luki2.blog.hr
utorak, 27.08.2024.
Fred, Mia i Severina
|
Maja Sever o Predragu Fredu Matiću, koji je umro u petak, u šezdeset i trecoj godini: "Razmišljam što napisati, a o Fredu moramo pisati. Mora ostati trag tog sjajnog covjeka i to od svakog od nas. Ali dolaze samo suze, ne i riječi. I onda mi HRT pomogne da napišem nesto čemu bi se Fred zapravo slatko smijao i vjerojatno dodao - ma, bolje da me takvi i ne spominju! Središnji dnevnik HRTa vijest o Fredovoj smrti objavljuje nekad tamo... iza razgovora s Bačićem. Jer to je ipak ministar. Pa, zasluzili smo sve da nam se desi! Svima nama koji šutimo na uredničku sramotu, što šutimo i zapravo pristajemo kako Fred nikada ne bi šutio i nikad nije pristajao. Ni za koju cijenu. E, pa ve večeras neću ni ja i UMIREM OD SRAMOTE! I od tuge, prijatelju dragi." Čovjeka s velikim Č upoznala sam prigodom jednog prevođenja. Neizmjerno drag kao čovjek, kompetentan u svome poslu. Neka počiva u miru! Drugo: pripreme za susret razreda 8 d!:)))) Jedva čekam! Treće: Sretan Svjetski dan pasa mojoj neprežaljenoj Goldici, jednoj psećoj dami i dobrici, zauvijek u mome srcu i mojoj Miji, mojoj ludici tvrdoglavoj i mojoj "ne, nije dobro" :))))), mojoj 4tMamma Mia:))), mojom smijehu svakodnevnom i mome veselju i radosti uvijek....:))) Ljubim Te u Tvoju tvrdoglavu njuškicu.... Četvrto:[NEĆU U SRBIJU DOK JOJ JE DIKTATOR NA VLASTI] Severina Točno je da sam imala bliski susret s organima reda i ćudoređa na hrvatsko-srpskoj granici sa srbijanske strane. U nedjelju oko 19:45 sati došla sam do graničnoj prijelaza Bajakovo na srbijanskoj strani sa svojim menadžerom. Trebala sam pjevati na jednom 18. rođendanu. Međutim, sudbina nije tako htjela. Granični policajac nas je, prilikom pregleda dokumenata, zamolio da stanemo sa strane. Moja srbijanska odvjetnica zvala je odmah graničnu policiju, ali bezuspješno. Nekoliko sati smo stavljeni sa strane, sjedeći u autu. Onda sam krenula u zgradu granične policije tražeći toalet pa su mi usput rekli da se ''čekaju inspektori iz republičkog MUP-a koji putuju iz Beograda.'' Shvatila sam da postaje 'ozbiljno'. Prilikom njihovog dolaska oko 22:15 sati, prvo su 45 minuta preturali vrlo detaljno naše vozilo i naše stvari u njemu, kao zadnje sitne švercere. Kao, tražili su oružje. Ja i oružje - svakako. Pitali su me kuda idem i imam li radnu dozvolu za nastup, a potom su me odveli u zgradu policije na razgovor. Ništa sporno u autu nisu našli. Naravno. Na ispitivanju su mi bez suvišnih pojašnjenja krenuli postavljati pitanja što mislim o Srebrenici, Oluji, zašto sam podržala demonstracije protiv iskapanja litija i napisala da je to Srbija koju volim. Dotakli su se i Jasenovca, a došli su i do Tuđmana. Treba li reći da mi je policajac, u 30-tim godinama, stalno pokušavao objasniti da samo radi svoj posao, jer sam ja javna osoba i imam društveni utjecaj pa eto... Na to sam mu rekla da će tek