S mojim "Slovakom" (dakle, imam jednog učenika, koji želi učiti slovački) razgovarala sam isključivo.na slovackom.Osim jezika, jako ga zanimaju i kultura i povijest države, a ja zaista, bez lažne skomnosti, mogu reći da i o tome možemo pričati. Jedini je problem što je čovjek šest mjeseci boravio u Pragu, pa mu se dogodi da upotrijebi češku umjesto slovačke riječi.
Nakon odrađenih dva sata sa njim, palo mi je na pamet da bi trebala zabilježiti moju Slovačku, baku, mamu....Ima tu materijala....Jednostavno, ukomponirati povijest sa osobnom poviješću moje obitelji. Tako ću ih zauvijek sačuvati!
Pa krećem...
Moja je mama odrasla na Žižškovej ulici, odmah ispod Bratislavskog zamka. Predivan pogled na Dunav. (Tko je mogao slutiti da će tu jednom njena kćerka voditi turiste iz Hrvatske i pričati im o Bratislavi....:).
Kao dijete, mama se najviše voljela igrati sa pikulama i bila toliko dobra u tome da je na kraju sve poosvajala, pa se više nije imala s kim pikulati...Kasnije, jako je voljela svirati klavir - i dobro joj je išlo. Sve dok nije upisala medicinu. Bilo joj je žao, ali nikako nije mogla uskladiti glazbu i medicinu, a baka je brže bolje klavir podala - da je ne dovodi u kušnju.
S obzirom da je mama bila ozbiljna i vrijedna studentica, baka bi je svako ljeto vodila na more. Za njih je more tada značilo otići u Bugarsku ili Rumunjsku. Tek kasnije su otkrili bivšu Jugoslaviju, bolje rečeno Hrvatsku i njenu obalu...
Tu je upoznala mog tatu. U hotelu "Jadran" u Tučepima. Pa su se jedno vrijeme dopisivali. Tata joj je poklonio jednom prigodom košaru voća - a tu je bio i šipak. To je bilo prvi put da vidi i kuša to voće, pa je došla tati s konstatacijom da je šipak gorak - jer je jela kožicu, a ne bobice....
To je samo jedan od primjera, koji pokazuju kako se živjelo u dva različita tipa socijalizma.
Vjenčali su se u Gradskoj vijećnici (tada Dvorana zrcala) u Bratislavi, a svadbu su ponovili i ovdje. Baka je financirala Bratislavu, a tata Makarsku. Bili su prekasni, oboje - a mama je blistala u vjenčanici...Duga, čipkasta, šivana po mjeri...
I tako godinu dana nakon vjenčanja dođoh na svijet ja, mala zvrka. Bila sam jako zahvalna na naklonosti i ljubavi moje bake, i često boravila kod nje u Bratislavi. Mama i baka često su se raspravljale oko toga, ali je baka bila upješnija u borbi za mene.:))) Tata Ivan je bio prema mami: "Kako Ti kažeš, napravi kako Ti misliš...", dok se jednom nije izderala na njega da što kako ja mislim, valjda i Ti imaš nešto za reći...
Baku s tatine strane nisam dobro upoznala, umrla je kada sam bila mala. Žao mi je, jer se nje sjećam kao iz neke ogromne daljine....
No, sve je to nadoknadila bratislavska baka...
Nastavlja se....
Post je objavljen 19.11.2023. u 23:02 sati.