Danas sam kuhala, sutra pečem kolač s marelicama:)))) Nadam se da ću stići.... Evo malo fotkica salate i piletine s krumprirom....
Dva krastavca, sitno narezana....
Tri češnja češnjaka.....Pomiješati sa krastavcima, pomiješati sa dva grčka jogurta, dodati malo bijelog papra i maslinovog ulja...Stavila na pola sata u hladnjak...
Na vrh sam stavila kopar i bosiljak....I sada meso....piletina....
Piletinu sam posolila, popaprila, dinstalo se na pivi (čaša pive dovoljna, ostatak popila:))) na vrhu je crvena paprika, u tavi još bosiljak....Peći pet minuta s jedne, pet minuta s druge strane....
Piletina, mladi krumpir, prethodno skuhani, rajčica, nekoliko šljiva...Staviti peći na dvadesetak minuta, 180 stupnjeva. Umak: koncentrat rajčice, žlica meda....i na kraju:
Jelo je spremno!
Eto, toliko iz kuhinje.Lea spava.Obradovalo me što je na fotoblogu! :))))) Bravo mala!!!! Mama puno bolje, što je najvažnije. Uključila sam se u live na Facebooku - Djoletova grupa, jedan član svira na splavu u Beogradu Djoletove pjesme....Baš me rastužilo, ali sam kao začarana ostala gledati i slušati....Poželjela sam da sam tamo, toga trenutka....ehhhh....Sutra ja idem na Nenormalnog Balaševića! Jedva čekam!!!!Ljubim vas!!!!!! Ps: vidi što sam pronašla danas:
Kajgana s bosiljkom i rajčicom....Mljac!!!!! Shvatila sam da ima jako puno baš stranih gostiju, sve u šesnaest su pričali na engleskom, i jedan par koji je govorio hrvatski. Svi stolovi zauzeti:)))) Ne čudim se. Zbog Egga sam ostala dulje na poslu ..:))) Lea spava:
Mami danas nije bilo dobro, išla je na kontrolu i radili su kontrast - počelo ju je jako gušiti:(((( Htjeli su je zadržati u bolnici, no nakon tri sata ležanja u posebnoj prostoriji - gušenje je prestalo. Ufffff.....Srce u petama.....Sestra na Hvaru, pa brinem - jer će biti sama do ponedjeljka....Zovem svakih sat vremena, pa me mama zamolila da večeras više ne zovem, jer ide spavati....:)))) Dobro rekoh, čujemo se ujutro....:)))) Ljubim!!!! Ps: moji iz osnovne više ne znaju što bi...Kažu idemo na večeru u Žrnovnicu, neki restoran Familija...Samo sam upitala zar nema dobrih restorana u Splitu, pa moramo u Žrnovnicu?! Osim toga, duplo su skuplji nego što je restoran u Lučici...I složili su se da je glupo! Ostajemo u Splitu, kao što je red. Tko kombinira - prekombinira. Uvijek! :))))) Ovo su plate u Familiji, koštaju 350 kuna....
Gle kako divno spava....A kad je u nekom polusnu, onda to izgleda ovako:
Lea je faca, samo takva!:)))) I uvaljuje se, prede, priča i svađa se sa mnom, proučava me....:))) Ma sve!!!!:)))) Imala sam problem sa pribavljanjem cjepiva, jer naravno sada je samo Covid cjepivo važno :((((( Za životinjice nema...;(((( Uskočio Dumovec, i ponudio i budućem udomitelju i besplatnu sterilizaciju kad bude vrijeme i putovnicu za mic....Hvala im, jer sam izludila telefonirajući po svim mogućim veterinarskim, znanim i neznanim.....Uhhhh...... Ovo je bio moj doručak danas:
Što bi bilo jednostavno, kad može komplicirano....Još se nisam smirila vezano za cjepivo...Koje su to bedastoće, to je zbilja neviđeno....:(((( I za kraj: preporuka za čitanje za Nessuno:
Kavica i limunada u zelenoj oazi, prije nego što sam otišla vratiti Hedlovu knjigu u knjižnicu.
Nova knjiga za književni klub:
Alina Bronsky: "Posljednja ljubav babe Dunje". Knjigu nisam našla u Gradskoj, nego u knjižnici na Stenjevcu! Tamo su imali slobodna dva primjerka knjige. Micka bílá na sistematskom, dobila boc:
Lea je jedna zdrava i lijepa mickovička....:)))) Toliko za danas. Ljubim! Ps: danas jela voće, kupila sam trešnje, marelice ( biti će i neki kolač), šljive i banane, kupine:)))) Voćna salata je zaakoon!
. Četiri predivne nove knjige! Eto divnog čitalačkog ljeta!!! Danas je za mene kuhala Pivnica Medvedgrad.
Koliko ja znam biti - kao mali magarac:))) Čuj ovo: u petak nisam uspjela kupiti Jutarnji, a trebao mi je jedan članak. Rekli su da tiskara nešto nije bila u redu, pa je otisnuto malo primjeraka za Zagreb. I ja uglavnom dogovorim da dođem nakon posla po primjerak! :)))) Nekada sam stvarno smiješna i sama sebi!)))) Koje su to ideje, to mogu samo ja!:)))) Čim sam preuzela novine, trčala sam kući: književni klub!!!! Sjajna rasprava u trajanju od dva sata! Superrr! Micka sutra ide na prvi pregled i cijepljenje!
I navečer Art park Ribnjak, dokumentarac (Dokukino Kic) "Kada rajčice susretnu Wagnera" uznimna je priča o farmeru Christosu i pet starijih žena iz izoliranog sela Elias u Grčkoj koji su udružili snage i prouzvodnjom organskih rajčica prkose ekonomskoj krizi. Rajčicama puštaju klasičnu glazbu, da bi bolje rasle i tradicionalnu grčku glazbu... Najbolji dio je kada kreću prema Bruxellesu, kako bi na licu mjesta istražili tržište na koji plasiraju svoje proizvode: rajčice i med... Genijalno!
Završavam s ovim večernjim fotografijama. Sjajan dan! Ljubim!
"Istrajna dobrota pobjeđuje loše namjere" - Seneca
Dakle, na kraju dobrota pobjeđuje. Kad - tad.
Micki sam kupila igračke, trči za njima, veseli se, skače u zrak za njima, okreće se i gricka igračku...Divna je!!!! Treba vremena da stekne povjerenje, ali sada je već ohrabrena, jako lijepo jede i koristi isključivo pijesak. U utorak micka Lea ide na svoje prvo cijepljenje i prvi pregled. Držite nam palčeve!!!!
Jutros - koračam prema autobusu, i odjednom - netko tko izgleda kao moja Goldie...Dignem pogled, vidim gazdaricu - Freddy, Goldicin sin....Ima šesnaest godina, isti je izgledom kao ona, ali naravno kao dečko konstitucijom jači...Ufff, cvili on, plačem ja...:((((( Kaže meni moja seka: raduj se, to Ti Goldie šalje pozdrave preko njega....I kad sam se malo smirila, rekla sam sama sebi: u pravu je. Toliko sam imala po kući sređivanja, a sada ću izaći, sada ...I točno se moralo poklopiti sa njihovom šetnjom...Ni prije, ni kasnije...Evo fotke, pa sami prosudite....
