USKORO!!!JOŠ ŽEŠĆI I JOŠ BOLJI

Ovo je jedna od brojnih fotografija nastalih na raznim domjenkima, ali ono što je bitno na slici baciti oko u pozadinu na našeg kolegu Marislava Tomarevića kako se vješto pokušava ubaciti na događaj koji s njim nije imao nikakve veze

EVO I ŠPREHERSKOG RJEČNIKA RAĐENOG PO HUGHOVOM SJEĆANJU IZ DAVNINA

DJEVOJKA : komad, pica, batre, čkapi, pičkoba

- atraktivna : silikonska treba, mrak batre, avion, čempres (vitka), turbo-pica

-neugledna: žgobavica, kamion, butragenjo, grob smintača, kalašnjikov, orandžina (debela), kamion, butragenjo, grob smintaca, deverić (krivonoga), žgaba, gabor, lopata

-laka : drapačoza, štrumfeta, minea, vijagra, karam te na rate

-nevina: junferica, đana, zelena, zelenašica, čep za šampanjac

MLADIć : jerfra, kit, lik, frik, pimpek, komad, tip, meso

-atraktivan : jonkeršmi, faca, kuler, faker

-glup : napoj, tudum, nula, tuljan, ĐURO, traper, kmet, kripl, gremlin, šarklo, voda, debil, moron, biser, zeus, zbunjola, krelac, mihanović, udav

-obdaren: kurtinaitis

-snagator: merse, ormar, akja je ko ikbi, bučac nafte, ikja

VELIK NOS: kljuka ko pola kruha, katalinić

ZALJUBITI SE : ajlovjuirati se

ZAVODITI: bariti, šprehati, uvaljivati spiku, upucavati se, bacati liru, kuvati

BOGATAŠ :debela guta, belade guta, pun ko brod, lovator

POLITIČAR ; kurton, pomije, pun kašpe, njasvi, bređu

POLICAJAC : rora, rijamu drot, kljun

NARKOMAN: đankoza, bakalar, umjetno gnojivo, voda


SPLIĆANIN: tovar, blitvar, dalmatiner, reptil

HERCEGOVAC: eros ramacoti, kamenjar, kremenko

VINO : rinfuza, drajsan

VISKI: ličba

TRAVARICA: severina

KONJAK: mirogojček, zvečka

JEGERMEISTER: jegervuršt

GUSTI SOK : frutek

CAPPUCINO: ljiga

DOBITI BATINE : bitido po čkapi, izgoriti

LAGATI: canjugati

Narkomanija je zavladala

Ovim predjelom

I ono što sam prije smatrao

Nedjelom

Da izvrnem džepove suncu

Potpuno prazne

I kažem kume, hajde, puni

Novce razne

Usne su mi napukle

I ne povlače dim

Sudbina je fukara

Crno-bijeli film

Sve što si sanjala

Tek ostaje san

Jer ti nisi palčica

A on nije Petar Pan

Lova

Lova je lova

Dolje se ljubav sakrila

Možda je ispod bijelog

Cadillaca

Sve drogirane pijane siromašne

Okupi svevišnji jednom godišnje

Pa kaže dečki sorry

Za vas nemam bolje dane

Mogu vas pretvoriti iz lopova

U kleptomane

A može se odnositi i na trenutno stanje u našoj tvrtci. Leo fala na inspiraciji

Jebi ga jesam, dosta je jak, iz Ezekiela 25:17 je :
And I will execute great vengeance upon them with furious rebukes; and they shall know that I am the LORD, when I shall lay my vengeance upon them. A film je ? Ko se sjeti, plaćam kavu il ostalo ?
H. van der H.

U posljednjih tri mjeseca, koliko postoji naš blog, uvidjeli smo da nismo najbolje čitani, ali ipak nas neki ljudi tu i tamo posjete...
Zato smo odlučili da našim čitateljima pružimo mogućnost da nas upoznaju...i mi njih, naravno (pa nismo japajakala)
U tu svrhu osnovali smo tjedni Happy Hour u birtiji zvanoj Globus. Ta birtija nalazi se iza Vjesnikove zgrade, u ulici zvanoj Stupnička. Tamo ćemo Vas čekati svake srijede između 11 i 12 sati ujutro da nam dođete u posjet, na kavu ili sok!
Happy Hour počinje od srijede, 1. veljače, a do kada će trajati ovisi o posjećenosti te iste manifestacije!! Do čitanja!!
Vaš trio Kvartet Sensitivo

Među Zagrepčanima poznato kao »stajačica«, na samom Trgu bana Jelačića već više od 50 godina radi Zagrebačko ugostiteljsko slastičarsko poduzeće ili jednostavno ZSUP. U njemu kao da je vrijeme stalo jer to je jedno od rijetkih mjesta koje desetljećima nije mijenjalo izgled. Čak je i Trg promijenio svoje ime nekoliko puta, a u gostionici uvijek su ista lica.
Fotografije starog Zagreba na zidu, uz kavu, pivo ili vinjak pobuđuju nostalgiju na vremena kada se ovdje moglo pojesti bečki zajutrak za 10 dinara ili jednostavno s nogu, prije odlaska na posao, povesti kakvu zanimljivu raspravu. Velike crno-bijele fotografije ovjekovječile su nesvakidašnje prizore, poput krda ovaca koje na Trgu prelazi tramvajsku prugu. Fotografije su pravi dokaz kako je vrijeme u Zagreb donijelo svoje, neku drugačiju kulturu novih boja i okusa.
Šareni kafići u središtu grada ne odišu ovako intimnom atmosferom, a prema mišljenju većine gostiju, ovo je jedno od rijetkih mjesta gdje se uvijek može čuti dobri stari »kaj«. »Za mene je ova gostionica kao vremeplov koji vozi u dobra stara vremena«, rekao je jedan od stalnih posjetitelja ovog antologijskog zagrebačkog mjesta. Gotovo da nema osobe koja je ovuda prošla, a da nije bacila pogled u unutrašnjost, poželjela ući i barem za tren osjetiti dio energije gostiju koji stoje uz visoke stolove na čašici razgovora.
Točno u podne, kada grički top odradi svoj svakodnevni posao i golubovi polete, iz gostionice, kroz prozor na Ilicu, vidi se onaj isti Zagreb, samo u novom, blještećem ruhu.

Ovo je jedan od mojih uradaka, nikad objavljen u novinama pa ga ovjekovječujem na blogu, kad ga već niko neće objavit. Vaš drug Leo

Ista takve nedjelje otišo je Hase u nepovrat. I meni su neke stvari otišle u nepovrat. Ko i svake nedelje. Jebeš mu mater i majku staru. Sad je cirka negdje približno oko pola dva. Taman sam se usto i gledam koncerat pičke Majkla Bublea. Navodno naše gore list. Koje gore, kojeg lista, kojeg naše, majku mu staru. Fura se dečko na Frenkija i Dina, a pičke padadu. Fakat neznam zakaj ovo pišem, valjda zato kaj sam jebeno kreativan maderfaker. Dakle, neke su stvari jasnije. Srećom godina je tek počela, sunce mi zasjalo na prozorčiću i ostale stvari. Kako je to lijepo. Pozdravljam saborske zastupnike haesesa, Ratzingera, svog starog, sebe se, direktore Standard konfekcije i sve numizmatičare širom Utrina. Jedva čekam pemziju. Aj bok, bok, bok.
H. van der H.

Bilo je to u noći na 29. siječnja. Bijah, naravska stvar u Spanku. Uniđoh unutra, ono sve oči se zablenu u mene. Osobito žemske. Sa šanka me pozdravljaju Čola, njegov dosadni šegrt i Viduka (onaj u kog je Pakšu bio zaljubljen u prvom razredu Muške realne gimnazije) Pričasmo o skupini za Euro, narodnjacima i skorašnjim koncertima. Ondak je Viduka moro pčet puštat zikumu, pa je ošo za diđej pult. Uto dolazi Kizo, pita me štaš popit ? Ja kažem isto, a on naruči čaj. Počne me žicat da mu nađem poso. Kaže brzo tipkam i ostalo, a trenutno statiram u filmu s Ivom Gregurevićem. Ja mu kažem odlučne reference za novinara. Usput mi kazuje kako režira film pod naslovom ' MA JEBOTE TE KVENTIN TARANTINO DA TE JEBO' Kazuje mi i scenarij, odličan je. Nabacuje foru da glavnuulogu tumači moj Šemso i to nesavjesnog Jehovinog svjedoka po Trnskom. Film naravno završava krvoprolićem. Usput mu kazuje kako mu Šemso stalno dosađuje i priča o nekom Vanji kojeg užasno gotivi. Ja se pitah koji je to gizer kad Šemsa tolko ljepo priča o njemu. Onda Kizo ođe, a dolaze Doktor Srle, Doktor Džo i Fabijan. Počelo se mahnito pit. U jednom trenutku bljedoliki Viduka pusti Skakavac je zašo za rukavac. Ja podemonih, a ovaj mi se kao pravda. Jebiga jedino ti znaš skladbu. Istina. Kako su ovi nastavili pit ja sam škico neke fensi ženskice. jedna čak zatraži vatre od mene, iako njeno žensko društvo ima po dva upaljača po osobi. Ja udijelim vatre, a onda je kao trebalo razmijenit tel. brojeve. Ma nije mi se dalo.
SREĆNA KINESKA NOVA GODINA I TO GODINA PSA, JEBOTE.
H. van der. H.

