Maca Šumarica

Ovaj vikend pokazao je bablje ljeto u punom zamahu, a najljepše ga je bilo provesti u šetnjici šumom. Srećom, na pitanje hoću li, gdje i kada ići, ovaj puta mi je pomoglo dvoje dragih suputnika. S obzirom na to da smo tražili kratku i lakšu stazu, uputili smo se u selo Blaguša prema Grohotu. Pred kraj sela skreće se desno (staza broj 61) koja vodi sve do planinarske kuće i piramide, a vratili smo se po stazi broj 60, uz potok.
Kod planinarske kuće dočekalo nas je veselo društvo iz HPD-a Blagus. Simpatičan predsjednik pozvao nas je na nadolazeći rođendan društva i kao pravi domaćin, ponudio nam piće.

Put za natrag u Blagušu koji vodi uz i po potoku.

Nakon kišne noći i jednog sumornog dana, došao je i nešto vedriji utorak. Idealan dan za razbijanje radne rutine i laganu šetnjicu do Kamenih svatova.

Promišljanja...

Ovaj put od spomenika Augustu Šenoi do vrha...je jedan divan put blata, kamenja i šume. No, ispod svega vidljivoga, kriju se malo dublje teme od kojih sam se hodajući kao čovjek "skamenila". Jedna od njih je poznata Šenoina povjestica "Kameni svatovi". Poanta ove priče jest kada drugima želimo zlo, zlo se nama vrati. U ovom slučaju, majka mlinarica nije prihvatila ljubav svog sina i buduće snahe zbog toga jer je djevojka bila siromašna. Majka ih je proklela na vjenčanje, potom se nebo otvorilo, pukla je strijela, a svatovi su se na licu mjesta skamenili. S njima je bio i njen muž koji je mislio da se vrijednim radom i trudom može dostojanstveno živjeti, no od tada je ostao zauvijek u kamenu. A mlinarica je izgubila razum i od tada grlila stijene.
Creeeepy!
Ova tema je još uvijek živa u 2021. godini. Zapravo dosta ljudi koje znam karakterno imaju više mlinarice u sebi nego nekakve ljubavne radničke ideale poput svatova. Pod tim mislim na razmišljanje da si čovjek bez obzira na početni položaj, imovinski status, može od svojeg rada (za druge ili za sebe) priuštiti dobar život.

No, u maniri "televisa presenta", postavljam pitanje: je li mlinarica zaista bila zla žena i željela drugima zlo?
Budimo realni, naravno da je sigurnije imati bračnog partnera koji je već bogat i zbrinut, to je sigurno jedan veliki plus u životu. No kada se zaljubite, a onda još i zavolite nekoga tko nema imovine i ne može si ni naći neki posao od kojeg bi mogao dostojanstveno živjeti, e to je onda teško. Ona jadna, vi jadni jer je ona, što dalje? No čak je i ta mlinarica stalno nagovarala sina da se skrasi i još spominjala "kad se ljubi, nema grijeha". Znala je što znači ljubav, ali bila je svjesna da ovakav sustav kakvi smo si mi ljudi stvarali tisućljećima kroz egotripne ratove za resurse na Zemlji, nema baš veze s tim. Kod ovih golupčića možda nema grijeha, no nema ni svježega kruha. Trebat će uložiti u snahu, barem u poučavanje ako bi svi radili u mlinu, a i upitno je koliko bi brzo sticala radne navike, bi li mogla izvršiti zadatke ili nasljediti u vođenju nečeg što su oni godinama gradili. Ne želi da to propadne, želi da svo to bogatstvo ostane zauvijek. Kao kamenje.

S druge pak strane, njen yang, muž mlinar je kao neki proleter uskočio u te svatove i bezbrižno se veselio braku mogućnosti. On je čovjek koji je u jednom smislu poduzetnik. Ne, ne onaj iz udžbenika ekonomije, on je društveni poduzetnik. Svjestan je da je sve prolazno, no ono što je vrijedno ljudskog življenja je volja koja te vodi kroz život. A imat ćeš je više kada si u zajednici ljudi koji će ti dati priliku da se pokažeš, tj. da barem pokažeš dobru volju za stvaranjem i doprinosu zajednici. Mlinar vjeruje u ljude i njihove sposobnosti u stvaranju boljeg života za sebe i drage ljude oko sebe. On nije otuđen od svoje ljudskosti koja je u suštini ranjiva i prolazna, no nevjerojatno snažna kada je ujedinjena.

Naposljetku, čini se da je ova ideološka borba nešto sa čime se svi mi moramo kroz ovaj život nositi.
Mi biramo kako ćemo se odnositi prema ljudima oko nas.

