Danas sam prvi put otišla na onu čitalačku grupu koja spaja čitanje i hranu. Ljudi, kako je to dobro!
Knjigu "Babettina gozba" sam pročitala, i napravila bilješke. Napisala ju je autorica Karen Blixen- Netko je možda gledao film ili čitao "Moja Afrika", od iste autorice...i "Babettina gozba" je ekranizirana. "Gozba" je podijeljena u dvanaest cjelina, stil takav da ne možete jednostavno pronaći ni riječ viška, ni riječ manjka. Meni osobno nedostaju - emocije. Opisi, kao kod Prousta.
Radi se o dvije sestre, Martini i Philippi (radnja je smještena u mali norveški gradić), koje imaju služavku, francusku sobaricu Babette. Hrana u Babettinim rukama dobija nadnaravnu moć. Kako su Martina i Philippa pastorove kćeri, a luteranski pastor, njihov otac, je umro - Babette, koja odjednom dobija veliki dobitak na lutriji - odluči napraviti gozbu povodom stogodišnjice pastorovog rođenja...
I sve bi bilo odlično, da su ljudi naučeni uživati u bilo čemu...Teško pokazuju i izražavaju emocije. No, Babettina gozba ih natjera da zaborave sve ružno - i počnu živjeti u trenutku...
Karen Blixen je nekoliko puta bila nominirana za Nobelovu nagadu za književnost - no, nikada je nije dobila. Iako, ako kažem da joj je jednom prilikom "protivnik" bio Boris Pasternak i njegov "Doktor Živago" - sve je jasno...
Babettina gozba se sastojala od: juhe od kornjače, Blinis Demidoff (blini su iz Rusije srigle u Francusku i postali jako popularni; zapravo je to vid malih ruskih palačinki), cailles en sarechophage, pilo se: vino Cliquot1860. Za kraj je bilo posluženo grožđe, breskve i svježe smokve.
Evo kako je to izgledalo kod nas:
Blini s umakom od slatkog vrhnja i mlaćenice, losos u ovom slučaju, u oruginalu kavijar, i krastavci narezani na manje komadiće
Ovo su predivni, mali kolačići natopljeni u rumu, koji se takodjer spominju u knjizi....Savršenstvo! Gozba za nepce...
Rose uz finu hranu.
Čak i grožđe je bilo tu, prekrasno aranžirano.
Provela se savršeno! U svim aspektima.
Ljubim!
|