IAKO NIJE OBEĆAVAO JUČERAŠNJI DAN MOGAO BIH OCIJENITI ČISTOM PETICOM. MNOGI SU RAZLOZI ZA TO, ALI IPAK NJAVAŽNIJI JE JOŠ JEDNO NEZABORAVNO OPIJANJE U FENSI OKUPLJALIŠTIMA ZLATNE MLADEŽI. NO KRENIMO REDOM. DAN JE POČEO UOBIČAJENIM RITMOM. DOLAZAK NA POSAO OKO 10 SATI. ISPIJANJE MULTIVITAMINSKOG SOKA KOJI ME POTJERAO NA JEDNO SOLIDNO SRANJE. NAKON TOGA OPET SMO SASTANČILI U KOLEGIJUM SOBI. SVEVIŠNJI NAS JE UPOZORIO DA VJESNIK NIKAD BOLJE NIJE POSLOVAO, ALI DA SMO TRAŽILI KAPITALIZAM PA SMO GA I DOBILI TE ĆE SE ON MORATI NEKIM LJUDIMA ZAHVALITI.NAKON ŠTO JE POČEO VIKATI DA JE ON NEKOGA NAPUMPAO PRESTAO SAM GA SLUŠATI. NAKON SASTANKA SAZVAO SAM KVIKI KOLEGIJUM LUDE KUĆE NA KOJEM ME PAKŠU SMIJENIO. TADA JE PAO DOGOVOR DA SE NAVEČER IDE PIT. POČETNA TOČKA ROCK KLUB ARABESCA U SIGETU. OK MJESTO. UPOZNAO SAM PRAVOG PRAVCATOG BILDERA. BRATA OD MARIJE. NAKON NEKIH PET PIVA POSAVJETOVAO SAM SE S PAKŠUOM GLEDE SPOJA S DVA KOMADA. NEĆE BITI NIKAJ OD VAS REĆE MI PAKŠU, ALI KILE ME ORASPOLOŽIO SAVJETOM DA SU KOKE ŽELJNE K... TO ME TOLIKO USPALILO DA SAM OSTATAK VEČERI DRAŠKAO SVOJE KOLEGE OKUPLJENE U SIDRU. NAKON NE ZNAM KOJE PIVE OTIĐOH DOMA. A NA PUTU PREMA DOMA SKORO BIO UHAPŠEN. NAIME, NA STANICI KOD SD STJEPAN RADIĆ U TRAMVAJ JE ULETILA NEKAKVA BALAVURDIJA S ŠKORINOG KONCERTA I POČELA RAZBIJATI TRAMVAJ. KAKO TO VEĆ BIVA NAKON NEKOLIKO STANICA U TRAMVAJ JE ULETILA INTERVENTNA I POČELA MLATITI SVE ŽIVO. HRABAR KAO UVIJEK POBJEGAO SAM U PREDNJI DIO TRAMVAJA I NAKON ŠTO JE VOZAČ XY PONOVNO POKRENUO VOZILO VIDIO SAM NEKOG ŠKORINOG FANA S RAZBIJENIM NOSOM KAKO SE IZ VANA PRIJETI VOZAČU. BUDUĆI DA JE BIO OKRUŽEN NEKOLICINOM SPECIJALACA,A TRAMVAJ JE VEĆ KRENUO POKAZAH MU SREDNJI PRST. I TAKO STIGOH DOMA OKO NEKIH ČETIRI SATA. DANAS BIO NA KAFI S DVA KOMADA KOJE SAM UPOZNAO NA NOVOJ GODINI I NAKON TRI SATA ISPIJANJA KAFE(JA POPIO TRI KARLOVCA) ZAKLJUČIŠMO DA BUMO SE OPET VIDJELI. I BUDUĆI DA SAM IM SIMPATIČAN BIT ĆEMO SUPER FRENDOVI. ŽALIM ŠTO MORAM REĆI ALI DRUG LEO JE OPET BIO U PRAVU KAD MI JE REKAO DA SAM PERVERZAN I DA NIŠ NE BU BILO OD MOJIH ZIHERICA.

VAŠ USPALJENI VEPAR

Naslov nema veza s mnome. Ima s Mrgudom. Radi se o slijedećem. Bili mi vani u širem sastavu. Prvo smo bili na Božićnom velesajmu, a onda u nekom jadnom bircu s jadnim bendom. Al sam popijo, ko i ostali. Mrgud i Kile utekli, pa opet došli. Mi ošli u Brazil, tamo loše, pa ondak u onaj muški birc do njega. Opet gužva. Viio sam doslovno na šanku. Muzike se ne sjećam, jebi ga popilo se. Vepar je nesto, ja sam davio Lea i imao izljeve strahopoštovanja, no on me nije slušo, gledo je negdje u daljinu, negdje u noć. Ispod mene Mrgud i Kile u klinču, mi blenuli u to, nisu se zamarali. Leo onda odluči da ode doma s Mrgudom i Kiletom, imaju kao auto. Mene je odvezo neki čovjek koji nosi plavu uniformu i dobiva plaću za to. Došo doma, skinuo se, opro se i lego. Spavo do 17 h. Obavio neuspješno nekoliko telefonskih poziva. Majku mu staru !
H. van der H.

Što se tiče Veprovih problema na poslu Tarot je rekao svoje:

Što vidim u poslu općenito? Eight of Swords: Kao da ste zatvoreni u kavezu, tromi i nepokretni. Čini vam se da ne možete pobjeći iz te situacije. Bojite se novog i nepoznatog. Suočite se sa strahovima. Sa samo malo hrabrosti - riješit ćete sve probleme! Klonite se svađa i kritizerstva. Moguće su neke loše vijesti. Možda će vas netko lažno optužiti! Budite oprezni u svom poslovnim stvarima i odlukama. Pazite da ne izgubite svoj ugled, prestiž i reputaciju!


Što me vuče prema poslu broj 1? Page of Cups: Ova je osoba promišljena, odana i usamljena. Uvijek ulaže napore za ostvarenje nekih posebnih ciljeva. Često živi u svom svijetu mašte, nadanja i snova. Samo na prvi pogled izgleda sebično i zatvoreno! Zapravo to je osoba koja se vjerojatno neće poigravati vašim osjećajima. On je u stanju svojim maštovitim prijedlozima ostvariti vaše (i) najskrivenije želje, a uz to je i vrlo vrijedan. Moguće je da je svijetljije puti.


Što me vuče prema poslu broj 2? The Hermit: Odmorite se, usamite i pažljivo razmislite o situaciji. Ono što vama izgleda dobro - nije dobro i za druge. Nečiji savjet može vam pomoći da bi se bolje razumjeli. Pravo je vrijeme da dublje proučite ono što vas zanima.


Koje su važne odlike posla broj 1? Six of Pentacles: Moguće je da ćete dobiti neki kredit ili pozajmicu. Ili ćete moći sudjelovati u nekim novim poslovima. Uskoro ćete dobiti ono što je vaše, što vam pripada. Možda je u pitanju podjela imovine, ili se to, u krajnjem slučaju, može ticati i dužnika. Nedugo zatim, jedan će vas znanac tražiti pozajmicu. Možda pomognete nekom u nalaženju posla ili karijeri.


Koje su pogodnosti posla broj 1? Temperance: Da bi ostvarili svoje želje - morate sve točno iskalkulirati. No, ne možete uspjeti sami, kao jedinka, već udružite snage. Nemojte bježati od nečega što je trajalo dugo vremena. Ali nemojte ni žuriti i budite spremni na kompromise. Moguć je uspješan oporavak nakon lošeg razdoblja ili ozdravljenje nakon bolesti.


Dodatne koristi posla broj 1: The Devil: Čuvajte se sirovih nagona, velikih ambicija i tajnih planova. Ne budite tvrdoglavi i kruti, čak i ako ste podređeni. Možda vam se čini da nikako ne uspjevate ostvariti ciljeve. Potrebno vam je mnogo rada i napora da biste ih ostvarili. Provjerite svoj odnos prema novcu i materijalnim stvarima. No, moguć je uspjeh i dobar položaj u društvu, pod uvjetom da se znaju kontrolirati strasti.


Koje su važne odlike posla broj 2? Eight of Wands: Razdoblje zastoja i prepreka - sada je iza vas. Nove i povoljne prilike samo što nisu stigle. Neprekidno će se smjenjivati nove vijesti i ideje. Potrebna vam je samo odlučnost i brza akcija. Uspjeh može biti daleko veći od vaših očekivanja!


Koje su pogodnosti posla posla broj 2? King of Wands: Imat ćete posla sa arogantnom osobom. Ipak, ne činite ništa loše - jer bi mogli požaliti!


Dodatne koristi posla broj 2: Two of Cups: Ako su vas do sada pratile nesuglasice - sada ćete naći kompromis. Moguće je udruživanje i partnerski odnos u nekom poslu. Možda se odlučite sklopiti neki ugovor ili sporazum.

Kao što vidite opet smo puni otkrića, ekskluziva i doznanja. Mnogo je razloga za to. Ipak mislim da je glavni razlog naša nejebica i frustriranost stvarnim životom (ak se to uopće može zvati životom). Al neka, glavno da ste vi nama ok, pa nas možda i naj tomo iz čateških (boring fora) počasti kojom toplom rječju. Slično kao moj drug Leo zapitah se: Bože moj i Marijo ( navodno više nije djevica) koja je svrha od komentiranja naših blogova? Mislim u redu je da se mi blogeri Ucjenjujemo i ocjenjujemo, ali pobogu što to rade neki takozvani novinari. Nakon dugog razmišljanja pogledah link tog tome i shvatih zašto?! Ljudi moji pa on vam zgleda poput križanca onog voća koje niti naša draga redaktorica ( podaci poznati policiji) ne zna, a Leo i njezina šatro draga frendica su ga neki dan kupile na placu. Kad smo već kod toga Leo Pakšu vam je danas strašno frustriran zbog cenzuriranja svog grandioznog teksta s placa. A nije ni to. Nedaju mu bolan da sevdah svira! Raja oće veselo, tko će slušat tužnu muziku... A kad smo već kod Lea toliko me ovih dana razveselio da sam odlučio ostati u našem tiskanom sranju. Izuzmemo li neutemeljene optužbe na račun mojih tekstova, pravopisa, super fora, Leo je baš kit. Ništa manje ne zaostaje niti HH. Čak i slično razmišljamo. Primjerice danas nam je Leo izračunavao kada ćemo umrijeti, a oboje smo prije rezultata rekli: Kakve smo sreće bumo sutra? A Pakšu se nasmijao sretan što će nas sve nadjebati. E da, za kraj ću se i ja ispričati drugu Kuniću za naš nedolazak na lizanje šupka Em Be u ( podaci poznati Voji čudnog prezimena). Sigurno će biti bolje na tulumu kod Kuneta u stanu KOJI NAM JE VEĆ OBEĆAO, ali nećemo o tome.

Ekskluzivno!! Otkrivamo!! Poslije života dolazi smrt!!
Na stranici DeathClock.com saznat ćete koliko vam je sekundi preostalo do smrti! Dakle, vrijeme je da počnete planirati: cvijeće, pjesme, ekipu i to...

Ako želite saznati zašto Vam je život takav kakav je, bacite pogled na stranicu Astromag.biz i saznajte tko ste bili u prošlom životu i tko ste danas!
Ali upamtite - onak ti je kak si sam napraviš!

Šta je bio Leo u prošlom životu? Mogu samo reći da se nije puno promijenio:

PREMA TIBETANSKOJ ASTROLOGIJI:

U prošloj inkarnaciji rodili ste se, prebivali i radili u Perziji, u razdoblju od 1611. do 1669. godine.

Tada ste se bavili magijom i astrologijom zbog prvotnog cilja da izmijenite samog sebe. Bili ste pomalo čudak i usamljenik, te ste izbjegavali ljude. Mnogo puta ste prizivali demone, proricali budućnost, te pokušavali materijalizirati neke ideje. Imali ste nekoliko učenika i sljedbenika, koje ste takodjer izbjegavali, jer ste smatrali da vam samo smetaju u poslu. Voljeli ste eksperimentirati, što vas je na koncu i 'stajalo glave'.


U sadašnjoj egzistenciji možete biti vrstan čuvar tudjih tajni i pouzdana osoba kojoj će se sa povjerenjem obraćati drugi ljudi. Možda ćete, kao i u prošlom životu, težiti miru i usamljenosti, ali to vjerojatno nećete uspjeti ostvariti.


Moguće je da ćete biti prisiljeni neprestano raditi, raditi, raditi... dok će vaša djeca i roditelji trebati vašu nježnost i pažnju. Bez obzira što ćete možda upoznati mnoge zemlje ili se obogatiti - na koncu ćete, ipak morati reći da ste imali težak život!

