Vlasnici malih pasa

utorak, 16.03.2010.

Volim životinje...
Volim sve dlakave životinje osim paukova. One bez dlaka su mi manje mile ali nemam ništa ni protiv njih.
Najviše volim pse. Velike pse sa konkretnim njuškama i ogromnim šapama.
A volim i srednje pse i male pse i čupave i kratkodlake i svakakve. Voljela bi ove ostale i više da nemaju vlasnike kakve imaju...a o njima bi malo danas raspredala.
Moje je mišljenje da ako ja imam psa to je isključivo moj problem i ne bi smio biti problem mojih prijatelja, rođaka, susjeda i drugih vlasnika pasa.
Vjerujem u vrećice i skupljanje govanaca, smatram da svakog vlasnika psa koji pusti svoje pseto na dječije igralište treba gadno opaliti po džepu i vjerujem u onu dobru staru da je lajna iz raja izašla.
Naime, imaš li psa a pas te ne sluša, drži ga na lajni.
Moja Maša nije poslušan pas. U stvari, bila bi, kad bi bila sama na svijetu. Agresivna je prema drugim psima. Ljude obožava, mačke su joj ok, ali pse - pse ne može smisliti. Zato je uvijek na lajni. Od jučer imamo i novost, nosi brnjicu dok idemo kroz ulaz, jer toliko je pasa u mom ulazu, bolje spriječiti nego liječiti..
Psi dolaze u modu i odlaze iz mode. Kad sam ja bila mala (tamo u prošlom stoljeću) uglavnom su ljudi uzimali velike pse. Ako se dobro sjećam prvo su bili moderni njemački ovčari pa rottweileri pa bobtaili...a onda su ljudi shvatili da pravom, konkretnijem psu treba dva sata šetnje dnevno dok s maltezerom napraviš krug oko zgrade pa je tri dana miran jer ga ubija muskulfiber. Sa maltezerom/ pekinezerom/ mini pudlom/ mopsom/ westijem i ostalim igračka-psićima možeš i u hotel i u kamp i u privatni smještaj a ako imaš išta veće od kokera prvo imaš dogovaranja i nagovaranja i na kraju ti masno naplate smještaj za pseto. Jedne sam godine za moju križanku boksera platila kao za treću osobu...ok, malo manje, ali ne puno manje.
Ljudi su pametni i vole si olakšati život ...i eto ti mode; minijaturni psi.
Nažalost, većina (čast izuzecima, ako postoje - ja još nisam srela te izuzetke) vlasnika malih pasa misli da mali pas - nije pas.
Ako im neko ljubimca nazove igračkom gadno će se uvrijediti ali će se oni sami cijelo vrijeme ponašati kao da imaju posla sa igračkom a ne pravom malom zvijeri (psi, čak i ti pizdolisci spadaju u kategoriju zvijeri, to svi znamo, jel' da?).
I onda ne vežu tog psa ma kako neposlušan bio.
Jer on je mali, jer on ima male zubiće i ne može (jako) ugristi, jer on je mali i nema veze što napada moga psa koji ga može progutati bez žvakanja, neka se ja mučim sa svojim psom a oni će samo iz daljine vikati : Fifi (Bubi, Kiki, Miki, Flafi....), tu dođi, Fifi, kome ja pričam, Fifi, slušaš ti mene (?) i meni objašnjavati da neće on ništa...
Da, neće - jer ne može.
Ali moj može, pa ako se ja brinem za svog psa, zašto se ti, vlasniče malog psa, ne pobrineš za svog.
Sve više je vlasnika velikih pasa koji skupljaju govanca svojih pasa a ja znam samo jedne vlasnike malog psa koji skupljaju za svojim.
Kao, malo je govance, ne smeta.
Pravo da vam kažem, tako mi je svejedno koje je veličine govno u koje sam stala. Smrde oba.

Za one koji žele znati više:
da li bi ovo bilo slatko da se staford tako ponaša?

manje slatko, ha?

Samo da primjetim, čivava pizdi za ozbiljno a rot po komandi....

16.03.2010. u 13:17 • 3 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	ožujak, 2010					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31