vidjeti taj utjecaj kad sutra sve objavim što me ispitivao i kad svi mediji prenesu. Jadan je stalno izlazio tijekom ispitivanja, jer ga netko zvrcao na telefon, valjda mu davao daljnje upute, pa se ovaj vraćao s novim i novim pitanjima. Pitanjima na koja obično povjesničari daju odgovore. Kad su me pitali oko Srebrenice, policajac mi je rekao kako je morao guglati što sam govorila dok se vozio prema granici, pa sam ga uputila, kad je već guglao mene, da progugla izjave Milorada Dodika iz 2004. godine u emisiji Senada Hadžifejzovića, kada je rekao ''Znam što je bilo u Srebrenici, bio je genocid''. ''Imate to na YouTube-u'', nježno sam ga pokušala podučiti. Rekla sam mu, kad već gugla, da izgugla i Vučića koji je svojedobno u Glini huškao Srbe i objašnjavao im da je to Srbija. Pitala sam organa reda i zašto nisu uhitili njemačkog kancelara Olafa Scholza nedavno kad im je došao u posjet, budući je Njemačka glasala u Ujedinjenim narodima za rezoluciju o Srebrenici? Rekla sam mu da im je predsjednik bio Miloševićev ministar informiranja pa ih očito nije dobro informirao. Potom mi je rekao kako 'nisam laka za razgovor'. Nisam im laka? U jednom trenutku sam odlučila prekinuti tu agoniju s organom reda i očito novosrpskog ćudoređa, odnosno tzv. informativni razgovor s nepoćudnim elementom. Policajac mi je govorio da on, eto, simpatizira Milanovića. Ja sam mu rekla da mi je drago, ali da ja njihovog predsjednika ne. Pa da, ja volim Srbiju. Volim takvu Srbiju gdje 100 tisuća Srba prosvjeduje zbog zaštite okoliša i da bi sačuvalo svoju zemlju. A onaj koji je trenutačno na čelu Srbije neće mojim maltretiranjem skrenuti pažnju s problema koji more Srbe u Srbiji. Pokušala sam organu reda objasniti da im je vođa, za kojeg mi reče da je izabran na izborima, najveći 'ustaša' za Srbe. Protjerao je iz države stotinu tisuća Srba koji su pobjegli od njegove politike i ekonomije. Ostatak koji drži u državi, a sada kani trovati litijem, pokorio je kroz medije koje drži u šaci predanije i jače od Putina samog, koji mu je jedan od najvećih uzora. Kad su me krenuli ispitivati što mislim o silovanim ženama i o tome što su izgnani Srbi iz Hrvatske – ja sam rekla da je svaka žrtva teška, ali da prekidam ovu predstavu i da neću više odgovarati na njihova pitanja, da mi vrati dokumente, jer da na meni neće vježbati silu, jer nisam osoba pogodna za zastrašivanje i da će o svemu ovome sutra čitati u svim medijima. Rekla sam i da više nikada neću doći u Srbiju dok god joj je na čelu onaj, znate dobro koji. Nekoliko puta me policajac molio da to ne radim, objašnjavao mi da mogu slobodno u Srbiju. Samo sam mu dodala da svojim nadređenima poruči da su ispali glupi, jer će samo postići kontraefekt, a ja od Srbije ne živim… Pitala sam ga i tko je ovo naredio, on me pokušao uvjeriti da je ovo uobičajena redovna kontrola. Redovna, kažete… Nikad mi se ovako nešto nije dogodilo; ni