[L.P.]

Ovim putem želimo se ispričati kolegi i sudrugu u alkoholiziranju - na našem nedolasku u dvorske odaje. No, na kolegiju Lude kuće oko 14 sati donesen je zaključak o tome kako Luda kuća neće sudjelovati u malograđanskim lumperajima na koje dolaze "fini" ljudi u jeftinim talijanskim cipelicama...
Da smo se nekim čudom pojavili i krenuli pit, večer bi sigurno završila igrom čik-pogodi u kojoj bi stradala mnoga iznajmljena odijela...
Uostalom, u utorak smo se spontano zapili u jednoj fensi birtiji pa smo u srijedu bili zakurac...
L.P., U.V.

Budući da sam početkom tjedna najavio konačno zahvaljivanje na suradnji s novinsko-izdavačkom kućom Luda kuća Vjesnik (hrvatski apolitični gotovo pa i dnevnik) nakon dobivanja radnog spora kojeg je za mene na hamburškom Strašnom sudu vodio Sindikat Zapruđanaca zaposlenih u medijima (ima ih čak dva, brojom 2) odlučih oprostiti postojeće omaške i greškice. Stoga se vraćam u velikom stilu zapisima od jedne divne zabave priređene u utorak.
Šatro, kao neće niko pit, svi u kurcu, pa kao idemo na kavu. Uskoro se kava pretvorila u demonsko ispijanje alkoholnih pića u čemu je prednjačio Leo. Toliko da je imao izljeve kajtijaznam čega ljubavi, prijateljstva i ostalih stvari na koje ja baš i nisam naviko. Standardnom društvu pridružila se i Kile, a otpo je Vepar. Bio je i jedan samohrani otac i jedan tihi mladić kojeg čemu zvat Tihi. On je kasnije ošo, a ja sam ne bi li prednjačio i pariro Leo ošo nešt pojest. Samnom je ošo otac, dok su Mrgud i Leo valjda nestali, kajjaznam, možda. Al eto ti njih, a došla je i Kile. I dalje smo pili, a ja sam se u međuvremenu i samoozlijeđivao. Jebiga volim bol. I tako smo pili uz melodije GNR i LZ pa smo skorom zamoljeni da napustimo lokal. Svi nestali, a meni taksidrajver nije htio naplatit noćnu tarifnu vožnju. Onda, buraz, znaš kak sam izgledo.
Volim one, znaju oni koje.
Aj bok, Dinamo, buraz, kaj kurac, daj mi dodaj cugu i pljuge, idemo van, a ?, kaj, zakaj ? mojne atsra, pa kaj ti je ? fakat si čkapi, onda kaj u pol deset, može ?, žemo buraz ?
H. van der. H.

Bila je to jedna sasvim uobičajena subota. Ništa osim moje nervoze nije odavalo da se danas ženi moja Kejt. Jedino me tješilo što ja nisam taj. Ne bi mogao podnijeti svo to slikanje, kamere, kumove...ipak sam ja čovjek koji djeluje iz sjene. Tako je nekako i bilo. U znak moje Kejt ja i burki popili smo tijekom subotnjeg prijepodneva nekoliko čašica Hennesseya, nastavili s pivom, a nakon što sam se čuo se Kiletom koja je rekla da će se ona naždrati jer ko zna kad će tih 30 deka janjetine, pa sam i ja poslušao njezin savjet. I tako došlo je 15 sati i ja pođoh na bembašu. U 15.55 (dogovor bio u 15.45) nazvah Kile. Javila se Gruba i rekla da stižu za pet minuta. I tako stigle one super sređene. Dobro ne baš ko ja, ali toga su bile svjesne i prije svadbe. Ana koja se netom prije vratila iz Hong-Konga donijela mi je poklon od moje Ines. Poučnu slikovnicu o golim klinkama kojima curi nekaj iz pičke. Drug HH komentirao je slikovnicu riječima: BAŠ SU GADNE, IMAJU OBRIJANE PIČKE. A Mrgud je komentirao da je dobra samo ona crna. No vratimo se svadbi. Kao pravi svatovi došli smo pred njezinu zgradu i na moj nagovor osvojili obližnju birtiju u kojoj sam ja zapišao WC dasku polujakim mlazom. Bližilo se 17 sati i veselo društvance zaputilo se u crkvu Svete Ane gdje se sretni par i vjenčao. Naravno, kao svaki prvi kršćanin prvi sam ušao u crkvu i ekipi rekao da me slobodno slijede JER JE GAZDA RAZAPET, te sjeo na najbolje mjesto uz komentar: BAŠ SUPER KLUPE, IMAJU OVO ZA NOGE!Sendi koja je u Vjesniku zadužena za vodič rekla mi je da sam lud. I tako za nekih pol sata par je bio vjenčan. ( Da je pop Špira vidio poruku Tko izda pizda koja je bila gravirana u prestenu ko zna šta bi bilo) Čestitah mladencima, roditeljima, kumovima konstatiravši:DAJTE MI TU JANJETINU! I krenusmo vam tako mi prvi put Samobora. Kile stala tankat bengu, a ja je zamolih da mi kupi koju putnu žuju, što je ona i napravila. U Hotel Lavica stigošmo prvi. Odmah za šankom strusih litru Žuje, na prvim vratima u čast mladenaca popih oko pola litre aperitiva te sjedoh za naš stol. I tako došla vam ekipa. Ja već bio mrtav pijan.krenula večera. Preskočih juhu, čuvajući se za vitamin J. Sve ostalo bilo je tipično za hrvatsku svadbu. Budući da na svadbi nije bilo HH-a ja sam bio zadužen da radim sranja. Prvo sam potjerao neke katine rođake iz Bosne koji su sjeli za naš stol, potom sam razbio naočale, snimatelju se ubacivao u svaki kadar, bario Marinu iz Svete Nedjelje za koju sam pred jutro saznao da je Ivana iz Lučkog. E da zaboravih reći najvažniji detalj. Ko i zna koji put pokazao sam svijetu svoju veličinu. Pjesma Tako mi nedostaješ bacila me u bluz i niz moje lice krenule su suze. Nakon toga svima sam rekao što ih ide. I to vam je to.
Evo srijeda se bliži kraju. Atmosfera u firmi trula poput voća s Dolca. Ja svaki dan u sve većem bedu. Jučer(utorak) sam bil toliko u vriti da mi je došlo da opet zaplačem. To je toliko pogodilo moju redakciju da su se otišli napiti. Posebno se zahvaljujem Leu i HH-u što su me izvukli iz beda.


P.S.: Idemo vam tako ja i moj frend BBB-ovac danas doma i počnemo pljuvati po firmi.To što smo mi tada rekli mnogi se ne usude čak i šutjeti. Pričali smo da ćemo iznajmiti razbijače da stuku Goldija, Rudara, komentirali da se sada tramvaj prevrne da bi otišli doma i ne bi nikom javili, i još puno puno toga... ZAŠTO TO PIŠEM?Čitavo vrijeme na stolici pored nas je sjedila je nekakva ženska ( sumnjam na nečiju suprugu ili bližu susjedu) i vidljiivo prisluškivala. Nakon što je BBB napustio tramvaj besramno se okrenula i pogledala u smjeru gdje je on otišao, zatim u mene. Mislio sam da je to slučajnost, ali budući da je svega nekoliko stanica dalje izašla i u putila se prema haustoru našeg svevišnjeg shvatio sam da on svoje izvore ima posvuda...

VAŠ VEPAR

ZAGREB -U ponedjeljak u 22:29 sati u Zagrebu se osjetio snažan potres, a prema prvim podacima Seizmološke službe, radilo se o potresu jačine od oko 3,5 stupnja po Richteru sa epicentrom oko 20 kilometara jugozapadno od Zagreba. Potres se osjetio na području Grada Zagreba te Zagrebačke, Krapinsko-zagorske i Varaždinske županije, a epicentar potresa bio je u Samoborskom gorju kod mjesta Rude, izvjestio je Kuk iz Seizmološke službe. Intenzitet potresa u epicentru iznosio je 4-5 stupnja MCS. U zapadnom dijelu Zagreba iznosio četiri stupnja MCS, a u istočnom dijelu bio je nešto slabiji. Podrhtavanje tla trajalo je nekoliko sekundi, a prema prvim podacima Državne službe 112 nisu zaprimljene nikakve dojave o štetama. Ali sasvim dovoljno da me mama istjera iz kuće u šlapama i pidžami na minus sto!! A onda me još nazval urednik da hitro dođem i evo me sad u redakciji u šlapama i pidžami!!
Jebemti potres...al baš mi je bilo uzbudljivo, hu hu brrrrum, ko u filmovima katastrofe
Leo P.

Obzirom da se ovdje počelo tumač politizirat. Partizani, ustaše, četnici, dobrli i loši, crveni i crni, zaslužni i ružni, sve u svemu aveti prošlosti. Stoga ovo smatram svojim zadnjim poustom. Politike mi je dost i na poslu.
Srk i čepić
Daj liter Hju !

Ustajte svi na zemlji kleti,
Svi sužnji koje mori glad!
Nepravdi razum sad se sveti,
Tutnji već i selo i grad.
Nek tiranstvo sruši naša snaga,
Bezbrojno roblje sad ustaj!
Nek svijetu starom nema traga,
Svoj bijedi sutra bit će kraj!

To će biti posljednji i
Odlučni teški boj,
Internacionala
Nek bude ljudski rod!

Od silnih nama nema dara
Krvnici su nam car i bog!
Tko trudom sve na svijetu stvara
Sam nek zgazi vraga svog.
Da nas zlotvor taj više ne davi,
I misao da ne guši mrak,
Raspirimo oganj u čas pravi,
I naš nek kuje čekić jak.

To će biti posljednji i
Odlučni teški boj,
Internacionala
Nek bude ljudski rod!
LJUDI MOJI DAJMO SVI OTKAZE! Okupiti ĆEMO ekipu prokletih(čitaj ekipa B) i objaviti pravi rat za svakog čitatelja našem tiskanom izdanju...Znam Leo će me jedini podržati. Ali bumo vidjeli uskoro. Samo da ne završi kao naš posjet sajmu knjiga u Beogradu...I JOŠ JEDNOM SALE JE SUPER DEČKO.

