Linkovi
Mail
luki69@net.hr

luki2.blog.hr

četvrtak, 30.11.2023.

Germknedle

20231130-161152-2


Germknedle punjene jabukama. Germknele se inače rade od dizanog tijesta, pripremaju na pari. Austrijski specijalitet. Knedle mogu biti punjene makom, šljivama ili nekim drugim voćem...Do danas nisam probala s jabukama. Prefinooo! Preliveno pudingom od vanilije i mljevenim keksima. Dakle, to nisu kako sam na početku napisala semell knedle - jer se semel knedle rade od kruha i kao prilog mesu. Ispravak je tu!:)))

Susret s učenikom slovačkog, danas smo radili sat vremena.

I zatim glavno događanje.Povodom Svjetskog dana kućnih ljubimaca, 30. 11., u prostoru udruge Prijatelji životinja (Jurišićeva 25) u 18 sati održala se projekcija filma "Dom za zauvijek". Film u režiji Mirte Mataije i Gorana Zaborca prati tri volonterke, Aleksandru Pleša, Dianu Primožić i Ninu Rosić koje su svoje živote posvetile zbrinjavanju i udomljavanju napuštenih pasa. Nina je volonterka u skloništu za nezbrinute životinje u Crikvenici i za sebe kaže da je to njezin smisao života. Također, bila je aktivna na području Banije gdje je vodila veliki projekt spašavanja pasa nakon potresa. Aleksandra surađuje s azilom u Utinji odakle je preuzela i udomila „stotine i stotine pasa”, a Dianinu predanost životinjama najbolje opisuju rečenice Nine Rosić: „Diana je neponovljiva”.

Nego, da ja vama nešto kažem o tim udrugama. Pomažem financijski i hranom mnogima. No. Kad sam sam ja od Vis Vitalisa tražila cockericu za udomiti, koju su oni oglašavali- bilo je već sam je poklonila mojim prijateljima...:((( Zbilja?! Udomi - ne kupuj?! Gdje to još vrijedi? Zar je moguće da moraš imati vezu za udomljuje? Svašta! To me razočaralo i zaboljelo. No, onda je životnom igrom do mene stigla Mia miovita:)))) s papirima.....Osudite, ako mislite da ipak nisam u pravu - ali tako su se kockice posložile. Nakon projekcije filma, veganske sarme i pire krumpir....

Ljubim!

- 23:14 - Komentari (15) - Isprintaj - #

srijeda, 29.11.2023.

Svako naše malo misto...:)))

U srijedu, 29. 11. 2023. u 19 sati, u Kulturno informativnom centru povodom izdanja VBZ-a, Malo i velo misto MIljenka Smoje na svoj način su tumačili Ivica Ivanišević i voditeljica Diana Nenadić. Tisja, koja je svojim karikaturama opemila ova dva nova (ponovljena) izdanja, nije bila u mogućnosti doći zbog bolesti.

Iza Smoje su ostale tisuće stranica koje prate i vole Dalmaciju, dvije velike TV serije i jedna TV drama koje su oblikovale slike našeg juga u nepoderivi obrazac kojeg se nećemo tako lako riješiti. U tim slikama Dalmacija se ogleda kao u zrcalu, a Hrvatska u zagonetki svoje teško objašnjive raznolikosti.
Pišući uvijek, kako je sam govorio, "protiv smrada sile", uz riznicu lokalnog kolorita ostavio nam je praktičnu poduku iz slobode. Razgovor u KIC-u, uz najnovija izdanja i brojne inserte TV djela dvaju Marušića, bila je prilika da se sa Smojom družimo iz pozicije zemljopisne i vremenske daljine, prateći liniju njegove stvarne veličine.
Smojin životni, književni dramski i medijski projekt, prevratnički i urnebesan, zadužio nas je neizmjerno više no što se moglo očekivati od jednog "šaljivog" novinara. Takvi su "najgori":))))

Smoje, legenda, nikada zaboravljen, točno je u svojim knjigama i serijma prenio emociju, miris i okus Splita - zapravo svih "malih" mista u Dalmaciji ...Nikad neću zaboraviti kada je u "Slobodnoj" pisao o tome kako ga Lepa sprema za suset s drugom Lepom. Brenom. Napisao je kasnije krasan osvrt i razgovor s Brenom u Beogradu...


Na promociji i povodom stogodišnjice Smojina rođenja (rođen je 14. veljače - kao moja mama - 1923. godine.) odgledali smo divne ulomke "Našeg malog mista", i prisjetili se tog posebnog humora i glumaca (meni drag Boris Dvornik npr,)....

Fotka:

20231129-190707-2

Ivica Ivanišević i voditeljica Diana Nenadić.

Kulturno-informativni centar pun!!! Bravo V.B.Z, bravo Tisja!!!!!!!!

Fotografija u ovom postu je moja osobno.

Ljubim!

- 22:53 - Komentari (19) - Isprintaj - #

utorak, 28.11.2023.

O slovačkoj političkoj aferi

Večeras se na mome matičnom fakultetu, Filozofskom na Katedri slovačkog jezika i književnosti održalo Veče slovačkog filma. U pitanju je bio dokumentani film "Kruciak : ubojstvo novinara". Ne znam sjećate li se kada je prije nekoliko godina, točnije 2018., dogodilo ubojstvo slovačkog novinara Jana Kruciaka i njegove zaručnice Martine Kušnerove. Događaj je to koji je potresao Slovačku, i izazvao najveće demonstracije i izlaske na ulicu od kada je pao komunizam.
Zašto?! Što se zapravo dogodilo, osim što su dvije obitelji ostale bez svojih dragih članova?! Jako je potresna bila izjava Janovog brata, koji objašnjava kako su se slagali i tko je kome rješavao zadaće...:((((
Dogodilo se to da je mafija pustila svoje pipke i u Slovačkoj, a služili su joj i domaći ljudi...Sve zbog novca ili sve za novac...:(((
Uglavnom, mladi novinar otkrio je da jedan "veliki" poduzetnik nema objašnjenje odakle mu novac, a stalno gradi i ulaže...Taj "poduzetnik" mu je javno, na press konferenciji, rekao da će se pozabaviti njim i njegovom obitelji. Na sudu nije prihvaćeno, jer da su to nagađanja...:((( Jan je, nezastrašen, pratio priču, i u jednom trenutku htio sve objaviti....Naime, Jan se, kao istraživački novinar, najviše bavio poreznim prijevarama za Akuality.sk. Nije uspio, jer mu je jedan od plaćenika pozvonio na vrata u večernjim satima; najprije zapucao na njega s puškom s prigušivačem, odgurnuo njegovo tijelo, ušao u stan i u dnevnom boravku zatekao njegovu zaručnicu, također ubio i nju. I mirno izašao iz stana, zatvorio vrata i ušao u automobil....
Međutim...ostavio je za sobom elektronski otisak...Telefone, mailove i slično.Građani nisu bili sretni sa brzinom rješavanja slučaja, pa su najprije tražili ostavku šefa policije, ministra unutarnjih poslova i Roberta Fica - slovačkog premijera. I zaista, upornim izlascima na ulicu i protestiranjem - uspjeli su! Mediji su odigrali pozitivnu ulogu, izvještavajući svaki dan o tome što se događa.....

Jedan po jedan, bili su prisiljeni dati ostavke....Ali - uvijek ima neki ali....:(((( Ljudi koji su na vlast došli nakon njih iz stranke Olano, bili su još gori - jer su izbore dobili samo na borbi protiv korupcije i zbog ovog slučaja. Pa na kraju, iako su krivci bili poznati, kao i njihovi poslodavci - otišli su "niži časnici" odslužiti kaznu, a Fico i kompanija se vratio na vlast....:(((
Šef policije, koji je pokušao zataškati glavnog krivca i naručitelja ubojstva dvoje mladih, danas je saborski zastupnik :(((
Presjednica Republike je Zuzana Čaputova, a predsjednik Vlade - Robet Fico.

Teba još reći da je u sve bila svojim financijama bila umiješana talijanska mafija...:((( Sistem je postao hobotnica sa puno krakova, mreža toliko međusobno isprepletena da je gotovo nemoguće pronaći početak..,,,
Tu je i mađarki utjecaj (Orban podržava sve, što napada Europku Uniju) :(((

Ovo je najjednostavniji prikaz, da vas ne zbunjujem sa puno detalja i imena....

I to je, na moju žalost, moja Slovačka...I takve joj se stvari događaju. Iskreno vjerujem da će Slovačka pronaći svoj bolji put.

O ovom je slučaju (oni kažu kauza) pisao kod nas moj dragi kolega s novinarstva, Dušan Miljuš.Koliko je ovo bila važna tema, svjeoči da mu je "Jutarnji" platio i put i boravak u Slovačkoj. Inače, i Dušan je stradao, kada su ga prije četrnaest ili petnaest godina pretukli palicama po glavi - do danas nisu pronađeni nalogodavci...:((((

U ovom lučaju, glavni nalogodvac Kočner čeka još jedno suđenje na Vrhovnom sudu....I što tu bude - to je to...Jedino još pokušati ići u Bruxelles...


Događanje broj dva: predstavljanje knjige Gorana Gerovca "Satanaelovo evanđelije" u "Spunku", odmah ispod Nacionalne i sveučilišne biblioteke. Od Filozofskog do Spunka trebalo mi je 20 minuta. Taman da stignem na početak. V.B.Z, izdavač knjige, čini se da ima još jednu uspješnicu. Šta sad novinar Gerovac piše knjige?! Da, i to vrlo upješno za sada. Autor se izjašnjava kao nepraktični ateist, radnju smješta u crkvene krugove...Dotiče se poblema pedofilije u crkvi..Tu su i ubojstva, kao u krimiću....Inače, gospoin Gerovac je bio veliki Balaševićev prijatelj. Dobro, to je meni osobno važno. Jer ga u mojim očima definira kao dobrog čovjeka...Uz autora, knjigu su predstavili Držen Klarić i Alen Galović, a moderatorica je bila Ena Katarina Haler. Trebao je tu biti i glavni V.B.Z-a Drago Glamuzina, zbog bolesti opravdano odsutan.

Ovo je zaista jedno hvalevrijedno predstavljanje, pod parolom: Čitajmo domaće.

