srijeda, 29.12.2004. - 19:51
radosti pakiranja
mama:- oćeš ovu torbu?
brat: -gle, ruksak
ja: (ruksak?!)
mama: Oćeš ruksak?
ja: (ruksak?!)
brat: pa da, i tak idem na samo tri dana
ja (ruksak?!)
mama:-kaj ćeš ti?
ja: (ruksak?!) moj veliki kufer, naravno
(ruksak?!)
Pakiranje..
Mama: Ne treba ti tolko robe, ideš na samo tri dana. (ali, mama, šta ako poželim obući baš
ovo?) Jesi uzela 2 para rezervnih tenisica? Znaš da ti znaju promočit.. Jesi uzela vrećice da ih obučeš preko čarapa, ako ti promoče tenisice (?). Si uzela fotić? I rezervnu bateriju? Znaš, ne moraš baš sve slike ispucat (dobro mama- uglavnom to budu slike pejsaža, zalaza sunca, nekog kukca i slično, jer ja ne volim bit na slikama). Evo, uzmi ovu kabanicu, ako bude padala kiša. To je ona koju ja imam na slici s tatom na Karlovom mostu. Al ne štiti bogznakaj. Uzmi i kišobran- nikad ne znaš. Jesi utzela rezervne čarape? Uloške? Pribor za leće? Tablete protiv mučnine? Za alergiju? Očeš pit šta večeras? (Pa, znaš mama, malo je nezgodno pit u busu, jer od pive moram puno na wc..a dok šofer vozi..aha… oću li piti
tablete večeras? Hm, možda). Jesi uzela rezervne hlače? Dovoljno vate? Maramicu? (ne, uzela sam ih više, štoviše, cijeli paket) Kaj baš moraš nosit te ogromne šlape? Mislim, znam da ti se svidjaju, ali bit ćete u hotelu samo 2 noći, od toga ćete jednu provest negdje na ulicama čekajući Novu. (pa naravno da moram nosit baš te šlape-kakve veze ima kaj zauzimaju pola kufera?!) Jesi uzela četkicu za zube (da, imam posebnu za put jer je inače uvijek zaboravim). Pastu za zube? Uzmi ovu, jer je ima samo pola, pa zauzima manje mjesta (?). Si uzela leće i pribor? I naočale? (da, slijepa sam). A jesi uzela piđamu? A ono u čemu ćeš putovat? A kaj će ti zvučnici i discman, gle kolko ti to mjesta zauzima? (glazba je moj život, pogotovo dok ljudi u mojoj blizini noću pilaju ko krdo hiperaktivnih dabrova..) Evo uzmi ovaj veći ručnik-taj je ipak manji od onog velikog. (?) Da, znam da idete u hotel, ali ko zna kakvi su tamo ručnici.. Uzmi i ovaj jedan manji ručnik za lice. Uzmi i ove čarape, pašu ti na majcu. I kozmetiku- jesi sve uzela? Punjač za mobitel? Znaš, moraš mi svaki dan bar jednu poruku poslat da je sve oke. Jel će bit u tim hotelima karte za guzicu?! (u prijevodu-toalet papir) (pa valjda imaju, to je ipak europska unija)-….
A kako joj još objasniti da moram ostaviti mjesta za krigle koje ću pokrast u pivnicama diljem Bratislave?! I za robu koju ću kupit?!?
I da bi se,
možda, s dvadeset godina znala i sama spakirat?!?
Da se vratim na glavno pitanje:
RUKSAK?!?
LoSoSs vOLi kOMenTaRe (12) -
TinTa nA PapIRu -
O_o
utorak, 28.12.2004. - 22:05
novogodišnje odluke..
Ovo je valjda prva i jedina godina da znam di ću biti čak tjednima prije samog novogodišnjeg opijanja. Da, da.. bježim iz grada. Ma šta grada-bježim iz države!
Bratislava!!! (Čujem li to uzdah popraćen ljubomorom i mahnitim razbijanjem priručne čaše?! Hehehe-mislit ću na sve koji će ostat u rodnom im gradu-popit ću koji deci/bocu/limenku/kriglu iz kolegijalnosti) =) Nego, nije ni sve tako bajno.. Osim već spominjanih vrlo vjerojatnih problema s prijevozom (ne sjećam se kad
nisam imala problema s dotičnim), doznala sam da sam u istom busu s bratom. Od 1000 ljudi podijeljenih u 19 buseva ja sam u busu baš s njim i nekom ekipom od 13 njegovih frendica i 2 glupa frenda. Ovaj put ćemo ili opet glumiti dobru dječicu i bacati pive i cigarete kad se zamijetimo ("da ne bi slučajno starci doznali") il ćemo se zajedno oblokavat. Sve mi se nešto čini da će biti ovo drugo.. =)
A što se same lokacije tiče, znam samo da će biti Bratislava. Na Trgu mi je glupo(na javnim površinama se mogu smrzavat i u Zagrebu), za pivnice se navodno po 20eura plaća upad.. hmmm.. Radije trošim na pivu nego na plaćanje upada =) Vidit ćemo. Vjerujem u simpatičnost Slovaka, koji će nas, naravno, zvat u pivnice besplatno, jer ko bi mogao odoljeti meni i
Kobilinom Zubalu? =)
Novogodišnje odluke:
- neću piti
(hm..nekako nedefinirano djeluje..)
dakle: - neću piti do Nove godine..
(dobro da sam jučer cugnula malo, hihi)
(hm..al moram se počet zagrijavat na staru godinu...)
dakle- neću piti do stare godine
(hm..ali kaj ako se nešto loše dogodi pri opijanju, i to baš za Novu godinu..trebalo bi ipak neku generalnu probu napraviti..)
dakle- neću piti do 30.12.!
(hm..ali kaj ako mi bude sutra loše, nervoza pred put, pa popijem koju čašicu..a trebalo bi i proslavit putovanje..)