Freddy ima 16 godina, i još braće: jedan je na Rabu, drugi je u Slovačkoj, treći u Londonu. Taj je najbolje prošao,ima svoj privatan bazen. Šalju fotke svi, i svi su za sada zdravi.Yesss! Po mami!!!!
Sutra književni klub! Jako se veselim! I što još da kažem o današnjem danu?! Da sam se nahodala po prirodi, da sam pred kraj dana otišla do McDonaldsa na sladoled. I na kraju, pronašla sam jedan svoj portret, koji je napravila jedna krasna slikarica, za jedan moj rođendan.
Vratila ujutro knjige, samo da bih mogla posuditi nove (kao nemam dovoljno za čitati!:)))), otišla u Pet Centar micki kupiti neke igračke, prošetala, ručala, zatim sam otišla u Muzej suvremene umjetnosti pogledati Pinocchia, Matteo Garron. Zgodno. Vratilo me u djetinstvo. Ulazim u stan, mic zabavno baulja za mnom i viče mijau, miju...:)))) I šećer na kraju: zove Darko iz moje osnosvne škole. Zanima ga stižem li na susret u kolovozu. "Naravno da stižem" - kažem. I onda još pola sata razglabali što, kako...:))))- Super završetak dana. Da sam sama pisala scenariji dana, ne bih tako lijepo sve pogodila. Ljubim vas i želim ugodnu i laku noć!
Knjiga Drage Hedla "Vrijeme seksa u doba nevinosti" odličan je prikaz života od šezdesetih godina do dvije tisućite. Hedl je podlogu uzeo iz svog stvarnog života, kada je kao student otišao na godinu dana u Ameriku, na studentsku razmjenu, i to na način kako se najbolje može upoznati jedna zemlja - životom u američkoj obitelji. A sada - da li su se dogodile sve ljubavi koje spominje - možemo nagađati...Sigurno je i tu dio preuzet iz stvarnosti. Jako mi se svidjelo - jer je ovo roman sličan romanu toka svijesti, skokovi u vremenu, prostoru, mijenjaju se vremena, godine, države koje posjećuje, mjesta radnje - ali autor nas jako lijepo vodi od Amerike do Osijeka, pa Praga u Češkoj, spominje se i Pariz....Jako napeto do samoga kraja. Kraj nije sretan - ali za divno čudo - nisam se bunila, fascinirana radnjom, jednom ljubavlju i jednim prijateljstvom....Nagradom za novinarski rad...
Istraga koju vodi Hedl je istraga do posljednjeg otkucaja srca i ljubavi.
Ivana Bodrožić o romanu kaže: "O uspomenama stvarnijima od stvarnosti, o odnosu s ocem koji je najbolji na udaljenosti od tisuću kilometara, o ljubavi prema ženi koja nije mogla doživjeti poraz svakodnevice jer je nije imala, o prijateljstvu koje nam govori da nam je najbolji prijatelj onaj protiv kojeg se cijeli život borimo. O prolaznosti i nimalo uljepšanoj slici starenja...O kratkom sjaju nevinosti i ljepoti iskustva..."
Jedva čekam književni klub u ponedjeljak, u 18. Baš sam se "naoružala"!:))))
I drugi dio: dobila sam danas na privremenu skrb jednu micku, koja je spašena ispod haube jednog automobila - garaža Tuškanac. Eto, malena me svugdje prati...:)))) Ali, ipak sam ja wuf čovječica, ne mic mama! :)))) Ljubim!
Bilo je ili curica ide kod mene, ili u Dumovec. Kod mene, ali uz traženje stalnog doma. :)))
Rajčice i Aretos slani sir....Molim vas, kad u receptu kažu: cherry rajčice, onda kupite cherry rajčice, jer znaju ljudi što govore. :))) Ne kao ja, "pametna", koja zaključi da ima rajčice kod kuće. Da, ali ne - cherry!:))) Također sam samoinicijativno dodala glavicu luka...:))))
Dodala prethodno skuhani tjesteninu i male komadiće šunke.....Sutra ću napisati recenziju knjige Drage Hedla: "Vrijeme seksa u doba nevinosti". U ponedjeljak je književni klub, u kojem ćemo raspravljati o knjizi. Zato i pišem recenziju baš sutra, da nitko ne utječe na moje vidjenje. Oduševljena sam knjigom! Ljubim!!!!!
Mic papa... No, pojavila se još jedna, koja se za sada skriva i bježi....
Vidjet ću hoću li uspjeti pripitomiti i drugu mic....Ili mickovića....Morat ću kupovati više konzervica...:)) Navečer jedna ugodna kavica, i nakon toga čitanje Hedla. Ubrzo stiže recenzija! Juha od jučer je poboljšana sa više povrća: luk, rajčica, mrkva i dosta peršina.
Povrće je dobro ukuhati svaki dan posebno, nije dobro podgrijavati povrće. Izgubi sve vitamine i više i nije tako ukusno. I na kraju, moja jedinica:)))
Stigla sam prije kiše, jeeeee!:))))) I na kraju ovog kratkog, ali veselog posta - ispunjen dan polako ide svom kraju...Još malo čitanja - i spavanac!!!! Ljudi, moram se pohvaliti - zaboravila jučer, internet me jako zezao sinoć, nije dozvoljavao prenijeti fotografije....Mučila sam se sat vremena...Stigao nalaz mamografije - kaže broj 1. Nikada se više nisam veselila jedinici!:)))) Kaže: zovemo vas na pregled za dvije godine ( živi, zdravi bili). Bila sam se zabrinula, jer mi se činilo da predugo traje to očitavanje nalaza...Pa počneš vrtjeti filmove u glavi....Srećom, sve je u redu!!!! Ljubim!!!! target=_blank> Osmeh se vratio u grad:))))
Male langošice sa pekmezom od jagode i kruške (sama radila pekmeze, moram se pohvaliti :)))):
Pekmez od kruške....
Pekmez od jagode....I micka papa:
I na kraju, Goldicina groomerica mi je poslala jednu kompilaciju, na kojoj je i Goldie. Kaže mi, kad pokušavam prenijeti, da nije dopušten taj format, nego neki drugi.:((( Imam poseban projekt za jesen: biti će predivno, unaprijed se radujem. Ljubim!
Još jednom zahvaljujem eknjižari Stanek iz Varaždina na prekrasnoj knjizi. Davno su prošla vremena kada su meni čitali bajke, i kada sam poslije i ja sama čitala bajke. Drugačije bajke od ovih današnjih. Da, i bajke se mijenjaju! I dobro je da je tako. Obožavala sam Pepeljugu, moja najdraža bajka je ostala najdraža - i od današnjih dana....
"Bajke Barda Beedlea", koje je napisala autorica Harry Pottera J. K. Rowling, ali i autorica Cormorana Strikea, detektiva koji nastoji rasvjetiliti neke zločine - uz svoju pomoćnicu Robin, u koju se kasnije i zaljubljuje. J. K. je definitivno odlična u svakom žanru književnosti koje je odabrala (meni osobno je nedostižna u krimićima), ali je fenomenalna i u bajkama...Stvoriti maloga čarobnjaka, koji je očarao djecu svijeta - ali i roditelje - nije mala stvar.