O romanu "Satanaelovo evanđelje"
U malom hrvatskom gradu ubijen je svećenik. Čini se da je povod za ubojstvo osveta, no ono je izvedeno na ritualan način, a vrlo brzo otkriva se i glavni osumnjičeni. Međutim, istraga koju roman prati kroz prva 24 sata otkriva brojne, teško povezive detalje koji dovode u pitanje ono što se u prvi mah činilo očiglednim. Kako se razvija, uključuje sve više sudionika čiji su interesi na razne načine isprepleteni, a njihovi financijski, politički, mistični ili erotski odnosi odvode priču u niz paralelnih rukavaca. Pritom se sve vrtloži oko onih koje obično nazivamo “stupovima društva”, a zajedničko im je da, osim javnih, imaju i niz tajnih obrazina koje navlače i koriste ovisno o prilici i potrebi. Novi roman Gorana Gerovca mračni je filozofsko-sociološki krimić koji donosi precizan presjek hrvatskog društva. Slika, nažalost, nije nimalo lijepa. Gerovac vrlo uvjerljivo pokazuje krhkost društvenih struktura, te je zapravo pravo pitanje koje roman postavlja – ima li uopće nevinih ako se masovno kolaborira s korumpiranim sustavom ili se na njega šutke pristaje....
Zanimljivo je kako su se ova dva događanja tematski preklopila.
Fotke s predstavljanja knjige:

20231128-192134-2

Autor knjige, Goran Gerovac

20231128-192342-2

Naslovnica. Fenomenalno!

20231128-193139-2



S lijeva na desno: Alen Galović, Dražen Klarić, Ena Katarina Haler i autor Goran Gerovac


Sve fotografije u ovom postu moje su osobno.

Ljubim!

- 23:12 - Komentari (13) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 27.11.2023.

Kapica

Mia i ja malo odmaramo ovih dana. Treba ponekad i odmoriti, da bi se moglo nastaviti- a čekaju lijepa događanja do kraja godine...Kupila sam jednu novu kapicu. Ljubičanstvenu. Retro. Baš mi pristaje. Već sutra je jedno od tih posebnih događanja. Jako se radujem!....

Ljubim!

20231127-211414-2

Evo zgodne kapice, za sada ovako samostalna....:))) Istina, nije tako lijepa kao što je bila ona zlena, pletena kapica od bake - ali i ova je zgodna...

Fotografija u ovom postu je moja osobno.

- 20:52 - Komentari (20) - Isprintaj - #

nedjelja, 26.11.2023.

Baš u inat babarogama:)))

https://youtu.be/ptza0m0_KNU?si=3hFU66FKCo1zcc_d

20231125-124009-2

"Jutro poezije" danas....prisutni su čitali ili pjevali svoje ili tuđe pjesme, vrlo vesela atmosfera...Čekali smo pjesnika iz Crne Gore, no kako je jako kasnio autobus kojim je krenuo iz Dubrovnika - ja ga nisam dočekala...No, manjina koja je ostala siguna sam da je uživala...

Navečer - Sax, "Neki novi klinci". Nije mi se baš išlo po hladnoći, ali - ljudi moji - vijedilo je....moje drago drušvo, toplina, pjesme....Sačuvali su mi stolicu u prvom redu...Ej!:)))) Ne bi mi bilo teško ni stajati ta dva - tri sata - ali ovo je bilo kraljevski...pa me NNK častili pićem...Uživanje! Sretna - sretna!!!!!

20231125-224039-2

Ja bih ovog Tomislava vodila doma:))))

20231125-224433-2



20231125-224130-2

Ljubim!

- 03:41 - Komentari (26) - Isprintaj - #

subota, 25.11.2023.

Jedna abeceda života i jedna Arijadnina nit

U knjižnici Knežija danas je svoju zbirku "Abeceda magneta" pomovirala pjesnikinja, slikarica, učiteljica, poetesa Ana Narandžić. Na "Jutru poezije" zbirka je bila promovirana ranije (pisala sam o njoj).
Danas je bila zaista čarobna atmosfera. Razmišljanja o migracijama, i onim ptičjim, i onim ljudskim i onim duhovnim....Pored mene divna pjesnikinja Jelena Stanojčić...Ma, blagdani su počeli!I

Ana Narandžić, rođena je 1949. u malom selu Dokanj, kraj Tuzle, BIH. Osnovnu školu pohađala je u rodnom selu, a potom Učiteteljsku školu u Tuzli.

1972, udala se i preselila u Zagreb. Zaposlila s u OŠ Ivana Filipovića i kao učiteljica u njoj radila do umirovljenja.

Uz rad diplomirala smjer razredna nastava na Pedagoškoj akademiji u Zagrebu.

Supruga, majka tri sina i baka 2 unuka.

Piše drame, poeziju, eseje, kratke priče, putopise. Bavi se i slikarstvom i izradom skulptura. Za svoj rad dobila je brojne nagade.

Nagrade i postignuća:

- samostalna izložba “Od kolaža do asamblaža” galerija Sveti Ivan Zelina

- Zbirka pjesama “Rađanje” širi izbor za nagradu Post Scriptum 2021.

- Zbirka pjesama Abeceda magneta, širi izbor na konkursu Presing, 2020.

- Zbirka kratkih priča Što je život bez sereotipa, 1. nagrada na književnom natječaju Albatros, Pučkog otvorenog učilišta Velika Gorica, 2020.

- Skulptura Kozlić, 1. nagrada za trodimenzionalno djelo na natječaju Hrvatskog sabora kulture, 2020.

- Pjesma “Buđenja” 1.nagrada na natječaju portala otoka Krka, 2020.

- Nagrada za književnost na društvenim mrežama Post Scriptum, širi izbor, 2020.

- Pjesma „“Rodit ću se ponovo“, 1. Nagrada na natječaju za poeziju i plaketa Pavlek Miškina, Hrvatskog sabora kulture, 2020.

- Naklada Ljevak, Čitanka za 7. Razred, 2020. igrokaz „Filmotora“

- regionalno pjesničko natjecanje Mili Dueli, plasman u polufinale, 2019.

- 2019. Slika Posljednja večera, 1. Nagrada na natječaju Hrvatskog sabora kulture za likovno djelo u kategoriji kolaža

- Esej “Gradovi i mostovi”, druga nagradu žirija na konkursu Gradske biblioteke

Zrenjanin, Ulaznica, 2018.

- Kratka priča “Prijateljstvo gradskih cura” 1. nagrada na natječaju Hrvatskog sabora kulture, 2018.


Svemir se vrti na krilima ptica selica - Ana Narandžić

Ptice imaju sjećanja
svoja mala sjećanja
zapisana u svojim malim tijelima,
Imaju i velika sjećanja, dehidrirana, ocijeđen, osušena,
koja njihovim malim tijelima
daju lakoću
i potisak da u jednom zamahu
prevale zidov.

zamah zamah zamah

Divna nadopuna poeziji bio je glazbeni dvojac Ema Kurtović i Petar Deverić, a glumica Senka Rupić je, uz autoricu, interpretirala stihove.

20231124-173601-2

Ana i Senka

20231124-173619-2



Ana, Senka i glazbenici Ema i Petar. Na promociju je stigla i Stara Teta. Kaže direktno s posla....

Promocija boj dva:

Naklada Ljevak promoviranje knjige Arijadnina nit autorica Branke Barčot, Anite Hrnjak i Lidije Milković.

Promocija se održala u petak 24. studenog, s početkom u19:30 sati u Knjižnici Bogdana Ogrizovića, Preradovićeva 5, Zagreb.

Knjigu su predstavili sveučilišna profesorica Anita Peti-Stantić, recenzentice knjige Marijana Češi i Ivana Filipović Petrović te autorice Branka Barčot, Anita Hrnjak i Lidija Milković.

Jako mi se svidjelo, u smislu da su mladi dobili odličan udžbenik (ili bar smjernice za učenje) frazeologije. Svaka fraza objašnjena je koz riječi, značenje i slikovno. (samo jedan pimjer: Ahilova peta). Ne smijemo zaboraviti da se danas latinski i grčki uče u gimnazijama, a u ostalim srednjim školama ne - tako neki ne dođu nikada u doticaj sa latinskim ili grčkim. Meni je latinski pomogao u smislu upravo poslovica, frzema, razumijevanja - na kraju, u nekom općem obrazovanju...

Vrijedna knjiga i autorice, koje sada smišljaju i radionice na istu temu....

20231124-193252


20231124-192802-2


20231124-130321-2

I za kraj ovoga posta, pozdravlja vas Teo, u ime svih palčića svijeta...:))))

Sve fotografije u ovome postu moje su osobno.

Ljubim!



- 00:08 - Komentari (11) - Isprintaj - #

petak, 24.11.2023.

Divno nam je s nama (Bratislava 5)

Danas sam trebala biti na promociji romana Boivoja Radakovića "Divno nam je s nama" (roman su, osim autora, predstavile Milana Vuković Runjić i Nora Verde, kao i Drago Glamuzina. Međutim, nešto mi je iskrsnulo, ali nije mi žao - jer sam umjesto toga odradila lavovski dio posla i nekome jako pomogla. Sretna!!! Neki izbori nisu teški.

Nastavljam s Bratislavom i drago mi je da vam se sviđa. Hvala vam. Pišem kako se sjećam, konačno uhvativši trenutke odrastanja i meni dragih ljudi, koji su me pratili na tom putu.

Što još naglasiti za Slovačku?! Možda školstvo, koje je osnovnu školu "produžilo" na devet godina, pa su imali devetoljetku, pa cjelodnevni boravak za djecu..Topli obroci svakodnevno, za sve! .Zanimljivo da Slovačka odavno prakticira nešto, što se u Hrvatskoj tek otkriva....

Jednom prigodom išla sam s bakom kupovati u tzv. Tuzexu. Poseban dućan, u kojem se mogla isključivo kupovati roba sa Zapada. No, da stvar ne bi bila jednostavna - prije kupnje trebalo je promijeniti krune u tzv. Tuzex krune, i to s ograničenjm po osobi. Čokolade, piće, neke delikatese....Baka i ja strpljivo smo čekale i po nekoliko sati da dobijem finu čokoladu...Malo bolju šunku, sireve, vino....Naravno da to nije bilo normalno, ali nama je tada bilo...:((((

A bakina poštarica, koja je preko Italije otišla u Kanadu?!:)))) No, stradala je njena obitelj, jer su im oduzeli - baš sve...O tome, na žalost, nije razmišljala.

Ovom objavom je Bratislava gotova - vidim da uopće ne čitate ono što objavim prije Bratislave :)))) - čast iznimkama...

Split, u koji sam se vratila, jedna je sasvim druga, ne baš tako lijepa priča.....

Ljubim!


- 00:28 - Komentari (23) - Isprintaj - #

četvrtak, 23.11.2023.

Što na podu spavaš i Bratislava 4

Recenzija predstave : napisao Davor Špišić: "Kad se gradi iz utrobe, teatar je jedan od posljednjih bastiona slobode. Polje smisla u iskasapljenim životima. Pribjegarsko sklonište u kojem je istinski moguće upiti sevdah katarze. Poviti si rane, osjetiti dah ranjene duše na stolici pored sebe i one bespoštedno raskriljene duše s pozornice.

