Ne razumijem

srijeda, 17.11.2010.

Ja sam jedna od onih gusaka koje čim čuju da se svi pale na nešto odu na drugu stranu. Da, ovaj je blog inspiriran prošlim - Šeherezadom, da preciziram.
Uglavnom, ne gledam to, čak si nisam dala ni truda baciti pogled na četvrtinu epizode. Nemam ništa protiv turaka čak ni protiv sapunica ali nisam baš neki ljubitelj televizije i nekako sam si uštimana taman da mogu pogledati glupave humoristične serijice koje traju dvadeset minuta (pola sata sa reklamama) ili tu i tamo neki film ako je baš dobar... i da, priznajem, navukla sam se prošle godine na Farmu, ali za to nisam kriva ja nego B-net (kojeg ovim putem pozdravljam).
Ali nije samo Šeherezada, ne razumijem ni pomamu za vampirima. Kad sam ja bila mlada vampiri su izvoljevali biti u hororima, gdje im je i mjesto. Zube su koristili da bi grizli krhke plavušice prozirne kože, nisu pili krv iz tetrapaka, nisu nam bili susjedi i nisu svjetlucali na danjem svjetlu. Jedna me prijateljica natjerala (doslovno, čak je donela svoj DVD jer moj nije htio prikazivati njen sprženi filmić) da pogledam prvi dio Sage. Htjela je i drugi ali sam to odlučno odbila. I danas mi prijeti nastavkom. Ok, tih sati pol mi nitko ne može vratiti.
U čemu je tu stvar? I, čekaj malo, onaj Robert nešto, taj glavni vampir, vampirić nad vampirićima, on je seks simbol? Molim? ....
...ali to je tema za sasvim drugi blog, to šta je seksi, tko je seksi i dobra stara da se o ukusima ne treba raspravljati...
Ali on seks simbol? U tom slučaju neka mi netko ODMAH objasni zašto onaj mali Daniel Radcliffe nije postao seks simbol! Na isto ti dođe, dijete je, glumi lik koji ne postoji (no, malo sam se nespretno izrazila, ali čarobnjak, vampir...blaaa) i velika je faca.
Možda zato što nije cijelo vrijeme melankoličan i nema facu kao da je kronično prehlađen?
Onda mi nisu jasne štikle.
Ni najveće pobornice štikli ne mogu reći da je to udoban obuvni predmet. Ne može biti. Hodaš na prstima. Klimaš se. Da ni ne spominjem da 80% štiklašica ne zna hodati u istima pa nabadaju i kad ih gledaš iz profila izgledaju kao da stupaju. Onako čudno saviju koljena i hop! jedan korak (dobro je) drugi korak (dobro je). Ima ih i koje znaju. Indira iz Kolonije, recimo. Žena zna hodati u štiklama. Ali onakva velika i bučasta i glasna i prodorna....kao kopita joj stoje te štikle i sva mi je konjasta u njima. No, to i nije neki problem jer je ne slušam pa je ne moram ni gledati. Samo bih voljela da mi netko objasni, da me prosvijetli.
Pa onda žene koje naprave sve "kako treba" u životu jer je tako red. Pa imaju negdje nekakvog muškarca kao alibi. I nekakvo dijete na koje s vade kada treba napraviti korak prema onome što žele. Pa balansiraju između jedne i druge sebe i iz dana u dan postaju sve nesretnije, frustriranije i iskompleksiranije jer ni same ne znaju gdje su, kamo idu i zašto su tu gdje jesu. Svaki dan im je tlaka, oko njih, kao parfem, oblak nezadovoljstva i negativnosti i svi su im krivi, samo su one, jadne, vječne žrtve svojih malih patetičnih sudbina. A jedino što su htjele je ...biti balerina, biti istraživačica, lezba, gutačica vatre, šeherezada, vampirica...

Još mi nije jasno zašto ja još tu tipkam kada je krajnje vrijeme da ustanem i da krenem.

Za one koji žele znati više:
e, vidiš...to je seksi...

17.11.2010. u 07:34 • 3 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	studeni, 2010					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30