Al gdje smo sad mi, a gdje dedek iz doba pećinskih medvjeda?
(pita se Autohtonac u djelu Vladimira Nazora "Dedek Kajbumščak")
Za put dedeka Kajbumščaka čula sam u planinarskoj školici PD Izletnika, a volja za proći ga rodila se kad sam shvatila da ću se Strahinjčici uvijek vraćati jer ima toliko lijepih mjesta za posjetiti (Dedek i Babica, Dedek bez Babice, obilaznica Putevima orhideja, novo obnovljeni planinarski dom Radoboj, planinarska kuća na Strahinjčici, Jelenske pećine...). Zahvaljujući ovoj obilaznici koja ima 8 točaka i 24,5 kilometara, prvi puta sam bila na Slonu i Brezovici, i stekla novu perspektivu Hušnjakovog brda od one uobičajeno turističke. Markacije su vrlo dobre, bio je rujan i još nije počelo padati toliko lišće, ali zapravo je put pregledan i prohodan cijelom trasom. Pretpostavljam da tome pomaže i to što se održao "Kajbumščak trail", pa je staza odlična i za one koji vole brdsko trčanje. U planinarskoj kući na Strahinjčici,kao i uvijek, lijepo ugoste čovjeka. Jedina mala zamjerka bili su žigovi, posebice oni nabijeni u drvo (malo "bolno" izgleda to, a i kora okolo smeta pri otiskivanju žiga).
S obzirom na to da je putem bilo dosta ljepota za vidjeti, napravila sam par fotografija mjesta (prezentacija nema zvuka, no preporuča se gledati uz neke domaće popevke):