Takva brechtijanska svetkovina slobode dogodila se u predstavi “Što na podu spavaš”, rađenoj prema remek-romanu Darka Cvijetića, u neimarskoj koprodukciji Gradskog dramskog kazališta “Gavella” iz Zagreba, Srpskog narodnog pozorišta iz Novog Sada, Narodnog pozorišta Sarajevo i Internacionalnog teatarskog festivala MESS. Kokan Mladenović, redatelj i tribun ovog udarničkog čojstva, jedan je od malobrojnih preostalih istinskih nastavljača Brechtovog učenja.

Intimna misija autora
U nedavnom intervjuu koji smo radili za Telegram, rekao je da Cvijetićev roman “uspijeva odškrinuti onaj varljivi tračak nade da će, jednom, na ovim prostorima ljudi pobijediti narode, bez obzira koliko se ti narodi duboko zakopavaju u falsifikate vlastitih novijih historija.”

Ta se autorova intimna misija, u dubinskom čitanju Kokanove gerile, organski utjelovila u mantru održive utopije predstave. Svaka stopa kože i krvno zrnce pozorničkog manifesta “Što na podu spavaš” herojski izgara u ime ljudi, za ljude, nadljudstveno. Vremenu neljudskom usprkos. I ta se njihova politička gesta ne skriva iza parolaške jeftinoće nego gromko ječi iz najčišće žudnje za pravdom ljudske bliskosti.

Čudna druidska mašta

Gusta je i ogoljena, aršinima stranica malena a dosegom sudbinska, Cvijetićeva knjiga postanka. Ona čulnom druidskom maštom i poezijom govori o nemaštovitim vremenima stvarnog dokumentarnog zla. Vremenima koja na prostoru raskomadane Jugoslavije nikako da uminu, nego se apsurdnom alkemijom pelcuju. Bolnim stvaralačkim poštenjem Cvijetić je na vlastitoj duši istetovirao muke i uznesenja svoje porodice usađene od srpskih, hrvatskih, ukrajinskih i židovskih loza.

Također se po prvi put u našoj literaturi poduhvatio mučne priče žrtvovanih dječaka u kasarnama JNA, tužne djece preko noći iskovane u neprijatelje. Cvijetićevu beskompromisnu tetovažu do posljednjeg pedlja čovječnosti, Mladenović je sa svojim glumcima pretvorio u partizanski marš do unutrašnjeg iskupljenja. Uzevši izazovni predložak kao bajku o dobru i zlu (adaptaciju u svom plemenitom kolektivizmu zajednički potpisuju Mladenović, Cvijetić, dramaturzi Mina Petrić i Dubravko Mihanović i glumci), isprepletenim čuvstvima koja stanuju u svima nama. I samo od nas zavisi da li ćemo prezreti sebe i prebaciti se na tamnu stranu kozmosa.

Fenomenalni i žastoko posvećeni glumci
Mladenovićeva odluka da pisca fizički dovede na scenu i pretvori ga u dokumentarnu viziju Dantea bila je riskantna a rodila je prebogatim iskušenjima. Cvijetić se tako našao u teškoj poziciji da još jednom izrudari sve ono što je već u pismu memorirao, i izbacio iz svoje utrobe, tragajući za istinom nade.

Fenomenalni, žestoko posvećeni glumci Merima Lepić Redžepović, Aldin Omerović, Saša Krmpotić, Maja Izetbegović, Sven Šestak, Tena Nemet Brankov, Ivan Grčić, Nikola Baće, Aleksandra Pleskonjić, Darko Radojević, Stevan Uzelac, Igor Pavlović, u mahnitoj ljepoti svojih intimnih i zajedničkih pročišćenja izravno se reflektiraju u piščevom oku. Hvataju se očajnički za njegovo sidro utopije, nudeći mu vlastita sidra spasa.


Dvije temeljne vizualne metafore
Dvije su temeljne Mladenovićeve vizualne metafore (izgrađene u vrhunskim gestama scenografkinje Marijele Margete Hašimbegović i kostimografkinje Marite Ćopo: scenski prostor je ledena prosektura, a šljemovi i šinjeli najčešći rekvizit i pokrov tijelima. No, u brzim izmjenama fokusa, fižideri za trupla začas postaju i postelje prve ljubavi ili sećije za topla komšijska kafenisanja. Šljemovi mogu biti i korpe s hranom i obale na potocima djetinjstva a šinjeli ćebad za novorođenčad…

Perspektivu nam u amanet nameće mrzilačka bagra koja je, u ime nebeskog naciona (a radi vlastitog grabeža) pokrenula krvave ratove i još im ne gasi motore. Na nama je da im se ne predamo, do posljednjeg atoma preostale ljudskosti. “Što na podu spavaš” je amblem toga otpora.

Nošena i čudesnim parafrazama kompozitorice Irene Popović Dragović na kultnu sevdalinku “Što te nema” i organskim tjelesnim bitkom koreografkinje Amile Terzimehić) predstava je to koja ne bi smjela stati. Sve dok ne blagoslovi svake oči na teritoriju Jugoslavije i dok ljudi ne pobijede narode. Sve do kraja svijeta...."

Bila sam večeras pogledati, konačno u njihovim prostorima, prvu predstavu Trideset i šestih "Gavellinih večeri" "Što na podu spavaš"...Još sam po utiskom...Pozvao me Tomislav Čadež i jedva čekam počitati njegovu recenziju.... U "Gavelli nisam bila valjda četiri godine...:((( Jedva sam dočekala! Kao studentici, to mi je bio najdraže kazalište....Predstave su zaista svevremenske! Iako tema nije laka, predstava ju je odlično prikazala - uz scenogafiju koja govori sama za sebe....

Toliko o predstavi. Još malo o Slovačkoj....

20231121-234713-2

20231121-234817-2



Fotografije u ovom postu iz bakine su knjige "Naša Luki", samo sam ih presnimila mobitelom. Najljepše funkcioniraju na mobitelu...

Jučer sam ostala dužna fotografije iz Tatry. Baka, djed broj dva i moja mama, ova najmanja sam ja:)))) Uz zivotinjice, od malena... Vjeverice su bile pune povjerenja prema ljudima, hranili smo ih lješnjacima, koje je bilo moguće kupiti već očišćene. Hrana je u Tatrama uvijek bila malo masnija, teža- hladno je tamo, pa je potrebno vratiti energiju...Pije se i borovička, alkoholno piće ugodnog okusa, ali prilično jako - pa konzumirati s oprezim. Rado sam skijala i vozila sanjkama, skupljala neke zanimljive karte u vlaku- motivi su bili tada aktualni crtani filmovi, od vile Amalke nadalje...:))) Čak sam tražila još i još tih karata, a mama je, bez grama tolerancije prema mojoj histeriji i plakanju, uzela cijeli bunt (snop) karata i samo upitala: "Hoćeš još?" i sve ih uništila, pokidavsi ih na pola.....Bila sam neutješna! No, iz idile Tatry trebalo se vratiti najprije u Bratislavu, a onda u Split....Baka uvijek uz mene, mama je otputovala radi posla ranije....Putovale smo vlakom, uz predsjedanje u Budimpešti...Baka je uzela spavaća kola, pa smo se uskoro spremile za spavanje...Odjednom, bile smo strahovito pospane...Kad smo se probudile, shvatile smo da smo opljačkane. Nije bilo moga zlatnog prstena, lančića, svi moji pokloni iz Bratislave, obje putovnice i nešto gotovine što je baka imala sa sobom...Ispostavilo se da smo omamljene plinom za spavanje, a na policiji u Splitu smo se našle zajedno sa nekim Poljacima, mladim ljudima, koji su također opljackani...Nikada ništa nisu našli, a putovnica je bila nekome zanimljiva, jer sam ja imala tadašnju jugoslavensku putovnicu s kojom se moglo putovati po svijetu.

Nastavak slijedi....

Ljubim!

- 00:58 - Komentari (18) - Isprintaj - #

utorak, 21.11.2023.

Bratislava 3

Danas sastanak sa "Možemo", nije bilo loše - govorilo se o božićnim domjencima. Nemate pojma kako se oko tako nečeg lijepog ljudi brzo usuglase.:)))) Tolerancija pema drugome naglo raste...:))))
No, pustimo sada to. Idem dalje u moju Bratislavu...
Nisam spomenula da je u kazalištu, za vijeme pauze, obavezno točen šampanjac, a koji je već bio uračunat u cijenu ulaznice....To su preuzeli od Austrijanaca. Nekada se odlazilo, kao nešto normalno, iz Bratislave u Beč na predstave - pa su naučili protokol...Bratislava - Beč - četrdeset i pet minuta vlakom. Mnogi Slovaci danas rade u Beču (studenti studiraju). Navečer se vraćaju svojoj Bratislavi.
Vožnja Dunavom (brodom) od Bratislave do Beča također je jako zanimljiva, pa sam je i ja iskusila u nekoliko navrata. Lijepo je kad možeš napraviti jednodnevni izlet....Posebno ako u Beču stigneš pogledati neku zanimljivu izložbu i navratiš u neki fini restoran.....Jedino tijekom zime to nije moguće realizirati - zbog leda...

Hrvatska se plasirala večerašnjom pobjedom na Europsko nogometno prvenstvo. Bravo, dečki!

Moji najdaži pokloni, koje sam voljela pimiti, uvijek su - knjige. Baka mi ih je sa zadovoljstvom kupovala. Uvijek se našao razlog- rođendan, blagdan, odličan uspjeh u školi, nešto dobro sam napravila...Jules Verne - pedeset i nešto knjiga...Sve sam ih imala....Kad sam ih pročitala, poklonila sam knjižnici u Daruvaru....Djeca čitaju...

Boravila sam kod bake još intenzivnije, kada je mama otišla u Rijeku na specijalizaciju i nakon toga postala anesteziolog. Trajalo je dvije godine. Nisam osjećala da nešto gubim - upravo suprotno - uživala sam i "upijala" mentalitet ljudi. Prekrasni labudovi na bakinom jezeru pomogli su mi...Kasnije su se našli na naslovnici moje prve knjige...

Moje "otkriće" u to vrijeme bila je Blaženka. Obožavala je Hrvatsku, posebno Drvenik, gdje se po pvi puta zaljubila. Kasnije, kao novinarka, omogućila mi je da svojim prilozima sudjelujem u dnevnicima poput "Pravde" i "Prace" (Istine i Rada, kad bi ih preveli na hrvatski.). Sve to mi je pomoglo da uđem u novinarstvo i u Zagrebu.....Moji divni ljudi i poznanastva datiraju iz tih vremena.

I da- znate li da smo jedno vrijeme imali u melodijskom smislu istu himnu?!:)))) Hej, Slaveni.....



