Maca Šumarica

Bio je lipanj, zadnji dan mog godišnjeg odmora. Prevrtah se u krevetu do 9 sati i kao da me nešto navinulo, spremila sam ruksak i uzela u ruke dnevnik Ivanečke planinarske obilaznice. Idemo! Start mi je za razliku od lokacije prve kontrolne točke, bio u Prigorcu (na parkingu gdje počinje većina ruta za uspon na Ivančicu), a od tuda prema lokalitetu Šumi. Obilaznica je, osim na par dijelova gdje su srušena stabla za preći preko (srećom ne velikog) potoka - odlično markirana i lako se prođe. Međutim, nadam se da će se, ako je to ikako moguće, obilaznica malo proširiti i obuhvatiti vrh Ivanščice jer je bez toga kao ljubavna veza bez strasti - sve je ok, ali nema vrhunca. Da se samo s KT3 Žgano vino preko Mrzljaka uspne na Ivanščicu (koja bi bila nova KT), pa spusti preko Pionira (ili Konja ako se treba doći do Info Punkta), zaokružila bi se priča + trasa obilaznice poprimila bi izgled loga Planinarskog kluba Ivanec, kako fora!

Dan je bio idealan za IPO, taman prije toplotnog vala, prošla sam s pauzama za kojih 5 i pol sati, dužine navodno 18,5 km.

Mjesec dana poslije upoznala sam tajnika i ostale planinare PK Ivanca, gdje drugdje nego-kod vrha Ivanšćice. Članovi Kluba imali su odmah nakon mog obilaska čišćenje puta IPO te su postavili nove daske preko potoka kod Ivanečke Železnice. Tada su mi pričali doživljaje iz još uvijek ne tako popularne Makedonije kao destinacije za planinarenje u kojoj su se divno i jeftino proveli, a najavili su i svoje veće izlete na Triglav te na Tenerife (s usponom na najviši vulkanski vrh Španjolske Pico del Teide s 3715 metara). Klub ima puno članova i ove godine slavi 10 godina postojanja, što se stvarno vidi po aktivnosti. Nadam se da predsjednik zbog svih tih obaveza i putovanja ne stigne ovjeravati obilaznice jer se već malo brinem da nakon 2 mjeseca nije Hrvatska pošta nešto krivo (ne)poslala. Ne znam, ali čim više planinarim, tim mi je važnije ono "doma", "lokalno" te mislim da je sama činjenica da uopće postoji planinarska obilaznica super, kamoli da postoji aktivno članstvo koje to održava. No kako god bilo, mogu ja te puteve opet obići, no svakako ću dodati vrh, pa da provjerim je li zaista ostaje u tragu znak viteškog križa. I da, još mi se jedna sitnica urezala - jedinstveni žigovi od neke sofisticirane plastike - koliko god su fora, metalni su mi se do sada pokazali boljima jer bolje prianjaju.
Ostavljam još ovdje za uspomenu par fotografija. Do sljedeće obilaznice!