- neću
možda piti do 30.12 =)
(valjda ću izdržati)
takodjer:
- odričem se odricanja svih ugodnih aktivnosti, u svim agregatnim stanjima, formama, glasnoći i bojama
- neću više gristi nokte jer je to fuj i oću imati duge nokte da mogu grebat ljude
- donijet ću doma 2 skočimiša i snagom volje ubit alergiju na dotične
- nabavit ću što više epizoda Profesora Baltazara i cijeli dan guštat u gledanju ranije spomenutog, uz palentu i mlijeko =)
Proglas -kojim prolašavam da se sve odluke mogu proizvoljno mijenjati, nadopunjavati i poništavati. =)
Ako se ne vidimo da tada-
SRETNA NOVA GODINA SVIMA I SVE NAJBOLJE U IDUĆOJ DVEHILJADEIPETOJ!
Pusa! =)
LoSoSs vOLi kOMenTaRe (3) -
TinTa nA PapIRu -
O_o
- 20:53
sjećanje na dan..
-Kujo!!- njegov glas proparao je zagušljivi zrak sobe. Približavao se karakterističnim šepavim korakom. Pogled joj je mahnito prelazio po malom sobičku, tražeći izlaz. Bezlični zidovi s kojih se ljuštila žbuka. Tamne mrlje od vlage, ili prljavštine. Polica. Prljave čaše. Stol. Prevrnuta stolica. Krhotine stakla- tanjur koji je bila ispustila prije nekoliko trenutaka.
Njegov lik postajao je sve krupniji. Suze su joj zamutile pogled. Snažno je zažmirila.
Leptiri na ljetnom povjetarcu. Miris bazge. Zrikavci. Nebo probušeno milijunima zvijezda.
-Nezahvalno deršte- zarežao je poput psa, glasom promuklim od alkohola. Čula je udaljeni zvuk susreta njenog obraza i njegovog grubog dlana. Od trzaja glave zabolio ju je vrat.
Igra pahulja. Šum vjetra u krošnji hrasta.
Vidjela je kutove njegovih usana kako podrhtavaju od bijesa. Smrdljivi zadah iz njegovih usta lijepio se za njene obraze. Suze su ga pokušavale isprati. Vonj ustajalog alkoholatjerao ju je na povraćanje.
Ples otpalog lista. Igra vjetra s odbačenim papirićem. Odraz punog mjeseca na površini potoka.
Snažan udarac u trbuh ostavio ju je bez zraka.
Skladna linija labuđeg vrata. Pjesmica o mornarima na jarbolima. Polje trske pod naletom vjetra.
Opet udarac. Izgubila je ravnotežu. Osjećala je krhotine pod koljenima. Bila je svjesna svakog komadića koji je probijao nježnu kožu njenih dlanova.
Pjesma kosa u ranu zoru. Svježina upravo opranog rublja. Snježna pahulja na vrelom dlanu.
Tvrdi potplat cipele prisnuo ju je uz razbacane komadiće tanjura. Krv je bila tako topla i slana.
Miris svježe pokošene djeteline. Savršeno oblikovana kućica bodljikavog volka. Smirujuća toplina plamena. Mehanički je zgrabila najveći komad stakla. Čvrsto je stisnula šaku. Vidjela je kako gusta crvena tekućina klizi niz rubove krhotine. Nije osjećala ništa.
Način na koji dlan zagrli morski oblutak. Šuma poslije kiše. Izvijanje dima tek ugašene svijeće. Čekala je da pritisak prestane. Bila je napeta kao glumac prije velike premijere. Zamišljala je publiku kako napeto iščekuje dizanje velikog teškog grimizno zastora. Skočila je naglo, okretno, poput mačke.
Je li ovo njena krv?
Niije joj žao. Nikada joj nije bilo žao.
Ne znam zašto sada o tome razmišlja.
Zašto sam se toga sjetila-
Dana kad sam ubila alter ego..
LoSoSs vOLi kOMenTaRe (2) -
TinTa nA PapIRu -
O_o
subota, 25.12.2004. - 18:15
sitna prašina u oku
.. danas sam s mamom otišla na misu. To nam je kao neka tradicija. Odemo u crkvu za Uskrs i Božić, mama me pita "Kaj se nećeš pričestit?", ja kažem da se nisam ispovijedila valjda već 2-3 godine, ona kaže "Aha, druge godine budeš", ja kažem "Aha". Odlučimo biti bolja i prava kršćanska obitelj, ne prespavati opet blagoslov kuće (na prošlom je bio budan samo tata koji nije krštena duša, pa je govorio samo "amen" i to kad nije trebalo). Slušamo propovijed, pjesme, pogledamo štalicu, borove, ili blagoslovimo doručak (ako je Uskrs). I onda opet sve po starom, sa psovanjem i svađanjem i normalnim životom do idućeg velikog "must go to church" blagdana.
Ove godine počelo je isto. Ja gasim budilicu i pravim se da spavam, nadajući se da će se majka smilovat i pustit me da odspavam još malo, a onda će biti "prekasno za ić u crkvu" (makar 10 i nije neko rano jutro..) Ipak idemo u crkvu. Prava mama i kćer, držimo se za ruke. U crkvi primjećujem kako su babe jednako agresivne kao i izvan nje, kako ljudi kašlju, kako miriše na tamjan i prisjetim se nekog članka u kojem piše kako je tamjan u biti, iz nekog razloga kojeg se ne mogu sjetit, štetan za zdravlje. Gledam zlatno-plave i crveno-srebrne kombinacije kuglica i mašni na borovima i razmišljam kako bi ja možda spojila crvenu sa zlatnom, a plavu sa srebrnom. Primjećujem kako neki tip pokraj mene lijepo pjeva. Mama navaljuje da i ja pjevam "jer sam nekad pjevala u crkvenom zboru i tako lijepo pjevam", a ja nemam ni glasa ni volje. Opet mi je nešto upalo u oko. Proklete leće. Zalijepi se neko zrnce prašine i trepćem ko idiot, i ne mogu isprat. Baba u bundi me čudno gleda. Sjetim se slike malih golih životinja kako drhture u snijegu- scena iz nekog davno odgledanog crtića. Svejedno joj pružam ruku dok "dijelimo mir i čestitamo si Božić". Baba mi nije pružila ruku. Na kraju ipak je. Ima ružan nos. Izgleda ko vještica iz Snjeguljice-ona koja nosi otrovnu jabuku, na 4. slici u mojoj knjizi s bajkama. A onda pričest. Opet bježanje od svećenika. Gledam na drugu stranu da mi slučajno ne bi ponudio hostiju. ("Tijelo Kristovo?" "ne, hvala") Dobro, nije me ni ponudio. Sakrila sam se. A onda-prolazi neka sijeda pogrbljena bakica.