Jeste li vidjeli? Vratio se Direktor Svemira Čak Boris! To je neki lik koji kao ocjenjuje blogove, blogokritičar. Kak neko može ocjenjivat blogove..to mi je tak bedasto, ko ono...ocjena iz vjeronauka.. tebi evo pet+, a tebi mali -dva jer ti je tata Srbin - to su te finte, jel takk
!!(s)faljen isus!!
izbaci uljeza: kakadu, kafu, kaka, zorro, kengurlemur, baobab

to su najgore novine, glasilo vlade i HDZ, nikad ga ne bih kupio/la 53.3% 8

odličan je, čitam ga redovito jer je objektivan i aktualan 20% 3

u redu je, tu i tamo ga prolistam,a kupim rijetko 13.3% 2

nemam baš dobro mišljenje o Vjesniku, kvaliteta mu je jako pala 13.3% 2

total votes: 15

Nevjerojatan taj Leo iz Zapruđa. Ima ga posvud. Ide po barkama, pohodi jutra poezije, zanima se za Sveučilišnu aleju, bodri Jadnicu Kostelić na bjelosvjetskim skijalištima, provjerava stanje čestica u katastru, član je kluba knjiških moljaca, voli Boba Dilena i protestira protiv HDZ-a. Najzanimljivije je, pak,(šu) to da se njegovo ime, biće i geografsko podrijetlo redovito spominje kao relevantnog sugovornika. Jednog te istog ispitivača javnog mnijenja.
Prava je šteta što daje izjave šakom i kapom, a da on to ni ne zna. Valjalo bi provjeriti budnost urednika i lektora.

Poezija je kad svaki red pocinje velikim slovom.
* Sir Thomas More je napisao 'Etiopiju'.
* Julije Cezar je poznat po svom telegramu: 'Veni, vidi, vici.'
* Na Marsu ima zivota. Ali to je samo hipotenuza.
* Grcki novac se zove drakula.
* Izraelci su napravili zlatno tele jer nisu imali dovoljno zlata da naprave kravu.
* Stanovnik Atene se zove Ateist.
* Stradivarijus je izmisljena prethistorijska zivotinja.
* Francuska nacionalna himna je Majoneza.
* Rijeka Rajna tece vodoravno od Basela, a onda okomito...
* Statistika je tocan zbroj netocnih podataka.
* Livingstone je nazvao Viktorijine slapove po Elizabeti.
* Svicarske krave koriste se pretezno za pravljenje cokolade.
* Stanovnici Spanjolske zovu se Spanijeli.
* Hindusi su rodom iz Indije. Oni nose turbine na glavi.
* Stanovnici Krete zovu se Kreteni.
* Harlem je mjesto gdje Turci drze sve svoje zene.
* Stanovnici Sardinije zovu se Sardine.
* Planine izmedju Francuske i Spanjolske zovu se Piramide.
* Geografska duzina i sirina vrlo su korisne. Pretpostavimo da se covjek utapa. Dovoljno je da vikne na kojoj je sirini i duzini, i mi ga mozemo naci.
* Kut je isto sto i trokut, samo bez jedne strane.
* Mnogokutnik je cetverokut s mnogo strana.
* Mnogo atoma zajedno zovu se monokli.
* Kosa ploha je ploha koja se naginje i ako je pokus uspio, rezultat je neminovan.
* Kad promatrate pomrcinu Sunca, nikad ne gledajte u sunce. Mogu se koristiti i zatamnjene ocale da bi se promatrala pomrcina, ali je potreban oprez i nikad ne smijete stajati preblizu!!!
* Konjska snaga je udaljenost na koju deset konja moze prenijeti pola litre vode za jedan sat.
* James Watt je izumio parni valjak.
* Einstein je poznati njemacki graditelj glasovira.
* Razlika izmedju zraka i vode je u tome sto zrak moze postati vlazniji, a voda ne.
* Plin koji izlazi je vrlo opasan za ljudska bica, pa sljedeci pokus smije izvesti samo profesor.
* Cetiri su simptoma prehlade. Dva sam zaboravio, a dva su toliko poznata da ih je suvisno spominjati.
* Da bi se bilo dobra medicinska sestra, mora biti potpuno sterilna.
* Koza je ono sto nas drzi skupa i bez nje bismo se raspali.
* Neke su krave jako opasne, osobito bik.
* Zmije imaju dva spola, otrovni i neotrovni.
* Sva su stvorenja nesavrsene zivotinje. Samo je covjek savrsena zivotinja.
* Antidot je smijesna prica koju ste vec culi.
* Lijecnici kazu da su smrtonosne bolesti najgore.
* Kad se moj mladji brat rodio, morali su ga staviti u akumulator.

DAN PRVI :Pa da se i ja oglasim. Juče sam bijo vani, prekjuče na partiju. Parti bi propo da nije bilo mene i mog buraza. Imo sam na sebi naranđasti bademantl vezan gurtnom, a zatako sam i nož. Pleso sam gluvo kolo s burazom a radijo sam i ko diđej. Svi su nas gledali dok nisu formirali parove. Jedino sam ja i buraz to vješto izbjegli. Prvo nisam pijo onda sam počo pit gemište. Jedna se pogodila zlatnim šutom i skoro umrla a jedna je besramno pišala dok sam ja ležo u kadi. Poslije je klasično obrisala pičku brzim potezom vece papira. Mislim da su me neki zamrzili.
DAN DRUGI : Bijo sam z burazom na čevapima kod Čujića a poslije u Globuzu na kafi. On je išo prat kola. Ondak sam otišo z Lejom i Ijanom Bravnom anva. Prvo smo Lejo i ja bili na Krivom putu al je tam bilo više ženskih nego muških kaj je meni bed. Pa smo čekali Ijana a Lejo je u međuvremenu stao u govno. Došo je Ijan pa smo ošli u esce na Doba Bilana. Bilo je onak. Intelktualno. Ja sam dao sve odsebe i skužio da imam ilektrik blu ajz. Bijo sam si super. Njima
valjda ne. Kaj ja znam. Lejo me odvezo kući. Ijan je ošo u mrak. Spavo sam ko beba.
H. van der H.

Nekak mi je diletantski izgledala ta emisija jučer navečer. Samo zbog nje, između tisuću poziva za izazak vanka, odabrah ostati kod kuće i bacit oko na HTV1. Kad tamo - znojni Bandić svakih 10 sekundi poteže onu čašu vode kao da je hladni špricer. Bilo mi ga je žao. Dubravko se za to vrijeme mučio sa izgovaranjem prezimena uvaženog Večernjakovog novinara V.MzzCa. Također, draga naša Čeksi, kao jedan od ključnih svjedoka ovog nemilog događaja, potpisana je kao novinarka Vč. lista, čime joj je nanijeta psihološka šteta i sada trpi velike duševne boli. A prije toga ju je Dudi najavio kao novinarku Vjesnika odnosno Večernjeg lista, kao to je njemu sve isto. Onda je i svoje gledatelje mogao pozdraviti sa: poštovani gledatelji HTVa odnosno NoveTV - dovigiorno!Kaj ne, meni tak svejedno! ah, nije alkohol za pijance...
Kolegicu Čeksi nazvah odmah po završetku njezine izjave da joj kažem kako se za zbilja male pare prodala. Plakala je pa joj sklopih slušalicu. Kad dođe k sebi onda ćemo da razgovaramo. No nećemo više o poslu!
Izbaci uljeza: stric; vujc; jetrva; pastrva; zaova; brabonjak; pasanac; leo pakšu

ZOVEM SE RUDAR I VATRENI SAM NAVIJAČ NAŠE REPKE.TRAŽIM SUPUTNICU ZA SVJETSKO PRVENSTVO. SVI ZAINTERESIRANI NEKA SE JAVE NA MAIL LUDE KUĆE VJESNIK.

BUDUCI DA MI MOJ PRIJATELJ LEO STALNO GOVORI DA SAM NEPISMEN OVAJ TEKST PISAT CU BEZ DIJAKRITICKIH ZNAKOVA. Nego ekipa kaj ima novo kod vas? Kod mene mnoge promjene. Ali shvatio sam jednu stvar. Mojim suradnicima Leo i H.H. izgleda odgovara da im stalno oduzimam od place.najbolji dokaz za to je nedavno rezanje za 900 kuna. A oni pisu kao nikada do sada. Zato sam odlucio hitno sazvati svoje dionicare i predloziti ih da dvojicu spomenutih prijavim na minimalac odnosno tostirane sengule i jednu kavu mjesecno.tada ce se konacno ispuniti nas san da postanemo najbolji blog. Inace danas sam izbivao s posla. isao sam u veliku sopingaciju. Kupio hlace za 250 kuna, cipele za 500, majicu za 250, knjigu kuharicu s glazbenim cidijom za necu vam reci koliko, od nervoze pojeo pola tuceta kobasica i nakon svega toga svercao se u vlaku. i tu sam dozivio pravo seksualno iskustvo i ispunio davno sanjani san. buduci da je u vlaku bila neopisiva guzva bio sam u sendvicu s dvije zenske. SAN SVAKOG MUSKARCA KONACNO JE ISPUNJEN!Doduse, zenske su izgledale kao krizanci nikoletine bursaca i pavla vujsica iz Ko to tamo peva. Sutra u subotu idem u svatove i krkakat cu janjetinu ispod peke. Crna klementina kaže: 30 dekagrama po osobi.Inace, Vjesnik tone poput titanika i nik kombinira.Ponos i predrasude napustili su nas i tak... ajd javim vam kak je bilo na svadbi!

«Bijah rođen 2006. godine i zaživjeh sretno u selu Zapruđe, kotar Utrinjski. Do 7-e bio bih sasvim tih, neupadljiv, učenja natprosječnog. Da, te 1977. godine prvi put dolazim u ludnicu gdje proboravih tri dana u životu i radu. Sjećam se da sam jednom prilikom rekao psihijatru: «Zdravo, gospodin Šaraf, gdje je gospodin Korozija?», na što je psihijatar rekao mom ocu Nikoli: «Nije njemu ništa. On ovdje zajebava i mene i tebe». 1978. godine odlazim u Hamburg gdje upoznajem punk. No, morah brzo nazad, tj. bivša žena je imala čast da me upozna. Odatle jednom pobjegoh te dobih tri mjeseca Lipovice (KPD kraj Popovače, pogoni za proizvodnju radijatora). No, nekako sve prošlo i eto mene kući. 1980. godine lokalni punkeri navalili na mene da budem pevaljka (striptiz i ostale melanholije) pa odoh opet u Njemačku. Tamo vladaše obračun rockera, šminkera, punkera, hipika ekstrema, da nisam upoznao jednog Jurgena, bilo bi mi užasno. Pri povratku uletih u Pogreb (sopotski hard rock porno bend koji nastaje 1978) kao pjevač. Nastupali bismo i po krčmama i svi koji bi imali smisla za umjetnost neizmjerno su me voljeli. Bio je to odnos krčma – Kulušić. Za potrebe koncerta znali bismo loviti pacove po štali moje bake Brigitte (umjetničko ime). Često bi u sumrak legao na asfalt da zaustavim protok događanja, I tako dođe i 29. novembar 1981. godine. Meri Cetinić je imala koncert u Vinkovcima, sjećam se. Vođa kockara i njegova banda ustremili se da me zgaze, mene malog. Nož nisam nosio da bih rezao druge, već sebe (ritual na koncertima). Bilo je oni ili ja. Mahinalno sam ga izvadio i ostalo je povijest. Osuđen sam na 12 godina čuvanja i liječenja i upućen u neuropsihijatrijsku bolnicu Ivan Barbot – Popovača. Doktori su imali razumijevanja pa smo (Pogreb) napravili koncert u Domu studenata Cvjetno naselje – Zagreb. Inače, 1983. godine Vrhovni sud Hrvatske potvrdio je kaznu, ali moj otac nalazi nove svjedoke i šalje zahtjev za ponovno suđenje Okružnom sudu Osijek. Okružni sud Osijek odbija zahtjev, slijedi žalba Vrhovnom sudu SRH i ovaj nalaže da se svjedoci ispitaju. To su svjedoci koji nisu bili na prvom suđenju jer se nisu htjeli miješati (ha-ha-ha). Ali su shvatili, to jest postali ogorčeni visinom kazne koju smo dobili ja i moj brat Vlado (6 godina, odležao 4 godine i 11 mjeseci u KPD Lepoglava). Okružno sud Osijek zaključuje da je «potrebno novo suđenje zbog novih svjedoka» (citiram ih). I tako, stražari dolaze po mene 22. oktobra 1985. i odvode me u Osijek. Tamo svi veseli, radosni što me ugledaše. Normalno, bio sam našminkan, poderan, mala avet. Opet isti sudac, ista porota, predsjednik Okružnog suda Osijek nije dopustio da se promijeni sudac koji će voditi raspravu i sve je ostalo isto. Vrhovni sudac SRH samo je potvrdio presudu. Molbe za pomilovanja bijahu uzaludne. I tako, eto me danas pred tobom.
Mene ne vole ni cijene, a to me održavalo kroz svo ovo trnje i nepravde. Naravno, veliko hvala dr. Sonji Petković, neuropsihijatru, koja je shvatila da mi terapija nije potrebna. Ona me nadgleda i cijeni moje stvaralaštvo. Ja odjel 3C smatram stršećim u odnosu na sve odjele u bolnici, a boravak ovdje nazivam otnjenom izolacijom. Hvala mom ocu Nikoli što je izdržao.
H. van der H.