u Americi, ni Kanadi, ni Švicarskoj, a pogotovo u zemljama regije, jer me svi smatraju svojom. Pokušala sam im objasniti nekoliko puta da svatko ima pravo na svoje mišljenje, da je verbalni delikt ukinut s ukidanjem komunizma. I da mi je žao svih njih, da ih volim, da su Srbi pošten i dobar narod, ali da im je vlast grozna i da nikad nisam rekla da su Srbi genocidni, nego su to Vučićevi mediji izmisli, kao što izmišljaju laži godinama o svima koji se suprotstavljaju režimu. I na kraju sam im otpjevala Balaševićevu pjesmu: "Davno ti je vrag zaseo na prag, zemljo Srbijo. Niko živ se ne seća tolikih nesreća za jednog vezira... Oko tebe komšije podižu bedeme jeda i prezira... E, tog još nije bilo, mm-mm, ludama je milo, a ostale je stid..." I poručila im: vama hitno treba novi Balašević. Srbijo, volim te… i želim da što prije postaneš demokratska. Ali neću više nikad doći u Srbiju dok vam ovaj ne sjaše s vlasti. Znamo svi dobro koji. A i kakva je to državna vlast kad se boje mog mišljenja? ZA KRAJ - POZIV NAŠIM GRANIČNIM POLICAJKAMA I POLICAJCIMA: To što mi se dogodilo, ne želim da se ikad ikome ponovi. Zbog slobode mišljenja i govora, zbog nas, naše djece, zbog toliko ljubavi koja putuje dnevno preko naših granica.... Tu smo, jedni i drugi i jedni za druge. Ajmo curice ajmo dječaci, studenti i đaci, policajci... posebno granični. Nemojmo, molim vas, sada vraćati istom mjerom. Pustite moje kolege iz Srbije da i dalje nesmetano dolaze i rade u Hrvatskoj. Suradnja u kulturi ne smije stati, ekonomija je ionako nezaustavljiva. Jedino tko od ovoga može profitirati su isključivo političari i njihova kamarila. Hvala svima na podršci, hvala na brojnim porukama, koje ne stižem ni pročitati, a kamo li objaviti. Najviše ih je iz Srbije: Beograda, Novoga Sada, Šapca, Rume, Pazara, Čačka, Niša, Loznice… isprika onima koje sam izostavila, ispunili ste moje srce. Svi pišete isto: "Srbija nije Vučić, Srbija smo mi." #volimstosevolimo #ljubavseljubavljuvraca #severina Ako je sve ovo istina, Severina je potpuno u pravu. Mobbing. Politički. Svašta! Ne govorim sada o njenom moralu. Ne. Ne govorim. O njenim stavovima. Govorim o njoj kao o čovjeku. Uvijek borac za istinu i pravdu. A da ju je život zaj....., istina. Međutim, uvijek je pobjedila. Nije dozvolila da je unište, pa ni u borbi za sina. Njezini partneri su dokaz da zaista nema ništa protiv Srba i Srbije. Da, zemlji Srbjji pod hitno treba novi Balašević. Ali - problem. Takav se ne rađa tako brzo i lako.... Ljubim! |
- 00:14 - Komentari (10) - Isprintaj - #
petak, 23.08.2024.
Sreca
|
Toliko sam sretna i mirna! Obitelj je sve! A mi se zaista držimo zajedno. I zato svi uspijevamo! Ljubim! |
- 21:32 - Komentari (10) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 19.08.2024.
Dekonstrukcija
 Dekonstruirane palačinke. "Mendula" . Split. Ljubim! |
- 23:58 - Komentari (17) - Isprintaj - #
petak, 16.08.2024.