Pet prekrasnih priča sadrže "Bajke Barda Beedlea", i nakon pročitanih svh pet priča - rekla bih da se J. K. obraća podjednako i djeci (u nama) i odraslima. Svatko će u knjizi iščitati upravo ono, što ga zaokuplja u stvarnom životu, a djeca će "prevesti" priče na svoj način i jezik, dostupan samo njima baš u tom trenutku njihovog odrastanja. Nije nužno čak da ste čitali Harryja - iako se autorica poziva na profesora Dumbledorea i njegove zapise, jer je svaka priča zasebna cjelina, a sve govore ne o čarobnjacima i čarolijama - nego o nama samima. O tome kakvi smo kao ljudi. I kako se možemo popraviti. Sve naše radosti, sreće, ali i boli i zavisti nalaze se u toj maloj, ali zapravo velikoj i moćnoj knjizi. Osobno mi se najviše svidjela priča "Čarobnjak i lonac skakutavac". Načinom pripovijedanja, majstorskim prijelazima i uvlačenjem u radnju i na kraju - naravno, sretan završetak.
Zanimljivo je da je autorica sama ilustrirala knjigu, što je čini još zanimljivijom, jer najbolje prati radnju (riječi), zna što je svakim crtežom htjela reći.
Velika preporuka za čitanje.
U popratnim komentarima koje potpisuje profesor Dumbledore uživat će i bezjaci i čarobnjaci. Hrvatski prijevod djelo je Dubravke Petrović.
Još po nečemu je ova knjiga posebna: širom Europe u institucionalnom smještaju živi preko milijun djece. Suprotno raširenim shvaćanjima, većina nisu siročad, nego su iz svojih obitelji izdvojena zbog siromaštva, invaliditeta ili etičke pripadnosti. Mnoga od te djece su i sama osobe s invaliditetom i hendikepom, ali unatoč tome ne dobivaju nikakvu zdravstvenu pomoć, a ni pomoć u školovanju. U želji da se ove okolnosti promijene, 2005. godine su J. K. i barunica Nicholson od Winterbournea, zastupnica u Europskom parlamentu, osnovale Children s High Level Group (CHLG). CHLG želi pridonijeti ukidanju institucionalne skrbi i zagovara sve pristupe koji djeci omogućavaju život u obitelji - biološkoj, adoptivnoj, udomiteljskoj, s usvojiteljima iz vlastite zemlje, ili pak malim dječjim domovima. Stotine tisuća nove djece dobit će priliku za dostojan i zdrav život. Prikupljeni novac od prodaje ove knjige upravo pomaže toj djeci.
Ljubim vas!
Hranjenje micke nakon posla. Danas je dobila konzervicu lososa...trebala sam ići na jedno književno veče na otvorenom, ali počelo je padati - pa sam kupila jednu pizzu i u miru pojela....Mali, prisilni odmor zbog kiše......
Dan je, hvala na pitanju, počeo u šest ujutro. Odmah nakon posla, evo mene na Mažurancu - Etnografski muzej. Izložba "Djetinstvo zauvijek", i gostujuće izložba Tehničkog muzeja "Nikola Tesla" : "Igračke - put do ostvarenih snova". Izložbom je predstavljeno pedesetak modela najistaknutijih legendarnih automobila 20. stoljeća u svijetu, napravljenih u mjerilu 1:18. Predstavljeni automobili različitih su godišta i modela. Bugatti, Cadillac, Jaguar, Alfa Romeo, Mercedes Benz, BMW....Autorica izložbe: Neda Staklarević.
I da, u podne me rastužila vijest, koja je do mene stigla telefonom: uginula je Gita, pas Goldicine groomerice:(((( Pa smo obje plakale :((((( Uffff.....
No, počinjem sa fotografijama izložbe br. 1: Igračke - djetinstvo zauvijek...Od osnutka 1919. godine u Etnografskom muzeju čuvaju se brojni predmeti narodne baštine, a među njima i dječje igračke, koje su otkupom ili donacijama prikupljane od 1920. do danas. Prvi dio izložbene dvorane posvećen je tradicijskim igračkama, sela Dalmatinske zagore. Drugi dio prikazuje danas rijetke igračke hrvatskih tvornica: Jugoplastika Split, Biserka Zagreb, Marčanka u Marčani....Tu su i junaci i likovi iz priča i filmova Walta Disneya....
Fotke - izložba 1:
rel="gallery[1626392603]" target="_blank">
I drugi dio izložbe: automobili.
Rimčev model....
Nadam se da sam vas bar malo zainteresirala! Fenomenalne su obje izložbe, zbilja vrijedi pogledati!!!! Nakon jedne izložbe, imam malo vremena - pa odoh odmah preko puta - park na Mažurancu za ljetna uživanja...
Pa stihovi:
Moje fritule...To je jedino što sam danas uspjela pojesti....Doktorice, ne se ljutiti na mene, molim....I odoh prema izložbi broj dva u Galeriju Kranjčar, na Kaptolu. Slavka Pavić: "Svijet vrijedan gledanja". Ovom izložbom Slavka Pavić obilježava 70. godina aktivnog fotografskog djelovanja. Izložen je izbor od dvanaest antologijskih fotografija, koje su nastale u razdoblju od 1950. do sredine osamdesetih prošlog stoljeća. Digitalna povećanja izrađena su iz originalnih negativa, a na osnovu ranih autorskih pozitiva. Spoj analogne i digitalne tehnologije donosi novu dimenziju poznatim fotografijama. Što kaže autorica, Slavka Pavić?! "Ja sam uvijek voljela život, nikada nešto angažirano, samo ono što zapazim krajičkom oka. Volim snimiti ono što živi, što je tu, u čemu imaš prilike uživati." Prilazi meni tako gospodja Pavić, žena od devedeset i nešto godina, smije se i kaže:"Vas se sjećam." Smrznula sam se. Rekoh, što je sad?! Odakle?! Ja se ne sjećam što sam jučer jela ...:(((( "Arsen, koncert ispred HNK." - uzvraća ona mirno. Mozak radi savršenooo!!!! Njoj. Ne meni. I sada neke od fotografija:
Slavka Pavić.
div> Eto, i malo atmosfere:
Ispred Galerije Kranjčar puno ljudi. Fenomenalan završetak dana! Ljubim, laku noć želim!
Sjećate se kad sam pisala kako sma na Facebooku osvojila dvije knjige?! (očito su ovo dani knjiga, jedna za drugim, što me izuzetno veseli.) I da gospođa trenutno živi u Irskoj?! Vraga se sjećate :))))) No, uglavnom - došla je na godišnji i poslala osvojene knjige. Da knjige...i delicije uz to.
Paket...Da vidimo što je u njemu....
