Doček Nove godine u vlaku!Boring, rekao bi moj prijatelj Pakšu. Bogami i ja sam tako pomislio kada su mi mračne sile prošli tjedan udijelile taj zadatak. Počela me hvatati paranoja. Sve je otišlo u Honduras, rekoh. Sigurno će me pokušati likvidirati pomislih. No bilo je iznad svih očekivanja jer nakon osam sati provedenih u vlaku bez da sam se ijednom posrao ( za razliku od Beograda, zadra, pakšuovog tuluma...) još sam uspio pojesti tri kile pršuta, dvije kile pljesnivog sira, popiti bocu Čivasa, sijaset piva i upoznati nove ziherice, Bog ih blogoslovio.
Čitava priča počela je u subotu oko 19.10 sati. Na prvom peronu Glavnog kolodvora ja, Prpa i brkata blagajnica javnog zahoda i nekoliko klošara.Stidljivi pogledi lutaju prvim peronom. Ljudi željni avanture gledaju tko se sve skuplja. Samo postoji jedan veliki problem. Brkata ženska je samo jedna, a nas nekoliko. A odlučih da pederluka neće biti. Uskoro su nam još došli i Mirko i Slavko, a kada se u 19.20 okupila ekipa za vlavokvni doček vesela družina mogla je krenuti na put. Iza sebe smo ostavili onih nekoliko klošara, skuživši da i u pedesetoj neće biti pojebana, brkata blagajnica nastavila je kao i do tada čohati rutavu pičku.
Odlična disco muzika i alkohol najzaslužniji su što su putnici već oko Karlovca potpuno zaboravili gdje se nalaze. Tek povremeno drmanje podsjećalo ih je da su u vlaku. «Kaj drma!», vikao je jedan od putnika. Početne strane disco ritmove polako je zamijenila domaća glazba. Kad je iz zvučnika zagrmio hit Sude mi atmosfera je bila na vrhuncu. Ljudi zagrljeni. Naručuju se runde. Sklapaju nova prijateljstva. Pjesma po pjesma, refren po refren i vlak se dokotrljao do Rijeke (ovaj dio maznut iz tiskanog izdanja). U 2.30 ekipa je ponovno na okupu i tulum se nastavio do nekih pet sati kada su se umorni putnici polagano počeli povlačiti u kupee sa stolicama. Prpa i ja izvrijeđali smo isfrustriranog zaštitara i njegove sobove. A večer je dostigla vrhunac kad sam čelavom debilu prodao foru s golim poštarom. Nakon što sam ga zbrukal pred 60 ljudi ponosno sam se vratio u kuper i smazao super sendvić koji mi je napravila Mirkova mama. Nakon što je vlak oko sedam sati stigao u Zagreb mnogima je bilo žao što se moraju rastati s novim prijateljima. Meni je pak bilo drago jer sam se uspio othrvati takvom izazovu. I tako ti je to moj Alija. Uskoro slijedi nova super reportaža--- saznat ćete kako je Jamnica ponovno pala zajedno sa svojim sinovima drkate čete...
Post je objavljen 02.01.2006. u 19:08 sati.