Maca Šumarica

ponedjeljak, 31.01.2022.

Izletnička ruta po Žumberku, KT HPO 6.3. i 6.4.

Ovu subotu prošla sam u društvu Izletnika kružnu rutu po Žumberačkom gorju. Polazište nam je bilo u Sošicama, pa smo preko PK Vodice stigli na Pliješ (977 m), nekako uspjeli zaobići Ravnu goru i Bezimeni vrh, stigli na Svetu Geru/Svetu Jeru/Svetu Iliju/Trdinov vrh (1178 m) i vratili se u Sošice. Prošli smo kojih 18 kilometara, uz uspone i silaske, par "lovljenja zeca" zbog zaleđene i blatne staze, ali sve u svemu, u veselom društvu.


S proljećem će u Sošicama biti otvoren i novi Centar za posjetitelje, dok je bicikle već moguće unajmiti od prošle godine. Još jedno mjesto u koje ću se vraćati! sretan

- 18:23 - Komentari (6) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 24.01.2022.

Kruženje do Noršićke Plešivice, KT SPO 14

Igrom slučaja desilo se to da smo u planu za subotu imali u svojoj ruti istu točku - Noršićku Plešivicu, što je lijepa prilika da napokon prođem malo po gorju s mojom dugogodišnjom prijateljicom i njenom polovicom. Oboje su vjerni članovi PD Pinkleca, a ruta nam je počinjala na "domaćem terenu", u mjestu Grdanjci, pa se ide kroz Beder do Noršić Sela, N. Plešivice i natrag preko Višnjevca Podvrškog. Lijepa zaokružena priča od 19 i sitno kilometara.


Premda je zima i nema rascvjetale vegetacije (osim "pobenavilih" kukurijeka na koje smo naišli), staza je baš lijepa, lagana za hodati, no jest duža pa se treba opremiti hranom, a koje s mojim suplaninarima definitivno nije falilo. Sam vrh Noršićka Plešivica je nekako usamljen i odsječen od ostalih staza, no ipak smo pri usponu susreli par ljudi s klincima koji su uživali u kombinaciji subotnjeg sunca i snijega.


Naš izlet prošao je iznenađujuće brzo i poletno, pa smo još prije mraka stigli uživati u samoborskim slasticama i kavici. Super trip i hvala dragim Pinklecima na društvu, vjerujem da budemo imali još puno tako lijepih izleta! thumbup

- 13:23 - Komentari (5) - Isprintaj - #

utorak, 11.01.2022.

Tragovima zečeva, KT HPO 12.1.

Svanula je subota, dan za koji smo planirali napraviti kružnu rutu Žumberačkim gorjem, no prvi puta sam zbog mamurluka morala odustati od težih napora. A i zimi koliko vidim ne "zbrajam" kilometre baš. Ali zamislite ovo.
U svibnju 2019. godine, Nirmaj Purja (vjerojatno trenutno najpoznatiji nepalski penjač, šerpa, Planinar) mamuran se uspeo s ekipom na vrh Kanchenjunga na 8586 metara (treću najvišu planinu na Zemlji) u samo jednom danu!!! Dio je to, kako ga je nazvao, "Projekta Moguće" kojim su Nepalci dokazali da se mogu za 6 mjeseci i 6 dana popeti na 14 najviših vrhova na Zemlji. Svi vrhovi se nalaze u zoni smrti, sve iznad 8000 metara nadmorske visine, gdje je čovjeku na raspolaganju samo trećina kisika koju inače udiše zrakom. To je fascinantno. I nažalost pogubno za dosta penjača, što je bio slučaj s kojim se Nirmaj u pokušaju spašavanja susreo. Ono što je mene posebno dojmilo je ta potreba za spašavanjem drugih i ne osuđujući stav. Evidentno je kada vidiš nekoga na 8450 mnv da je ostao bez kisika, da je to fatalna greška. Ali taj Nims riskirao je svoj život i uspio u 6 mjeseci spasiti četvero penjača. Leave nobody behind.
Povratak na moju malenkost čija noga je zakoračila na tek nešto više od 10% visine najviših planinskih vrhova Zemlje.zubo
Gdje ćemo sad, pitam se kada sam već odlučila ipak nekamo laganije...Odlučili smo se za planinu s koje se vidi lijepo i istok Žumberka i zapad Samoborskog gorja - na Zečak. Polazište su nam bile Svetojanske Toplice, izvor fine termalne voda, kao idealne za detox. Odmah pored je i izvor svježe vode. Besplatne!


