Questo e Gardaland

četvrtak, 21.07.2011.

Probudila sam se oko tri i zaključila da je ozbiljan nedostatak šatora to što nema wc. Odciferšlusala sam se iz sobe i napravila tih pedesetak (manjih) koraka do onog zajedničkog. Već sam spomenula kako smo na dobrom mjestu, jel? Neka se spomene još jednom. Naime, nije tako gadno kad moraš pješačiti neko vrijeme do plaže ali kada ti je sanitarni čvor daleko...to je ponekad ...tja, u najmanju ruku, loša situacija. Bilo kako bilo, zasjela ja tamo i radim svoje. Tišina, čak su i cvrčci pozaspali.
Odjednom, kao u hororima, čujem stope. Netko dolazi. Koraci su sve glasniji i ja se pretvaram u uho. Koraci staju ispred vrata moje kabine. Nimalo prestrašena cerekam se sama sebi i pitam se zašto nisam otišla u kabinu koja ima i tuš. Mogla bi to biti sasvim zgodna scena iz Psycha, sa Psychom u glavnoj ulozi.
No, ponovonastalu tišinu prekida poznati glas. Sanja?
Ha?
Ne mogu vjerovati. Našla me. A sa druge strane, gdje sam mogla biti u to doba noći?
Iako smo se već dobrano naspavale nije nam preostalo ništa nego se vratiti u krevet. Jedva sam se ponovo uspavala, a i to samo do sedam.
U sedam sam se iskoprcala sa luftića, izpuzala iz sobe i prekopala prtljažnik u potrazi za kavom. Ja, nesposobno žensko, nisam znala kako upaliti onaj rešo (što li?) pa sam umutila kavu sa hladnim mlijekom. Ionako ću u idućih desetak dana popiti i previše toplih tekućina, znala sam...
Mjesec, tanki crveni C, još nije nestao i provirivao je između ranojutarnjih oblaka. Luda su ta jutra na Gardi. Svako jutro je poluoblačno. Uglavnom su to fini paperjasti oblaci ali zna se dogoditi i sivilo na nebu. No do devet sati oblaka više nema. Iza Alpa dolazi sunce i nebo mijenja boje i oblaci nestaju i eto lijepog dana. U stvari, precizirajmo. Ako se nalaziš u kampu San Benedetto (a nalaziš se!) onda se sunce diže direktno iznad Gardalanda. Logično, meni ionako sunce svane tek kad je Gardaland u igri.
Ptice cvrkuću (ili, dernjaju se), zvuk koraka po šljunku. Tako zvuči MOJA Garda ujutro. Ako se odvučem do plaže onda se čuju i valovi. Kome treba more?
Nakon kave idem pod tuš. I to baš onaj kojeg sam spomenula, koji je kao mala kupaona, koji ima i wc. Loš izbor, iako je dva u jedan. Naime, moraš hvatati vodu. Šprica na sve strane samo ne tamo gdje bi trebao. I zaljepljen, zašarafljen, zakucan je negdje u visinama tako da je pranje ...zatjevan posao tamo. Iskustvo je jebena stvar pa nakon dva ili tri dana više ni ne pokušavam sa tim tušem. Vanjski su neusporedivo bolji. Preporučam srednji.
Prvih dana su nam susjedi bili; njemci preko puta pa lijevo (koji su se ludo zabavljali gledajući nas kako podižemo šator i koji su nam poklonili jedan veliki klin. Imaju ogromnog kampera i skuter za sitne skitnje i bicikle koje nisu ni taknuli. Aha, imaju i oko 60 godina), englezi direktno preko puta i njihovo dijete koje hriplje i ne prestaje kašljati (ok, oni su otišli već drugi dan i to je lijepo od njih), nizozemci pored nas ( sa dvoje djece totalno zaluđene badmintonom i ocem familije koji je stalno jebao po roštilju i na taj način provocirao Snješku) i (e, ovaj put šećer ne dolazi na kraju) nizozemci iza grmlja (znači u drugom redu, iza nas, ljudi koji se drže kao kuhane noge, jedini koji ne pozdravljaju i ne smješkaju se ali zato imaju satelitsku i LCD televizor i tri vrste roštilja i laptopove i ne znam šta sve ne). Ali situacija sa susjedima se po kampovima brzo mijenja. Meni je osobno bila najzgodnija ona postava kada su nam preko-lijevo bili talijani sa nimfom koja je slobodno šetala a do nas njemci sa Mercedesom kabriom, pravim oldtimerom, i njegovim vozačem tako...starim i polukul da sam bila garant da mu je žena mlađa od mene. Nije bila. Izgubila sam okladu u vezi toga. Doduše, ne sjećam se u šta smo se kladile. Eh, da, i njemci sa njihovim "šacijem" Harryjem nisu bili loši. Malo debelo pseto koje bi trebalo biti bigl :) a treba spomenuti i Šicuicu s kojom je Snješka varala Zeru. Da se odmah pohvalim, skoro potupuno sam bila vjerna Maši i nisam gladila talijanske pse.
