Maca Šumarica

Kada je jedan obožavatelj Facebook stranice "volim svoju planinu IVANŠČICA" objavio fotografiju s prvim ovogodišnjim snijegom na klupicama PD-a Josip Pasarić, nekako spontano je pao dogovor o posjeti Ivančici već drugi dan, na Sv. 3 kralja. Svog suplaninara koji živi podno Ivančice upoznala sam na avanturi po Mudnoj doli te mi je bilo jasno da stazu možemo proći skoro žmirečki jer ju je on dosta puta prošao, premda sam ja tuda prošla jedanput. Po prvi puta vadim i planinarske štapove i nadograđujem sebi još dvije nožice. Dobila sam i logičan savjet: kada se penjemo, štapovi su kraći, a kada se spuštamo se produlje! U mojem slučaju štapovi su bili najkraći No, dobro, krećemo!
Krenuli smo po putu coprnica (ili službeno preko Mrzljaka), a vraćali smo se po strmom Pioniru (super za vježbu štapovima, no to je uobičajeni put za uspon, dok se silazi po Konju).

Narodne legende koje se vežu uz Črne mlake opisuju coprnice ili vještice kao one koje ljudima oduzimaju nešto (npr. glas) ili pak stoku. Zanimljivo je da Mlaka oko koje su se navodno skupljale vještice (ili još uvijek!) nikada ne presušuje. Znam da su u mom kraju palili javno žene i po tome imamo i neke nazive šuma/polja, no drago mi je da to već stoljećima nije praksa.
Uz put prolazimo drvene skulpture umjetnika Darija Horbeca.


Evo nas polako i pri vrhu. U domu je taj dan bila baš gužva, no hrane i vina je bilo dovoljno za sve. Taman nam se i malo razvedrilo za jubilarnu milijarditu fotografiju s vrha. Šalim se, planina to ne broji.


Još se osjećaju zimski praznici u zraku. Nekako je opuštenije, klincima počinje škola tek za četiri dana, manje je prometa...a mene doma čeka domaća klopa i vrijedne ruke koje ju prave. Dosta dobar dan.