Eto i malo stihova raznih

Nosila je ona prekrasan buket
Raskošan miris, svi pogledaše
Tad prasak iz dječijih kolica
Nije li šareni balon prsnuo

Željezni snovi namjesto igre
Čij je plač znaj pravedniji
Hoće, ubiti to dijete maleno
Krvavi batrljci, ono nema prste

U budućem danu cvijeće opet
Čedo se rađa, sutrašnji upaljač
I ruke i noge njima su raznijete
Da, njih, Zao Duh je poslao

Tamo u mom kraju
gdje tiha lipa ljeto nagovješta,
gdje mrav maleni ruje u zanosu,
slobodno koračah;
ptica mi nevjesta,
nevjesta i žena,
ljubav jača od proljeća.

Krasni su dani
u mom kraju hrčka i cvrčka,
leptiri neuprljani bijeli
nad lokvom gleda kako se brčka,
debeli bravac i sve to tako.
Ja sad nemam te slike!

Jedne subote mi ćemo poći,
sami, nikoga biti neće,
po travi rosnoj naša stopala
obilježit će novi put sreće.

Nikoga neće biti te subote,
sami, bez zlih očiju ljudskih,
na vrhu brda, u gustoj šumi,
dok ljetna kiša po nama pljušti.

Gledat ćemo izlazak sunca,
fanatici, ne prosti ljudi,
poželi igru gdje lijepo će biti,
i dan i sat pred nama su dugi.

Dvojica po istom putu,
od radosti oči nam suzne,
zaboravi crne dane prošle,
neprospavane noći i sne ružne.

Te subote rastati se nećemo,
obični smrtnici mi nismo,
za sva vremena skupa ćemo biti,
više mi nećeš pisati pismo.

DJEČAKOVA PJESMA
Cvjeta cviječe u proljeće
a ja nisam u domu mom,
trazim srcu malo zrnce,
pronašao sam ga u oku Tvom!
Sada sam sam u četri zida,
grlim zoru a nemam je,
kad li će prestati tužna pjesma,
dajem Ti dušu, sačuvaj je.
Ako ikad pronađeš sreću
uzmi sliku i gledaj bol,
moje su oči pune suze,
vrati me Braco domu mom!

OTVOREN NATJEČAJ : nakladnička kuća Do izvora dva putića
Zapruđe
Prilaz druga Tita 1944

OTVARA RADNO MJESTO :

BRAJEN ĐONS

ZA KONKURS POTREBNO :
NAJMANJE NIŽA STRUČNA SPREMA
MOGUĆNOST RADA U KVARTU
POSEBNE VJEŠTINE ; NEPOTREBNE
SLIKU SA STASOM I GLASOM POSLATI NA GORE NAVEDENU ATRESU
S NAZNAKOM ZA HUGHA VAN DER HAZENFEFERA

Ludi ali frigidni barun Frankenštajn (Udo Brinkman) oženjen je svojom sestrom (oprosti mi) Katrin s kojom ima dvoje djece. S poslušnim slugom ( ulogu tumači Tanasije Taško Načić) pervezni učenjak dane provodi u svom labaratorijumu konstruirajući novo žemsko biće kojem planira napraviti partnera s mozgom pohotnika, al nezasitnog. Stvari krenu naopak kad barun grješkom tranpslatiše organe redovnika Manka umjesto seljaka nadničara, koji usput siluje sestru preko zaovine jetrve, a koji postaje baruničin ljubavnik. Onda potom svi odu u šumu i Neretvu u partizane da se bore za bolji svijet gdje će svi svingat i pit čistu izvorsku vodu.
Režiser Akira Kurosava.
H. van der H.

Strašno sam razočaran. Spasio me Tomislav L. Mislim da to tak više ne bu dalje. Pozdrav iz Ruta 66.
Ljudevit Gaj

Čudan dan. Točno u 10 sati srušio se cijeli sistem u redakciji. Ljudi su nijemo ostali sjediti za svojim računalima. Na svim ekranima pisalo je:
Za točno cca 5 minuta obratit će Vam se direktor Svemira! I otkriti veliku tajnu: ostali smo bez love i moramo otpustiti neke ljude...
Hugo Hozintreger odlučio je - ako ga otjeraju, uzet će sa sobom onaj veliki kazić iz tajništva i sve plastične žličice iz mašine za spravljanje kave s klorovodikom. Neki su jednostavno uzeli stvari i dobrovoljno otišli, nisu mogli podnijeti pritisak.
Oko 15 sati preselili smo se u podmornicu, dok su uvaženi kolege iz cijenjene rubrike Zagreb ekskluzivno pisali o tome kak su neki zastupnici Gradske skupštine tražili odstupanje Mileka B. Meni nisu dali da sudjelujem u uzimanju izjava jer misle da sam bezobrazna s ljudima. Morat ću postat doktor Doolittle.
Zato Hugo i ja danas idemo u Spank. Tražit autogram od Kize.
P.Č.

Kad naš brod tone, tone, tone, a zvona zvone, na jarbolima stojimo mi.....I tješimo se alkoholom - drug Haznfefer i ja spas smo našli u čaši..jer je stigla plaća..Jučer smo u Routu66 onak pijani stiskali neke brojeve na đuboksu..H.H. je pušto Eltona Johna pa su mu namigivali neki motoristi sa šanka..e da, i David Bowie..Onda mi je Hozintreger rekao da sam ja njegov Bryan, a to je kao neki tip iz Roling Stonza koji je jako zgodan ko i ja.. Onda sam ja potegnula gutljaj Velebitske pa malo Heinikkena i dva tri cuga bambusa.. onda slijedi rupa u pamćenju..i sljedeće čega se sjećam je fini tanjur graha s buncekom..

Danas su se u redakciji na svakom uglu dijelili otkazi..Prvi je na redu bio Micek, ali je proplako pa su mu Bobi i Rudi dali još jednu šansu, pod uvjetom da im popuši..bilo je grdo za gledat
U grackoj će se tek u nedjelju znati tko više neće sudjelovati u radu dnevnih novina s najdužom tradicijom..Tima ni pušenje neće pomoći

I za kraj moramo prokomentirati našeg dragog Bandića i njegov nasrtaj na kolegu Macolu, koji je usput rečeno, veliki provokator..Iako su neki mediji (naš) tvrdili da uopće nije bilo riječ o napadu već da je Vujo krivo čuo - naša draga kolegica Merry stajala je u prvim redovima i čula sve: "Pazi da se ne posklizneš po stepenicama, znam otkud si i gdje živiš, moji će tvojima slomit noge", rekao je naš lepi Zagrepčanec Mile Večernjakovom novinaru. Naravno, Vule se na to samo nasmijao i krenuo u akciju rušenja Bandića..Ne znaš ti Vule s kim si se zaratio....
Pusssica
L.P.

Iz Francuska...zanimljivost je to da su mi na skijalištu ukrali snowboard vrijedan 320 eura..al nije bio moj pa nikom niš...
Možda jednog dana o tome nešto napišem na blog...al još su dojmovi prefriški.. Svom uredniku Vepru zato poručujem - otpišaj - inače odoh ja u 24sata ili u Novi list!!!
Leo Pakšu

A sad reportaž iz Spanka te Jabuke. Počelo je u subotu mojim buđenjem oko podneva. Klasika, jelo, leganje, pa opet jelo, pa onda ništa do navečer. Zove Vins Skins i pita oću van. Ja kažem oću. U međuvremenu zove Dabar pita oću van. Ja kažem oću. Navečer oko cenera zove Doktor Živago i pita oću u Spank. Ja kažem oću. Došo on tako po mene u svom mercedesu kojeg je kupio od vlasnika ćumeza u kojem imam zabranu ulaska. Ja i još jedan Korša za kojeg čujem da se rasto od žene i brine za dijete. Ošli Živago i ja tamo, kad ono prepuno. Vjerojatno zbog mene. Počeli smo tamo pit Badvajzer. Ondak ja njega nagovorio da idemu u Jabuku tako da pomirim sve strane s kojima se dogovorih. Malo pomalo, Živago pristaje. U međuvremenu mladi konobar me prepoznao, jer mi je nedavno u jednoj odvartnoj tiskovini objavljen fotos s imenom i prezimenom. kaže mladi konobar : Nikad ne bi reko da se tim baviš. Valjda je mislio da sam pilot Hrvatskog ratnog zrakoplovstva ili čak rok zvijezda iz Los Anđelisa, možda fudbaler Evertona. Ma brus, ja sam običan privatni poduzetnik, pomalo estradni radnik. Nakon Spanka ošli Živago i ja nešto pojest, a kako nam se pripišao ošli u Hard Rok, gdje smo pišanje platili pet čuna. Mnogo je to kume. A tek kolko djece tamo, uz neizbježnu Praud Meri. Katastrofa. Onda malo šetali gradom pa ošli u Jabuku. Parkirasmo pored neke tojote, a unutra taslačina (jebanje, kavsanje, kukičanje, šibanje-izvor Bratoljub Klaić Rječnik stranih riječi, Mladost Zagreb 1978.) Ženskica sjedi na vozačkom sjedištu, a frajer na suvozačkom i pljuga joj. Pomislih, kud ide ovaj svijet i povratih u snijeg uz prigodni haiku :


Bijeli snijeg smeđa mrlja,
Pa, dobro, tko je bio ta hulja !