"Na koga te podsjeća?" "Na baku Maricu". Mama se rasplakala. Baku Maricu nisam dobro poznavala. Bila sam mala dok sam je posjećivala u Splitu, i dok je živila kod nas preko ljeta u Komiži. Bila sam mala kad je umrla. Moja prabaka. Sjećam se samo njenog mirisa, i onog stolića pokraj kreveta, na kojem je držala molitvenik i krunicu. Sjećam se da je na kraju jako slabo vidjela. Svaki put kad bi je posjetili, dala je meni i bratu neke novce. Par dinara, sitnicu. Ali ne, nisam je zbog toga posjećivala. Makar mi nije bilo jasno zašto je moram posjećivati, jer me nije više ni prepoznavala, osim po glasu. Stara, sijeda i pogrbljena. Dobrodušna.
Mama je plakala. Kasnije mi je ispričala kako je jednom prilikom rekla nešto što je jako ražalostilo baku Maricu. Svaki put se tog sjeti. Ja sam se sjetila da sam puno puta povrijedila mamu. I kako sam često bezobrazna prema noni. Riječi ostanu u zraku. A ljudi su svi tako prolazni. I smrtni.
Onda sam i ja počela plakati. I dalje sam imala nešto u oku. Žmirkala sam i slušala svećenika. Gledala babu u bundi koja me stalno pogledavala. Molila "Zdravo Mariju" koju nisam molila godinama. Riječi su mehanički izlazile iz usta. Vukle su za sobom sjećanja na vjeronauk u osnovnoj školi, na vrijeme kada sam odlazak u crkvu shvaćala kao nešto osim obaveze, na mene u krevetu kako se molim i zahvaljujem Bogu na svemu lijepom, na šikaru pokraj zgrade na čijem mjestu je sada Super Konzum.
Nikad nisam bila pretjerano religiozna. Ona čvrsta vjera, prepuštanje, smirenje, spas u Bogu-never happened. Možda bi bilo lakše da je.
Izvan crkve i dalje je bio dan. Danas. Sadašnjost. Miris tamjana ostao je u crkvi, a mama i ja smo krenule doma- gdje ćemo se opet svađati oko programa na telki, oko učenja i ljenčarenja, psovanja, opijanja... I dalje sam imala nešto u oku. Ne, nisam plakala. Ja nikad ne plačem.
LoSoSs vOLi kOMenTaRe (4) -
TinTa nA PapIRu -
O_o
petak, 24.12.2004. - 23:35
Booožić
Pronašla sam čestitku prepatetičnu da bi ostala nepoznata široj javnosti.. daklem, *khm khm*: "Koliko iglica ima bor, koliko pahulja nebom leti, toliko zdravlja, sreće i lijepih snova neka Vam donese Božić i Godina Nova!"
Da, i ja vama =)
Još imam sat vremena za napisati popis želja. (Istih sat vremena dijeli me i od mesa i ostalih neposnih zalogaja-hehe..)
Dragi Djedice,
nije da sam se ove godine trudila biti posebno dobra, ali nisam valjda bila ni tako grozna.. Mislim, nisam nikog ubila, i pogledala sam puuuno američkih filmova o tebi. Naravno, vjerujem u svaki kadar, makar oni sobovi izgledaju stvaaarno preumjetno..
Ove godine bi htjela:
- zdravlja, sreće i lijepih snova koliko iglica ima bor i koliko pahulja nebom leti
- što manje prisilnih izlazaka iz toplog mi krevetića dok je vani mrkli mrak
- sretne penzionere koji će lebditi na oblacima sreće i tako ne koristiti sredstva javnog prijevoza
- što više praznika i neradnih dana
- snijeg na snjegopoželjnim mjestima - nema bljuzge, samo snjegovići
- manje predsjedničkih reklama Jadranke Kosor jer na njenu slikicu dobijam silovitu potrebu za ..bljuvanjem
- možeš smanjit i Mesića na televiziji, mislim, kad si već kod toga
- što manje tvrdokornih mrlja tako da se prestanu reklamirati "jedini efikasni deterđenti protiv tvrdokornih mrlja"
- što više komentara na mome blogu (hehe), a i na tuđima, ako ih to veseli
- da završi Big Brother što prije i da ne bude novog
- da ne krepa bus do Bratislave..ni na povratku..e, i da ne zakasnimo na njega..ili udjemo u krivi..
- puno para za malo truda (kako prizemno..ah, znam)
- manje gužve u Konzumu jer čekam cijelu vječnost da dodjem do blagajne..ako preživim prolazak kroz one police..
- one stvari koje sam ti već prije spominjala (znaš,
ono.. *namig namig*)
I daj da se svima ispune želje i da svi budu sretni i da bude puno pahulja i borovih iglica! =)
LoSoSs vOLi kOMenTaRe (4) -
TinTa nA PapIRu -
O_o
- 17:38
i Lososs na FijuBriju
Kad se svi toliko uskokodakali oko toga, eto i mog osvrta. Peraje-spremne za tipkanje.. Hmm... ovo će biti nekvalitetna kritika. Zato sto je pisem nekvalitetno. Zato sto se ne osjecam ponajbolje. Osjecam se nedefinirano. Zato imam potrebu definirati nesto. Definiram kritiku. Eto.
