luki2.blog.hr
četvrtak, 01.02.2024.
Bez cenzure
|
Srijeda, 31. siječnja 2024., u Društvu hrvatskih književnika, održala se knjižavna polemika "Bez cenzure" na temu: "Tko danas ocjenjuje knjige - kritičari ili PR menadžeri (i drugi lobiji)? Sudjelovali su: Bogdan Arnautović, Dražen Katunarić i Boris Beck. Moderatorica: Lada Žigo Španić. Odlična i vrlo aktualna tema. Književna kritika je zamrla, nema je toliko ni u medijima (bar ne one relevantne). Nedostaje i to osjetno Igor Mandić npr., a daleko smo od Krležinih polemika - sve u korist književnosti. Danas igru vode izdavači, koji direktno dobivaju novce za izdane knjige (autore). Financije su, naravno, važne - ali ne bi smjele biti presudne i važnije od kvalitetne knjige. Želim reći da postaje presudno koliko određena knjiga ima potencijal za prodaju. Na žalost, i u izdavaštvu postoje: "klanovi, ždanovi - magla i mečava" (naravno, Đole:)))). Vidljivo je to i u izmjenjivanju jednih te istih autora u smislu nagrada - stalno jedni te isti. Jako teško će Ministarstvo dati potporu nekom početniku, odnosno nekome, tko još nema izgrađeno ime. Također, baš kao i na blogu, netko zaista piše, drugome je važno samo pripadanje, pa će se rado družiti s istomišljenicima, treći isključivo pišu o svojim političkim stavovima, želeći sve preobratiti...Autori, koji pripadaju određenom izdavaču zdušno se podržavaju, jer su u istom "jatu".... Danas, od kada je pisanje toliko dostupno, svatko misli da je u najmanju ruku Proust, i najbolji od najboljih. Prije su se znali kriteriji, i znalo se tko je pisac, kao što se znalo npr. tko je dobar pjevač. Od autotunea - svi pjevaju. Svi mogu snimiti svoj album - samo plati...Kriteriji nikada niži...:(((( Autori, čak i oni kvalitetni, moraju se doslovno nuditi publici i vikati "Hej, vidite - imam novu knjigu" - ukoliko žele opstati....Pisac bi trebao biti erudita, i njegovi čiatelji bi trebali biti jednako informirani - da bi mogli iščitati značenje. Poseban dio čini poezija - vrlo rijeki čitaju, a poezija - tu se prvenstveno radi o nečem jako osjetljivom kao što je emocija. Krhka, kao leptirova krila. Ranije se nije događalo da pisac sam piše priopćenje za štampu (za medije općenito). O knjizi su pisali književni kritičari, koji su se pisanjem i vremenom gradili....I naravno, razumjeli i književnost i vrijeme (zeitgeist) u kojem nastaje...Duh vremena..... Na žalost, zaključak nije baš optimističan - ali "bez crne bela ne bi vredela."  S lijeva na desno: Bogdan Arnautović, Dražen Katunarić, Lada Žigo Španić i Boris Beck. Utopljena razgovorom i pečenim kestenima, koje sam po izlasku kupila, jurim dalje....City Centre One East. "Nedelja". Ne, ne - nisam poludjela. :))) Znam da danas nije nedjelja....Tako se zove film, koji govori o životu pjevača Džeja Ramadanovskog, koji je preminuo prerano od problema sa srcem. Došla je ekipa filma, poklonila se zagrebačkoj publici. Očekivala sam tešku priču, jer je Džej imao težak život, odrastao u domu, brata su mu ubili i na kaju zabetonirali u temelje jedne zgrade - no, glazba iz filma je odlična i na kraju nitko nije izašao tužan ili depresivan....  Glavni glumac, koji igra Džeja - Husein Alijević, također Rom kao i Džej, rođen na Dorćolu kao i Džej, te moja malenkost. Slikala me mojim mobitelom prijateljica Tina. Hvala na lijepoj uspomeni. Jedino što mi se nije svidjelo u filmu je uloga Rake Đokića, pokojnog Breninog managera. Nije prikazan uvjerljivo. Mislim, poznavala sam ga osobno - ni blizu onome, kako su ga prikazali.:((( Marinu Tucaković, koja je za Džeja pisala pjesme isto su mogli mrvicu pozitivnije oslikati....No, sve pet. Kako su željeli, tako su napravili. Zbog Rake - vrlo dobar. Inače, Džej je imao malu ulogu inu jednom od Breninih filmova....  >Dio ekipe iz filma pred publikom.... Sve ostale fotke sam snimila ja, osim fotke na kojoj sam - ali, snimljena mojim fotkačem. Divan dan! Ljubim! |