Onda ušli u Jabuku s nekim psom lutalicom. Redar me upozori kako mi karta vrijedi za nagradnjaču. Pitam ga koja je nagrada. Kaže ziher neko sranje. Bogami tako je i bilo. Devede od Ineksesa. Što je isti kurac da dobiješ devede od Indeksa. Čim uniđoh unutra vidim maše mi Čorba. Pored njega Vins, Hrca i Brana. S druge strane jedna Kristina i njezina najbolja prijateljica koja ima ime po biblijskom liku koji frajeru odreže kosu. Kristina me akta već deset godina, a nešto smo i ...Ja se pravih da je ne vidim. Onda je došo Dabar i njegova fijanse. Njih je mučilo što više nema mjesta u garderobi. Kažem mu, gužva ti je buraz zbog mene. On kaže, bogtemazo, ziher je zbog toga. Onda smo počeli mahnito pit. Ja odvratnu stelu artoa, a oni bogataške votke s redbulom. Ja sam pak akto dvije užasno visoke plavuše (dobro zgledaju) koje su se pravile da su iz Engleske, a zapravo su računovotkinje u Vodoprivredi. Jedna si je čak napisala na torbu London after midnajt, ne bi li zadivile sve poznavatelje gotik mjuzike. Ma marš u kurac s tom šprehicom. Onda je došla mrtva pijana ekipa iz naše male tvrtke. Skoro je izbila tučnjava, jer su ovi iz firme malo prećerali s naguravanjem, pa sam moro spašavat sitjuejšn. Onda sam ih ignoriro i počo mahnito pit. Kad ono, evo nje.
Gadno smo se posvađali, al eto prilazi i kaže ko u onoj glupoj pjesmi : Pa dobro di si ti, te me poljubi, ko da mi je Pravoslavna Nova godina. Ja kažem, čujemo se i odoh pišat.
Malo pomalo, napili se ko majke, a ondak odlučih za sve nas. Idemo doma. tako je i bilo. Probudio sam se drugi dan u 16.14. s užasno natečenom glavom veličine 2 i po sobnog stana na Ravnicama. Tak mi i reba kad pijem Stelu Artua.
Sutra je opet novi dan i jedva ga čekam.
Hugh van der Hazenfefer.

Dragi naši čitatelji ovo ne pokušavajte kod kuće!

Baš su nastupili neki čudni dani. Sve se nekako osipa, jebote ko pijesak kroz prste. I danas je bio takav dan. Čudan dan, svakako. Dobro je to i potrajalo. Štakori napuštaju brod, ostali se zajebavaju, piju šampanjac ko svita u Berlinu u travnju 1945. ili ko oni nesretnici na Titanicu 1912. Danas sam se čak pozdravio s nekim personama ko da se nikad više nećemo vidjet. Izgledalo je ko da smo svi na nekom tulumu, a onda nestalo cuge, muzika je više bila neki sentiš, dakle znak da se napusti brod i gilja dalje. Ipak, mislim da će već u ponedjeljak bit bolje, bar se nadam. Ako ne, onda svakako na protuletje, odnosno pramaljeće. Barem će bit toplije, a i cugat će se više. Ko ostane, dobro ostao. Ovi moji više nemaju volje. Morat ću ih vratit na pravi put. Jedini put.
Eh, da, ovom prilikom želim ne čestitat pravoslavnu novu godinu. Modernizirajte se. Kupite si empetriplejer, ugradite još više silikona.
Hugh van der Hazenfefer

Nakon vremena za Dnevnik, 7 i 15 bilo je najpoznatije vrijeme rezervirano za nešto posebno na TV-u. Bilo je to vrijeme crtića od pet minuta kojim su mlađi okupljani doma, a stariji nasmijavani. Za povratak ...
...crtića u ovo vrijeme u Hrvatskoj je organizirana peticija koju možete potpisati na siteu u7i15.com i sudjelovati u vraćanju dijela prošlosti.
Redatelj Vinko Brešan rekao je o ovome ovako: "U svoje osobno ime i u ime Zagreb filma podržavam ovu peticiju i veselimo se povratku crtića na prvi program prije Dnevnika".

ŠTO VI MISLITE O SVEMU OVOME

Dva dana pred pravoslavni Božić, u javnosti su osvanule šokantne fotografije srbijanske turbo folk zvijezde Jelene Karleuše, na kojima ona simulira čin samozadovoljavanja i to - s križem!
Dva dana pred pravoslavni Božić, u javnosti su osvanule šokantne fotografije srbijanske turbo folk zvijezde Jelene Karleuše, na kojima ona simulira čin samozadovoljavanja i to - s križem!
Naime, na fotografiji koju je uradio Dejan Milićević srpska pjevačica u ruci drži, kako piše beogradski tabloid Kurir rimokatolički križ, koji pohotno primiče usnama, dok na sljedećoj slici on završava između njenih razmaknutih nogu! Kao predigra za ovaj diskutabilni eksperiment s crkvenim obilježjima može se smatrati Karleušin posljednji spot za pjesmu "Upravo ostavljena", gde u nekoliko kadrova drži Bibliju u ruci, dok se na kraju video-zapisa ističe njena figura, prikovana na križ.
Prema pisanju Kurira ovo nije prvi put da, kako je zovu, "mala od skandala" stavlja crkvu u službu osobnog marketinga, pa se tako prije nekoliko godina slikala razapeta i prikovana za križ za jedan tabloid, na šta je svojevremeno reagirao i patrijarh Pavle, nazvavši to činom svetogrđa. Zbog spomenutog poziranja Karleuša prvobitno nije dobila dozvolu da se u crkvi vjenča s Bojanom Karićem, ali je taj problem kasnije uz pomoć nečije svesrdne intervencije "izglađen".
Ipak, raniji "grijesi" ovog skandal majstora deluju zanemarljivo sada kada je u svom posljednjem medijskom hiru pokušala spoji nespojivo: crkvu i pornografiju! U par navrata je novi spot i fotografije javno komentarIsala kao rušenje tabua, a komentare o bogohuljenju pripisivala stavu licemjernih ljudi! Jelena dodaje kako svakodnevno ljubi križ i kako je njezin jedini grijeh što uvijek javno govori ono što misli. OČEKUJEMO LUDE KOMENTARE, ALI I PRIJEDLOGE KOGA VI OD NAŠIH ZVJEZDICA ŽELJELI VIDJETI NA KRIŽU?!

E DA LJUDI, LEO PAKŠU NAM SE VRAĆA SA SKIJANJA, PA DAJTE MU NEKI POTICAJ DA NAPIŠE KOJI POST O SUPER ZGODNIM FRANCUSKINJAMA I FRANCUZIMA, A DO TADA UŽIVAJTE U UOČAVANJU RAZLIKA NA OVE DVIJE FOTKE:

Ove dvije naizgled iste fotografije razlikuju se u pet detalja. Poštovani čitatelji u komentarima napišite koji su to detalji i čekaju vas bogate nagrade.

Za sve one koji nas redovito čitaju, a zbunjeni su na spomen menčesterske scene ekskluzivno otkrivamo dio značenja tog pojma....

( shvativši da mu nema druge uspaljeni vepar krenuo je na put kako bi upoznao nove ziherice)
Evo da se i ja malo oglasim U ludoj kući sve po starom. Mrgud uživa u menčesterskoj sceni, leo se tam negdje u francuskoj ševi (moš mislit), a HH se opet zaljubio. samo sada je stvar ozbiljnija. zaljubio se u dvije cure. ZED i jednu simpatičnu Čakovčanku. I tako dođoh ja danas na poesl i nisam ni prožvakao ranojutarnji sendvić, a on će ti meni. vepre, pod hitno moramo razgovarati o poslu, namignuvši mi poput pravog šmehera. I tako mi on reče da se zaljubil u zblajhanu plavušu. A jo ko fol hladnokrvno na blog i posjetih tajcy. I fakat mala je jako zgodna. Samo postoji veliki problem. Ona ima samo 17 godina dok HH ima 18.5. Bed mu je. Ludo je zaljubljen, a boji se da mala ne voli starije komade. RECITE VI MENI KAJ DA MU KAŽEM? ZNATE KAKVA JE LJUBAV... A što se mene tiče konačno sam krenuo na dijetu.Sada jedam samo 14 puta dnevno ne uključivši marendu. Jebiga, takvi su mi prihodi. I tako, čitamo se uskoro... PUSA OD VEPRA(al bez pederluka)... eh da i meni je dosta nejebice pa otvorih profajl na iskrici ( vidi nadimak: veparzagreb). Toliko sam zatrpan porukama, za popizdit. Ali samo se vi i dalje javljajte....VAŠ VEPAR

znate kaj?meni se ne da nikaj napisati...dajte neki prijedlog kak da se motiviram...

Pita učiteljica malog cigu:
-A šta ćes ti biti kad odrasteš?
A mali goci veli:
-Pa biti ću ženu i decu.

ZA SVE USAMLJENE DJEVOJKE LUDA KUĆA PRONAŠLA JE NEKOLIKO ISTO TAKO USAMLJENIH MLADIĆA KOJI ŽELE OZBILJNU VEZU...

dosta mi je te jamnice, daj mi ivicu!

Petnaestogodišnjak Puhalo po peti put pohađa popravni predmet povijest. Prije pohađanja povijesti puhalo pripremi puškicu. Prilikom pohađanja popravnom predmeta povijesti puhalo povadi puškicu pa počne prepisivati. Profesor primijeti pa povika, puhalo, prepisuješ. Puhalo pomisli panika pa povadi pištolj pa pripuca prema profesoru. Pet projektila poletje prema profesoru pa pogodi profesora posred pičke. Profesor pokleknu pa padne. Puhalo pomisli panika, pa pobježe prema pograničnom prijelazu. Putem primijeti pivnicu, pa pomisli popiti pokoju pivu. Prešavši prag pivnice puhalo pređe pogledom po pivnici pa primijeti pipničarku (pička pomisli). Potom poruči pet piva. Popivši pet piva puhalo pojede par peciva, podrignu pa prdnu. Pomisli pojebat pipničarku. Puhalo priđe pipničarki pa povadi penis. Pipničarka pomisli, povelik penis. Pipničarka počne pušiti puhalu penis. Puhalo poliže pipničarki pičku. Puhalu penis poskoči pa pogodi pipničarku posred pičke. Poskoči par puta pa pljucnu pipničarku posred pičke. Potom priđe pipničar pa povika, Puhalo pederu. Puhalo pomisli, ponovno panika, pa pobježe. Putem primijeti Pericu. Perica ponudi Puhala pljugom. Puhalo popuši pljugu pa poludi, pomisli, pljuga puna preparata. Puhalo ponovno potrča. Povelika povorka pedera poredana po postojanosti penisa potrča prema Puhalu. Puhalo pomisli panika, pa pobježe. Putem preskoči potok pun pjegavih pastrmki pa praskozorjem pređe proplankom punom poljskih pupoljaka. Pri prelasku pograničkog prijelaza Puhala policajac Perica potraži putovnicu. Puhalo pokaže putovnicu pa pođe prema Portugalu. Puhalo pomisli, Portugal pun prekrasnih Portugalki. Prema pravilniku prometa paragraf 555 portugalski policajac prometnik privede Puhala. Puhalo prizna pogrešku pa poljubi policajca prometnika. Policajac prometnik pomisli, peder, pa pendrekom polupa Puhala. Polupan Puhalo polako pođe prema poljoprivrednoj postaji prepunoj paradajza. Potom pokupuje prepun parobrod paradajza, pođe prema poreznoj postaji pa prijavi PDV, pa plati porez. Potom pođe prema prodavaonici papirnih proizvoda pa popali Playboy pa protrlja par puta penis. Penis pljucnu. Potom Puhalo pođe prošetat. Poče pljusak. Puhalo pokisnu poput pičke. Puhalo pomisli pripizdina, pa pođe prema Poljskoj.
Hugh van der Hazenfefer.

