Maca Šumarica

srijeda, 29.06.2022.

Grgosova špilja i Muzej grada Samobora

Još jedno neizostavno mjesto za izlet je špilja u Otruševcu. Otkrio ju je gospodin Josip Grgos 1973. godine kada je minirao to područje za proizvodnju vapnenca. Dio za posjetitelje obuhvaća špilju s velikom dvoranom bogatom špiljskim ukrasima (stalaktiti, stalagmiti, stalagmati, špageti...) . Špilje su jedno prekrasno, no vrlo osjetljivo mjesto, zato pretpostavljam da nije sve dostupno posjetiocima. Naime, samo vrškom vašeg prsta možete zaustaviti tisućljetni proces rasta nekog špiljskog ukrasa. Ono što je apsolutni hit u Grgosovoj špilji jest mali otvor u glavnoj dvorani koji sve prozračuje. Na poučnoj stazi iznad špilje može se vidjeti otvor ove zanimljive "puhaljke". Posjetila sam još par špilja u RH i svaka ima svoje posebnosti, no Grgosova mi za sada jedina na 30 metara dužine ima toliko puno zgusnutih ukrasa. Ova galerija majke prirode proglašena je zaštićenim geomorfološkim spomenikom prirode.

Grgosova špilja dio je Poučne staza Otruševec, koja u dva kilometra vodi kroz još 8 točaka u kojima se upoznaje život, običaji i legende otruševečkog kraja.

I za kraj obilaska ove prekrasne planinarske obilaznice, posjetila sam Samoborski muzej u dvorcu (bivšeg vlasnika ilirskog preporoditelja Ferde Livadića). Na dva kata muzeja mogu se vidjeti fosili iz Zaprešić brega, neolitički ostaci kamenih sjekira iz Gregurić brega i okolice Samobora, fotografije pronađenih tumula arheološkim istraživanjem Budinjaka (iz 9.-5. st.pr.Kr.) i slično. Neke točke ove obilaznice možete pronaći i na srednjovjekovnoj karti arheoloških lokaliteta Samoborskog kraja (Veliki Lovnik, Plessivicza, Lipovecz).Tu je i preostalo stakleno posuđe iz tvornice stakla Osredek iz 1904. godine.
Naposljetku, premda nisu točke obilaznice, svakako vrijedi pogledati ruševine starog grada Samobora čija je maketa također u muzeju te vidikovac Tepec (14 metara visoku anindolsku piramidu).

- 10:23 - Komentari (4) - Isprintaj - #

četvrtak, 16.06.2022.

Obilaznicom po Petrovoj gori

Nakon istraživanja po Moslavačkoj gori, logičan slijed je udahnuti malo i šume Petrove gore. Za ovu rutu koristio mi je vodič i dnevnik "Planinarske obilaznice Petrova gora" (PD Šumar). Obilježene staze podijeljene su na Crvenu i Zelenu, a podrobnije informacije mogu se naći na stranicama planinarskih društava: OSMICA-Karlovac te PD Šumar. Oduševila me ideja i ruta ovih staza, a ako je za vjerovati daljinaru, u otprilike 27 km može se vidjeti zaista vrijedan dio ljudske povijesti na ovom području te ponoviti gradivo iz biologije. Žao mi je samo što je drveni dio poučne zelene staze neobnovljen te što je spomenik Vojina Bakića vandaliziran. Ali zato su šume pune života, uspjela sam vidjeti kunu, izduženu dlakavu životinjicu koja je taman prolazila puteljkom (pored KT5 - Rimski put). Petrova gora je još 1969. godine proglašena značajnim krajobrazom te predstavlja jedinstveni šumski ekosustav s većinom, bukovim šumama i velikim brojem životinja i biljaka.


Osim toga, Petrova gora poznata je i kao memorijalni park u kojem je 85 lokaliteta i obilježja NOR-a (danas već sigurno puno manje, po stazi sam naišla na neke vandalizirane). Kada se dođe do KT2- kompleksa Partizanske bolnice, u kući, koja je predstavljala glavnu prijemnu zgradu, nalaze se tekstovi o samom osnivanju te o ljudima koji su u takvim vremenima solidarno djelovali. Prema navodima, u prvoj bolnici (ne kod ove KT2) sagrađenoj 1941. godine, liječeno je 97 ranjenika i bolesnika, a spašeno 80 skrivenih u zemunicama. Već sljedeće godine njemačke i ustaške snage bolnicu su bombardirale, no ubrzo je sagrađena na mjestu današnje obilaznice nova- Centralna partizanska bolnica koja je do 1944. godine imala 30 različitih objekata (u kojima bi se održavale nastava, kino projekcije i predstave). Ta druga bolnica prema navodima imala je 10 000 ranjenika, od kojih je njih 1060 umrlo i sahranjeno na groblju pored. Bolnica je 25. svibnja 1945. godine preseljena u Karlovac.

Nastavljam po stazi od Magarčevca preko Velikog Velebita do Malog Velebita (prepoznatljivog po većim kamenima), pa sve po Zelenoj stazi do Kraljevog groba, Malog Petrovca (pored starog pavlinskog samostana), Velikog Petrovca (sa spomeničkim kompleksom Vojina Bakića), pa po Rimskoj stazi natrag do Lovačkog doma Muljava.


Zeleni dio staze s poučnim pločama (o šumi, ekosustavu, izvorima energije, recikliranju i sl.) idealan je za školu u prirodi. Nadam se da će se i taj dio obnoviti, kao što se sada obnavlja i pavlinski samostan kod Malog Petrovca.

Sve u svemu, zaključujem da se u ovaj jedinstveni spoj prirode i društva vrijedi iznova vraćati.



- 22:30 - Komentari (6) - Isprintaj - #