Obratiti pažnju na čokoladice i kemijsku uz knjige..,Cappuccino....:)))) Divota! Jako sam se obradovala! Silent Patient je na engleskom, pa će mi to omogućiti da nakon dužeg vremena aktiviram i moj engleski, ne samo slovački...:)))) I na kraju dana, Cinkuš na Gornjem Gradu, uz konobu Didov san...Šest godina je prošlo od smrti Marije Braut, o kojoj sam već pisala, pa da ne ponavljam...Susret s dragim ljudima, uz tamburaše i piće....Savršeno veče!!! Lijepo obilježavanje, pogotovo što se u Cinkušu nalazi izložba Marije Braut. To je bila njena najdraža birtija. Evo malo fotki: organizator Marijan Grakalić, novinar i pjesnik, rođen 1957. Evo fotografija:
Moja knjiga stigla! Sutra očekujem još knjiga za recenziju....i kupila peršin, koji mi treba za sutrašnju večeru....
Možda još stihovi Tomislava Domovića, koji mi je poklonio njegovu knjigu "Žeravica"....Divni stihovi, izabrat ću jedan:
Na obali
Tomislav Domović
u lučici napipaš zvijezde
nabujalu ponornicu
skrećeš na njihove šišteće
ogarke
gledati pučinu
oči ti se mire
slušaš val
oči ti se zaklapaju
u dogovoru s tijelom
uzimaš veslo
podlaktice ti rastu
dok ploviš
ponovo pipaš zvijezde
a dlanovi veselo cvrče.
Zeleni Karlovac....Jako lijepo!!! A ujutro, "moja" micka čeka hranicu (nalazi se u prostoru jedne firme, koja subotom i nedjeljom ne radi, pa je gladnaaa:)))):
Daj jest brzo!:))))
"Sa šapom ću Te ako ne daš papati!":))))) Danas sam odmarala, dopodne malo šetala, jer se koraci broje, a i dobro je za zdravlje....Gledala senzacionalnog Novaka Đokovića, koji se sa osvojenih 20 Grand Slam turnira u karijeri, izjednačio sa Rafaelom Nadalom i Rogerom Federerom. Wimbledon - šest puta ga je osvojio u karijeri!!! Bravo majstore!!! Čestitke za najboljeg na svijetu! I još da vidim tko će osvojiti Euro - pa na spavanje....Napeto je...produžetci....Hoćemo li gledati jedanaesterce?! Ljubim!
Ps: Bravo Italija! :)))) Kako mi je drago da su bahatim Englezima uzeli titulu pred nosom, na jedanaesterce! Juhuuu!
Fenomenalan dan danas! Ujutro - hranjenje jedne micke iz susjedstva.
Ručak:
Pljeskavica, polpetice od krumpira i crvena ljuta paprika. I što bi se sada reklo, šećer na kraju. Autobus sa svim pjesnicima i ljubiteljima poezije krenuo je oko 17.15 sa željezničkog kolodvora Zagreb prema Karlovcu. Bila su dva razloga što sam se pridružila. Moja Facebook prijateljica, jedna prekrasna pesonjica Saša Graša imala je promociju svoje knjige: "Saškine čokoladne pustolovine", koju je "napisala" u suradnji sa svojom ljudovicom Sanjom Grašom i ilustratoricom Sanjom Kolenko. Evo Saše Graše i njene čovječice:
Jedna sa ove dvije krasne cure:
Za roštilj na otvorenom se pobrinuo Urbani park Karlovac.Ćevapi i povrće na roštilju, uz fini kruh....Mljac!!!! Savršeno bilo! I na kraju, večer poezije Tomislava Domovića u sklopu karlovačke manifestacije "Zvjezdano ljeto 2021","100 ljubavnih i ni jedna više" u Glazbenom paviljonu. Darija Žilić, Irena Matijašević govorile su o knjizi, čitala je moja kolegica s fakulteta Jadranka Krajina, koja je na trećoj godini komparativne krenula za London, jer je tamo uspjela upisati Akademiju dramskih, i postala glumica, koju se često može čuti kako posuđuje glas u animiranim filmovima raznim likovima, mladi glumac Ivan divno je pjevao....Još jedan prekrasno proveden dan!!!!
I Saškina slikovnica, i za odrasle i za djecu, u kojoj se opisuje zapravo udomljavanje Saše iz Utinje, gdje je boravila, ostavljena od svojih prvih ljudova....Tužna priča sa sretnim završetkom. I eto, tako se upoznamo Saša i njena ljudica i ja.
I još ću vam otkriti da imam rođake s tatine strane u Karlovcu, ali nije bilo vremena da ih vidim. Biti će prilike!!!!! Na žalost, moja teta s tatine strane, koja je živjela na Švarči, poginula je u teškoj saobraćajnoj nesreći...:(((( Pekla je najljepši i najukusniji kruh na svijetu!!! Sretnaaa! Ljubim!
Tolk i Nole...Đole je bio pomenut u prošlom postu :))))
Prekjučer je u zagrebačkom pubu Veliki Tolk održano druženje homofoba i ekstremista pod nazivom "Desničari u pubu". Nazivaju se, molim vas, Generacija obnove!!!!! Ni više, ni manje. Bore se, jadnici, protiv LGBT populacije, Židova. Sviđaju im se ustaški pozdrav (s kojim su se na kraju pozdravili!), a ne vole Netflix i Pornhub. :(((( Svašta! Šezdesetak bezveznjaka je bilo na okupu. A sve to imali smo prilike saznati i čitati, jer se jedan novinar infiltrirao u njihove redove i sve pratio. I dakle, takvi poklonici desnih ideja misle da je to način voljenja domovine. ;(((( A ne znaju da se sve prati i iz vana, i nad svakim šefom postoji šef, i bojim se da danas odgovaramo puno više nego prije: odgovoaramo Europskoj Uniji, Svjetskoj banci, Americi i tko zna kome sve ne....Jer nam nije bilo dobro kad smo odgovarali - zapravo sami sebi...:)))) E, svašta...Dakle, sve se prati i sigurno će Hrvatska dobiti opomene, ako ne i financijske kazne zbog ovakvih nemilih događanja....
No, dobro. Morala sam ovo prokomentirati. Jer mi bude krivo da će nas shvaćati na pogrešan način.
Večeras sam išla šetati po Maksimiru, i gledala Novaka Đokovića. Prošao je čovjek u finale Wimbeldona!!!! Bravo Nole! Odličan je. Toliko pazi na sve, na svaki detalj kad je na turniru. To mi se sviđa. I uspjela sam gledati tenis na mobitelu, preko Sport Kluba. Da mi je netko pričao da ću savladati nove tehnologije, nasmijala bih se. Ali, istina je. Uspjela sam sama puno stvari naučiti, proučiti i saznati - i služiti se s novim tehnologijama. Baš dobro! Nisam od tehnike, puno sam više u ljubavi s riječima - ali, eto, ipak....Što bi moji Slovaci rekli: nekada i motika počne pucati! :)))) U smislu: nekada se dogodi nešto neočekivano. Jer od motike ne očekuješ da puca:))) Nije puška.:)))) (Niekedy aj motyka vystreli:))))
U Split idem u kolovozu i jedva čekammmm! Mama, more, sestra, nećak....Juhuuuu!!!!