Oko 9 smo već bile na putu prema Gardalandu. Morala sam vidjeti otvaranje i ispustiti koju suzu, znate kako to ide. Sparkirali su nas daleko, skoro kod SeaLifea, ali kad si spreman na cijelodnevno bauljanje po Gardalandu šta ti znači tih dodatnih 500 metara? Ništa.
Sasvim sam se dobro držala gledajući otvaranje. Nisam ni cmizdrnula na "Welcome to Gardaland" i sasvim sam se dobro držala za vrijeme talijanske himne. Ali kada je zaurlalo "Oh, oh, oh, Gardaland" bila sam gotova. Suze frcaju na sve strane. Dobro je da je to bilo pred kraj, jer bi, da je otvaranje trajalo malo duže, uskoro ridala na sav glas.
Malo sam gledala oko sebe. Jedino sam ja cmizdrila.
To je strašno, kako su ljudi bezosjećajni.
Prvo smo se provozale TransGardaland expresom. Onda smo se malo ljuljale u Magic House. Smočile se na Colorado Boatu. Rasturila me Snješka u Vale de Re' (no, Ramsesu). Gusarski brod smo pogledale ali smo zakasnile na Corsario show. Motoraiu sam preživjela, čak i uživala na njoj, poravnale smo bubrege na Petru Panu, odvrtile se par puta u Caffeetassen (samo što sam prvi puta odabrala krivu šalicu pa se i nismo baš navrtile, drugi put sam dobro pazila gdje sjedam). Jungle rapid i Fuge di Atlantide su, kao moje najdraže atrakcije, bile neizbježne.
Snješka, kao hrabrija, je bila i na Magic Mountinu, Blue Tornadu, Space Vertigu i, naravno, novom Raptoru. Za kojeg odlučno tvrdi da nije ni do pete Tornadu. Ja se ne bi štela mešat, nemam pojma.
Eh, da...dok je ona slobodno padala na Space Vertigu ja sam sjedila u hladu i slušala Gardaland muziku. I pustili mi "Questo č Gardaland". Kojoj znam riječi, urlala sam je mjesec dana prije polaska svaki dan. Nije Ogni Desiderio, ok ali je druga najbolja. Sjedim ja na zidiću i pjevam. Gleda me neka baba. Gledaju me neke klinke. Hm, ponekad mi se čini da sam ja jedina na svijetu koja cijeni Gardaland na način koji je zaslužio. Dokazat ću to tetovažom. Bit ću totalno kul. A možda se onda i Prezzemolo zaljubi u mene i ostatak života živim u Albero di Prezzemolo. Najs!
Ali koliko god ja pisala o Gardalandu...nema šanse da shvatite moju ljubav prema njemu, a-a. Nema šanse. Možda samo da me vidite tamo ali čak ni tada nisam sigurna da se vidi sve. Svaka stanica moga tijela (a ima ih, jel'te) vrišti od sreće. Nema tog orgazma...koji je ravan tome. Mrnj..
Ali nešto ipak treba spomenuti. Nažalost, nemoguće je opisati.
Sabbia.
Naime, jedna od predstava je ona sa crtanjem u pijesku. Jao, jao i još 5 puta jao! Krenuo je tip sa svjetskim znamenitostima, piramide i Sfinge, prešao na one turske hramove, napravio Aiffelov toranj onda prešao na Italiju, pa koloseum, pa jezero Garda, pa dvoje u zagrljaju pa im je docrtao Pavarottija koji im je pjevao (o sole mio, a šta drugo) a onda je došao kraj. Samo, mi smo pljeskali. Pa nam je još nacrtao Prezzemola. No to je tek bio pljesak za pjesak. U Gardalandu Prezzemolo daleko više vrijedi nego jedan Pavarotti. Pojele smo nešto (ja Mediteraneo meni - koji je, molim lijepo, označen kao zdrava hrana a sastoji se od peciva u kojem se nalazi mozarela i rajčica i neko smrdljivo zelenje koje sam izbacila, ali sam ono zdravo ujebala jer sam naručila i pomfri..Uz to još ide i kutijica sa raznim narezanim voćem (jabuka, ananas, grožđe, nektarina i kruška) i voda - San Benedetto, naravno, i naravno; Frizzante!
Snješka je išla na sigurno pa je uz svoje nezaobilazno pifce pojela hot dog i pomfriić.
Tja...dok smo tako jele vidjele smo kako kos hrani kosicu ili kosa juniora, ne znam, nismo ih pitale. Zapamtite to za sljedeće blogove.
Negdje oko 5 smo krepale od umora i otišle doma.
Noć nas je počastila sa prolomom oblaka. Zanimljiva situacija: vani sijeva (možeš čitati u šatoru kad sjevne), zaglušujuće grmi, kiša bubnja a između tebe i svega toga samo mala, tanka tkaninica. Hm...najs bi bilo, da šator nije počeo malkoc prokišnjavati. No, ako navučeš vreću za spavanje preko glave, nema beda.
Što se sladoleda tiče: menta i dinja. Snješka; marakuja i limun.
Ali talijanski sladoledi će dobiti blog za sebe. Kao i talijanski muškarci.

Za one koji žele znati više:
mi piace :)
sabbia magica, pa vidite i vi

21.07.2011. u 09:56 • 3 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	srpanj, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31