Zime sam provodila u Vysokim Tatrama. Posebno zadovoljstvo! Moji s mora su me čudno gledali kad sam hvalila ovu zimsku destinaciju, jer more je more..:))))) Vozila sam se malim vlakovima, koji su prometovali umjesto autobusa....Jela čokoladu "Mačacie jazyčky" (nedavno sam je pronašla u "Mulleru", u austrijskom izdanju....Jela čokoladne trubičky i brynzove halušky - njoke sa ovčijim sirom i pepečenom slaninicom...uz to se pije jogurt ili kefir...ili žinčica - sirutka od ovčjeg mlijeka...."Syra, masla, jedla dosti - a žinčice do sytosti...:" Žinčica opjevana i u pjesmi...:)))

Još bih rado stavila fotke iz Tatry...Da vidite malu Luki, baku, mamu, djeda br. 2...Za sada mi blog ne dozvoljava...Pokušavat ću još...

Ljubim!

- 22:18 - Komentari (12) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 20.11.2023.

Da, ali to nije sve + Bratislava 2

Promocija dvije knjige autorice Sonje Zubović: "Belini brodovi" i "Da, ali to nije sve" održala se danas u Knjižnici i čitaonici "Bogdan Ogrizović". Izdavač: Naklada "Ljevak". Knjige su predstavile urednica: Dubravka Težak, novinarka Zorana Vukić Gavran i autorica Sonja Zubović. Radi se o ciklusu knjiga za mlade; u jednoj Bela čeka tatu, za kojeg je zamislila da plovi na brodu i da će se zaustaviti baš u njenoj luci...Druga knjiga, "Da, ali to nije sve" govori o razvodu roditelja, koji uvijek najteže pada djeci...Na promociju je došla i pjesnička ekipa, što mi je bilo drago vidjeti....

20231120-193202-2

S lijeva na desno: Dubravka Težak, Sonja Zubović i Zorana Vukić Gavran. Drago mi je da se obrađuju teme, koje su donedavno bile tabuizirane...

20231120-235020-2

Sve fotografije u ovom postu moje su osobno.

Ne, to nije sve. Nastavljam s Bratislavom....

Dakle, djed boj dva upoznao je moju baku na poslu, kao inspektor rada - koji je kao kontrola bio prisutan na njenim predavanjima. (Moj pravi djed je ubijen u Drugom svjetskom ratu od strane Nijemaca. Rus, general. Pravoslavne vjere. Baka je tek kasnije saznala da je stradao, te mamu dala krstiti u svojoj, katoličkoj vjeri.)
Djed broj dva, Jozef Bezak, imao je sedmoro djece - i pri sedmom djetetu ostao udovac. Baka je preuzela brigu i o toj djeci, na "oduševljenje" moje mame...:)))) Dvoje njih je umrlo prije nego što sam došla na svijet. Ostale sam neizmjerno voljela. Cyro i Vojto žive u Švicarskoj, a ostali u Bratislavi. Moja ljubimica, Norika - na žalost je umrla.:(((( S njom i s Marianom sam najradije igrala na karte.
Djed broj dva ponašao se prema meni kao prema svojoj unuci. Vodio me u kino, i na dvije predstave dnevno. Ruske bajke, Pipi Duga Čarapa, neki od filmova prema romanima Julesa Vernea...Nogomet obavezno. Inter i Slovan Bratislava. Hokej na ledu...

Baku i mene djed boj dva često je vodio u kavanu u centru grada, gdje su imali finu kavu za njih, a za mene odlične torte.
Prvi susjedi su bili u miješanom braku - žena je bila Slovakinja, a njezin suprug Čeh. I savršeno su funkcionirali. Imali su kćerku Beatku - moju najbolju prijateljicu. Igrale smo se zajedno, kasnije zajedno izlazile...Beatka danas ima dvoje djece i odselila se iz kvarta...Ako je moja babička pravila najbolje i najbogatije sendviče na svijetu, Beatkin tata je bio slastičar i pravio za nas dvije najbolje kolače na svijetu...Kad se samo sjetim....

Kazalište...Ah, kazalište...Još jedna kćerka od djeda broj dva, Helenka - kazališna kostimografkinja....Vodila me, na moje oduševljenje, na sve zanimljive predstave...Baka nije mogla zaspati dok me Helenka nije dovela kući...Javni prijevoz funkcionirao je do 22 sata, poslije ste mogli pješice ili taxijem.

Moje djetinstvo je bilo zaista ispunjeno i bila sam (raz)mažena i voljena od svih...Princeza. Gradsko dijete...

Nastavak slijedi....







- 23:34 - Komentari (20) - Isprintaj - #

nedjelja, 19.11.2023.

Moja Bratislava 1

S mojim "Slovakom" (dakle, imam jednog učenika, koji želi učiti slovački) razgovarala sam isključivo.na slovackom.Osim jezika, jako ga zanimaju i kultura i povijest države, a ja zaista, bez lažne skomnosti, mogu reći da i o tome možemo pričati. Jedini je problem što je čovjek šest mjeseci boravio u Pragu, pa mu se dogodi da upotrijebi češku umjesto slovačke riječi.
Nakon odrađenih dva sata sa njim, palo mi je na pamet da bi trebala zabilježiti moju Slovačku, baku, mamu....Ima tu materijala....Jednostavno, ukomponirati povijest sa osobnom poviješću moje obitelji. Tako ću ih zauvijek sačuvati!
Pa krećem...

Moja je mama odrasla na Žižškovej ulici, odmah ispod Bratislavskog zamka. Predivan pogled na Dunav. (Tko je mogao slutiti da će tu jednom njena kćerka voditi turiste iz Hrvatske i pričati im o Bratislavi....:).
Kao dijete, mama se najviše voljela igrati sa pikulama i bila toliko dobra u tome da je na kraju sve poosvajala, pa se više nije imala s kim pikulati...Kasnije, jako je voljela svirati klavir - i dobro joj je išlo. Sve dok nije upisala medicinu. Bilo joj je žao, ali nikako nije mogla uskladiti glazbu i medicinu, a baka je brže bolje klavir podala - da je ne dovodi u kušnju.

S obzirom da je mama bila ozbiljna i vrijedna studentica, baka bi je svako ljeto vodila na more. Za njih je more tada značilo otići u Bugarsku ili Rumunjsku. Tek kasnije su otkrili bivšu Jugoslaviju, bolje rečeno Hrvatsku i njenu obalu...

Tu je upoznala mog tatu. U hotelu "Jadran" u Tučepima. Pa su se jedno vrijeme dopisivali. Tata joj je poklonio jednom prigodom košaru voća - a tu je bio i šipak. To je bilo prvi put da vidi i kuša to voće, pa je došla tati s konstatacijom da je šipak gorak - jer je jela kožicu, a ne bobice....

To je samo jedan od primjera, koji pokazuju kako se živjelo u dva različita tipa socijalizma.

Vjenčali su se u Gradskoj vijećnici (tada Dvorana zrcala) u Bratislavi, a svadbu su ponovili i ovdje. Baka je financirala Bratislavu, a tata Makarsku. Bili su prekasni, oboje - a mama je blistala u vjenčanici...Duga, čipkasta, šivana po mjeri...

I tako godinu dana nakon vjenčanja dođoh na svijet ja, mala zvrka. Bila sam jako zahvalna na naklonosti i ljubavi moje bake, i često boravila kod nje u Bratislavi. Mama i baka često su se raspravljale oko toga, ali je baka bila upješnija u borbi za mene.:))) Tata Ivan je bio prema mami: "Kako Ti kažeš, napravi kako Ti misliš...", dok se jednom nije izderala na njega da što kako ja mislim, valjda i Ti imaš nešto za reći...

Baku s tatine strane nisam dobro upoznala, umrla je kada sam bila mala. Žao mi je, jer se nje sjećam kao iz neke ogromne daljine....

No, sve je to nadoknadila bratislavska baka...

Nastavlja se....

- 23:02 - Komentari (28) - Isprintaj - #

subota, 18.11.2023.

Ljubica

Najprije isprike za sinoć - imala sam najbolju namjeru odgovoriti na komentare kod mene i napisati novi post - zaspala sam. Uspjela sam samo komentirati. No, nadoknadila sam sada i odgovorila.
Eto, tko ne odradi posao - dočeka ga, kao i mene, idući dan, tj. danas.:))))
Počinjem od petka i promocije knjige psihologinje Ljubice Uvodić Vranić. Događanje: 17.11. 2023; mjesto radnje: Knjižnica i čitonica "Bogdan Ogrizović", početak je bio u 18 sati. Ljubičanstvena, jednaesta Ljubičina knjiga, zove se "Avantura u medijima". Ljubica je bila predivno rapoložena, pičala je o iskustvima pisanja i odakle naviru teme. Šo je najvažnije: s pomocije su svi izašli s omijehom na licu. To je najveća Ljubičina tajna: pokazuje svima nama lakoću življenja. Zašto komplicirati život, kada je sve zapravo jednostavno.

20231117-180330-2

Roman Simić urednik u Frakturi, pisac, psihologinja Ljubica Uvodić Vranić, Dr. Iva Aščić spec. medicine rada i urednica Beletre, Sandra Pocrnić Mlakar.

20231117-185917-2

Vjerovali ili ne, ovo je torta koja se rezala nakon promocije, u obliku korica Ljubičine knjige.

20231118-194739-2

Ovako se vraća s promocije:))) Ljubičanstveno!!!

Na žalost, Ljubičine "Petkom u pet" susreti u živo ne funkcioniraju od korone. Nadam se da će im se Ljubica brzo vratiti. Jednom sam Ljubicu pitala kako ona sa svojom djecom (Ima kcerke). Duhovito mi je odgovorila: "Znaš, bitno je - jako bitno - da sam uvijek bar s jednom u dobrome." :)))

20. veljče 2024. u Lisinskom Ljubica ima predavanje "Ljubica o ljubavi". Jedvačekanje!

Što kaže Aleksandar Stanković o Ljubici?!

"Dakle, Ljubica Uvodić Vranić je žena koja se smije..On prozlazi iz temperamenta, ili naprosto želje da komunikacija s drugim ljudskim bićem bude topla....I taj smijeh djeluje terapeutski, barem na mene..."

Pjesma o guskama - smijem se i sada, čak i načinu kako ju je Ljubica pročitala...:))))

Jer: "Lagano umire onaj koji ne putuje,
onaj koji ne čita,
onaj koji ne sluša muziku,
onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi...."

Dio pjesme Pabla Nerude "Lagano umiranje"....

Danas, subota, 18.11.

Ujutro sam, nakon šetnje s Mijom i hranjenja, otišla po Mačko kalendar.

20231118-233832-2

Sada mi treba još jedan veliki, a to će, standarno, biti kalendar Udruge Pobjede - Osijek.

Mala pauza za kavu: Kraš na Trgu....