No, da se vratim na Noleta....Iza Noleta vidiš skače i veseli se "naš" Goran Ivanišević, kao jedan od Noletovih trenera. I to na dan kad je Goran, prije dvadeset godiniica osvojio taj isti važan turnir! I mi ćemo raspravljati da li je Nole najveći....:)))) Naravno da jest, jer je motiviran. Goran je htio osvojiti - i nakon toga je na žalost izgubio motivaciju....No, ostao je u svijetu tenisa. Što je odlično. Ali Nole ima uz sve to - želju, volju i znanje i mentalnu snagu. Preokrenuti kad se čini da je sve izgubljeno. I vratiti se u meč. Zato je za mene zaista najveći. Bilo je velikih poput Lendla, Beckera, Živojinovića, Johna McErroa, Federera - ali nitko kao Novak. I dok mi u anketama raspravljamo, Nole i Goran zajedno zarađuju i uopće ih nije briga što je jedan Ludi Splićo a drugi Ludi Srbin. I tako i treba biti! Sjetimo se Svjetskog prvenstva u nogometu, kad je Nole uputio riječi podrške našoj, hrvatskoj reprezentaciji!
Eto, to mi je bilo na srcu danas. U nedjelju je finale Wimbeldona i navijam za Noleta! Ljub!
Glazba i tekst: Beba Balašević; pjevaju: Gospon Tamburaši
Čuješ kako guče gugutka...
Opet se u brezu uvukla...
Budiš se i bajke prebireš....
Koji češ lik da budeš, biraš,
Sad kad u varoš kreneš,
Da svet na bolje okreneš.
A tamo baba roge vračaju...
Zle veštice o tebi tračaju...
Ma za čas ćeš oh preobratiti...
Jer gde si ti tu je Zemlja Čuda,
Čajanka dobrih luda,
Gde svi će rado svratiti...
Sve bajke sveta su,
o tebi pisane,
Ti si čudo koje svaki kraj usrećuje...
Sve bajke su,
o tebi pisane ,
Ti si to dobro koje zlo pobeđuje...
Magija je tvoje dvorište,
Odabrala kao sklonište...
Vile se po bašti vijaju,
A Lepi Princ na poklon nosi,
Pod prozor Zlatokosi,
pesmu koju svirci sviraju:
Sve bajke sveta su,
o tebi pisane,
Ti si čudo koje svaki kraj usrećuje...
Sve bajke su,
o tebi pisane,
Ti si dobro koje zlo pobeđuje.
Ustajanje u pet ujutro, da bi se doručkovalo kod Krleže.:))). Sve ima svoju cijenu....Dress code: bijelo. I stigoh! Puno ljudi okupilo se ispred Kakvkaza, gdje se doručak i održao. Doručak je počeo u sedam ujutro, jer je upravo u taj sat rođen Krleža.
Tema ovogodišnjeg Doručka je Krležin Zagreb, onaj realni i onaj iz Krležine mašte. Na Doručak su, osim publike, bili pozvani glumci i glumice, glazbenici i glazbenice, pjevači i pjevačice, da izgrade živu slku grada.
Inicijacija gastronomsko-nadrealističkog susreta Doručak kod Krleže nastao je na temelju Krležina pisma Mati Lončaru, u kojemu Krleža objašnjava datume vezane za njegovo rođenje. I naravno - prema Krležinoj ljubavi prema kafe-šnitama, za koje je u vojsci svojim prijateljima pisao ljubavna pisma djevojkama, u koje su bili zaljubljeni. Za uzvrat, Krleža je gastronomski - uživao....
Sudjelovali su: Zrinka Posavec, Sara Renar, Mario Igrec, Sara Stanić, Nikša Marinović, Irena Ssetrić, Goran Matović, Elma Burnić te Filmmmusicorkestar. Pušten je i prošlogodišnji dio Doručka, i to govor pokojnog Tonka Maroevića. Evo i fotografija:
I za kraj, kafe šnite, samo danas i samo za posjetitelje događanja:
Nakon ovakvog događanja, punoga srca, otišla sam raditi. Kući se vratila u 18. Ljubim!!!! Ps: primijetila sam, ne možeš na primijeti kolege politologe:))), da je došlo pola Ministarstva vanjskih. Nije vrag da je došao netko, tko se razumije i u kulturu....Moram doznati što se zbiva i tko je nov i nadobudan tamo:)))) Ljub!
Dvjestoti post od kada sam se vratila na blog. Danas sam razmišljala kakve su vrućine, i tješeći se rekla sama sebi da bi Goldie, da je još sa mnom, jako teško ovo podnijela....Danas kratko: nakon posla, Maksimir, pa sladoled u McDonald's pri povratku. Društvo: Annemarie. I u Maksimiru, i na sladoledu. Onaj najobičniji, bez preljeva...To je bio moj izbor...Gledam jednim okom nogometni triler Italije i Španjolske, i navijam za Italiju u ovom slučaju. Doručak: trešnje, smokve, dva keksova od jabuke, kava - dzezvica....Mljac!!!
Ručak: punjena paprika (ostalo i za sutra) i pire krumpir.
Sutra jako rano ustajem, ali zbog dobrog razloga - doručka s Krležom. Do sutra, ljubim!!!
5. Zagrebački likovni salon 2021 - Duhovnost i umjetnost
Danas sam bila na jednoj predivnoj izložbi: "5. Zagrebački ljetni likovni salon 2021 - Duhovnost i umjetnost". Skupna izložba članova i prijatelja HDLU Zagreb, a izložbu je osmislila magistra umjetnosti Krešimira Gojanović.
U ponedjeljak, 5. srpnja 2021. u 19 sati u Galeriji Kontrast (Kulturni centar, Dubrava 51 a, Zagreb), otvara se skupna izložba slika članova i prijatelja HDLU Zagreb, pod nazivom ‘’5. Zagrebački ljetni likovni salon 2021 – Duhovnost i umjetnost’’. Izložba će se moći pogledati do 30. srpnja 2021., radnim danom od 10 do 20 sati, ulaz je slobodan. Otvorenje izložbe održat će se u skladu s propisanim epidemiološkim mjerama. Izložba je financirana sredstvima Gradskog ureda za kulturu Zagreb.
Izlažu: Ena Bajuk, Vedran Bukovina, Antonija Cesarec, Marija Čingel, Suzana Gajdek, Silvia Golja, Izabela Hren, Zlatko Isaković Lula, Juraj Jonke, Vanda Jurković, Valentina Kasapović, Ivana Keser, Kristina Kinkela Valčić, Ivana Kolić, Luka Koščak, Marija Kruljac, Marina Lapadatović, Valentina Marđetko, Rada Marković, Jelena Martinović, Ivana Mikulić i Stjepan Perković.
-----------------------------------------
5. Zagrebački ljetni likovni salon 2021 – Duhovnost i umjetnost
Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Zagreb petu godinu zaredom organizira ”Zagrebački ljetni likovni salon”, koji se i ove godine održava u Galeriji Kontrast (Kulturni centar Dubrava), ovoga puta sa temom ''Duhovnost i umjetnost'', a na njemu izlažu članovi i prijatelji HDLU Zagreb, koji su kroz svoja likovna djela željeli prikazati svoje individualne duhovne koncepte i težnje, te povezati duhovnost i umjetnost u suvremenim paradigmama koje nadopunjuju tradicionalne institucionalne pristupe.