Kritika (grč. kritike, krino sudim, ocjenjujem) ocjenjivanje, vještina ocjenjivanja, tj.utvrđivanja i razlikovanja onoga što je dobro ili vrijedno od onoga što je loše ili slabo (u književnosti, umjetnosti, znanosti, javnom životu itd); prikaz (ili:ocjena) nekoga umjetničkog, znanstvenog i dr. djela
(Klaić)
Daklem: prvi dojmovi- rulja koja se opija kod fontane. Zaakon! Nikog ne dira sto je vani temparatura negativnog predznaka. Ma, nije ni mene smetalo-barem je piva uvijek bila hladna ;) Od bendova Lollobrigidu nisam ni cula jer sam bezuspješno pokušavala naći mjesto za sakrit jaknu i torbu...Babies, Ramirez, Hladno pivo, Kawasaki 3p, Let3, i meni najdraži Laufer- ok. Ali ništa posebno, ni ekstra ni ne znam kaj da bi mi ostalo posebno u sjećanju. Disciplin A Kitschme-još jedan bend koji nisam čula. Bili su skroz na kraju, navodno su bili još k tome i loši.. Nije mi žao što sam otišla.
A mogu ja sad malo o cijenama?? Mogu? Ajd super.. =)
90 kn (110kn na dan koncerta) za 5 sati programa (od 20h do kojih 1 ujutro), odnosno za 8 bendova—skupo. Pogotovo zato što su im sponzori 101-inica, Večernji list, T-com, Ožujsko i ostale face.. A još više kad se sjetim Ramireza i Hladnog piva i Lollobrigide koji su nastupali već na brucošijadama (znači-niš posebno). A najviše kad se sjetim davne 2003. kad je bio (prvi i jedini) Zagreb open air, na kojem su za 100kn (120 na dan koncerta) nastupali Morcheeba, Pipsi, Bare i plaćenici, Let3, Bass Culture Soundsystem, Atheist Rap, Gustafi, Superhiks, Djeca, Šumski, Schamrock Rovers, Hard time, Brain holidays, Zadruga, Subway dogs, Sick Swing Orchestra, Flayers, Chevrolets 57 i još neki Dj-i. Od 3 popodne do navečer, na (ako se dobro sjećam) 5-6 floorova, i još su bile projekcije filmova, predstavljanje knjiga, besplatna hrana (koju doduše nisam vidjela)—ma cijeli SC! Za 10 kuna više nego FijuBriju!
Cuga-12,5 kn za pol litre točene pive (tj. 4 deci pive i deci pjene-special mix!)-ovih 50 lipa im je, vjerujem, bilo od velike važnosti! Valjda bi ih ubilo da je piva bila 12 kuna. Ipak jeOžujsko sponzor, ne može piva valjda biti samo 12 kuna!!
(Treba li spominjati da je na brucošijadama i Open airu bila jeftinija?)
Ali ajde, sve bi to preživjela, da nije bilo pomankanja prostora za odlaganje stvari. Nakon što su nas odjebali svi koji su nam mogli sakrit stvari (svi redari, oni iza kojekakvih ograda i štandova, tete koje su prodavale hladne «tople sendviče» za 15kuna i ostali..)., i nakon što smo Sjajno, Barbi i ja odbacile ideju da jakne zbuksamo negdje u ženskom wc-u (čitaj:na gredu iznad wc-a, uz tiho izrečenu molitvu dobrim duhovima veceja da čuvaju naše jakne i ne dopuste da padnu s grede u, npr. wc-školjku), sakrile smo ih na tribine iza stejdža, skroz gornji red, na pod ispod stolica. Grozno. Sva sreca da mi nije neko nešto popalio (jer sam ja jedna od onih koji imaju povjerenja u ljude i nevjerojatno su naivni i ostavljaju discman, novčanik i ostalo u torbi ispod stolice, makar su mi već popalili 2 mobitela, novčanik i walkman..). E da, i činjenice da su na kraju zatvorili sve izlaze s parketa osim onog na kraju dvorane, pa mi je od prvih redova do wc-a trebala cijela vječnost..i puno modrica po nogama, i ogromna fleka na majci jer su me zalili pivom..(osjećala sam se ko lokva..)
Najbolji detalj FijuBriju : sive majce s natpisom «mrzim T-com» koje su se mogle kupiti na štandu Smart shopa. Podsjetimo: sponzori su bili: Večernji, Žuja,
T-com…. =) Zakon!
Posebna zahvala: Da, tebi =) Hvala na dobrom društvu i na čuvanju od ljudi koji su se masovno bacali oko mene i na mene i na pivi i na ramenu za plakanje (haha-stvarno mi je nešto bilo upalo u oko) ;)
LoSoSs vOLi kOMenTaRe (5) -
TinTa nA PapIRu -
O_o
utorak, 21.12.2004. - 21:20
pms? da, imam
Biti žensko? NIje lako.. Moraš tražiti extra tamno mjesto kad pišaš u parkiću (nakon n-te pive) jer ne možeš to stojećki. Od tebe se očekuje da fino mirišeš, budeš kulturna, ne svadjaš se i ne psuješ "jer to ne priliči jednoj dami". Da ne spominjem mjesečne tegobe..
ALI, nije sve tako crno (ni crveno.. =)) Osim što se "onih dana u mjesecu" lakše napijem-jer je manju količinu krvi potrebno zamijeniti alkoholom, još je tu nešto krasno--pms. Jest, kažem da je krasan. I divan. Jer sam živčana ko pas, a za to imam opravdanje! I to savršeno opravdanje! "Sorry, pms, znaš kak je". I zbog ta tri slova, ne samo da mi je odmah oprošten nedavni histerični ispad, nego me odmah i razumiju, i "znaju kak mi je, jer imaju i one toga", dobijem odmah i sažaljenje i mogu dalje mirne volje histerizirati! =)
Dobro ajde, dogodi se i da izvalim nekaj stvarno nepotrebno-ko danas kad sam spustila dvije najbolje frendice (sowy..), ali "pms,a?" "aha" je riješilo situaciju. Divota!
Nisam uvijek živčana. Ili sam živčana konstantno. Ovisi valjda o bioprognozi, horoskopu, poravnavanju planeta, količini peluda i SO2 u zraku, izmjeni ciklone i anticiklone, prehrani, društvu, glazbi, vremenu, i.. da-hormonima. Ako eto zakaže baš sve - na hormone se uvijek mogu osloniti!