20231118-105250-2

Odlazak na Jutro poezije.Zrinka Posavec, pjesnikinja, akademska glazbenica, pjevačica, vokalna pedagoginja, kantautorica, dirigentica i producentica donosi na Jutro poezije svoju novu knjigu "Maria Callas se baca u more". Knjiga je zapažena od kritike i već je nagrađena Akademijinom nagradom.Zrinka Posavec rođena je 16. lipnja 1981. u Đakovu. Na Umjetničkoj akademiji u Osijeku diplomirala je glazbenu kulturu, a zatim se usmjerila isključivo na usavršavanje glasa te diplomirala na Muzičkoj akademiji u Zagrebu studij pjevanja u klasi profesorice Lidije Horvat-Dunjko. Nakon završetka Muzičke akademije glas je usavršavala kod eminentnih vokalnih pedagoga i opernih umjetnika Hrvatske i regije (Vitomir Marof, Martina Gojčeta i Olivera Miljaković). U spoju tradicijske glazbe, kojom se počela baviti već u ranom djetinjstvu, i klasične glazbene naobrazbe započela je solističku karijeru 2014. Njezini su koncerti etnoglazbe Hrvatske i regije prepoznati kao iznimno značajni glazbeni događaji. Njezine vokalne izvedbe stilski su snažne, osobito u izražavanju emocija, koje svojim glasom s vrsnom lakoćom pretače u različita glazbena stanja. Na taj način čini spoj autorskoga glazbenog izričaja i tradicijske glazbe. U njezinim se glazbenim recitalima isprepleću klasičan stil pjevanja, jazz i zvuk Orijenta. Zrinka Posavec bavi se, između ostaloga, i etnomuzikologijom, zapisujući i obnavljajući tradicijsku građu cijele Hrvatske. Surađuje s nizom kulturno-umjetničkih društava u Hrvatskoj i inozemstvu te sa školama folklore i institucijama koje se bave tradicijskom kulturom. Također je 2007. osnovala ženski vokalni ansambl Zwizde, čiji su nastupi zapaženi i cijenjeni. (Imala sam čast slušati Zwizde, i baš su bili odlični.) Urednica je i producentica glazbenog albuma Op, lonci lončići (Croatia Records, Zagreb, 2015.). Taj je album nominiran za diskografsku nagradu Porin 2016. u kategoriji folklorne i etno glazbe. Svoj prvi samostalni album Pantomima – Sevdah & Panonika (MAST produkcija) objavila je 2016. Drugi samostalni album Gradovi i sela (MAST produkcija), na kojemu su uz njezine autorske snimljene i tradicijske pjesme, objavila je 2018. U listopadu 2021. objavila je treći u potpunosti autorski album Pjesme o ljubavi i tijelu (Croatia Records). Nominirana je za diskografsku nagradu Porin 2017. U rujnu 2020. praizveden je njezin koncert sakralne glazbe za glas i orgulje Zdravo, zvizdo morska, pisan na tekstove iz kantuala Filipa Vlahovića Kapušvarca iz 1736. u suradnji s orguljašicom Katarinom Javorom. Također, 2020. piše glazbu za kazališnu predstavu Opera Ćelava pjevačica prema motivima Ćelave pjevačice E. Ionesca, izvedenu u produkciji Dramske akademije u Zagrebu. Uza sve ostalo djeluje kao vokalna pedagoginja, radeći kao nastavnica pjevanja u Umjetničkoj školi Franje Lučića u Velikoj Gorici.
Dosad je objavila tri knjige poezije: Soba za buđenje (Matica hrvatska, ogranak Đakovo, Đakovo, 2015.), Pjevaj, Molly (Hrvatsko društvo pisaca, Zagreb, 2020.) i Maria Callas se baca u more (Fraktura, Zaprešić, 2022.).

Osobno,iz nove zbirke najviše mi se svidjela:Bacila sam se u more.

Probudila sam se bez glasa
ostrgnuo se od tuge
usamljen
bol, bolan
(prejako sam se zaljubila)
sssssssssssssssssssssssiktao je
žžžžžžžžžžžžžuborio
ccccccccccccccvvvvvvrčio nejako,
jutros, bolestan, potpuno nestao.

Izmaknula sam svoje ruke
i grlom legla
na vrući kamen.
„Hvala ti za Floriju Toscu i Violettu Valery,
ali zbog tebe postala sam kao one,
bezglasna“.
Ustala sam i rukom iz grkljana
iščupala glasnice.

Krvi je bilo posvuda

.20231118-115900-2

Zrinka i voditelj Jutra, Željko Buklijaš.

20231118-115856-2

Zvonko Varošanec.

Poeban doživljaj bio je dvostruki užitak: čitanje poezije i Zrinkino pjevanje. Iako, Zrinka ne voli na jednom događanju pjevati i čitati svoje stihove, jer smatra da je glazba jači mediji, te da će zasjeniti poeziju. Nije bilo tako.

Zrinka je počela pisati kada su počeli problemi sa glasom, a sada - kada je ponovo sve u redu - ravnopravno i piše i pjeva. Tako i treba....Jer je izuzetno upješna u oba umjetnička područja.

Sve fotografije u ovom postu moje su osobno.

Ljubim!


- 21:15 - Komentari (12) - Isprintaj - #

četvrtak, 16.11.2023.

Dante

Pjesnikinja Suzana Kos objavila je svoju prvu pjesničku knjigu "Dante" (MeandarMedia, 2023). Uz autoricu, o knjizi je govoriti pjesnikinja, teatrologinja i književna i kazališna kritičarka Nataša Govedić i odlična Sanja Baković sa svojim pitanjima "u sridu"...

O knjizi je zapisao urednik Branko Čegec: "Nelimitiran prostor jezika, u kojem je dopušteno sve da bi se zabilježilo tragove ljudskih, partnerskih odnosa zasićenih emocionalnim i seksualnim nasiljem, manipulacijama, terorom i smrću kroz "slike", zapravo krhotine u kojima se reflektira "prošlo kao vječno sada", u procijepu kulturoloških, povijesnih, religijskih i ideologijskih modaliteta utjerivanja straha kao jedino pouzdanog mehanizma sile, kontrole drugoga u intelektualnom, emocionalnom, tjelesnom, seksualnom smislu. Jezik i atmosfera ove knjige, gothic izvan trendovskih reciklaža, najmoćnije su sredstvo obrane od straha u rasponu od metafore do alegorije, možda i nesvjesno prizivaju tragove poezije hrvatskog kasnog modernizma i povijesnih avangardi, od Ivana Slamniga do Anke Žagar, od ruske avangarde i nadrealizma do konkretističkog oslobađanja prostora sintakse, leksičke mjere gramatike u najširem smislu. "

O autorici: Suzana Kos rođena je u Varaždinu 14. ožujka 1981. godine.
Studirala je novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu.
U zagrebačkom Centru za kreativno pisanje 2012. godine pohađala je različite tematske radionice: poeziju kod Branka Čegeca, roman kod Zorana Ferića te književnu kritiku kod Jagne Pogačnik. Potom je nastavila raditi s grupom pjesnikinja neformalno organiziranih u pjesnički kružok pod imenom G- rupa (okupljen oko radionice Branka Čegeca). Iako se profesionalno bavi ekonomskim poslovima u korporativnom sektoru, njezino bavljenje književnošću nipošto nije hobističko - ona paralelno intezivno stvara i živi u svijetu književnosti kroz pisanje i čitanje. Objavljivala je u časopisu "Tema", a neke su njezine pjesme objavljivane na stranicama za književnost na društvenim mrežama. Živi i radi u Zagrebu.

20231116-193053

S lijeva na desno: Nataša Govedić, Sanja Baković i Suzana Kos (obučena u cnu haljinu - vjenčanicu, baš simbolično i primjereno samoj temi knjige).

Moj osvrt uvijek je emotivan, a zaredalo se - i jučerašnje predstavljanje je bilo izuzetno zanimljivo i neobično, pa se danas nastavilo....Dante asocira na krugove smrti, a točno to predstavlja i ova knjiga - prvijenac. Ali, gdje ima smrti ( tema koja okupira autoricu od malena; fascinirana je i želi prodrijeti u dubinu odlazaka, ali i začarani kug nasilja kao takvog), ima i života prije nje.

Stihovi, ili bolje rečeno to je poezija u prozi, ne slijedi lingvistička pravila; nema pravilne interpunkcije, a može se zapravo čitati kao jedna velika pjesma, ili kao niz fragmentirnih zapisa/pjesama. Naježila sam se posebno na jedan zapis o mrtvoj ribici...:(((((

Sanja Baković je rekla da je pokušala čitati knjigu kao jednu cjelinu, no nije mogla pronaći univerzalnu poruku. Tek kad se prepustila osobnom čitanju, uključila emocije - e, tada je dobila uvid u ovu malu, ali snažnu knjigu.

Zanimljivo je koliko ja osobno ne volim teme smrti, tame, mraka - ipak, ova mi se knjiga svidjela.

Kako ono?! "Sve ovo pati i sanja, prolazi kroz razna stanja - e, pa ljubav mora i da zaboli..."

20231117-002259-2

I sama naslovnica govori o knjizi.....No, bjelina daje nadu...

Sve fotografije u ovon postu moje su osobno.

Ljubim!

- 23:30 - Komentari (20) - Isprintaj - #

U obranu tame

Događanje naziva „Tama (ni)je drama“ s norveškom novinarkom Sigri Sandberg, održao se 15. studenoga s početkom u 18 sati u "Botaničaru".Izdavač: TIM Press - uvijek posebni. Ovom je prilikom autorica hrvatskim čitateljima predstavila svoju knjigu, a s moderatoricom Vlatkom Kolarović razgovarala je o životu na sjeveru Norveške, svojim putovanjima, o dobrim i lošim stranama tame, te važnoj temi svjetlosnog onečišćenja. Razgovor se vodio na engleskom jeziku.

Ovaj program održao se uz potporu Ureda za kulturu Grada Zagreba, a posjet Sigri Sandberg Zagrebu sufinancirali su NORLA i Veleposlanstvo Kraljevine Norveške u Republici Hrvatskoj.

20231115-185002-2



Govornik o knjizi su bili i Mišo Grundler. Vrsni prevoditelj sa švedskog, danskog, norveškog i engleskog jezika. Tako je preveo i ovu divnu knjigu "U obranu tame"....

Tama iz vana, ali i tama iznutra - kako se nositi sa mračnim dijelom sebe....

20231115-180454

Vlatka Kolarović (crna) i autorica

20231116-010826-2



Pod okriljem mračne polarne noći sjeverne Norveške, autorica meditira o kulturnom, povijesnom, psihološkom i znanstvenom značenju tame, neprestano iskušavajući granice vlastitog straha.

Voljela bih vidjeti polarnu svjetlost, jer je to zaista nešto posebno.

Kad sam bila mala, nisam se bojala mraka. Autorica jest. I pokušala mu doskočiti time, da ga je izazvala. I na pet dana otišla u malu kolibu, u divljinu - i tamo zapravo bilježila svoje osjećaje i razmišljanja, koja su rezultirala knjigom. Vrlo izazovna i vrlo neobična tema. Malo tko se njom bavio. Koliko nam treba svjetlost, toliko nam za regeneraciju i život treba i tama.
Nisam razmišljala o tome da će netko nekada morati braniti - tamu.

