Dan koji počne sa krevetom punim dreka i sivotigrastim mačkom zadovoljnog đavolskog smiješka nije baš najljepše započeti dan, možete mi vjerovati na riječ. Još uvijek presran od straha zamalo zgazih mačku na putu prema poslu, ali je imala tu sreću što sam se i ja nje uplašio, kao i ona kotača mog auta. Mogu samo zamisliti što li je sretnoj životinji prošlo kroz glavu kad je shvatila da joj neće zadnje što će joj proći kroz istu biti njena guzica.
U retrovizoru sam uhvatio zadovoljno protezanje na asfaltu, jedan zijev i mali oblačak kad je nestala.
Bio sam sasvim siguran da bih gadno nadrapao da uzrečica dobar je strah kome ga je mrmlj-hrmlj, je li, B**, dao i da nisam...
STOP!
Jebemti, opet prekršaj... no, srećom, ovaj policajac koji mi prilazi je moj klijent.
-Jeste li vi svjesni što ste sada učinili?
-... - šutnja je zlato, pričaju.
-Vozačku i prometnu
Spustio sam staklo i pružio mu dokumente
-Gabriel de Mefisto? Jel'? - i zastade - Oprostite, sve je u redu, hvala, dobar vam dan. - i šaptom - Pozdravite Šefa i recite da ću mu se uskoro javiti.
Da li to znači da ću uspjeti riješiti jedan Ugovor?
Moram provjeriti akte i zapise čim se dokotrljam na posao, ako se, naravno, dokotrljam, jer, hm, nešto mi je počeo štucati motor...
Šprang! Grok! Kreket! Raspadddd
I našao sam se guzicom na cesti usred automobila koji se rasložio svuda oko mene kao kuća od karata.
Zaista šugav početak i još šugaviji nastavak dana.
Ustao sam sa asfalta, otresavši hlače, samo blijedo svjestan ljudi koji su mi prilazili:
-Siroti čovječe, jel' vam dobro?
-Da, da,... dobro mi je.
I nastavih pješice do prve busne stanice.
Opet mačka... i opet me gleda... i smiješi se.
-Ovo ti je bilo samo malo upozorenje, tek toliko, da te podsjetim - dva mjeseca, tri Ugovora, sedam PredUgovora, jasno?
-Svakako Šefe, ugodan Vam dan, Šefe
Puffff!
Poufff!
Poufff?
Pas?
Pas.
-Stani
-Huh? Tko si pak ti - priznajem da me ne može bilo što iznenaditi, ali pas sa bijelim leđima i aureolom iznad glave - e to da.
-Trenutno nije bitno, recimo da sam bliski kolega tvog Šefa. Dovoljno?
-Ssasvim - iako dobar u poslovnom svijetu, jednostavno ne znam se nositi sa ovakvim pojavama. Što li se to počelo dešavati u Odjelu Vječnosti?
-Da, da te podsjetim, i ja čitam misli.
U jeb'o te... sve neki telepati (to su oni koji vole gledati telad kako pati, govori moja čistačica Krpić) oko mene u zadnje vrijeme.
-Dakle, imaš ultimatum odozgo, khm, da tako kažem, jel' tako?
-To se vas ne tiče - prozborih, postajući napokon svjestan da stojim nasred fontane, do koljen u vodi i razgovaram sa psom koji lebdi predamnom, mislim da sam i krilca zagledao na trenutak. Koje jutro...
-Da znaš, i ne tiče me se, ali imam neke osobne razloge, pa ispada da me se tiče.
-O sranje, tiče vas, pa vas se ne tiče... što si vi zamišljate tko ste?
-Ne zamišljam, ja to jesam.
-Ono što ja trenutno želim je doći na posao, i početi raditi, drugo me ne zanima.
-Onda imamo iste interese. I mogu te prebaciti na posao čas posla, dok pucnem prstima.
-Ali?
-To će te koštati.
-Koliko? - nisam mogao a da ne primijetim da mu je špranca pristupa klijenteli prilično slična onome što su nas učili na Iznuditeljskom Tečaju.
-Poprilično.
-Novaca, dijelova tijela, energije ili duše, možda?
-Vidim da znaš posao... svega... prvo lova, onda energija, pa tijelo, pa duša, tako se to kod nas radi.
-Vas?
-I mene i mojih suradnika.
-A ako ne pristanem?
-Zapamti, tvoj mi je Šef kolega iako se baš nemamo, ali... moglo bi mu na stol doći nekoliko izvješća.
-Kakva sad izvješća?
-Paaaaa... recimo... onaj kuhar iz Majestica, pa ona vještica iz Pariza...
-Dobro, dobro, to su mi propali poslovi...
-Na kojima si zaradio i ti, a i ja, kao posjednik dotičnih duša koje su trebale pripasti tvom Šefu...
Zagrcnuh se... sad mi je sinulo... preda mnom je lebdio kontra Šef... Bog. Ili koji anđeo?
-Ovo prvo.
Što je samodopadan...
-Pazi...
-Ostavite me na miru... ako me trebate, obratite se mom Šefu.
I zakoračih prema autobusnoj stanici kad li me pokupi šleper. Zadnje čega se sjećam bilo je kako se rukama hvatam simultano za lijevi i desni retrovizor, nogama skidam registarsku pločicu a glava mi ulijeće u vjetrobran, zubima hvata brisače i ljubi kamiondžiju koji je upravo vrlo aktivno umirao od srčanog udara...
Post je objavljen 25.07.2006. u 10:24 sati.