Maca Šumarica

Iako je prošlo dosta vremena i koraka koji nisu pretvorni u objavu na društvenim mrežama, pustolovnu priču ili u posebni doživljaj, nekako mi je žao ne zabilježiti sve te obilaske po putevima koji mi, sada sam već sigurna u to, predstavljaju neiscrpno zadovoljstvo. Zato se vjerojatno vraćam blogovanju, dragi blog.hr.
I tako...krenusmo mi jednog suhog travanjskog dana prema Petrinji, po prvi put otkrivati Hrastovičku goru ("Petrinjsku Medvednicu", "petrinjsku lokalnu planinu", "jednu od Zrinskih gora"...), još jedno područje s ostacima Panonskog mora (što smo u biti samo pročitali na edukativnim pločama). Cilj nam je bio vidjeti Piramidu, tj. vrh Cepeliš i planinarski dom te napraviti kružnu rutu do sela Hrastovice (staze 203 i 204). Laganim korakom stigli smo nenadano brzo do Piramide. Dom "Matija Filjak" je bio otvoren, a trojica planinara iz HPD Zrin koji su čuvali kuću, lijepo su nas ugostili i ponudili novu craft pivu ovog kraja (ako ne i jedinu), a koja je stvarno odlična . Dokaz tomu je moje skakutanje po putu na povratku i osjećaj proljetnog ushita pri pogledu na šumsko zelenilo koje počinje bujati. Nakon što smo sišli s dosta široke metalne platforme napravljene oko piramide, dragi čovjek gospon planinar uputio nas je do još jednog vidikovca, tj. drvene čeke koja se ljulja, ali s još boljim pogledom (tzv. Putom kestena). Pri povratku, pokupovali smo ukrašena uskršnja jaja te skrenuli usput još prema "Vratima palisadnog podgrađa"., tj. odvojku do gradine Hrastovica i ruševine crkve Sv. Duh.
Za kraj rute dočekao nas je čopor mladih peseka koji su bili zapravo jako pitomi i poliznuli nas za sretan povratak.

Oznake: hrastovička gora, planinarenje, Petrinja