Kriminalno dosadan blog

utorak, 25.07.2006.

Na posao, na posao, na posao... ako auto izdrži - 3. dio, predigra

Dan koji počne sa krevetom punim dreka i sivotigrastim mačkom zadovoljnog đavolskog smiješka nije baš najljepše započeti dan, možete mi vjerovati na riječ. Još uvijek presran od straha zamalo zgazih mačku na putu prema poslu, ali je imala tu sreću što sam se i ja nje uplašio, kao i ona kotača mog auta. Mogu samo zamisliti što li je sretnoj životinji prošlo kroz glavu kad je shvatila da joj neće zadnje što će joj proći kroz istu biti njena guzica.
U retrovizoru sam uhvatio zadovoljno protezanje na asfaltu, jedan zijev i mali oblačak kad je nestala.
Bio sam sasvim siguran da bih gadno nadrapao da uzrečica dobar je strah kome ga je mrmlj-hrmlj, je li, B**, dao i da nisam...

STOP!

Jebemti, opet prekršaj... no, srećom, ovaj policajac koji mi prilazi je moj klijent.

-Jeste li vi svjesni što ste sada učinili?
-... - šutnja je zlato, pričaju.
-Vozačku i prometnu

Spustio sam staklo i pružio mu dokumente

-Gabriel de Mefisto? Jel'? - i zastade - Oprostite, sve je u redu, hvala, dobar vam dan. - i šaptom - Pozdravite Šefa i recite da ću mu se uskoro javiti.

Da li to znači da ću uspjeti riješiti jedan Ugovor?
Moram provjeriti akte i zapise čim se dokotrljam na posao, ako se, naravno, dokotrljam, jer, hm, nešto mi je počeo štucati motor...
Šprang! Grok! Kreket! Raspadddd
I našao sam se guzicom na cesti usred automobila koji se rasložio svuda oko mene kao kuća od karata.

Zaista šugav početak i još šugaviji nastavak dana.

Ustao sam sa asfalta, otresavši hlače, samo blijedo svjestan ljudi koji su mi prilazili:

-Siroti čovječe, jel' vam dobro?
-Da, da,... dobro mi je.

I nastavih pješice do prve busne stanice.

Opet mačka... i opet me gleda... i smiješi se.
-Ovo ti je bilo samo malo upozorenje, tek toliko, da te podsjetim - dva mjeseca, tri Ugovora, sedam PredUgovora, jasno?
-Svakako Šefe, ugodan Vam dan, Šefe

Puffff!

Poufff!
Poufff?
Pas?
Pas.
-Stani
-Huh? Tko si pak ti - priznajem da me ne može bilo što iznenaditi, ali pas sa bijelim leđima i aureolom iznad glave - e to da.
-Trenutno nije bitno, recimo da sam bliski kolega tvog Šefa. Dovoljno?
-Ssasvim - iako dobar u poslovnom svijetu, jednostavno ne znam se nositi sa ovakvim pojavama. Što li se to počelo dešavati u Odjelu Vječnosti?
-Da, da te podsjetim, i ja čitam misli.

U jeb'o te... sve neki telepati (to su oni koji vole gledati telad kako pati, govori moja čistačica Krpić) oko mene u zadnje vrijeme.

-Dakle, imaš ultimatum odozgo, khm, da tako kažem, jel' tako?
-To se vas ne tiče - prozborih, postajući napokon svjestan da stojim nasred fontane, do koljen u vodi i razgovaram sa psom koji lebdi predamnom, mislim da sam i krilca zagledao na trenutak. Koje jutro...
-Da znaš, i ne tiče me se, ali imam neke osobne razloge, pa ispada da me se tiče.
-O sranje, tiče vas, pa vas se ne tiče... što si vi zamišljate tko ste?
-Ne zamišljam, ja to jesam.
-Ono što ja trenutno želim je doći na posao, i početi raditi, drugo me ne zanima.
-Onda imamo iste interese. I mogu te prebaciti na posao čas posla, dok pucnem prstima.
-Ali?
-To će te koštati.
-Koliko? - nisam mogao a da ne primijetim da mu je špranca pristupa klijenteli prilično slična onome što su nas učili na Iznuditeljskom Tečaju.
-Poprilično.
-Novaca, dijelova tijela, energije ili duše, možda?
-Vidim da znaš posao... svega... prvo lova, onda energija, pa tijelo, pa duša, tako se to kod nas radi.
-Vas?
-I mene i mojih suradnika.
-A ako ne pristanem?
-Zapamti, tvoj mi je Šef kolega iako se baš nemamo, ali... moglo bi mu na stol doći nekoliko izvješća.
-Kakva sad izvješća?
-Paaaaa... recimo... onaj kuhar iz Majestica, pa ona vještica iz Pariza...
-Dobro, dobro, to su mi propali poslovi...
-Na kojima si zaradio i ti, a i ja, kao posjednik dotičnih duša koje su trebale pripasti tvom Šefu...

Zagrcnuh se... sad mi je sinulo... preda mnom je lebdio kontra Šef... Bog. Ili koji anđeo?
-Ovo prvo.

Što je samodopadan...
-Pazi...
-Ostavite me na miru... ako me trebate, obratite se mom Šefu.

I zakoračih prema autobusnoj stanici kad li me pokupi šleper. Zadnje čega se sjećam bilo je kako se rukama hvatam simultano za lijevi i desni retrovizor, nogama skidam registarsku pločicu a glava mi ulijeće u vjetrobran, zubima hvata brisače i ljubi kamiondžiju koji je upravo vrlo aktivno umirao od srčanog udara...

Blog je zaštićen Copyrightom. Svako neovlašteno korištenje, kopiranje, reprodukcija i služenje sadržajima ovog bloga bez pismene dozvole autora smatra se kršenjem autorskih prava.
Ovaj je blog neprikladan za mlađe od 18 godina jer sadrži potencijalno štetne i uznemirujuće sadržaje neprimjerene maloljetnim osobama. Pristup maloljetnicima dopušten je samo uz dopuštenje i nazočnost roditelja.
Također se umoljavaju persone posebno osjetljive na blasfemiju, izrugivanje vjere, poigravanje vjerskim osjećajima, netrpeljive prema psovanju, uopće, sve persone koje umjesto sranje govore velika nužda, da se ne čude ako koji post bude neprimjeren i za njih. Na volju Vam je čitati, ali bili ste unaprijed upozoreni...

<	srpanj, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Svibanj 2024 (1)
Studeni 2022 (1)
Listopad 2022 (2)
Veljača 2018 (1)
Studeni 2017 (1)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Listopad 2014 (1)
Prosinac 2013 (2)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (3)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Rujan 2011 (1)
Listopad 2010 (5)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Lipanj 2010 (3)
Svibanj 2010 (2)
Travanj 2010 (7)
Ožujak 2010 (1)
Studeni 2009 (4)
Kolovoz 2009 (2)
Lipanj 2009 (8)
Travanj 2009 (2)
Siječanj 2009 (3)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (2)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (4)
Listopad 2007 (4)
Rujan 2007 (5)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (5)
Lipanj 2007 (3)
Svibanj 2007 (3)
Travanj 2007 (3)
Ožujak 2007 (9)
Veljača 2007 (4)

E... daj... upucaj komentare

Copyright © 2006/2012. by MadDog Shüythee
Design © 2007. by Zlica and MadDog.