I zato:
- bakici koju sam grdo gledala u tramvaju i željela smrt u dugotrajnim mukama;
- pijancu na vratima tramvaja koji je padao na mene i kojeg sam svako malo odgurivala ( i kad nije padao-za svaki slucaj) i pri tome mu psovala svu blizu i dalju rodbinu, kucne ljubimce i eventualnu kućnu vegetaciju (u sebi, ofkors-ipak sam žensko);
- curi koju sam zamišljala zaljepljenu za neki zid, dok je pijani trolovi tuku torbama identičnim njenoj;
- liku s kojim sam nedavno brijala, danas s njim pričala i u toku cijelog razgovora nisam imala pojma ko je on (hormoni utječu i na pamćenje, jel);
- klincu koji je bacio petardu pokraj mene i kojem sam poželjela vječno prokletstvo ukrašeno pucajućim ogromnim petardama;
- babi na koju sam se izderala;
- papirima koje sam histerično zgužvala;
- svemu živom i neživom (kaj sam ispsovala);
- alter egu na koji sam ljubomorna i kojeg sad mrzim;
- svemu što će se ovaj i idućih tjedana naći na mojoj hejt listi
----->
..sorry, pms-znaš kak je.
LoSoSs vOLi kOMenTaRe (5) -
TinTa nA PapIRu -
O_o
ponedjeljak, 20.12.2004. - 18:07
savjeti iz konzerve
Teško je bilo ne primijetiti sunce koje mi je danas uljepšalo dan.. Zrake sunca na licu, svjetlost u očima, iritantan tip u tramvaju koji me kontinuirano gura i baba koja me gurne samo povremeno..
Ali osjećala sam se baš ranojesenski lijepo.
I eto, odlučih biti dobar i koristan Lososs.
Daklem,
savjeti iz konzerve, po principu "na greškama se uči"
* Nemojte stajati s tanjurom i vilicom iznad tegle s kaktusom i zemljom. Ako to ipak odlučite učiniti, pazite da vilica ne padne u zemljani dio tegle i katapultira čestice zemlje po cijeloj sobi. Cijela situacija završava vama koji saugate dnevni boravak priručnim usisavačem, snažnim kao tornado koji proizvede jedan extra mali mrav sa probavnim smetnjama.
* Ako lončić stoji u kuhinji, a u njemu neka tekućina, postoji mogućnost da to
nije čaj. Možda je unutra koncentrirani deterdžent koji upravo otapa zagoreno nešto što se nataložilo na dnu.. Zato-ne ispiti cijeli lončić dotičnog. Problemi s gutanjem i pljuckanje u priručni lončić zajamčeni.
* Prije opijanja ne jesti svježi kravlji sir, a onda piti Sangriu iz tetrapaka, u kombinaciji s pivom. Ako pak dođe do dotične radnje, rigati dok ste nagnuti prema naprijed, ne prema nazad (riganje uz nagnutost naprijed dokazano je efikasna, i omogućuje nastavak opijanja u nekom od mnogih klubova npr.Aquariusu, jer niste izrigani pa vas puste unutra)
* Ne nositi gusti Fructalov sok od kruške dok se idete opijat ("za slučaj da se zaželim nečeg bezalkoholnog"). Ako pak ponesete dotični, ne ga konzumirati nakon riganja "da nadoknadite tekućinu" jer to rezultira trajnim izbjegavanjem kruške (drveta i ploda), kompota od kruške, torte od kruške, kolača od kruške, štrudle od kruške, soka od kruške, gumice za brisanje u obliku kruške, bilježnice sa slikom kruške...
* Liker od višnje nije, ponavljam
nije bezalkoholan samo zato što ima okus po višnjama, i boca
nije čuturica, a vi
niste u Sahari,
ne morate raditi zalihe tekućine kao deva, i pola boce dotičnog
nije "zadnji guc", pa ga zato ne morate eksati.. Nadalje, obližnja ekipa na plaži ne pije
vodu, nego
bevandu, zato nemojte popit pola njihove boce "da nadoknadite tekućinu", jer će to završiti izbacivanjem ranije popijene tekućine... I rupama u pamćenju. I padanjem u kadu. I kompliciranim izvlačenjem iz iste..
* Ako se to sve ipak dogodi, nemojte iduće "jutro" (tj.sat i po nakon što Sunce dosegne najvišu točku na nebeskom svodu) jesti
punjene paprike samo zato što je vašoj prijateljici "lakše kad ujutro nešto pojede". Punjene paprike nakon cjelonoćnog pijanstva i padanja u kadu--jaaako teško probavljivo.
Odoh sad dalje skupljati korisna iskustva!
Ah, sve za dobrobit drugih... ;)
LoSoSs vOLi kOMenTaRe (3) -
TinTa nA PapIRu -
O_o
nedjelja, 19.12.2004. - 18:18
televizijska idila
Kad na televiziji vidim sve one idilične prikaze obiteljskog života, skladne blagdane, zajedničke doručke, ručkove i večere gdje su svi ljubazni i mili i dragi i ljudi se medjusobno ne svadjaju,a sukobi rezultiraju još većom slogom i povezanošću.. e tek onda shvatim koliko smo u biti sjebani.