Split i HAZU
|
Uh, odakle početi? :)))) Od jutros rano eto mene u Splitu. Mama imala pretrage, sve je dobro prošlo, a vidim po njoj da je punooo bolje. Napravila si je i mali repic od kose, koja lijepo, ponovo raste...Milina! Mia na čuvanju, papigica pod kontrolom moje prijateljice.... Predvečer je sestra odlučila da idemo prošetati, a Lukas - stariji necak - je otišao s tatom na utakmicu. Nisam ni znala da igra Hajduk protiv slovačkog kluba Ružomberok! Slovaci stvarno, na žalost, nisu nešto u nogometu - i opet je Hajduk uspio izgubiti....A ja sam se sjetila jedne pjesmice: "Ružomberok, Ružomberok to je pekne mesto...." Ružomberok (mađ. Rózsahegy, njem. Rosenberg) je grad u središnjoj Slovačkoj u Žilinskom kraju, upravno središte Okruga Ružomberok. Lijepa priroda, odličan sir i tzv. žinčica su proizvodi, kojima se ovaj dio Slovačke ponosi. Evo malo fotografija:  Navijači krecu prema stadionu. Majice Hajduk. Torcida i pazi sad: Mate Mišo Kovač.:))) Mi smo krenuli u suprotnom pravcu, na Rivu....    Što bi moja frizerka rekla: "Nu mene, nu mene." Ili nakon frizure: gledaj nju ju...:))) Ovo se odnosi na fotku ispod....:)))  Sretna sam kao sretna godina!:)))) A Split i ljudi u njemu tek me čekaju! E sada jedna tema, koju nikako ne mogu preskočiti. HAZU i Julijana Matanovic. Strašno, grozno, užasno! HAZU je institucija koja se ni malo ne ptilagodjava vremenu ni mjestu postojanja. Uskogrudnost, zaostalost....:(((( Znači, Julijana je udana za akademika, pa je to navodno sukob interesa i ne može biti u istom akademsklm razredu. Pa, nisam znala da je akademik Pavličic napisao "Zašto sam vam lagala" i sve ostale knjige i radove koje je napisala Julijana....;((( Svašta! Onda "Slobodna Dalmacija" naslovi članak "Bivšoj supruzi voditelja...." jer je Julijana bila u prvom braku sa Sašom Kopljarom....i sve tako....:(((( Žena se dokazala tisucu puta - ali, nije dobro....:(((( Puno primitivizma....:(((( Kako se na ženu može gledati kao na drugorazredno bice?! Pa žena je ta koja ce na svijet donijeti tog muškog laprdala, "ratnika" i ne znam koga vec....Sjecate se: žena je za madraca, a ne za mudraca.." Velike mudo...:((( A i mi na blogu konja za trku imamo....Kaže jedna žena drugoj ženi: ma, tko bi Ti bila bez..." Dok budemo šutjele na takve izjave, samo sebi štetu radimo.... I na kraju: jasno mi je da je Julijana i politička žrtva - jer nije slijepo slušala što joj se naredilo....Pritisci nakon toga - to nije za pričati, kamoli proživjeti i preživjeti. Dopis iz akademije "Bez puno sam važnijih stvari u svom životu dotjerala do prvih mjeseci zrele dobi, mogu i bez HAZU", napisala je književnica u objavi Književnica i profesorica Julijana Matanović podijelila je na društvenim mrežama vijest da je primila dopis iz Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, u kojem je obaviještena da više nije članica HAZU-a. "Stigla u Zagreb i pregledavam poštu. Dopis Akademije. Prestajem biti član suradnik, zahvaljuju se na suradnji. Za suradnika sam primljena u lipnju 2014. Nisam napredovala i križaju me. A napredovati mi nisu dali jer sam se 2017. udala za akademika. Razred za književnost me predlagao, Predsjedništvo nije dopuštalo", napisala je Matanović u objavi. "Pisala sam o tome, isticala sam da i sama mislim kako u Hrvatskoj ima puno pisaca koji su prije mene zaslužili biti redoviti članovi HAZU, ali sam progovorila o kršenju građanskih prava. Spominjala sam pravo na sudjelovanje u izbornom procesu, ako me Razred predloži. Ne ja sama. Nisam naricala, kako je to zaključio jedan ekspertni novinarski tim. Nigdje u pravnim aktima HAZU ne postoji članak koji bi priču o sukobu interesa opravdao. Ne postoji ni članak po kojem akademici ne mogu postati umjetnici i znanstvenici koji su navršili 70 godina. Šute i borci za prava starijih osoba. Ali ne postoji ni odredba prema kojoj član suradnik, koji ni nakon 10 godina nije izabran u redovnog člana, prestaje biti član suradnik", dodala je. "Donedavno je postojao reizbor. Popila sam čašu vode i otišla na stranicu HAZU, proučila članove, suradnike. Mene na stranicama više nema, izbrisana, ali ima suradnika koji su primljeni 1975., 1980., 1992., 1994., 1997.,2002., 2006. U Razredu za književnost tri su člana suradnika, iz 1980., 1994. i 2000. godine. Bez puno sam važnijih stvari u svom životu dotjerala do prvih mjeseci zrele dobi, mogu i bez HAZU. Samo, gospodo, ne vrijeđajte mi zdravu pamet. I odaberite za svoje upitne Odluke malo snažnijeg protivnika! Na meni nije teško "trenirati strogoću". I samo mi se, molim vas, nemojte zahvaljivati", napisala je ljutito. I onda se čudimo: kakva nam je kultura, kakva su djeca - ne, ne, ne zločasti . Kakva nam je to zemlja?! Ljubim! |
- 00:04 - Komentari (24) - Isprintaj - #
nedjelja, 11.08.2024.