Iako, uvijek i zauvijek - moj medij je svjetlo.

Napomena: fotografije u ovom postu moje su osobno.

Ljubim!


- 00:28 - Komentari (8) - Isprintaj - #

srijeda, 15.11.2023.

Mačkozbornik

Kul u gradu: Mačkozbornik - Od Bastet do Catwoman - predstavljanje je vodila Sanja Baković
Mjesto radnje: knjižara "Ljevak"

"Odabrale smo mačke kao posebnu kulturnoanimalističku temu našeg Mačkozbornika (Jesenski & Turk, Kulturno informativni centar, 2022), jer su nam bliske, jer živimo s njima, volimo ih i volimo misliti da ih poznajemo i da one vole nas. Mačke su naše prijateljice i pratiteljice, one nas tješe, zabavljaju i ohrabruju, smiruju i uspavljuju, uče nas strpljivosti i neovisnosti, eleganciji i profinjenosti" - napisala je u uvodu raskošnog i opsežnog Mačkozbornika Rosana Ratkovičić, povjesničarka umjetnosti, likovna kritičarka i kustosica koja je zbornik uredila zajedno sa Suzanom Marjanić, teoretičarkom umjetnosti performansa i kritičke animalistike. Riječ je o opsežnom zborniku u kojem se u 55 članaka domaćih autora i autorica analiziraju različiti aspekti postojanja i značenja mačaka, kao živih bića i metafora. Članci tematiziraju ljudski suživot s mačkama i zooetiku, književne i filmske mačke, mačke u bajkama, u dječjoj književnosti, te u likovnoj umjetnosti, vizualnoj kulturi i popularnoj kulturi, govore o mačkama u kulturi i kulturalnim istraživanjima, o mačkolingvističkoj problematici, te o mačkama u etnotradiciji.

Gošće: Suzana Marjanić, Rosana Ratkovčić, Josipa Bubaš i Dina Pokrajac

Nešto što volim; tiče se životinjica; zbornik govori o različitim temama vezno za mace, od povijesnih, preko mačjeg jezika; mačke u pričama i na filmu....Mace, koje su bile obožavane u starom Egiptu (sakralizacija) i na žalost njihova kasnija demonizacija u kršćansrvu, kada su se počele povezivati sa vješicama i vještičarenjem, a sve zbog nekih svojih posebnih osobina....
Izdavači su bili prisutni, pa sam zatražila da nešto slično poklone i psima, ne samo macama...Rečeno mi je da su tako i planirali, ali da je to puno posla i da ću morati - života i zdravlja - malo sačekati...Ovaj se Mačkozbornik pisao i izrađivao od 2015.

Vrijedilo je!

20231114-185056-2

20231114-185237-2

S lijeva na desno: Suzana Marijanić, Josipa Bubaš, Dina Pokrajac, Rosana Ratkovčić i Sanja Baković

Mašem Zlici, koja je također došla na ovo predstavljanje.

Sve fotografije u ovom postu moje su osobno.

Ljubim!

- 00:44 - Komentari (16) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 13.11.2023.

Iskustvo s blogom

Ni sanjala nisam koga ću sve "sresti" na blogu, kada sam davnih dana (mislim da je prvi post bio 2008.) otvorila svoj blog. S jednom jedinom namjerom: da imam prostor za pisanje, da vodim mali dnevnik događanja, kojemu se mogu vratiti kad poželim.
No, ispada da to neki ljudi ne poštuju. Ne poštuju živoni prostor, ne poštuju političke stavove koji u različiti od njihovih...Uglavnom, zlo i naopako....
Kada konačno uzvratiš i kažeš bilo je dosta (vjerojano nitko kao ja nije doživio verbalno nasilje ovdje!). Kad sam pokazala diplome, onda su počeli o izgledu. Kad ih demantiram fotografijama, onda se obruše na post o mami i kako njenu muku razvlačim po blogu.. Prije sam bila žena sa psom (dok je još Goldie bila živa)...Pa daj više gonite se ludi ljudi i bavite se sobom. Imate pun problema za rješavati. I odvratnu, debelu trbušinu od koje ne možete ni cipele vezati...:(((( Našla slike...:(((Fuuuj! Mane ćete pronalaziti drugome, nikada sebi...Nikada!
I da, usput pronalaze nove žrtve. Koje jako cijene i vole, kao što su cijenili i voljeli mene.....
Tko nije upratio, sve se događalo jučer, na anketi. Naravno, admin je odmah anketu maknuo. Da se ne vrijeđaju osječajčići njegovih (njenih) favorita....
Odvratno je pisati u takvoj atmosferi. Moram još razmisliti što napraviti....Ljudi ne dižu guzicu sve dok zlo ne dođe na njihov prag....A onda bude: bila si u pravu...Ali ne i oprosti...To ne...
Žalosno!

- 19:48 - Komentari (36) - Isprintaj - #

subota, 11.11.2023.

Ljubičanstveno

Danas sam po drugi put otišla na Interliber, ovoga puta poslušati psihologinju Ljubicu Uvodić Vranić, koja najavljuje svoju novu knjigu i predavanje koje će održati iduće godine u "Lisinskom".
Imam svih deset Ljubičinh knjiga, pa tako i ovu jedanaestu, ljubičanstvenu.

20231111-105013-2



Ljubica i ostali Beletrini autori...Na samom kraju sjedi glavna urednica, Sandra Pocrnić Mlakar....

20231111-212818-2



Ljubičanstvena Ljubičina knjiga. A skoro sam zaspala....:)))) Kažem: skoro.:)))

Također, proslavili smo Noin prvi rođendan (moj mlađi nećak). Poslala sestra fotogafije, no radi nekih nečasnih ljudi na blogu ne mogu vam pokazati ni Nou ni Lukasa (narastao!). Uživaj, dragi Noa! Poklon sam ranije poslala.

Upravo na HRT3 gledam po ne znam koji put: "Zameo ih vjetar". I uvijek plačem na istim mjestima. Mislim, stvarno...:((((

Ljubim!


- 23:19 - Komentari (21) - Isprintaj - #

Stroga mjera pjesničke slobode

Ujutro me dočeo paketić od tri knjige iz Beletre, noviteti: Dan po dan, Jan Bolić; Reci brodovima da sebrzo vraćam, Melita Rundek; Put boginje, Danijela Uzelac. Hvala Sandri Pocrnić Mlakar i njenoj "Beletri"! Baš sam bila sretna..

20231110-133823-2

Događanje: "Stroga mjera pjesničke slobode: poezija u pijevodu i prepjevu", Gradska knjižnica, Kupola.

Prijevod poezije - ako dozvoliš pjesničku slobodu i prilagodiš poeziju jeziku u koji prevodiš. To može biti npr. dvanaesterac umjesto jedanaesterca i sl. Prepjev: doslovno preslikati pjesmu u jezik prevođenja. Kao kad Ti doslovno prekopiraju podatke s jednog telefona na drugi.
Poeziju mi se čini najteže prevoditi, jer moraš pratiti ritam, značenje, način, riječi....Rimu, ako je ima....Ne bih se osudila prevoditi poeziju. Prozu uvijek, ali poezija je zaista prevelik zalogaj...
O dvojbama prijevoda i prepjeva poezije, a posebno one vezanog stiha - s rimom i jasnim metrom razgovarali su Snježana Husić, Goran Čolkhodžić i voditeljica Anda Bukvić Pažin.
Sjajno, u maniri najboljih predavanja sa Filozofskog fakulteta, Odsjeka za komparativnu književnost. Baš me vratilo u studentsko vrijeme...Presretna!

20231110-200808

S lijeva na desno: Goran Čolkhodžić, Anda Bukvić Pažin i Snježana Husić.
(Iduće predavanje je 05.12, sa vrlo znimljivom i aktualnom temom : rat u književnosti.)

A dva puta sam se vraćala, jednom po kišobran, drugi put po telefon..:)))) Uporna sam ja kad nešto naumim :))))r

Ljubim!





- 02:26 - Komentari (12) - Isprintaj - #

petak, 10.11.2023.

Pravila uljudnosti

Nova lektira za čitateljski klub: Amor Towles: "Pravila uljudnosti". Pa kaže: "....treba biti oprezan kad biraš čime ćeš se ponositi, zato što će svijet to sigurno iskoristiti protiv tebe." Provjereno!



- 01:06 - Komentari (16) - Isprintaj - #

četvrtak, 09.11.2023.

Lica iz sjene

Zagrebačka spiateljica Sandra Holetić održala je predstavljanje svoje knjige točno u podne, u Društvu hrvatskih književnika. Zbirka je to kratkih priča, "Lica iz sjene" (Stajergraf, 2023.). Začudnost, različitost, neobične situacije odlike su ove zbirke.
Uz autoricu, na predstavljanju knjige su sudjelovale su glavna urednica Marijana Rukavina Jerkić, a o knjizi je govorila i književnica i moderatorica predstavljanja Lada Žigo Španić.

20231108-113454-2

S lijeva na desno: Lada i Sandra.

Popodne sam provela družeći se Darijom Žilić. Sjedile smo u jednoj ugodnoj slastičarnici i uživale u priči. Smijale se, razmijenile misli o trovanjima u Hrvatskoj, zgražavale se nad bankama...Sve u ssvemu, kvalitetno povedeno vrijeme.

Nakon druženja, promocija broj dva: "Bogdan Ogrizović". Predstavljanje knjige "Kad ponestane vremena" Eline Hirvonen. O knjizi su govorili prevoditelj Boris Vidović, razgovor je moderirala Vlatka Kolarović.

20231108-220107-2

Knjiga koju su srednjoškolci dobili za lektiru. Ne znam, možda malo preteško štivo...A možda i nije....Možda podcjenjujem današnju mladež....:(((

Promocija broj tri:

20231108-194236-2

20231108-193817

20231108-193743

Divne pjesme preskromne, odlične pjesnikinje....U bijeloj bluzi...

Gle novotarije iz Kraša. Praline s okusom Pelina Antique.

20231108-220100-2

20231108-112743-2 Čovjek odmah nasuprot Trga radi životinje od pijeska. Sjajan je! Napomena: sve fotografije u postu moje su osobno. Ljubim!

- 00:30 - Komentari (12) - Isprintaj - #

srijeda, 08.11.2023.

Slovo Bosni, Interliber i Samsung

Kakav dan danas! Najprije u Knjižnici i čitaonici "Bogdan Ogrizovic" promocija knjige "Slovo Bosni" Milana Rakovca. Predstavljanje su uveličale Shura Dumanić i Darija Žilić svojim osvrtima Shura, autor i Darija...