Ne zato kaj se moja svakodnevica toliko razlikuje od "tipičnog života jedne obitelji", nego zato kaj shvatim da je to postalo toliko očito da nam na televiziji serviraju idealizirane situacije s kojima se možemo poistovjećivati, i zavaravati da, vidiš, nije ni kod nas u biti tako loše, toliko različito od toga na teveu. U biti je. Moje kućanstvo nema 7 članova, ne živi na kućnom broj 527 (5+2=7, koja slučajnost), moj otac nije pastor, uglavnom se koljem s jednim bratom kojeg imam (naš odnos svdi se na koegzistenciju) (da imam još 2 brata i 2 sestre..strah me zamišljat), ne doručkujem svako jutro s familijom, moja kuhinja nema prozore na sva 4 zida (?) i nema škure kroz koje svako jutro, sa sve 4 strane, prodiru zlatnožute zrake jutarnjeg sunca. Ne slavimo Božić s kompletnom, bližom i daljom rodbinom, ne govorimo "hoćeš li, molim te, biti tako ljubazna i dodati mi tu soljenku, ako ti nije problem?", ne kitimo bor dok netko na klaviru svira Božićne pjesme, a mi skladno pjevušimo, ne ostavljam kolačiće i mlijeko Djedu Mrazu. Ne bi se pokušala pomiriti s kujom iz srednje koja mi je otela dečka dan prije maturalnog plesa, kojoj sam dvaput spasila život a da mi nije ni zahvalila, i definitivno ne bi trčala po gradu nego bi si bar u jednoj jebenoj epizodi serije nabavila bicikl ili nešto drugo s kotačima.
Svejedno mi je lakše gledati u izmišljeni svijet koji su nam Amerikanci tako obilno uvalili u tv-programe, nego se suočiti sa stvarnošću. I lakše mi je čitati tuđe priče, nego sjesti i ispričati svoju. Od početka do kraja, sa svim ružnim detaljima.
Jer moja stvarnost je ručak vikendom gdje svi jedva čekaju da se dignu od stola, psovanje ispod kršćanskog natpisa "u ovoj kući se ne psuje", s molitvom u dodatku, usiljeno zajedničko kićenje bora, prigovaranje (mame tati, mene bratu, tate mami, tate meni, mene mami, mame bratu, brata tati, tate bratu, brata meni, mene tati, brata mami, mame meni...ponekad i samih sebi), ružne uspomene iz djetinjstva koje se miješaju s lijepima, lijepi trenuci koji spašavaju ružne, i ružni koji upropaštavaju lijepe, priče prijateljica kojima se roditelji razvode, ili su se razveli, i uspoređivanje njihovih priča s mojom-uspoređivanje "znakova rastave" i strahovanje od iste, problemi koje ignoriram, problemi koje preuveličavam.
I biokemija-kolokvij u utorak.
LoSoSs vOLi kOMenTaRe (1) -
TinTa nA PapIRu -
O_o
- 17:15
kolko?!?
Jučer sam opet bila na fensi mjestu-baš sam si kul- "vip parti", pa sad Muvi pab... Eh, al da bi mogla podnijet Muvi pab i ekipu tamo, trebalo je prvo umrtviti poneku moždanu stanicu. I zato se prvo otišlo u Pintu- gdje je cijena točene pive pristupačna (bez navodnika), a krigle posebno simpatične i prazne se velikom lakoćom. Na kraju sam skoro dotičnom kriglom opalila vrlo iritantnu "frendicu" koja je svakih 5 min upadala s nekim glupim komentarom velike glasnoće ("E AL DAJ POGLEDAJ OVO, MISLIM, U BITI ,JESI ČULA OVU STVAR, PJESMU, KUZIS, KAK ONO IDE-TRA LALA LALADGH KUZIS TO MI JE ONO SUPER PJESMA JESI ČULA KAD TO? MISLIM, FUL JE ONO POZNATA STVAR, ONO BAS MI JE OK") tek tolko da zašuti bar na 15 minuta, da mogu u miru popričat s Barbi koju stvarno dugo nisam vidjela. Ne kužim zakaj tih 15 min nije mogla
ne biti u centru pažnje i pričat sa svojim dečkom.. Bilo mi je žao krigle..
Muvi pab. Ogromno mjesto. Gro ekipe. Jedva smo našli naše društvo. Moram napomenut da inače ne bi tamo otišla, al frend je slavio rođendan. Dolazi konobar. "pola litre točenog" (ostajem vjerna pivi..) "dvadeset kuna" "KOLKO?!" Da, pivu koju sam prije nepunih sat vremena u Pinti platila 10 kn, i koja je došla u istom agregatnom stanju, iste boje, okusa, i čak i u istoj krigli ovdje je trebalo platiti 20 (slovima: DVADESET) kuna. Sva sreća frend je častio. Nemam pojma kolko je on para potrošio, jer nas je bilo prilično, (oko 20), a svako je po pivu-dvije popio... Složenim matematičkim postupcima množenja/zbrajanja/oduzimanja/kvadriranja/logaritmiranja/korijenovanja/kubiranja te grafičkim prikazima i procijenama, dolazim do iznosa od kojih tisuću kuna (slovima: TISUĆU KUNA).
1000 kuna može osigurati:
- 100 piva u Pinti- odnosno 50 litara pive.
- 142.85 limenki pive u dućanu
- 55.4 litara lošeg vina u dućanu
- 555.55 čokoladica Životinjsko carstvo
- 71,42 kutije (nešvercanih) cigareta
- 2000 čunga lunga žvaka
- 111.73 paketa Alkaline AA baterija (dakle, 223.46 baterija)
- 200 vrećica Božićne pšenice
- 51 par čarapa
- 6250 iskopiranih stranica nečega
- 100 kuharica na Večernjakovom štandu
- 400 markica za pisma
ili jednostavno možete napuniti kesu s 1000 kovanica po kunu i-
- bacit to na antipatičnu babu koja se dere pod prozorom
U svakom slučaju, ono što
ne treba napraviti je trošenje dotičnog kapitala u Muvi pabu. Gdje se za to može dobiti bijednih 25 litara točene pive...
LoSoSs vOLi kOMenTaRe (5) -
TinTa nA PapIRu -
O_o
subota, 18.12.2004. - 17:02
imate li svoju putovnicu?
Da? Dobro. A imate li i ogromnu želju provesti večer u polupraznom paviljonu, piti cugu po "pristupačnim cijenama" (navodnici
jesu bitni), uživati u "dobroj" glazbi (opet,
navodnici) i po mogućnosti sresti ljude iz srednje s kojima ste se "redovito" (jel..navodnici) družili?! Izvrsno! Onda se možemo družiti!