Muzej zaboravljenih priča
- 21:25 - Komentari (20) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 05.08.2024.
Bravo!!!!
|
"Bravo!", više nije ni dovoljno. Negdje usput, posle dva desetljeca truda, ovaj čovjek je osvojio sve što se moglo osvojiti od medalja, ali osvojio je nešto mnogo vrednije od toga - srca ljudi. Zato je bilo toliko lako plakati sa njim. Ne zato što je vrhunski sportaš. Ne zato što je Srbin. Nego zato što je ostao čovjek iznad mnogih i čovjek uz mnoge. Nole, najbolji si! Ostvario si želju svoga srca, osvojio apsolutno sve što se moglo osvojiti. Sada možeš u zasluženu mirovinu. Uživala sam gledajuci. HRT2. Kad su oni počeli prenositi gimnastiku, prešla sam na RTS. Čovjek, sportaš, humanitarac, emotivac... Ljubim! |
- 00:19 - Komentari (23) - Isprintaj - #
petak, 02.08.2024.
Još malo o snovima....
|
Kada sam, a potaknuta razmišljanjem o prošlom postu, odlučila sam napisati sve snove koji su bili posebni. Drugačije je kad ih tako vidiš sve na jednom mjestu... Sve je počelo sa snom o mome bratu. Sanjala sam da je izašao iz svoje ogradice u kojoj se igrao i počeo hodati po mome dlanu. Smanjivati se.U jednom je trenutku nestao. Više ga nije bilo. Nekoliko dana kasnije je, na žalost, umro. :((( Imao je rak, malo, drago dvogodišnje dijete...:(((( Zvao se Vladimirko, prema svom ocu Vladi. Drugi san: pokojna slovačka baka dolazi na Autobusni kolodvor. Ja je čekam tamo. Odjednom, baka izlazi iz autobusa i padne. Taj sam san sanjala nekoliko puta. Nekoliko dana nakon što sam sanjala zadnji put taj san, pala sam nasred ceste i zaista se dobro ugruvala....Koljena, ruke na koje sam se dočekala i sl. Uglavnom, razbila se dobro. Treci san: Črnomerec. Mama i ja i Goldie u kaficu. Odjednom, Goldie počne trčati prema jednom autobusu. Uspije uci unutra.:((( Ja trčim, ali nikako ne mogu stici autobus. Ona odlazi busom, ja plačem jer ne mogu do nje. Mama čeka u kaficu....Nekoliko dana kasnije Goldica je uginula...nije više mogla ni jesti ni piti...Uginula je sa 20 godina doživljenih....:(((( Eto, to su ti snovi...Zaista me pomalo strah što cu sanjati.... Moźda treba napomenuti da nisam bila pod utjecajem alkohola, lijekova, bilo kakvih droga, nisam se prežderavala u dane kad sam sanjala ovakve snove.... Ljubim! |
