Danas sastanak sa "Možemo", nije bilo loše - govorilo se o božićnim domjencima. Nemate pojma kako se oko tako nečeg lijepog ljudi brzo usuglase.:)))) Tolerancija pema drugome naglo raste...:))))
No, pustimo sada to. Idem dalje u moju Bratislavu...
Nisam spomenula da je u kazalištu, za vijeme pauze, obavezno točen šampanjac, a koji je već bio uračunat u cijenu ulaznice....To su preuzeli od Austrijanaca. Nekada se odlazilo, kao nešto normalno, iz Bratislave u Beč na predstave - pa su naučili protokol...Bratislava - Beč - četrdeset i pet minuta vlakom. Mnogi Slovaci danas rade u Beču (studenti studiraju). Navečer se vraćaju svojoj Bratislavi.
Vožnja Dunavom (brodom) od Bratislave do Beča također je jako zanimljiva, pa sam je i ja iskusila u nekoliko navrata. Lijepo je kad možeš napraviti jednodnevni izlet....Posebno ako u Beču stigneš pogledati neku zanimljivu izložbu i navratiš u neki fini restoran.....Jedino tijekom zime to nije moguće realizirati - zbog leda...
Hrvatska se plasirala večerašnjom pobjedom na Europsko nogometno prvenstvo. Bravo, dečki!
Moji najdaži pokloni, koje sam voljela pimiti, uvijek su - knjige. Baka mi ih je sa zadovoljstvom kupovala. Uvijek se našao razlog- rođendan, blagdan, odličan uspjeh u školi, nešto dobro sam napravila...Jules Verne - pedeset i nešto knjiga...Sve sam ih imala....Kad sam ih pročitala, poklonila sam knjižnici u Daruvaru....Djeca čitaju...
Boravila sam kod bake još intenzivnije, kada je mama otišla u Rijeku na specijalizaciju i nakon toga postala anesteziolog. Trajalo je dvije godine. Nisam osjećala da nešto gubim - upravo suprotno - uživala sam i "upijala" mentalitet ljudi. Prekrasni labudovi na bakinom jezeru pomogli su mi...Kasnije su se našli na naslovnici moje prve knjige...
Moje "otkriće" u to vrijeme bila je Blaženka. Obožavala je Hrvatsku, posebno Drvenik, gdje se po pvi puta zaljubila. Kasnije, kao novinarka, omogućila mi je da svojim prilozima sudjelujem u dnevnicima poput "Pravde" i "Prace" (Istine i Rada, kad bi ih preveli na hrvatski.). Sve to mi je pomoglo da uđem u novinarstvo i u Zagrebu.....Moji divni ljudi i poznanastva datiraju iz tih vremena.
I da- znate li da smo jedno vrijeme imali u melodijskom smislu istu himnu?!:)))) Hej, Slaveni.....
Zime sam provodila u Vysokim Tatrama. Posebno zadovoljstvo! Moji s mora su me čudno gledali kad sam hvalila ovu zimsku destinaciju, jer more je more..:))))) Vozila sam se malim vlakovima, koji su prometovali umjesto autobusa....Jela čokoladu "Mačacie jazyčky" (nedavno sam je pronašla u "Mulleru", u austrijskom izdanju....Jela čokoladne trubičky i brynzove halušky - njoke sa ovčijim sirom i pepečenom slaninicom...uz to se pije jogurt ili kefir...ili žinčica - sirutka od ovčjeg mlijeka...."Syra, masla, jedla dosti - a žinčice do sytosti...:" Žinčica opjevana i u pjesmi...:)))
Još bih rado stavila fotke iz Tatry...Da vidite malu Luki, baku, mamu, djeda br. 2...Za sada mi blog ne dozvoljava...Pokušavat ću još...
Ljubim!
Post je objavljen 21.11.2023. u 22:18 sati.