Vip parti u 5.paviljonu Zgb Velesajma. Krdo ušminkane ekipe, od onih "6 kontinenata" dobili smo 6 plakata na "zidu" (pregradama "labirinta" na ulazu) s nekim suhoparnim podacima. Pregrade su do kraja večeri bile prilično prorijeđene jer su ljudi odlučili napraviti par prečica. Hm..da. Bilo je i petominutnih glazbenih točaka, kao, iz po jedne zemlje sa svakog kontinenta. Boooring...
Kap koja je prelila čašu bila je ipak "prihvatljiva cijena" cuge. Jedina dostupna piva- Bavaria. 12kn. Ajde, mislim si ja, nije strašno. I mislila sam to dok nisam ugledala limenku Bavarije. Točnije, limenčicu. 0,25 kubnih decimetara Bavarie 12 kuna?!? Neprihvatljivo!
Situaciju je pomalo razjasnio "Hemingway" natpis iznad cjenika na zidu... i škvadra oko šanka- ušminkana, sponzorska...
Opće veselje je nastupilo kad smo, koja 4 sata kasnije (moji vapaji da odemo bili su ignorirani), sreli dvije cure iz srednje. Ja sam uglavnom bila prilično pasivna..
one:Ej!!(oduševljeno) Kaj ima??(oduševljeno)
ja: *smješk smješk*
one: Kaj radite?? (oduševljeno)
ja: *klim klim glavom*
one: I, kak vam je ovdje??(oduševljeno)
ja: *smješk smješk*
one: I, kaj ima kod vas??
ja: *klim smješk*
one: ok, idemo sad (oduševljeno)
ja: ok (oduševljeno)
Pregrozno. Sva sreća da su Sjajno i Ivana bile sposobne za razgovor u koji je uključeno toliko oduševljanja.. Kako ekipi koja nije obukla ni čarape koje nemaju potpis objasnit da smo od početka (21h) do kojih 23 cugali pive ispred jedinog radećeg kioska, na -2 stupnja Celzijeva (iliti 271 Kelvina), prije toga žicali one tipove na ulazu da nam vrate "putovnicu" da se možemo vratit kasnije unutra (ipak je besplatan upad i toplo je i ima wc), smišljali opake planove kako prošvercati pivu unutra, ali odustali, sve zato kaj
iz principa (a i besparice, ajde) neću dat 12 krushking kuna za 0,25l Bavarie. I tako se sve svelo na smješkanje i "I, kaj ima kod tebe??"
Jedina pozitivna stvar je kaj ima puno wc-a, pa bar nismo trebale čekat i pregovarat s mjehurom da ako izdrži još malo, pazit ću ga i maziti i nositi tople hulahopke i slično.. Pred kraj sam bila ili već prilično pijana, ili je došlo pojačanje (čitaj:pijani ljudi koji su se nacugali u parkiću) ali je postalo djelomično izdržljivo. Osjećaj je, na žalost, nestao nakon 5-10 min. Šteta popijene pive...
A mogla sam uživati u Ksetu na Vatrogascima...
lj#s$hh% 98))?/9874vug&?*?(35kgkgjaw(Z)ruqv stupid!
LoSoSs vOLi kOMenTaRe (6) -
TinTa nA PapIRu -
O_o
petak, 17.12.2004. - 18:38
zašto baš meni??
Ima li išta odvratnije od pronalaska starog kako gleda hard core pornjavu koju je buraz snimio na komp?!? Imat ću doživotne traume... Upropašteno adoloscentsko doba.. Izvrstan razlog za povraćanje..
Možda postanem bulimična, pa konačno postignem savršeno vitku liniju!
LoSoSs vOLi kOMenTaRe (2) -
TinTa nA PapIRu -
O_o
- 16:40
Kobilino Zubalo, ja, novac i gđa Jadranka
Jest, skrušeno priznajem da i ja, Lososs, ovisim o novcima. Trebajum mi pare da kupim kruh, pivu, čarape i ostale neophodne sitnice.
A kad se nema para, onda se mora radit. Ili kad se ima para, al se želi još para jer rastu alkoholni kapaciteti.. Ili kad se uzgajaju neki mazohistički nagoni.. Bilo kako bilo, ja išla radit. Težak posao, sjedit i pljeskat Jošku Lokasu. Čak je brzo prošlo vrijeme. A fore mu i nisu bile tako loše (valjda zato kaj ih nismo ni čuli jer smo morali pljeskat ko kreteni). Najimbecilnije je bilo kaj smo mi, publika (3 dečka i 20ak cura) morali vrištat Playboyevim zečicama. Od kojih je ona Mirela (neki je se možda sjećaju iz Big Bradra) definitivno ponijela titulu najgluplje i njiritantnije.. Pronašla sam i odgovor na pitanje koje me već tjednima muči-Who the f**k is Zdravko Čolić?! (jebiga ljudi, al ja to ne slušam..)Još veće iznenadjenje je nastupilo kad sam shvatila da djelomično znam pripjev jedne njegove pjesme (previše pijem s ljudima koji to slušaju, očito).
Elem, zečice su (na petama-jako visokim i nestabilnim) niže od mene (a ja sam niska);
-Zdravko Čolić je poznat široj javnosti;
-u studiju je jako vruće;
-moguće je sat i pol glumit pljeskajućeg kretena;
-Joško Lokas je jako visok;
-neka klapa na kraju je pjevala predobru pjesmu ("..izašla morska zvizda, stradat će tvoja pii...sma koja sam pisao ja", "ako mi došla ne bi, onda se sama je...dnom okupaj u moru ti" i sve tako..);
-
nisu svi koji su bili tamo dobili dobili kartu za FijuBriju (samo oni koji su se javili preko interneta, mi ostali smo dobili pare-nije ni to loše..).
E, a da bi dobila pare, i eventualno još koji put bila Kreten Koji Plješće, moradoh se upisat u agenciju za statiranje. I tako
Kobilino Zubalo i ja danas otiđosmo tamo, izgubismo se skoro po putu, već jučer naglasile par puta tipu da smo nefotogenične, ponovile to i danas ("e, da-i jesmo li spomenule da smo nefotogenične?!"), tip reko da brzo skinemo kapute i da će nas uslikat "čim nas gospođa Jadranka upiše".