Kao i likovni rukopis, tako je i osobni duhovni put nešto posve autentično, intimno, stvoreno na temeljima osobnog životnog iskustva, to je istovremeno i individualno usmjerenje i afirmacija individualnosti koja dolazi nakon različitih etapa samospoznaje, otkrivanja svega onoga što mi jesmo, kao i odvajanja osobnog puta od nesvjesno upijenih kolektivnih obrazaca, koje se u jednom trenutku mora desiti, kako bismo u ono već poznato i etablirano upisali svoje jedinstveno viđenje i time proširili sliku cjeline – jednako u suvremenoj umjetnosti, kao i u suvremenoj duhovnosti. ''Duh vremena'' na ovoj izložbi prelama se tako kroz 22 umjetnička pogleda, koji teže otkrivanju svega onoga što podrazumijevamo pod pojmom ''duhovnost'' i nije niti malo slučajno da se ovakva izložba organizira u drugoj godini globalne pandemije, kada mnogi ljudi, također i umjetnici, traže neke nove izvore duhovne podrške, u sebi i svijetu oko sebe.
U 2020. i 2021. godini zbog globalne pandemije, svijet kakvoga smo poznavali preko noći se promjenio i kroz to su bili uzdrmani temelji naše sigurnosti, zona udobnog življenja u kojoj su unutarnji impulsi često bili prigušeni zaglušnom bukom medijskih sadržaja, prolaznih dnevnih događanja i površne zabave za široke mase. Izolacija i zatvaranje društva s jedne strane su utišali buku svijeta, no s druge strane ostavili su nas pred brojnim pitanjima koja su nicala u susretu sa dubljim razinama bića, ponekad i kroz suočenje sa vlastitim i kolektivnim strahovima, a ponekad i kroz neustrašivu želju da se pronađu djelotvorniji odgovori na zahtjeve vremena, novo nadahnuće i drugačije vrednovanje života kakve smo živjeli. Netrajnost, odnosno prolaznost ukazala se u svojoj ogoljelosti, strah pred nepoznatim i prijeteća budućnost donosili su nemir i pitanja o smislu, ali i o tome tko smo, kada se rasprše neke uobičajene društvene uloge kroz koje smo funkcionirali u svojim ambicijama i svjetovnim težnjama.
Što ostaje u nama kada zakoračimo u tamne dubine iskustva gdje još nikada nismo bili, kada izgubimo sigurne položaje, materijalnu i psihološku sigurnost, društvene kontakte, kada se utiša beskrajna zabava sa televizijskih ekrana i zamjene je ozbiljne strepnje, strah od bolesti, od samoće – od nepoznate zemlje koja se ukazala pred nama? Na slici Antonije Cesarec ta slutnja izražena je kroz let tamne ptice u zgusnutom plavetnilu kroz koje se naziru svjetliji krugovi boja, let prema noćnom nebu i mjesečini u centru slike, gdje se u tom kontrastu ipak uspostavlja ravnoteža, smiraj svijesti koja traži odgovore.
U kontemplaciji na slici Ene Bajuk probija se imaginarno tkivo nekog unutarnjeg krajolika, struktura boje protkana nemirnim rukopisom, zagasito zeleni ton kojega presjeca isprekidana bijela linija, trag u prostoru što povezuje različite planove bića. Ivana Keser prati zraku sunca koja se probija kroz velebitsku šumu, na fotografiji gdje se tijela divljih konja prožimaju sa sjenovitim drvećem i gdje priroda donosi impresije trajnosti kroz neprekidne mijene, uvijek iscjeljujuća usprkos drami ljudskih života. Pitanjima postanka bavi se Ivana Kolić na svojoj slici, gdje također vidimo kontraste boja, svjetlosti i tame, pulsirajuću bjelinu koja se probija kroz tamnoplava galaktička prostranstva. Rukopis umjetnica tako nastavlja ispisivati svoj doživljaj duhovnosti, pa na slici Ivane Mikulić vidimo ljudski fetus okružen mekom kružnicom pastelnih boja kao simbol života koji se samoobnavlja, zaštićen u majčinoj utrobi. Na psihološkoj razini to je također i klijanje novih ideja, sve ono u nama što utjelovljuje život, susret sa unutarnjim djetetom, potreba za zaštićenim prostorom dok porađamo neke nove tvorevine svijesti, spoznaje ili vizije koje je potrebno skrbno njegovati, dok ne donesu plodove u materijalnoj dimenziji.
Izabela Hren na svom crtežu ''Duhovna vatra'' gradi vertikalnu kompoziciju kroz tonsku igru planova nadograđenih jedan na drugoga i povezanih sa ravnim, stabilnim narančastim i plavim linijama što nam sugeriraju uspon i čvrstinu, dok Jelena Martinović na svojoj slici ''Meditacija'' prikazuje susret u šumi, svjetlom obasjanu ženu i krotkog jelena pored nje, dodirnutog u energetskoj mreži zrakastih linija, čime nas ovaj prikaz navodi na misao kako je za dosezanje potpunog smiraja potrebno omogućiti povezanost svih dijelova bića unutar nas, onih svjesnih i prosvjetljenih sa onim nagonskim i elementarnim silama života, koje nam pomažu da se bolje prizemljimo i vratimo prirodi kao izvorištu svih nas.
Juraj Jonke na svojoj slici ''Poslije potresa'' prikazuje čudovišnu biljku u centru slike kao simbol uznemirene prirode, u čijoj pozadini se nalazi katedrala sa čijih tornjeva se ruše križevi, podsjećajući nas na još jednu katastrofu koju smo preživjeli u 2020. godini, svjesni nakon toga koliko su krhke i građevine u kojima živimo, i naši hramovi i gradovi, kada nas posve nepredviđeno pogodi prirodna nepogoda. Kristina Kinkela svoj doživljaju duhovnog izražava slikom ''Rebel yell II", na kojoj gustom crnom linijom u snažnom sukobu sa pozadinskom bjelinom opisuje intenzivno gibanje, kao simbol bića koje se želi osloboditi i proširiti izvan granica zadanog formata. Na slici Luke Koščaka u meditativnom, tonski gradiranom plavetnilu prikazan je mitski lik anđela čija figura se okreće prema udaljenim dubinama noćnog neba, a Marija Čingel na svojim slikama iz ciklusa ''Lectio divina'' u beztežinskom prostoru dočarava nam tihu meditaciju i promišljanje nakon čitanja biblijskih tekstova koji su je nadahnuli.
Marija Kruljac inspirirana je posljednjom knjigom Biblije, ''Otkrivenje’’ i sedmim pečatom koji se u njoj spominje, navješćujući kroz sedam anđeoskih truba sedam presuda za stanovnike Zemlje, no usprkos apokaliptičnoj poruci, anđeoski lik na slici svojom prozačnom figurom asocira na procese unutarnje katarze prema većoj svjesnosti i jasnoći duha. Na slici Marine Lapadatović, ”Save your soul”, u poetskoj metafori, kroz divlju oluju na pučini mora pratimo spasavanje utopljenika, dok nam Rada Marković na svojim slikama prikazuje duhovnu povezanost među ljudima i optimističnu duhovnu obnovu u svijetlim i čistim bojama, kada se povezuju razine svijesti od zemaljskog ka nebeskome, u simboličnoj građevini duha.