LJUDI!KAKO JE DOSADNO. LEO JE OTIŠAO NA SKIJANJE. OD KADA JE DOBIO MP3 PLAYER MRGUD NAS JE ZABORAVIO, A H.H. JE DEŽURNI REPORTER LUDE KUĆE I NE SMIJE VAN. RECITE VI MENI ŠTO DA JEDAN VEPAR RADI U SUBOTU NAVEČER?

Jebiga, ne znam vrancuski, al mislim da sam dobro naslovio. Ošo ja s društvom iz susjednog kvarta, obzirom da sam iz svog protjeran zbog njihove vjerske netolerancije u Spank. Bili su tu Pokojni Dino, Vins, Dr. Srle, Čorba, Irena, Džo, Čola te ja. Sviro je Dejvid Bovi bez Pauka s Marsa, a pilo se pivo. Svi smo pili Kordunaško pivo, osim fine guzice Pokojnog Dine koji je pijo Hoharden. Onda se on najviše napio, a Dr. Srle ošo leć u svoj mercedes s riječima : Aj vi samo pijte, ja odoh malo prileć, pa me probudite kad idemo doma. Mi smo ga pokorno poslušali. Dino se nalaktio na šanku i srao gluposti Čoli, naglašavajući samoglasnike. Vins, Čorba i ja bili smo pozvani za stol s tri žemske. To su one kaj kad se jebu ne skidaju frotiraste čarape. Grozomorno. Prvo su tražile da im plaćamo pića, al kad sam im ja rekao da ćemo im plaćati kad smršave, same su naručile pola gajbe Crnog Kordunaškog koje su same platile. Džo je plesao, a Irena ćakulala. Redao se hit za hitom, a obzirom na gužvu (razumljivo, bio je dan uoči Badnjaka po Julijanskom kalendaru) ja sam ošo van i buljio u daljinu. Ko da nekog čekam. Čorba je došo po mene i reko: Unilazi unutra, preladit ćeš jajnike, a Dafne Krol, Krojf, braća Laudrup i braća Resenbrink ionako neće doć. Pa sam ga poslušao. Tad me spazio glavni svirač te zabavljač i udri bogtemazo sprdat se samnom. Uputio mi je pozdrav i odsviro mi Vejtin on a frend od Stounza. Kaže: Samo za Mile i njegovo društvo iz Zapruđa. Iako su svi iz Utrina. Onda smo šicali dvije sestre. Jedan okej, druga ružna ko smanjeni povrat poreza. Naravno, ružna je žicala pljuge od mene. Onda sam popizdio i reko Ajmo doma. Tako i bi.
Drugo jutro bio sam napižden. Pa sam se zdero na tajnicu. Ona se rasplakala i ukrala mi Slobodnu Dalmaciju. Leo mi je rekao da sam odvratno šovinističko đubre koje ne zaslužuje da živim. Jedino me Vepar razumije. On kaže ; Pusti bolan, jadno ti je sve to. Poslije me Leo opet napo, a Vepar mi kazo kako nemam prijatelja zbog svoje naprasne naravi. I to je točno. Ond a se nekako sve smirilo, pa sam tajnici poklonio svoju zbirku empetri zikemu. Vepar je potom zgiljo doma bez pozdrava, a Leo na skijanje u Kamerun. Ziher će se tamo zarediti i liječiti sidaše, a reko je i da će pisati ako se ne ubije od posla liječenja gubavaca snoubordera. Ja sam onda pohrlio kući misleć kako je sve to dobro. Eh, da, shvatio sam kako je klackalica ženskog roda i da sam skoro vakciniso nešto.
H. van der H.

PRVI NAVIJAČI POČELI SU STIZATI OKO OSAM SATI

Kako ti i priliči najboljem reporterskom dvojcu Lude kuće, leo pakšu i Uspaljeni Vepar uputili su se u četvrtak na Sljeme kako bi prisutvovali spektaklu najboljih svjetskih skijašica. Vepar je od ranog jutra skupljao podatke vezane uz promet i navijačku euforiju u vozilima javnog gradskog prijevoza. Lep Pakšu pak bio je zadužen za Krumpirište. Kako je sam rekao. Na krumpirištu se ljudi krumpiraju, dok se na ševilištu ljudi grudaju.
Iako su prvi autobusi s Mihaljevca na Sljeme kretali u devet sati navijači su se već od mnogo ranije nabrijavali za popodnevni spektakl, tako da se od ranog jutra u gradu osjećala prava navijačka atmosfera. Uobičajeni miris znoja u tramvajima su zamijenili mirisi vina i piva. «Kad zagrmi s juga i sjevera, stiže Janica...», orila se pjesma skupine mladića iz Novog Zagreba koji su se oko 8.30 iskrcali s četrnaestice na Mihaljevcu te uputili u obližnju birtiju. «Cugamo već od šest sati i kada Janica pobijedi pit ćemo do jutra», rekao nam je Nikola Petrić iz Zapruđa. Kaže da cugaju samo jamnicu , dok sadržaj tekućine u boci sugerira da se radi o bambusu. U 11 sati atmosfera na Mihaljevcu uzavrela. Uz pjesmu i zvukove truba, navijači pozivaju: «Izađite na balkone, pozdravite šampione!», a bilo je onih ratoborniji: «Bježite ljudi. Dok postoji nada.... Navijački transparenti otkrivaju da su se uz Zagrepčane okupili i Riječani, Vinkovčani, Varaždinci,..., a nama posebno u oči upada transparent Janičinih navijača iz Francuske: «Ronaldinho stani u red, Janica je ispred tebe». «Od današnje utrke očekujemo prije svega dobru zabavu, a ako još netko od naših pobijedi, bit će super», rekao nam je Petar, koji je zbog Janice došao čak iz Francuske. «Inače pratim skijanje, putujem po natjecanjima, ali ovo na Sljemenu ne mogu usporediti s ničim», dodaje Petar. Inače, dojma smo da je atmosfera na Mihaljevcu bila puno bolja nego na samom Sljemenu. Bilo je tu svakakvih likova. Oko 10 sati prišla mi je skupina mladića. Kažu ti oni meni. Vepre ne seri. Nego se posluži. Jedan od njih otvara ruksak u kojem se nalazilo petstotinjak bočica pelinkovca od jednog decilitra. Kažu noć prije razvalili su jedan kvartovski kiosk. «Jebiga, karte za trku su skupe. Negdje daš, a negdje uzmeš i opet si na nuli», objasnio mi je stnoviti Vedran. Iz pristojnosti sam natrpao svoj ruksak, dečkima se zahvalio te vidjevši da su dečki skloni drpisanju fotić spremio na sigurno gurnovši ga duboko u svoj anus. Iako su svima nam dragi mediji prenijeli da je organizacija bila vrhunska, situacija na terenu govori drugačije. Alkohol se ( barem na Mihaljevcu) mogao kupiti na svakom koraku, marihuana se pušila na svakom koraku, a vjerujem da je bilo i onih koji su svoje sinuse pročistili bijelim prahom. U 14 sati svi navijači bili su na najpoznatijem gradskom brdu. Organizatori kažu, skupilo se 23 tisuće duša. Po mojoj procjeni nije ih bilo više od 15 432,5. No dobro, ne bumo cjepidlačili. Atmosfera na Sljemenu bila je nekak razvodnjena. Poput enjingi vina. Škvadra u kurcu. Budući da nigdje nije bilo kuhanog vina, grah je planuo u sekundi. Ljudi na krumpirištu su se krumiprali, a na Ševilištu se grudali. Okupilo se u četvrtak tamo svega i svačega. Bio je tamo Robi Knjaz, Zvone Boban, hiperaktivni Stoka, neizostavni Bandić i Kosorica...
Nakon prve trke oko dvije tisuće navijača nezadovoljnih navijača počelo se souštati na Mihaljevac.
«Svaka čast ZET-u, ali organizacija na samom Sljemenu je katastrofalna», rekao nam Željko Golubić. Organizatorima najviše zamjera što na Sljemenu nisu svi bili ravnopravni jer gledatelji s VIP ulaznicama imali su čak i svoje staze. Tako se događalo da njima nitko ne prolazi, dok je stazama za obične gledatelje prolazilo stotine ljudi. « Trebali ste to vidjeti. Roditelji s malom djecom doslovce su padali pokušavajući se kretati po zaleđenoj stazi», dodaje nam Tatjana Garić.
Neki su se spuštali na mihaljevac, a neki su se s ciljne ravnine popeli (trosedežnicom) u press centar na Tomislavcu. Budući da se alkohol naplaćivao, novinari gradskih rubrika većernjeg i Jutarnjeg te Lude kuće poveli su štrajk glađu ( naravno prvo su u znak protesta potamanili svu divljač sa švedskog stola). Štrajku su se pridružili i sami konobari. I tako nakon nekih pola sata organizator je popustio. Novinarski stolovi bili su puni Bavarije koja se popila u 15 minuta. Nakon toga navalilo se na super vino. Svi su kreatori javnog mnijenja iznapijali su se,va stanovita trojka japajakalav počela je filozofske rasprave na slobodnu temu što sam sve ja napravio. «Možda smo i malo prenaglili s štrajkom!», pojadao mi se leo Pakšu i ko fol otišao pisati blog. Kada se vratio, neki Šveđanin priupitao nas je da li je stolica za našim stolom slobodna. «Sloboda!što je to sloboda?», uzvrati Leo. I tako noć je prošla u super zajebanciji. U 23 sata novinarska svita preselila se u autobus. Svatko je maznuo po butelju super vina, a samo kreten poput mene uzeo je staklenku Jamnice. Druženje novinara uz alkohol i hitove (te solaže Mile Hrnića) nastavilo se do ranih jutarnjih sati u stanovitom Van Goghu.

Do čitanja, Uspaljeni Vepar

Lijepo Vas sve pozdravljam, budite dobri i pametni! Ako nađem sajberkafić, javim se..ako ne, onda ništ..
Za Uspaljenog Vepra imam zadatak: napiši reportažu sa Sljemena, ali obavezno uključi naše kolege iz Jutarnjeg, Večernjeg i Novog lista, tzv. Listaše!
Možda se vratim, a možda i ne! Kak bi rekli u starom Rimu: Viva la France!!!

