju usmrde dva crvenkasto-crnkasta vražićka popraćena dimljivom im pratiteljicom, od koje mi je, naravno, zastao dah.
E, sad, dok tako držim dah, a prema piscu ću ga valjda kazne radi držati još podugo, moram primijetiti da, je li, imam sto pedeset kila, sjedim stalno, pušim, tako da to "stao mi je dah" baš i nije neka spektakularna pojava budući se pulmolozi i kardiolozi, potpomognuti svesrdno internistima, odavno zanimaju za moj slučaj jer niti jednima od njih nije jasno kako netko sa kapacitetom pluća od samo deset posto i sa sedam otkucaja srca u minuti, zakrečenim žilama i otkazanim bubrezima uopće još živi, a živim… vrijeme je da počnem disati:
-Tko je to Maurice?
-To su Astarothovi momci i Šefova sekretarica.
-Imaju li dotične spodobe imena kojim slučajem?
-Garmozel – reče manji i zaleprša krilcima koja su bila sve samo ne slična leptirovim i bolje bi im pasao tipfeler-anagram reptilovim – drago mi je Gabriele.
-Balavac, obraćaj mi se sa gospodine de Mefisto… slijedeći? – usmjerih se na drugog đavolka koji je nemirno skakutao potpomažući se krilcima kod kojih samo kod veličine zastaje svaka usporedba sa bilo čim, zadnje je tako grozna i nefunkcionalna krila imao Dumbo, a on je letio, ovome to nije išlo, samo je titrao i skakutao. Sreća da ne patim od morske bolesti, imam ostalih bolesti dovoljno na kupu.
-Bezimel – i nakloni se do poda ostavivši u parketu malu zadimljenu rupicu od sline koja mu je štrcnula iz kuta usana.
-Hej! Alien! Ne pljuj po podu!
-Oprostite… srrrrk – bogtenemarada pa ovaj ima titanska usta, to što pljuje je čisti haceel ili kakav hadvaseočetri, nešto kiselo što povećava ozonske rupe i emisiju ceodva…
-A vi mlada gospodična? Osim što ste kolegica mom Mauriceu?
-Razbizubila, vama na usluzi.
Mala je tu stajala i pušila se od glave do pete, a polako sam se i ja počeo pušiti, pogotovo negdje na sredini između glave i pete.
-Kako vaši Zbogomčići, malda gospodična?
-Stari jarac, on bi Imakolatu… e, dedek, ona ti je iz druge priče, znaš? I ne, nemam sestre, niti braće. OK? – i gurne šiljati prst u nos, a zeleno-crveno-sivi, što od šmrklji što od laka što od mozga, prst joj iziđe posred čela van. – Kužiš?
-Kužim… - rezignirano sjedoh.
-Što vas vodi k nama? – postalo je očito kako je Razbizubila, koju bih ja radije nazvao Razguzila…
Prema oštrom, bolu u uhu grlu i nosu, brrzo sam naučio kako je školovani telepat.
… zapravo – dadilja.
I Garmozel i Bezimel su, tako reći još bebe među demonima i treba im cjelodnevni...
-Ne, jednotjedni, hvala na pitanju – reče Guzooka…
Mater, što ta žena dobro udara… ovaj put u pleksus, i to preko stola, tako da sam malo zahvatio pogledom i njene ne previše raskošne sisice, svih šest na broju... kozica, ma milina... i, naravno, opet pofasao još jedan dobar udarac.
-Jednotjedni? Po čijem nalogu? Obično je jednodnevni, a i to je previše, pogotovo za dadilje.
-Evo… - i pruži mi kožni svitak.
Odmatajući ga, shvatio sam da je to koža gospođe Bogatić, fino obrađena, taman za pisanje…
Ovime obavezujem Gabriela de Mefista i Mauricea Čavleka-Ptičeka da na tjedan dana na obuku, stan i hranu prime demone pripravnike Garmozela i Bezimela. Na usluzi im za to vrijeme treba biti i Razbizubila, kao ispomoć. Sa paklenim zadovljstvom – Šef.
-Dakle, Maurice, najebali smo.
-Najebali smo.
A Garmozel i Bezimel su lepršuckali i skakutuckali i cerekali se od uha do uha.
Razbizubila je češala dupe.
A dan je počeo tako lijepo.
< | rujan, 2006 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Kontakt: MadDogSh glavom i mailom
Komentari koji imaju pretenziju biti samo ascii art biti će obrisani. Hvala.
"Zapravo najbolji dokaz da postoji inteligentni život u svemiru je da ga mi još nismo pronašli" by Nessa
Za sve one koji žele pogledati što sve ljudski um ima spremno u kojekakvim skrovitim mjestima. Otkačeni nakit Rozo-Oke/a...
Čitaj i pusti da drugi čitaju… © by Nessa
Iznenađenje je majka mudrosti i kamen temeljac sranja © by Azagtoth
Kojom rukom bog briše dupe? rukom pravde ili ima anđela pomagača? © by MadCookie
Kvalitetna knjiga je ona kojoj se ne primjećuju stranice :-))© by ZlicaOdOpaka(edit: yours trooly a.k.a MadDog Shüythee)
Svi MadDog-ovi OvdjeBloglja:
MadDog The Pirate
MadDog Prvi Rijetko Dolazeći
He he he... Moja "Malenkost"
Luđak Reminiscentio
MadDog na Wordpressu
Oni na čijim se blogovima osjećam k'o doma i fala im za to, a i oni koje sam pronašao usput,
I tvoju mamu, također
ZlicaOdOpaka
Beduin bijele pustinje
Nessina Kutija Čuda
Veli da vještica je...
Jedan za odvalit' od smijeha
Raj za pasionirane čitatelje
Modesty... a tko drugi
Ulični blog
Luki... a i Goldie
Tempora muta... sunt = Župski Medo
Ibe... o pizdarijama
...i sve to ne nužno tim redoslijedom... a provjerite li linkove, opaziti ćete kako nekih više nema već su spremljeni u digitalnu ropotarnicu iako se iskreno nadam kako su, ipak, živi živcati, jedino ne pišu, bar ne blog