Među Zagrepčanima poznato kao »stajačica«, na samom Trgu bana Jelačića već više od 50 godina radi Zagrebačko ugostiteljsko slastičarsko poduzeće ili jednostavno ZSUP. U njemu kao da je vrijeme stalo jer to je jedno od rijetkih mjesta koje desetljećima nije mijenjalo izgled. Čak je i Trg promijenio svoje ime nekoliko puta, a u gostionici uvijek su ista lica.
Fotografije starog Zagreba na zidu, uz kavu, pivo ili vinjak pobuđuju nostalgiju na vremena kada se ovdje moglo pojesti bečki zajutrak za 10 dinara ili jednostavno s nogu, prije odlaska na posao, povesti kakvu zanimljivu raspravu. Velike crno-bijele fotografije ovjekovječile su nesvakidašnje prizore, poput krda ovaca koje na Trgu prelazi tramvajsku prugu. Fotografije su pravi dokaz kako je vrijeme u Zagreb donijelo svoje, neku drugačiju kulturu novih boja i okusa.
Šareni kafići u središtu grada ne odišu ovako intimnom atmosferom, a prema mišljenju većine gostiju, ovo je jedno od rijetkih mjesta gdje se uvijek može čuti dobri stari »kaj«. »Za mene je ova gostionica kao vremeplov koji vozi u dobra stara vremena«, rekao je jedan od stalnih posjetitelja ovog antologijskog zagrebačkog mjesta. Gotovo da nema osobe koja je ovuda prošla, a da nije bacila pogled u unutrašnjost, poželjela ući i barem za tren osjetiti dio energije gostiju koji stoje uz visoke stolove na čašici razgovora.
Točno u podne, kada grički top odradi svoj svakodnevni posao i golubovi polete, iz gostionice, kroz prozor na Ilicu, vidi se onaj isti Zagreb, samo u novom, blještećem ruhu.
Ovo je jedan od mojih uradaka, nikad objavljen u novinama pa ga ovjekovječujem na blogu, kad ga već niko neće objavit. Vaš drug Leo
Post je objavljen 30.01.2006. u 15:46 sati.