Oznake: planinarenje, kameni svatovi, August Šenoa

Promišljanjem u pauzama od obaveza i skrolanjem po Čaplarevom "Planinarskom vodiču po Hrvatskoj", nadobudna klinka u meni odabrala je kružnu rutu po Samoborskom gorju. Ovaj put sam solo, pa se treba dobro informirati, ne želim zalutati u neke zahtjevne predjele i izbjegavam penjanje po stijenama ili zahtjevne dionice. Zahvaljujući super stranici planinarenje.hr, odabrana je ruta: Šoićeva Kuća » Mali Lipovac » Velika Vrata » Japetić » Veliki Lovnik » Šoićeva Kuća (i gps trag je tu!:).

No, u praksi, malo sam ju drukčije zaokružila i u rutu po povratku dodala » Šipački breg.

Čini se da je kod Šoićeve kuće uvijek gužva vikendima, što je za očekivati jer osim prekrasnog gorja, odlično je mjesto za sve uzraste i čini mi se, vježbanje orijentacije.

Početak planinarske staze ide kroz slatki Mali Lipovac iz kojeg se za kratko vrijeme dođe do posebnog rezervata šumske vegetacije - Japetića!

Stepenice od drveća prema piramidi.
Dalje se ide u smjeru Dragonoša do raskršća-parkinga. Tu se može skrenuti s rute i pratiti crveno-žute markacije, pa po šumici gore i kroz livadu se dođe opet na rutu koja vodi do Velikog Lovnika. Na putu sam susrela dvije planinarke s kojima sam se kojih 50 metara previše zapričala. Naposljetku, svatko je otišao na svoju stranu, ja ipak lijevo do Velikog Lovnika, a žene desno, do gostinjca Sv. Bernarde.
Napokon žig koji je cijeli! (S druge strane pak...gostinjac ne radi, pa vadim vlastite zalihe.)


Slijedi povratak, no odlučila sam se poći za Smerovišće, pa vidjeti može li se kako preko Šipačkog brega natrag. Vegetacija je prekrasna i definitivno želim nastaviti, no gdje je to skretanje? Dobra stvar je da kod ovih samostalnih putovanja i introvert u meni počinje komunicirati s okolinom. Srećom je naišao jedan gospodin planinar koji me uputio prema nemarkiranom putu-klanjcu koji vodi do Šipačkog brega. S mudrom mi napomenom-nemojte skretati sa staze! I dobro je, po stazi stižem do Šipačkog brega na usku asfaltiranu cestu. Susrećem jednu stariju ljubaznu gospođu, kćer i unuku i osjećam se pomalo kao neki lik koji je upao u krivu priču. Na moj upit koliko ima do Malog Lipovca dobila sam odgovor: "Pak vi ste skroz fulali breg!" To me malo zabrinulo, do sad sam se osjećala kao kod sebe u goricama, samo dodajte kojih 300 metara nadmorske visine. No sljedeća rečenica "Imate dobrih 10 minuta po cesti do dole, pa do potoka prek brega" me potapšala po ramenima. Ehh kad bi bar sva pogrešna skretanja izgledala kao na ovoj fotki dolje.


I polako, ali sigurno, zaokružuje se ova priča. Uz malu napomenu da Šoićeva kuća nije (vjerojatno već odavna) otvorena, od kad nije u vlasništvu HPD Japetić, tako da ne znam gdje je žig za SPO (na zdencu nije!).

Pozdrav do sljedećeg izleta!

Oznake: Samoborsko gorje, Japetić, veliki lovnik, sipački breg, šuma, gora, rujan, fora

Od ove godine aktivnije se krećem po gorama i šumama, a u tome mi za sada najbolje služe putevi prvenstveno Hrvatske planinarske obilaznice (HPS), Samoborske obilaznice (HPD Japetić) i Planinarski put Medvednicom (PD HP i HT Sljeme). Uz žigove i trenutno zadovoljstvo kretanja i orijentiranja, imam potrebu i nešto zapisati, pa da lijepi doživljaji ostanu tu spremljeni. Članica sam veselog PD Izletnik, a voljela bih se pridružiti i ljudstvu u HPD Kapeli. Trenutno je u RH oko 116 planinarskih obilaznica (koje zadovoljavaju uvjete Komisije za planinarske putove), pa ću se, osim moguće par zelenih slovenskih divota, fokusirati na lijepu našu.

Prije nego krenem s opisom jučerašnje kružne rute po Samoborskom gorju, stavljam fotkice s prošlih, ne tako davnih izleta. I hvala suputnicama na društvu na Japici i Velikom dolu :)

Rude-Veliki dol-Oštrc, 22.08.2021., KT HPO 5.3.

Eko staza Cesarskom gorom, 05.09.2021., KT HPO 3.8.

Oznake: zelenilo, planinarenje, hobi, gorje, odmor, veselje