Maca Šumarica

Došlo je vrijeme za obilazak dugo željenog Belečkog planinarskog puta, obilaznice koju je još 2004. godine ustanovilo HPD "Belecgrad". Prilika je to za upoznavanje jednog lijepog dijela južne Ivanščice, koji spada pod Krapinsko-zagorsku županiju. Naglašavam županiju jer jednostavno znate po ljudima da ste došli u jedan novi kraj kojeg krasi ljepota planine (a tu je i narječje).
Kada sam stizala prema mjestu Belec imala sam predosjećaj da neće sve proći tako glatko kao kod prethodnih obilaznica. Premda je za obilazak potrebno kojih 17 km te oko 6-8 sati, planinarski dnevnik treba nabaviti prije polaska jer KT 1 više nije Crkva Majke Božje Snježne, već trgovina preko puta gdje se ide po žig i žvakaće. Ako ne želite ići dva puta kao ja, dobro je to znati, premda HPD Belecgrad ima u planu obnoviti točke i izmijeniti obilaznicu. Ne znajući još ovo, došla sam do gospođe zvonarke koja mi je objasnila da crkva više nije dio obilaznice, a čovjek koji je dežurao kod PK Belecgrad rekao je da više ne puštaju prljave planinare u crkvu. I još k tome u crkvu koja ima najviše zlata po plafonu u cijeloj regiji. Ne tražeći logiku u međuljudskim odnosima, uzimam dnevnik i upućujem se prema ruševinama Belecgrada iz 14. st. (539 m). Kako je suh dan i vikend, bilo je dosta obitelji, pa sam brže krenula prema vrhu Ivanščice, a usput pogledala Babin zub (638 m), Belige (974 m) i Hanjžicu (994 m), sve mjesta koja bih zaobišla da nema ove obilaznice. Neki dijelovi puta su dosta zarasli što skriva markacije te ima i porušenih stabla na stazi, najviše od Beliga do Hanjžice. Nakon najviše točke od 1061 m, nedaleko u pravcu jugoistoka nalaze se ruševine Židovine (691 m), navodno isto nastale kao Belecgrad za obranu od Turaka. Usput blizu pri povratku je i vrh Minžalovac. I to je bilo to za prvi put. Drugi posjet desio se tek nekih mjesec dana kasnije, a u društvu dlakavca krenula sam od trgovine sa žvakama prema ostaloj mi točki Osinec, tj. zgodnim vidikovcem Mali Osinec na 521 m. Potom smo, uz male administrativno-zagorske muke uspjeli ovjeriti obilaznicu, a dobi se i ogromna značka. Budući da na vratima PK Belecgrada nema naljepnica i mog društva, nadam se da ću se, već jednom sretnom prilikom, vratiti ovdje s većom ekipom-za treću sreću.