Maca Šumarica

Budući da me obilaznice, van mojih lutanja i druženja na planinarskim izletima, oduševljavaju svojom pričom, odlučila sam proći i Jaskanski planinarski put. I to dva dana nakon kiše jer je vjerojatnije tada vidjeti pršteće slapove na više mjesta (između Plešivice i Japetića kod Marićkinog mlina te koritom Dubokog potoka do prekrasnog slapa Brisalo). Slovo J se često može vidjeti na stablima Samoborskog gorja, pa mi je teren bio djelomično dobro poznat. Osim što je ljeti sve življe i divnije za vidjeti, u šumi je uvijek manja temperatura i bilo je ugodno za hodati. Sveukupni dojam nakon prođenog - bilo je zapravo prekrasno. No ponukana proživljenim, osjećam potrebu u dnevnik zapisati i neke "tips&tricks" za proći JPP u jednom dahu. Međutim, ako ovisite o javnom prijevozu - ukupnom putu od 11 sati i 25 minuta aktivnog hoda treba dodati 3 i pol sati hoda do Gornje Vasi za Samobor, pa uživancija traje 2 dana, za što HPD Jastrebarsko preporučuje noćenje u domu Žitnica (s najljepšim pogledom).

Savjeti za lakši prolaz JPP u jednom ljetnom danu
-započeti rutu čim ranije, ruta nije kružna i za proći sve u jednom danu treba pomoć dobre vile/vilenjaka da vas dovede na početak i odvede na kraju rute
-uzeti naglavnu lampu (za one koji su zaspali i započeli rutu u 9h) i powerbank za slabiju bateriju na mobitelu
-oprema: osnovna planinarska, hrana, 3L tekućine, 3 dodatne majice i još jedne hlače, čarape i gaće

Najzahtjevnije dionice su mi bile od KT1-KT2 (prva) te od KT7-KT8 (zadnja). Naime, od Okić-grada do Popovdolske pećine vodi strmi put, a nagib je toliki da jedino pomaže korijenje od drveća za primiti se. Nije problem proći, no izgleda da do sada, gdje god bih se penjala do nekih pećina, bude tako. Zadnja dionica-od Zidanih pećina do slapa Brisalo ide koritom Dubokog potoka te je inače prekrasno proći kada je ljetni dan. Meni je bila avanturica za proći jer se mračilo, teren je sklizak, vodostaj solidan, a isprva ne bih primijetila sajle i klinove koji su srećom tamo. Premda lijepo piše u jaskanskom dnevniku da se prelazi na lijevu obalu korita i strmo uspne uz metalnu užad te se tako zaobiđe do slapa, upravo je zbog ovoga vrlo važno st(ići) po danu jer je, logično, vidljivost otežana. Lekcija naučena, JPP Prolazeći koritom, put me podsjetio na koncepciju rute PD Yeti na Moslavačkoj gori-kombinacija žuborećeg potoka uz poneko žičano osiguranje, samo puno šire i strmije. Zanimljivo je da bih za početak i kraj rute trebala koristiti ruke, što za penjanje, što za prelazak preko porušenih stabla.

U sjećanju će mi ostati kuharice u Žitnici i gulaš od vrganja, pastir podno Zečaka koji mi je dao motivaciju da krenem dalje i stignem prije mraka, jedini stanovnici mjesta Pećno - jedna obitelj koja živi daleko od asfalta i ima lijepe kravice, hammock i mačke pred trijemom kuće s predivnim pogledom, u sada već-vikend naselju Grabarak.

JPP će uskoro navršiti 43 godine postojanja i jako mi je drago da se društvo sjetilo povezati te prekrasne vidike nikad dosadnog parka prirode Žumberak – Samoborsko gorje. Put od kojih 35 km i 2.79 km visinske razlike (slabi mi povjerenje u aplikacije tako da ovo uzimam cum grano salis) prošla sam s pauzama za 12 i pol sati, a za veliko finale puta, pojavio se mjesec koji je osvijetlio dovoljno put do Vranječkog slapa i dolaska mog vilenjaka koji me odveo u civilizaciju.

Oznake: jaskanski planinarski put