Evo, redakcija Lude kuće piše Vam sa Sljemena! Iako je Janica tek 3., ovdje vlada ludilo. Brojke kažu da ima oko 23 tisuće navijača, sve je bijelo i unatoč minus 6 stupnjeva celzija, sve je pijano! Našim dragim navijačima koji su pošteno platili 100 kuna za ovaj doživljaj - ocjena 10!! U nedostatku kulturnih događaja i bez procvata gospodarstva, SPORT je sve za što Hrvati žive! I neka, ipak smo mi sportski narod!
Ovim putem želimo Janici sretan rođendan i nek nam poživi bar još tolko...Janica!!Janica!!
U press centru u Tomislavcu je veselo, ponestalo je alkohola pa novinari štrajkaju..Za Snježnu kraljicu ove godine akreditiralo se preko 450 novinara, od toga 150 stranih, a čak 9 televizija ovaj je spektakl prenosilo uživo!
Današnji spektakl nisu propustile ni brojne poznate face iako blage veze nemaju o skijanju..ah ništa nova, ništa nova...Opsežnu reportažu čitajte sutra kad se otrijeznimo...booooooooook
Vaši dragi sljemenski reporteri L.P. i U.V.

Danas je 3. siječnja 2006. Danas sam odlučio (da te volim. op.a. D. (T)Urban)) da postajem bolji čovjek. To odlučih jutros. Jebiga. Jučer sam bio loše volje i sklon koječemu. Danas sam bolje. Ponajviše iz tri razloga. Dva su vezani za jedno,a jedan za drugo. I to mi je vrlo bitno. Trenutno najbitnije u životu. To onda valjda nešto znači. Barem meni. Nije bitno što je tako. Bitno je što sam bolje volje. I što ću biti bolji čovjek. Prije svega prema sebi. Logično onda i prema drugima. Onima. Znaju oni. Eh, da. Ići ću i češće u kazalište. Neću kupit štrik da se obesim. Na mesarsku kuku. Neću nikad. Možda prestanem i pušit. Bit ću brži na biciklu. Bit ću brži u fuci. Bit ću zdraviji. Češće ću boravit izvan Zagreba. Što dalje. Što duže. Čim prije. To bolje. Možda i prevalim nešto preko jezika. Nešto što mi nikako nije išlo. Dosad. Trebalo bi. Eh da. Ići ću i češće u kazalište.
H. H.

Ajmo od početka. Blog je, svi znamo, no neće niko priznat, šatro kreativan poligon za patetične i usamljene ljude, koji ili ne znaju, ili ne mogu, ili se samo polovično emocionalno izražavaju kad je to potrebno. Zato tu svako svašta sere i piše u šiframa i polovičnim pričama koje samo oni kuže. Pa koji kurac se onda to uopće piše. Mislim, kad samo to ti sam kužiš, ili polovično neko ko te kao poznaje. I ja sam valjda takav, čim ja u tome manje-više aktivno sudjelujem.
Ajmo sad malo o novim budućim danima, al naravno u šifram. Ma oću kurac, jebem ti blog, jebem ti život i jebem ti sve.

Doček Nove godine u vlaku!Boring, rekao bi moj prijatelj Pakšu. Bogami i ja sam tako pomislio kada su mi mračne sile prošli tjedan udijelile taj zadatak. Počela me hvatati paranoja. Sve je otišlo u Honduras, rekoh. Sigurno će me pokušati likvidirati pomislih. No bilo je iznad svih očekivanja jer nakon osam sati provedenih u vlaku bez da sam se ijednom posrao ( za razliku od Beograda, zadra, pakšuovog tuluma...) još sam uspio pojesti tri kile pršuta, dvije kile pljesnivog sira, popiti bocu Čivasa, sijaset piva i upoznati nove ziherice, Bog ih blogoslovio.
Čitava priča počela je u subotu oko 19.10 sati. Na prvom peronu Glavnog kolodvora ja, Prpa i brkata blagajnica javnog zahoda i nekoliko klošara.Stidljivi pogledi lutaju prvim peronom. Ljudi željni avanture gledaju tko se sve skuplja. Samo postoji jedan veliki problem. Brkata ženska je samo jedna, a nas nekoliko. A odlučih da pederluka neće biti. Uskoro su nam još došli i Mirko i Slavko, a kada se u 19.20 okupila ekipa za vlavokvni doček vesela družina mogla je krenuti na put. Iza sebe smo ostavili onih nekoliko klošara, skuživši da i u pedesetoj neće biti pojebana, brkata blagajnica nastavila je kao i do tada čohati rutavu pičku.
Odlična disco muzika i alkohol najzaslužniji su što su putnici već oko Karlovca potpuno zaboravili gdje se nalaze. Tek povremeno drmanje podsjećalo ih je da su u vlaku. «Kaj drma!», vikao je jedan od putnika. Početne strane disco ritmove polako je zamijenila domaća glazba. Kad je iz zvučnika zagrmio hit Sude mi atmosfera je bila na vrhuncu. Ljudi zagrljeni. Naručuju se runde. Sklapaju nova prijateljstva. Pjesma po pjesma, refren po refren i vlak se dokotrljao do Rijeke (ovaj dio maznut iz tiskanog izdanja). U 2.30 ekipa je ponovno na okupu i tulum se nastavio do nekih pet sati kada su se umorni putnici polagano počeli povlačiti u kupee sa stolicama. Prpa i ja izvrijeđali smo isfrustriranog zaštitara i njegove sobove. A večer je dostigla vrhunac kad sam čelavom debilu prodao foru s golim poštarom. Nakon što sam ga zbrukal pred 60 ljudi ponosno sam se vratio u kuper i smazao super sendvić koji mi je napravila Mirkova mama. Nakon što je vlak oko sedam sati stigao u Zagreb mnogima je bilo žao što se moraju rastati s novim prijateljima. Meni je pak bilo drago jer sam se uspio othrvati takvom izazovu. I tako ti je to moj Alija. Uskoro slijedi nova super reportaža--- saznat ćete kako je Jamnica ponovno pala zajedno sa svojim sinovima drkate čete...

Ova priča iz Čehoslovačke nije točna. Većinu vremena provodili smo po muzejima, galerijama, crkvama i antikvarijatima te bibliotekama i knjižarama. Pili smo fantu i bili odlični sugovornici. A što se tiče barenja ružnih komada, tu sam majstor, jer mi se iste sviđaju. Dajem i pravne savjete pa se javi. H.H.

EVO DOŠLA JE I TA DUGOOČEKIVANA 2006. KAKO SMO JE DOČEKALI? LEO PAKŠU KAO I OBIČNO S SVOJOM ČUDNOVATOM EKIPO, HH I PTICA U ČEŠKOJ,A USPALJENI VEPAR U KANDŽAMA RIJEČKIH JASTREBA. POSLJEDICE SU VIDLJIVE NA SVIMA NAMA PA DETALJNIJA IZVJEŠĆA OČEKUJTE SUTRA. JOŠ JEDNOM SVIM ŽELIM SRETNU NOVU GODINU... ZNATE KAJ MI JE DANAS REKAO PAKŠU. DA BI TREBAO BARITI RUŽNE CURE JER SAMO TAKO IMAM NEKAKVE ŠANSE. PRAVI MI SE JAVLJA...AJD BOK!

Mrle i ja ošli na put. U Slovačku. Našli smo se kod njega u šest i pili ostatke od tuluma noć prije. Nismo imali sredstava. Onda smo prikupili sredstva pa smo otišli u Spank. Tamo je bilo jebeno pa smo htjeli ostat a ne ić u Slovačku. Bio reko Leo da će doć, pa nije. Al je zato došo neko drugi. Onda smo ošli na bus. Bus pun pankera. Onda smo šutjeli do prvog stajanja jer nam je pozlilo od Petra Graše. U birtiji na putu gemišt i larđ bir 16 kuna. Kažem Mrletu da ostanemo ondak tamo jer je jeftino ili da počnemo tu brijat i izlazit. Pa kaj nam je svaki dan prevalit 90 kilometara kad je dobro a i u kvartu nam je. No morali smo dalje. Pa smo opet šutjeli i mislili svako svoje. Onda je neko pustio Dugme. Onda sam ja zašamaro jednog pankera i uzo mu empetriplejer. Onda su nas na granici jebali dva sata zbog moje slike u pasošu. Jebo sliku svoju. Stalno sam mislio na...Onda smo uletjeli u snježnu oluju, tzv. mećavu. Onda smo stali u trgovačkom centru. Onda je svanulo. Onda smo stali na pumpi i vidli najljepše stvorenje južnije od Kopenhagena. Vidio je to i on. Onda smo došli na neku tvrđavu, a prije toga u neki trgovački centar di sam vidio neke kaj izlaze u Globus. Onda smo išli srat, al nismo imali kaj posrat. Onda smo došli u hotel. Piva je bila 4 (četiri kune), Onda smo išli van. Onda smo počeli pit, a ja sam u međuvremenu kupio karticu i zvao okolo. Javio se samo Vepar. Onda smo išli u cede šop. Onda smo si rekli kako nećemo niš kupovat jer bolje da imamo za pit. Onda smo otišli u pab. Tamo smo pili i jeli. Ja sam akto dvije ružne plavuše. Jebiga volim ružne. Pijani Japanac je drpo babu. Opet smo išli pit. Ja sam opet počeo mislit na...Onda smo negdje pili do besvijesti, al se ja ne sjećam ničeg ni da smo išli taksijem. Onda smo spavali pa opet išli pit i jest. Onda smo se napili pa smo se išli spuštat s cugom. Meni je super Slovakinja čak namočila šniclu u cugu. Pa smo išli slavit, ali nismo htjeli u pab jer kad tamo hrpa onih cigana Tovara se dere Vidim jata onih istih pica. Pa smo išli u Slovačli Krolo gdje su na ssuper ugostili, a potom i u finjak kafić di je bilo ok. Tam sam razbio Engleze jer su iz grofovije Jorkšir, a ja pušim samo Linkolnšajr. Mrle je bario konobaricu kaj izgleda ko pjevačica Rokseta. Ja sam te večeri srao tri puta u istom bircu. Onda smo išli pit u Krolo. Tamo sam vidio super Srbijanku, a ona je vidjela mene. Al se poslovično nisam dao. Jer volimjednu drugu. Onda smo išli kod Mrletove, a on je onda bio preromantičan pa sam otišo doma. Pao sam pred hotelom na glavu. Mrle je ružio do jutra, a jas se moro rano dizat zbog mise. Onda smo doručkovali ko šampioni. Onda sam maltretirao cijeli bus, a stalno sam mislio na ... Onda mi je neko čestito Novu Godinu, ja nisam jer nisam imao sredstava. Onda sam se tako dobro zajebavo da su svi rikavali. Onda me je neko zamolio da prestanem. Onda smo došli doma, a ja sam vidio i račun za Ameriken. Onda mi je pozlio. Više neću mislit na...Sretno, trebat će Vam i Nam.
HH