Možda je to bilo do mojeg trenutnog stanja svijesti, ali staza za Zečak je dosta loše markirana, tj. nije uopće očišćena. Na puno dijelova po putu su porušena stabla i premda vas po jednom opisu rute "intuitivno šuma vodi", čak i sada zimi kada nema vegetacije teže se snaći. To su mi potvrdile dvije gospođe koje smo susreli kod silaska. Prije nego uslijede prekrasne fotografije sa Zečaka, moram zapisati za dnevnik da mi je čak malo bilo slabo te sam se htjela zavući negdje u zečju rupu.


A ako nečega ima na Zečaku, to su zečevi. Polako se pred našim očima stvorila bjelina, a s njom i otisci šapa. Jedan zec je točno išao po stazi.


I eto nas još malo pa pri vrhu. Dalje ostavljam riječi u fotkama (koristim samo jeftini mobitel ali je svejedno top:) . Do sljedećeg skakanja!

- 14:15 - Komentari (9) - Isprintaj - #

nedjelja, 09.01.2022.

Zimska idila na Ivanščici, KT HPO 3.4.

Kada je jedan obožavatelj Facebook stranice "volim svoju planinu IVANŠČICA" objavio fotografiju s prvim ovogodišnjim snijegom na klupicama PD-a Josip Pasarić, nekako spontano je pao dogovor o posjeti Ivančici već drugi dan, na Sv. 3 kralja. Svog suplaninara koji živi podno Ivančice upoznala sam na avanturi po Mudnoj doli te mi je bilo jasno da stazu možemo proći skoro žmirečki jer ju je on dosta puta prošao, premda sam ja tuda prošla jedanput. Po prvi puta vadim i planinarske štapove i nadograđujem sebi još dvije nožice. Dobila sam i logičan savjet: kada se penjemo, štapovi su kraći, a kada se spuštamo se produlje! U mojem slučaju štapovi su bili najkraći dead No, dobro, krećemo!
Krenuli smo po putu coprnica (ili službeno preko Mrzljaka), a vraćali smo se po strmom Pioniru (super za vježbu štapovima, no to je uobičajeni put za uspon, dok se silazi po Konju).


Narodne legende koje se vežu uz Črne mlake opisuju coprnice ili vještice kao one koje ljudima oduzimaju nešto (npr. glas) ili pak stoku. Zanimljivo je da Mlaka oko koje su se navodno skupljale vještice (ili još uvijek!) nikada ne presušuje. Znam da su u mom kraju palili javno žene i po tome imamo i neke nazive šuma/polja, no drago mi je da to već stoljećima nije praksa.
Uz put prolazimo drvene skulpture umjetnika Darija Horbeca.


Evo nas polako i pri vrhu. U domu je taj dan bila baš gužva, no hrane i vina je bilo dovoljno za sve. Taman nam se i malo razvedrilo za jubilarnu milijarditu fotografiju s vrha. Šalim se, planina to ne broji.


Još se osjećaju zimski praznici u zraku. Nekako je opuštenije, klincima počinje škola tek za četiri dana, manje je prometa...a mene doma čeka domaća klopa i vrijedne ruke koje ju prave. Dosta dobar dan.


- 21:41 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Mali i Veliki Črnec, KT SPO 7

Na drugi dan ove godine otišla sam na kraću šetnjicu u posjet Rudama (parkira se kod a.st. Vuković), Velikom Črnecu (607 mnv) i po povratku na Mali Črnec (522 mnv). Blizu osunčanog vrha upoznala sam neki par s klincem iz Rijeke s kojima sam podijelila oduševljenje ovom obilaznicom jer je baš za uživanje. Nek' nam svima bude takva 2022. - lagana, opuštajuća i osunčana!

Oznake: 2022

- 21:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #