USKORO!!!JOŠ ŽEŠĆI I JOŠ BOLJI

Kako ti i priliči najboljem reporterskom dvojcu Lude kuće, leo pakšu i Uspaljeni Vepar uputili su se u četvrtak na Sljeme kako bi prisutvovali spektaklu najboljih svjetskih skijašica. Vepar je od ranog jutra skupljao podatke vezane uz promet i navijačku euforiju u vozilima javnog gradskog prijevoza. Lep Pakšu pak bio je zadužen za Krumpirište. Kako je sam rekao. Na krumpirištu se ljudi krumpiraju, dok se na ševilištu ljudi grudaju.
Iako su prvi autobusi s Mihaljevca na Sljeme kretali u devet sati navijači su se već od mnogo ranije nabrijavali za popodnevni spektakl, tako da se od ranog jutra u gradu osjećala prava navijačka atmosfera. Uobičajeni miris znoja u tramvajima su zamijenili mirisi vina i piva. «Kad zagrmi s juga i sjevera, stiže Janica...», orila se pjesma skupine mladića iz Novog Zagreba koji su se oko 8.30 iskrcali s četrnaestice na Mihaljevcu te uputili u obližnju birtiju. «Cugamo već od šest sati i kada Janica pobijedi pit ćemo do jutra», rekao nam je Nikola Petrić iz Zapruđa. Kaže da cugaju samo jamnicu , dok sadržaj tekućine u boci sugerira da se radi o bambusu. U 11 sati atmosfera na Mihaljevcu uzavrela. Uz pjesmu i zvukove truba, navijači pozivaju: «Izađite na balkone, pozdravite šampione!», a bilo je onih ratoborniji: «Bježite ljudi. Dok postoji nada.... Navijački transparenti otkrivaju da su se uz Zagrepčane okupili i Riječani, Vinkovčani, Varaždinci,..., a nama posebno u oči upada transparent Janičinih navijača iz Francuske: «Ronaldinho stani u red, Janica je ispred tebe». «Od današnje utrke očekujemo prije svega dobru zabavu, a ako još netko od naših pobijedi, bit će super», rekao nam je Petar, koji je zbog Janice došao čak iz Francuske. «Inače pratim skijanje, putujem po natjecanjima, ali ovo na Sljemenu ne mogu usporediti s ničim», dodaje Petar. Inače, dojma smo da je atmosfera na Mihaljevcu bila puno bolja nego na samom Sljemenu. Bilo je tu svakakvih likova. Oko 10 sati prišla mi je skupina mladića. Kažu ti oni meni. Vepre ne seri. Nego se posluži. Jedan od njih otvara ruksak u kojem se nalazilo petstotinjak bočica pelinkovca od jednog decilitra. Kažu noć prije razvalili su jedan kvartovski kiosk. «Jebiga, karte za trku su skupe. Negdje daš, a negdje uzmeš i opet si na nuli», objasnio mi je stnoviti Vedran. Iz pristojnosti sam natrpao svoj ruksak, dečkima se zahvalio te vidjevši da su dečki skloni drpisanju fotić spremio na sigurno gurnovši ga duboko u svoj anus. Iako su svima nam dragi mediji prenijeli da je organizacija bila vrhunska, situacija na terenu govori drugačije. Alkohol se ( barem na Mihaljevcu) mogao kupiti na svakom koraku, marihuana se pušila na svakom koraku, a vjerujem da je bilo i onih koji su svoje sinuse pročistili bijelim prahom. U 14 sati svi navijači bili su na najpoznatijem gradskom brdu. Organizatori kažu, skupilo se 23 tisuće duša. Po mojoj procjeni nije ih bilo više od 15 432,5. No dobro, ne bumo cjepidlačili. Atmosfera na Sljemenu bila je nekak razvodnjena. Poput enjingi vina. Škvadra u kurcu. Budući da nigdje nije bilo kuhanog vina, grah je planuo u sekundi. Ljudi na krumpirištu su se krumiprali, a na Ševilištu se grudali. Okupilo se u četvrtak tamo svega i svačega. Bio je tamo Robi Knjaz, Zvone Boban, hiperaktivni Stoka, neizostavni Bandić i Kosorica...
Nakon prve trke oko dvije tisuće navijača nezadovoljnih navijača počelo se souštati na Mihaljevac.
«Svaka čast ZET-u, ali organizacija na samom Sljemenu je katastrofalna», rekao nam Željko Golubić. Organizatorima najviše zamjera što na Sljemenu nisu svi bili ravnopravni jer gledatelji s VIP ulaznicama imali su čak i svoje staze. Tako se događalo da njima nitko ne prolazi, dok je stazama za obične gledatelje prolazilo stotine ljudi. « Trebali ste to vidjeti. Roditelji s malom djecom doslovce su padali pokušavajući se kretati po zaleđenoj stazi», dodaje nam Tatjana Garić.
Neki su se spuštali na mihaljevac, a neki su se s ciljne ravnine popeli (trosedežnicom) u press centar na Tomislavcu. Budući da se alkohol naplaćivao, novinari gradskih rubrika većernjeg i Jutarnjeg te Lude kuće poveli su štrajk glađu ( naravno prvo su u znak protesta potamanili svu divljač sa švedskog stola). Štrajku su se pridružili i sami konobari. I tako nakon nekih pola sata organizator je popustio. Novinarski stolovi bili su puni Bavarije koja se popila u 15 minuta. Nakon toga navalilo se na super vino. Svi su kreatori javnog mnijenja iznapijali su se,va stanovita trojka japajakalav počela je filozofske rasprave na slobodnu temu što sam sve ja napravio. «Možda smo i malo prenaglili s štrajkom!», pojadao mi se leo Pakšu i ko fol otišao pisati blog. Kada se vratio, neki Šveđanin priupitao nas je da li je stolica za našim stolom slobodna. «Sloboda!što je to sloboda?», uzvrati Leo. I tako noć je prošla u super zajebanciji. U 23 sata novinarska svita preselila se u autobus. Svatko je maznuo po butelju super vina, a samo kreten poput mene uzeo je staklenku Jamnice. Druženje novinara uz alkohol i hitove (te solaže Mile Hrnića) nastavilo se do ranih jutarnjih sati u stanovitom Van Goghu.

Do čitanja, Uspaljeni Vepar