IMG-20231107-121457-MP

20231108-053919-2

Nakon lijepe promocije, odlučila sam zamijeniti mobitel. Sada imam novi Samsung. Hvala Nokia što si me do sada lijepo služila.Mladi dečko u T-comu uspio je za pola sata, dok sam otišla na brzi ručak, prenijeti sve podatke u novi mobitel. Direktno iz jednog telefona u drugi. Što me najviše oduševilo je da mi je čak i melodija zvona ostala ista - samo sam je aktivirala u novom mobitelu. Za sve je kriv Toma Sawyer...:))) Koliko je to drugačije od situacija ranije, kada je prebacivanje podataka bilo mukotrpno, i još je znalo popapati pola brojeva telefona, slike, podatke.... Važno je reći za novi mobitel i adminu na bliogu, da ne misli da sam fotografije nekome ukrala. Dakle, nije više Nokia, nego Samsung.( Mia je odmah morala probati omot mobitela, čim sam stigla kući:)))).

20231108-054020-2

Brzo.s njom prošetati, dati jesti. Trči na 109. Dakle, put prema Velesajmu je bio mučan.:((((. Grozno. Jedna luda u ženskom obliku je od Črnomerca do Velesajma verglala o teorijama zavjere, EU, Plenkoviću....:((( Jao, joj....:((( Užas! Nisam htjela ništa komentirati, jer ženi nije bilo dobro u glavici. No, meni je bilo doslovno za povraćanje. Sve je izliječio dolazak na Interliber - prvi dan danas.

20231107-182304-2

Gostovanje Vikasa Swarupa, indijskog pisca i diplomata, po čijem romanu je snimljen film "Milijunaš s ulice", koji je osvojio osam Oskara! Vikas Swarup je govorio o važnosti očuvanja jezika, a to je moguće jedino čitanjem i pisanjem knjiga na vlastitom jeziku, pa je istaknuo važnost Interlibera. Također, govorio je o razlici između njegovog romana (koji je na kraju i potpisivao, još dugo nakon završetka govora) i filma. Razlike između njegove knjige je što su producenti i financijeri filma odlučili preinačiti pitanja koja su bila u knjizi, a sve kako bi još više privukli publiku...Swarup nije bio oduševljen,ali ako je htio filmsku verziju, mogao ju je dobiti samo na takav način....

Eto mene na Interliberu ponovno u subotu! :))))

Sve fotografije u ovom postu moje su osobno.

Ljubim vas!

- 05:32 - Komentari (14) - Isprintaj - #

utorak, 07.11.2023.

Promocija

S velikim zadovoljstvom, ali i nekim poebnim osjećajem ispunjenosti, ali i treme kao da jaa natupam - otišla sam na promociju knjige "Burza rada", u bivšu Sveučilišnu, danas Državni arhiv. Predivna, velika dvorana ugostila je žene, koje su već afirmirane ili tek počinju svoj spisateljski put - svaka od njih je napisala jednu priču. Originalno ih je bilo dvanaest, no neke danas niu mogle doći. Ove koje su došle - dakle, svaka čast! Svaka prisutna žena pročitala je ulomak iz svoje priče. Glas i prostor - kao što je na koricama knjige napisala Evelina Rudan - dala im je "referenica" Julijana Matanović. Zaista jedna odlična ideja - više autorica oko jedne teme...Vjerujem da će ovakvih zbirki biti još, s nekim novim temama, ali isom referenticom..:)))
Svi su bili n razini zadatka, li meni se posebno izdvojila draga Konobarica, naša Goga s bloga. Nakon nje, dojmljiva je bila Anja Šovgović Despot, sa zanimanjem: barunica.
Goga mi je na kraju dala i lijepi poklon - sjetila se da skupljam šalice, pa sam na poklon dobila jednu. Hvala!
Ipak, nemjerljivo je bilo moje zadovoljstvo što mogu biti na ovakvoj promociji. I kiflice nakon promocije su bile - što se ono kaže - mekane kao duša (nekih ljudi).
Neću ništa više dodati - osim da je na vama, kad budete čitali ove životne frgmente jednog postojanja, sami izaberete svoje favorite. Priče u kojima se svatko od nas može pronaći.

Goga je u odličnom društvu - i jako mi se sviđa što je to osvijestila.

Nisam htjela pisati klasičan osvrt - jer ih je bilo puno ovih dana, u različitim novinama i na različitim portalima. I svi su pozitivni! Ovo je samo moj osvrt i osobni doživljaj - dok ne pročitam knjigu i sve priče u njoj. Tada ću se vratiti i naglasiti što još bude trebalo.

IMG-20231106-WA0001

Goga i ja -.ljubaznošću gospođe Vesne Jozić.

IMG-20231107-003806-MP-2.

Knjiga ima prekrasne korice, za koje je zaslužna likovna umjetnica Nataša Ač. Ova fotografija je moja. Kao i knjiga!:)))

Konobarice, idući put Te očekujem s Tvojom vlastitom knjigom. Obitelj Ti je bila prekrasna podrška - osim nas na promociji. Blistala si! Punoga srca, sretna sam zbog svih vas.

Ljubim!

- 00:13 - Komentari (24) - Isprintaj - #

subota, 04.11.2023.

Đak - povratnik

Ujutro: šetnja s Mijom; trči na manikuru - nema Alex, kod koje sam naručena...Mijenja je neka mlada curica. Razočarana, ali na kraju mi je lijepo sredila noktiće.
Zatim "Jutro poezije". Grupa autora Josipa Marenić, Žarko Jovanovski, Zvonimir Grozcić i Siniša Matasović objavila je pjesničku knjigu "Nemoj svoju tugu vezati za mene". O knjizi su govorili urednik knjige Žarko Jovanovski, a pjesme su čitali svi zastupljeni autori. Tema vezana za rat u Ukrajini, ali iz perspektive ovih prostora - kako sve to utiče na nas....Na život, razmišljanje....

IMG-20231104-121445-MP-2

IMG-20231104-121520-MP-2

Jučer u autobusu - naglo kočenje. Padoh sa stolice :(((( Rame boli i danas...A čovjek koji je stajao jadan pao tako da je udario glavom o šipku...:(((( Krv posvuda....Bus stao, vozač se ispričava..Bilo je ili pogaziti malca koji je pretrčavao cestu ili naglo kočiti i spasiti mu život....

I danas popodne prvi susret s đakom povratnikom :))))) za slovački. Pohvalio me (da lijepo predajem, da sve razumije!), a meni srce kao kuća...Čini se da ipak nešto dobro radim:))))
Ljubim!

- 21:45 - Komentari (16) - Isprintaj - #

Mali noćni razgovori

Knjiga „Mali noćni razgovori“ autorice Rosie Kugli snažno je svjedočanstvo o nasilju nad ženama. Autorica daje glas žrtvama, ali i otvara vrata za edukaciju čineći knjigu živim podsjetnikom na stvarne živote i borbe žena koje nas okružuju. O knjizi su govorili: prof. Magdalena Mrčela, urednica knjige te recenzentice, dr. Ana Puljak i prof. dr. sc. Danijela Štimac Grbić. Razgovor je moderirala dr. sc. Darija Hofgräff Marić. Promocija se održala u Hrvatskom državnom arhivu, petak, 03.11.

Fotkografija nema, zahvaljujući mome mobitelu koji je potpuno izgubio mogućnost funkcioniranja...:((((

Rosie je i sama bila žrtva nasilja, i na temelju toga napisala knjigu. Mali noćni razgovori, za koju je istaknula da nije prava autobiografija, ali ima puno autobiografskih elemenata.

Pročitan je jedan odlomak iz knjige, u kojem nasilnik govori: "Moja je misija da Ti uništim život, moja je misija da nikada više ne pišeš, nikada više, nikada više....:(((( Rasplakala sam se.

Jako puno ljudi - od Rebeke Mesarić Žabčić, preko Julijane Matanović, pa Silvije Šesto, Dimitrija Popovića.....Uh, jako teško svih se sjetiti - no, bila je puna dvorana.

Moja mama je bila žrtva obiteljskog nasilja, i iskreno vjerujem da je i to doprinijelo njenoj bolesti...:((( Nije dobro birala u ljubavi. Ali, moj tata nije bio nasilnik, nego sestrin. Ne volim se ni sjetiti tih događanja. :(((( Po ničemu si nisu odgovarali, ali - dokaži Ti kad je netko zaslijepljen....

Teško je bilo, iako sam ja tada krenula studirati u Zagrebu....Izuzetno sam osjetljiva na sve vrste nasilja - i fizičko i verbalno....I mama je dokaz da te nitko ne mora fizički ubiti...:((((( Nego vrijeđanjem i samim odnosom prema nekome.:(((( Na žalost, tako je.

Zato ću osobno na svaku vrstu nasilja odgovoriti - šutnja ništa ne rješava. Dapače, nasilnika potiče, jer neragiranje automatski smatra podrškom.

Eto, ljudi moji - dosta težak dan za mene...

Devetstoti post. Još sto - i ja ću biti zadovoljna.

Ljubim!




- 00:40 - Komentari (22) - Isprintaj - #

petak, 03.11.2023.

Ubojice cvjetnog mjeseca

Jutro je počelo odlično: poštar je zvoni jednom :)))) i donio knjigu "Ubojice cvjetnog mjeseca", koju sam osvojila na Instagramu (javilo se tristotinjak ljudi, slučajnost je htjela da ova knjiga dođe u moje ruke). Hvala PlusČitaj! Time su me zapravo prislili (istina, indirektno) da odem pogledati film u kino. Trajanje: 206 minuta!:))))) Evo što sam pronašla o filmu na portalu Kinofilm.hr:

Prvi vestern film Martina Scorsesea
Redatelja filma i oskarovca Martina Scorsesea se ne mora posebno predstavljati budući da iza sebe ima jednu od najimpresivnijih karijera u svijetu filma. Dok njegov katalog filmova većinom sadrži gangsterske i biografske filmove, ovo je prvi puta da je redatelj s karijerom dugom 60 godina snimio vestern. Priča filma Ubojice cvjetnog mjeseca (Killers of the Flower Moon) se temelji na istinitim događajima o ubojstvima 60 pripadnika plemena Osage, a sve zbog pronalaska “crnog zlata“, nafte, na plemenskom teritoriju. Takav pronalazak bio je jedan od najvećih u to doba i učinio je Osage jednim od najbogatijih naroda tog vremena. Naravno, stigao je bijeli čovjek koji je želio svoj komad kolača uz izliku da želi pomoći.

Ubojice cvjetnog mjeseca
Lily Gladstone, Janae Collins i Jillian Dion kao članice plemena Osage
Film je nastao prema knjizi Killers of the Flower Moon: The Osage Murders and the Birth of the FBI pisca i novinara Davida Granna. Knjiga je izašla 2017. godine, no čak i prije njena izlaska studio je kupio prava na filmsku adaptaciju.