Na slici Silvie Golja, ''Essence'', duhovna priroda čovjeka prikazana je u delikatnim strukturama boje, prošaranim isprekidanim crtežom u dinamičnom gibanju, kao pra-forma koja se stvara u vibrantnom suglasju sa vlastitim rukopisom, dok se na slici Stjepana Perkovića, ''Zlatne sjene'', unutarnji prostor bića formira kroz žarki ples boje nalik na raspršene sunčeve zrake. Suzana Gajdek na svojoj slici "Feeling alive" kroz svježi kolorit i živahnu mrežu crtovlja ispisuje nam priču o životu u prirodi, onoj izvan nas i onoj unutarnjoj, prepunoj strasti i žudnje za duhovnom avanturom otkrivanja svijeta u svoj njegovoj složenosti i ljepoti, a Valentina Kasapović u ikoničnom prikazu slika Gaiu ili Geju, mitološku boginju Zemlje i majku svih stvorenja, u čijoj kruni od kose naziremo udaljena svemirska prostranstva, zvijezde i planete.
Valentina Marđetko svoj doživljaj duhovnosti također pronalazi u prirodi, u šumi bjeličastih stabala koja se izdvajaju iz tamnoplave pozadine kao neki drevni totemi u imaginarnom svetištu, a Vanda Jurković kroz svoj ''Mikromozaik'' prikazuje glavu Krista u sitnim djelićima mozaika što se skladno prožimaju, gradeći sliku cjeline. Vedran Bukovina sa devet simbola unutar kružne kompozicije prikazuje svijet elemenata i arhetipova od kojih je sastavljen unutarnji Svemir, dok Zlatko Isaković svoje duhovne istine pronalazi u ekspresivnom i alegorijskom susretu dvaju golubova, u raskoši boja i oblika, koji simboliziraju složene dimenzije zajedničkog življenja.
Duhovni put čovjeka tako nam se kroz ove raznolike prikaze predstavlja u meditaciji i kontemplaciji, osobnom doživljaju drevnih mudrosti, kroz ljubav prema prirodi, ali i drugim ljudskim bićima, kroz aktivnu potragu za suštinom života, za nadahnućem, kroz svakodnevnu i djelatnu životnu praksu da se spozna cjelovitost bića, da se povežu različiti planovi svijesti, da se razvijaju osobni talenti i vještine i da se metaforička ''tamna noć duše'' sagleda kao izazov za napuštanje zone udobnosti i traženje novih kreativnih rješenja za probleme suvremenog svijeta. Svijet kakvog smo poznavali promjenio se i bili smo prisiljeni okrenuti se ka sebi da pronađemo nove izvore snage, nove vrijednosti, ili zapravo da se ponovo prisjetimo nečeg starog, zaboravljenog, što smo izgubili kroz užurbano življenje – svoje mjesto u prirodi, svoju povezanost sa drugim ljudima u onim osnovnim egzistencijalnim pitanjima o tome kuda idemo, koji nam je smisao i misija, što nas plaši, što nadahnjuje, što iscjeljuje i što nas čini živima?
U posvećenoj introspekciji, u samoći prema kojoj svatko mora krenuti da bi mogao oslušnuti svoje najdublje želje, potrebe i nade, umjetnici su dočarali duh vremena, sadašnjost prepunu izazova na koje nas nitko nije pripremio, i kada smo se našli pred zidom pitanja bez odgovora, na početku puta kroz tamnu dolinu, baš kao putokazi na platnima, počela su se ukazivati neka nova obzorja, kružnice koje simboliziraju cjelovitost bića, svjetlo u centru kompozicija, fino tkanje unutarnjih pejsaža i život koji se obnavlja iz ništavila kao mitska Perzefona što u ciklusima svjetla i tame silazi u Had i ponovo sa proljećem izranja iz njega, donoseći svijetu nove plodove i spoznaje. Umjetnici na tom putu ostavljaju svoje zapise, da bismo zapamtili tko smo bili i čemu smo svjedočili dok smo tražili svoje mjesto u svijetu, ravnotežu mikrokozmosa i makrokozmosa u struji samoobnavljajućeg života.
mr. art Krešimira Gojanović
Mislim da je sve rečeno, sada ću izdvojiti nekoliko fotografija, koje su se meni najviše svidjele.
Krešimira Gojanović u crvenoj haljini i ostali autori koji izlažu.
Zlatko Isaković: "Sreća dvaju golubova", moj favorit....
Danas sam ponovo otišla na Festival zdravlja, na Vidikovcu. Poslušala sam predavanje o vježbanju i kretanju. Zapravo je jako malo potrebno da se održimo u formi i pomognemo svome zdravlju. A ni to malo često ne napravimo.:((((( Šteta. Ja se trudim svaki dan biti u pokretu, bar po dva - tri sata, po mogućnosti na otvorenom, u ovo ljetno vrijeme. Evo malo fotografija:
Dobili smo i poklone:
Primijetila sam i ovog predivnog Hatchija:)))
Predivna torbica by Saša Šekoranja. A što je sve bilo u torbici?!
Ručnik putuje sa mnom na more.:)))) I još:
Magnezij citrat i bio C Direkt, zobena kaša bez šećera Boom box - čokoláda, banána...
Zdraví keksići....Eto! Oprala sam kosu, čitala....I sada ću ići na spavanje, uz svježinu koja se osjeća vani...Kiša osvježava, a idealna za utonuti u sam. Ljubim!!!!
Kakav dan!:)))) Nevjerojatno!!!!Od sedam ujutro u pokretu. Prvo zaustavljanje: Trešnjevka. Trešnjevački plac. I moj najomiljeniji - tako je, burek s jabukama!:))))
Pa kava:
Nakon Trešnjevke, Gradska knjižnica, jer moram predignuti treću knjigu po redu vezano za književni klub i čitanje....
Fraktura danas slavi godinu dana postojanja u knjižari blizu stare Džamije.....
Sljedeće zaustavljanje: Festival zdravlja, Maksimir, Vidikovac.
Detoks čaj....
O virusu, o pandemiji, hrani i debljanju.....Pa ručak, koji su nam tamo pripremili:
Nakon Festivala, brzinski šoping.....
Ovo je moja nova torba. A ovo je stara....
Koja vam je ljepša?! :))) I još kupnje:
Mjerili su i šećer na Festivalu, bio mi je odličan, kao tlak. Yesss! Kući sam još donijela i:
I naravno, prekrasan koncert za Arsena na kraju ovoga neopisivog dana. Predobroooo!!!!Tereza i ja - od malena sam je voljela. Iza nje su došli i Čola, i Vlado Kalember, Brena....Moram ispričati jednu malu anegdotu vezano za Terezu. Imala sam pet godina, i bila u fazi "ne". "Luki, popodnevno spavanje" - viče mama. "Neee." - kažem ja. " A ništa, onda će tata sam u Tučepe, u hotel slušati Terezu." "Neee. Idem ja ipak spavati!:))))))))
Rade....