Nakon što je Covid zaustavio produkciju filma 2020. godine, napokon je krenulo snimanje 2021. s Martinom Scorseseom kao redateljem, scenaristom i producentom. Scorsese je scenarij prema knjizi napisao zajedno sa scenaristom Ericom Rothom koji je zaslužan za neke od najpoznatijih filmova proteklih desetljeća kao što su Forrest Gump (1994.), Zvijezda je rođena (A Star Is Born, 2018.) i Dina (Dune, 2021.).

Priča o povjerenju i izdaji
Scorsese je za Ubojice cvjetnog mjeseca okupio sebi poznatu i dugogodišnju ekipu suradnika poput Leonarda DiCaprija s kojim je snimio već pet filmova (Bande New Yorka, 2002., Avijatičar, 2004., Pokojni, 2006., Otok Shutter, 2010., Vuk s Wall Streeta, 2013.). Za razliku od DiCaprija, Robert De Niro je u Scorseseovim filmovima još od ranih 1970-ih i moglo bi se reći da je gotovo njegova muza, te su zajedno snimili devet filmova (Ulice nasilja, 1972., Taksist, 1976., New York, New York, 1977., Razjareni bik, 1980., Kralj komedije, 1982., Dobri momci, 1990., Rt straha, 1991., Casino, 1995., The Irishman, 2019.).

Ubojice cvjetnog mjeseca

U Ubojicama cvjetnog mjeseca, De Niro glumi Williama Halea, rančera zlih namjera za kojeg se sumnja da je organizirao ubojstva članova Osage plemena, a kako bi lakše došao do njihove zemlje bogate naftom. Leonardo DiCaprio je u ulozi Ernesta Burkharta, Haleovog nećaka koji je razapet između odanosti svojoj ženi iz Osage plemena i svog moćnog ujaka koji ga je nagovorio da se oženi njome. Prema riječima redatelja, ovo je priča o povjerenju i jednoj dubokoj izdaji, onoj vanjskog svijeta i naroda Osage, kao i Ernesta i njegove žene. Lily Gladstone je u ulozi Ernestove žene, Mollie, i naveliko se šuška kako bi njena izvedba u filmu mogla biti u utrci za zlatnog kipića iduće godine, što bi ju učinilo prvom Indijankom ikad koja bi bila nominirana za Oscara. Neki filmaši poput Spikea Leeja već joj javno daju svoj glas.

Dopuštenje plemena za snimanje na njihovoj zemlji
Da bi se ispričala ova potresna priča iz prošlosti jednog naroda čije posljedice se i danas poznaju, u ulogama ondašnjih domorodaca su pravi potomci plemena Osage, dok je redatelj cjelokupno pleme tražio da se film snimi na njihovoj zemlji kako bi sve bilo što više autentično. Mnogi od njih nisu bili samo glumci već i savjetnici na filmu, dok poglavica plemena Osage i glumica Lily Gladstone hvale Martina Scorsesea što je odlučio prikazati njihovu priču koju rijetki u svijetu znaju, no svi oni oduvijek žive s njom.

U filmu još glume Jesse Plemons kao FBI agent Tom White koji je došao istražiti ubojstva, Brendan Fraser kao Haleov odvjetnik W.S. Hamilton, a John Lithgow je tužitelj Peter Leaward koji Halea želi strpati iza rešetaka zbog optužbi za ubojstva. U ostalim ulogama su Tantoo Cardinal, Cara Jade Myers, Jack White, Louis Cancelmi, JaNae Collins i mnogi drugi.

Ovog svibnja Ubojice cvjetnog mjeseca imao je svoju premijeru na Filmskom festivalu u Cannesu i iako ih je mnogo, sve se slažu u jednom – Ubojice cvjetnog mjeseca je Scorseseovo remek-djelo. Od takvog majstora nitko nije niti očekivao ništa manje, pogotovo kad je okružen talentima De Nira i DiCaprija s kojima ujednačeno “diše” na svakom projektu kojeg rade zajedno.

Ubojice cvjetnog mjeseca je nesumnjivo još jedna vrhunska filmska majstorija Martina Scorsesea koja će zadiviti sve pričom i pejzažima Divljeg zapada, te zaslužuje da se pogleda na najvećem mogućem platnu.

Odstupit ću od pravila, pa ću najprije pogledati film, a tek onda pročitati knjigu. A o knjizi izdavač: PLUS- čittaj najbolje kaže (ja ne mogu za sada kazati ništa, jer sam tek dobila knjigu):
IMG-20231102-104014-MP-3
Ubojice cvjetnog mjeseca“ zaintrigirat će svakog obožavatelja true-crime formata. Ovo remek-djelo publicistike, autora Davida Granna, čita se kao najnapetiji triler. Grannova knjiga donosi priču o pohlepi, zavjeri, ubojstvima, politici i nevjerojatnom spletu okolnosti u kojima je nastajao američki FBI.
Početkom 1870-ih pleme Osaga bilo je protjerano sa svoje zemlje u Kansasu na kamenjar naizgled bezvrijednog rezervata u sjeveroistočnoj Oklahomi. Desetljećima kasnije otkrilo se da pod tim tlom leže neka od najvećih nalazišta nafte u Sjedinjenim Državama. . Tada su, međutim – jedan po jedan – Osage počeli umirati.

U rješavanje slučaja uključio se novoosnovani Istražni ured. Njegov mladi, ambiciozni ravnatelj J. Edgar Hoover angažirao je bivšeg teksaškog rendžera Toma Whitea, a ovaj je sastavio tim tajnih agenata, koji su, u suradnji s Osagama, počeli razotkrivati jednu od najnevjerojatnijih zavjera u američkoj povijesti… Ova monstruozna, istinita priča poslužila je i kao predložak za film holivudskom redatelju Martinu Scorseseju.

U međuvremenu, Mia i ja smo išle kupiti Frontline Combo, zaštitu od buha i krpelja, i već sam je aplicirala Miji.

Navečer: odlična promocija: Evo što kažu u najavi:

Kul u gradu: Prekarnost - Priče iz Ubera Senke Božić Vrbančić. Moderirala je: Sanja Baković

Kako je uspjela životnu situaciju svakodnevne vožnje taksijem prema bolnici pretvoriti u knjigu priča prožetu znanstvenom, antropološkom optikom, na još jednoj književnoj tribini "Kul u gradu otkrit" će nam sveučilišna profesorica antropologije Senka Božić Vrbančić.
U svojoj knjizi "Prekarnost - priče iz Ubera" (Jesenski & Turk, 2023) autorica se kritički osvrće na probleme života u prekarnosti tj. u nesigurnom životu, kao i na društvenu atmosferu koja proizlazi iz nesigurnosti. U kabini taksija isprepliću se lokalne i globalne teme, a taksi postaje kontaktna zona u pokretu. Autorica razgovara s vozačima i vozačicama Ubera, prekarnim radnicima čiji rad organizira algoritam tj. Uberova aplikacija. Razgovore kasnije bilježi kao fragmente o temama kao što su život pod kreditima, ljubav prema domovini, iseljenje u Irsku, umirovljenici kao teret, bijeg na selo, nedostatak nade, konspiracije, vrijeđanje debelih žena, mržnja prema Romima, homoseksualcima i samohranim majkama...U razgovorima u kojima se možemo prepoznati svi, autorica odlazi korak dalje oslanjajući se na rad američke teoretičarke Lauren Berlant, te nas inspirira da vlastitu svakodnevicu pogledamo iz različite perspektive.

A ja kažem da me se ova promocija baš dojmila. Knjiga je podijeljena u tri dijela: sloboda, mržnja i osudi se....

Sloboda. Može li se nazvati slobodom ako deset sati voziš Uber da bi bio sam svoj gazda i mogao preživjeti?! Ili je sloboda ipak nešto drugo....Drugo: mržnja prema različitosti, koja nastaje iz frustracije i nezadovoljstva situacijom u zemlji, pa naravno - netko mora biti kriv...Tko je kriv?! Uvijek onaj drugi....I treće, osuditi se napraviti potez prema ostvarenju svojih ciljeva, koliko god to teško bilo...To je onaj čuveni izlazak iz zone komfora....
Pisanje ove knjige je počelo tako što je autorica, inače sveučilišna profesorica, povrijedila nogu, pa je bilo potrebno svakodnevno odlaziti na Rebro...Zakompliciralo se...No, odlazak na Rebro obavljala je svakodnevno, na način da je u pomoć zvala taksi službu - u ovom slučaju Uber...I polako, vozači i vozačice počeli su joj pričati svoje životne priče - kako su se odlučili voziti, zbog čega misle da je to bio dobar (ili loš) izbor i sl.

Fenomenalne minijature! Topla preporuka za čitanje! IMG-20231102-184823-MP-2 I još za kraj - rezultati mamografije: sve u redu, vidimo se za dvije godine. Naravno. živi i zdravi bili za dvije godine....

Jedva postavile fotke, baterija je očito na izdisaju. Moram kupiti novi mobitel, nema druge. Samo da mi prebace sve podatke....

Sve fotografije u ovom postu moje su osobno.
Ljubim!


- 00:33 - Komentari (19) - Isprintaj - #

srijeda, 01.11.2023.

Svi sveti

IMG-20231101-184308-MP-2

- 19:26 - Komentari (12) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< studeni, 2023 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Studeni 2024 (8)
Listopad 2024 (16)
Rujan 2024 (21)
Kolovoz 2024 (7)
Srpanj 2024 (13)
Lipanj 2024 (20)
Svibanj 2024 (21)
Travanj 2024 (23)
Ožujak 2024 (24)
Veljača 2024 (18)
Siječanj 2024 (20)
Prosinac 2023 (25)
Studeni 2023 (26)
Listopad 2023 (28)
Rujan 2023 (16)
Kolovoz 2023 (18)
Srpanj 2023 (22)
Lipanj 2023 (30)
Svibanj 2023 (27)
Travanj 2023 (28)
Ožujak 2023 (26)
Veljača 2023 (23)
Siječanj 2023 (24)
Prosinac 2022 (25)
Studeni 2022 (26)
Listopad 2022 (29)
Rujan 2022 (25)
Kolovoz 2022 (22)
Srpanj 2022 (22)
Lipanj 2022 (21)
Svibanj 2022 (28)
Travanj 2022 (29)
Ožujak 2022 (25)
Veljača 2022 (24)
Siječanj 2022 (25)
Prosinac 2021 (23)
Studeni 2021 (24)
Listopad 2021 (28)
Rujan 2021 (26)
Kolovoz 2021 (29)
Srpanj 2021 (31)
Lipanj 2021 (22)
Svibanj 2021 (28)
Travanj 2021 (28)
Ožujak 2021 (22)
Veljača 2021 (28)
Siječanj 2021 (14)
Prosinac 2020 (27)
Opis bloga