Diva na kraju: Gabi....Svi su bili odlični, ali Gabi uvijek posebna....
Samo neki od učesnika koncerta....Očekivala sam da će svatko od njih posebno izaći i otpjevati, ali ovako, skupno - bilo je još jače!!!!!Arsenal ljetne noći....Koncepciju i režiju potpisuje Nikša Kušelj, glazbeni aranžmani: Ante Gelo. Veselo, lijepo, zaigrano - baš kako i treba biti. Uz primjesu malo Arsenovog specifičnog humora, uz mrvu Arsenovog cinizma, puno ljubavi......"Sviram po kućama" :))))))) Svi smo se zabavili, pod vedrim, prekrasnim nebom - kao da smo negdje u Beču ili mojoj Bratislavi......Eto, savršeno! Ljubim vas!!!!!
Vrlo kratko ću danas: sutra, subota, u 20 sati, ispred HNK Zagreb, 12 umjetnika, pisaca, pjesnika i pjevača pjevaju i govore Arsena. Tko je u Zagrebu, neka se pridruži.
Drugo: Počeo je 10. Festival Miroslava Krleže. Idem na već tradicionalno druženje: Doručak s Krležom, o tome više kad se približimo događanju.
Treće: imamo izgleda prve polufinaliste Eura: Španjolska i kako se sada čini Italija. Sutra se u druga dva dvoboja biraju još dvije reprezentacije. Eto, očekivano za sada.....Živi bili, vidjeli tko će biti najboljni od najboljih :)))) Pusa vam!
Danas konačno malo olakšanje što se vanjskih temperatura tiče. Malo zrakaaaa...:)))))) Juhuuuu! Danas je uspješno prošao zadnji dan V.B.Z-ove -proslave trideset godina postojanja. Dva udarna autora: Vedrana Rudan i Zoran Ferić. Evo fotografija:
Vedrana Rudan i Aleksandar Stanković. Odlični? Ma taman da su izrežirali pitanja i odgovore, bili su maestralno i svatko baš u svom elementu! Odlično su se nadopunjavali. Bravoooooo! Fenomenalni su V.B.Z- ovci, ponovo sam kući otišla s knjigom i potpisom. A i pićem smo počašćene!!! Kad se slavi, neka je sa stilom i u stilu... Hvala!!!! Evo knjige:
Pa čujmo što britka Vedrana Rudan kaže, u odlomku iz nove knjige: "Puding od vanilije": naslov odlomka: Odjebite, ratnici: "Ipak, ispričat ću vam priču. Bio tako jednom rat između Francuza i Nijemaca. Pobijedili su Francuzi. Njihova najpoznatija modna kreatorica Coco Chanel bila je njemačka kurva. I? Što mislite?! Jesu li Francuzi šezdeset godina govorili o kurvi Chanel....?! Ne, gospodo dragovoljci. Francuzi su učinili ono što što čine svi pametni narodi, povijest su pohranili u povijest. Nijemcima prodaju torbice Chanel, marame Chanel, parfeme Chanel...Kužite, kreteni?!...Znam da ste retardirani, ipak ću vam reći što bi smo mi danas i ovdje morali učiniti Srbima koji su tamo. Trebali bi smo nači način kako im prodati kajmak. Vaše, sad već tridesetogodišnje trabunjanje, jest veleizdaja."
Druga promocija, puno "jača" i "teža", bila je promocija novoga romana Zorana Ferića. I on je u sličnoj temi: tri rata kroz povijest jedne, vlastite obitelji....Ali s puno tužnijim notama, nego što ih svira Vedrana. U pomoć Feriću priskočili su Drago Glamuzina i Mira Muhoberac i Ivica Prtenjaća. Zoran Ferić: "Putujuće kazalište". Svi koji su već pročitali roman, tvrde da je ovo Ferićev najbolji uradak! Opasno! Velika očekivanja za iduću knjigu....Ali, vjerujem da če Ferić ići u novom romanu još jednu stepenicu više, i da će postojati i još bolji, i da će nadmašiti i dosadašnjeg sebe.....Mira je vrlo stručno, minuciozno i na dugačko objasnila koje tehnike upotrebljava Ferić, no meni bi takvo dugačko izlaganje bilo primjerenije za neki književni časopis. Bila je malo zamorna....:(((( Prestručna, predobra- ali.....ne za ovo događanje. Kad je cilj motivirati na čitanje nove knjige. u ovom "duelu" pobijedila je Vedrana Rudan i Stanković. Preduhoviti, samokritični, britki, zabavni - i sebi i publici!
No, prije toga.......ostala sam dužna neke fotografije od jučer....Knjiga:
Moje dvije najdraže maskice, šapice i kockice.......
Kupila sam i nove cipelice, odnosno natikače. Udobne su, po noći svijetle:)))))
Što me jučer najviše razveselilo?! Što mi Sandra Pocrnic Mlakar šalje nova Beletrina izdanja na čitanje. Moje je samo da za svaku napišem svoje dojmove. Nema problema - rekoh, presretna. I tako dolazimo na početak ovoga dana, na rano jutro. Ostajem raditi od kuće, jer sam naručila majstora za probleme s vodom, a on ne zna kada će stići. Ulovila sam ga dan prije godišnjeg, i nema ga dva tjedna! Zadnji čas! Uglavnom, zašto majstor?! Jer iz cijevi u kupaoni curi lijepo voda. O.k. Ovako je izgledala stara, uništena, cureća cijev:
Strašno! No,bsada je sve u redu, sve cijevi zamijenjene, nigdje ništa ne curi. Huraaaa! Sva sretna odlazim u Vintage Industrial Bar, nastavak promocija V.B.Z-a. Divota!
Danas su na redu bile dvije promocije i šećer na kraju: čitanja poezije. Promocija br. 1: Marinko Košćec: "Sami". Radi s eo romanu, koji je nastao prije corone, ali se corona naknadno uklopila u roman, kao i potres u Zagrebu. Radi se o jednoj obitelji, čiji članovi vode svoje borbe, a na kraju se svi nekako sretnu na polazišnoj točci....A poanta je da na kraju u svemu ostajemo - sami....I samim time i sve probleme moramo sami rješavati. Na promociji su sudjelovali: Zoran Ferić, Drago Glamuzina, Katarina Luketić.
Druga promocija bila je promocija pisca, no trenutno i glavnog urednika V.B.Z-a Drage Glamuzine: "Drugi zakon termodinamike", a za sve je "kriv" Jonathan Franzen, koji je okupio jednu odličnu ekipu u Hrvatskoj, koja ga vjerno čeka - ali on na kraju ne dolazi....Sudjelovali su: Zoran Ferić, Jagna Pogačnik, Roman Simić
Treće: pjesnička čitanja: Iz novih zbirki čitaju: Lana Derkač, Tomislav Domović, Andrijana Kos Lajtman, Irena Matijašević, Damir Radić i Marko Tomaš. Uživanje! Fotografije:.Promocija 1:
Promocija 2:
I sve knjige pjesnika, koji su čitali svoje pjesme:
Još sutra....Sretna!!!!! Sutra idem s mojom Annemarie. Ljubim!!!!