O
"gđi Jadranki : "gđa Jadranka" je tip babe koja ima crni izrast na zlaćanoj joj kosi, isfrustrirana je životom, uvene joj svaka biljka koju pokuša uzgojiti, psi reže kad je vide, a metodom analognom onoj "brojim godove da vidim koliko je staro drvo", može se zaključiti i njena starost-"brojim bore oko usta gđe Jadranke". Valjda bi se dezintegrirala kad bi se nasmiješila, pa joj se ovako svakom godinom samo slažu slojevi kože. Možda je između bora i plijesan, ko bi znao.. Nije na nama da nagađamo..
Uglavnom, gđa Jadranka nas nije fermala ni 0,84% (tipkala je po mobu)pa nas je tip, nakon pola sata zujanja po sobičku (tj. "agenciji") uslikao par puta, bez iskaznice, i s iskaznicom, na kojoj piše broj. "pa gledaj prema desno, još malo, sad ravno, pa lijevo..drugo lijevo...ravno..sad drži tu broj... nasmiješi se..malo ozbiljnosti molim..gledaj prema gospođi JadranCi.." Jesam li spomenula da sam nefotogenična?! Mogu se kladit da izgledam ko mutirani krastavac.. S brojem.. Sad imam krushking dosje..
Na kraju se "gospođa Jadranka" udostojala upisati nas, što joj je pričinjavalo vidni napor i izazivalo krajnje nezadovoljstvo. "Konfekcijski broj.. broj cipele,..visina.. težina.. boja kose (kaj ne vidiš?!)..boja očiju.. broj telefona.. mobitela.. hobiji/posebne vještine..". Oćeš i menstrualni ciklus?!? Al glavno da nije mogla zapisat i broj žiro-računa, nego moramo karticu nositi uvijek sa sobom, tak da kad oni nazovu, "makar i dok smo na fakultetu", da znamo izdiktirati broj. ("Oprostite profesore, što prekidam Vaše nadasve zanimljivo predavanje, samo trenutak molim, da izdiktiram broj žiroračuna da mogu biti Kreten Koji Plješće"). Baš super da sam napravila trajni nalog u banci da mi prebacuju pare sa žiroračuna na tekući, da ne moram nosit dvije kartice okolo.. mhm..da.
Na izlasku smo čuli "gospođu Jadranku" kako se žali da "ne može ona i odgovarat na telefonske pozive, i upisivat ljude, i zbrajat tu ovo.." UUU-jadna. Trebalo joj je cijelih 1,32min da upiše svakog od nas.. I još je jadna toliko energije potrošila zbog ekstra ljubaznosti..
Od slijedećeg honorara kupit ću "gđi Jadranki" naljepnicu sa smiješkom da je zalijepi na facu.
Biser dana:
- Prošli put sam dignula šiške.
- Gdje?
- U zrak. Zakopčala sam ih za glavu.
LoSoSs vOLi kOMenTaRe (3) -
TinTa nA PapIRu -
O_o
srijeda, 15.12.2004. - 21:35
kad tata odluci gledati dnevnik..
..onda ga mora gledati i mali Lososs.
I jao, zašto imadem takovoga oca, koji me prisiljava gledati takva sranja.
Novosti koje su me se dojmile:
*Incident u Grčkoj (citirat ću svaku drugu rečenicu, da bi izvještaj bio što sažetiji):
Dvojica stranaca, vjerojatno Albanaca, drže u autobusu još 12 talaca, doći će do intervencije specijalaca.
*Prosvjed privatnih pirotehničara na Markovom Trgu. Skraćeno "Ako mogu Mungosi, hoćemo i mi"
*Prosvjed studenata pred Ministarstvom na Trgu burze: kažu u Ministarstvu, protestirali su bez osnova, jer naime, broj stipendija se neće smanjiti, cijene nikakve neće se povisiti, itd. Jes, a onda je svizac zamotao čokoladu u omot. Te informacije je sigurno netko izmislio... Subjektivan iskaz: bijah tamo oko 1, povikah par puta, političari se nišu previše obazirali, voda kod fontane se zaledila..
*Predsjednički izbori: od 22 (!) pretendenta, potrebnih 10 000 potpisa je skupilo njih 13 (!). Od onih koji nisu skupili potpise, najveci luzeri su neki lik kojem je falilo samo 130 potpisa, i zena koja je skupila 75 potpisa, a njih oko 1500 napisla vlastorucno (!). Lijepo da podržava samu sebe...
Prvi krug predsjedničkih izbora koštat će oko
60 milijuna kuna, drugi (ako ga bude, a bit će ga-jer ima 13 faking kandidata) još toliko. Predsjedničke kampanje- nitko se nije usudio procijeniti.
Vidjela sam (mislim na Novoj tv) mogućnost za telefonsko glasovanje
za ispadanje predsjedničkih kandidata.
Da sažmemo:
13 kandidata
telefonsko glasovanje za njihovo ispadanje
kandidati moraju ispunjavati određene uvjete
moraju izvršavati zadatke
gledamo njihovo baljezganje na teveu
čitamo o njima u novinama
troše se pare za organizaciju
pobjednik osvaja slavu i pare
Jel se to samo meni čini ili ovo podsjeća na
Big Brother??
LoSoSs vOLi kOMenTaRe (0) -
TinTa nA PapIRu -
O_o
utorak, 14.12.2004. - 22:49
izvjestaj iz gomile
Vratila se s tribine. Naguravanje za potpis bilo je prebrutalno. (Pogotovo zato kaj znam da gro ljudi nije ni bilo na predavanju- vidjela sam ih dok sam pijuckala caj u predvorju, hihi). Ah, ta gomila. Osjecaj bliskosti u gomili je neusporediv.. Miris svjeze oprane ili smrad masne kose.. Nos koji naginje samponskom mirisu.. Netko ko se na desnom krilu probija prema slobodi, pa ostatak gomile gubi stabilnost.
Podsjetilo me na drage nam penzionere- tocnije, krdo penzionera koje u zastrasujucem stampedu juri prema SDP standu sa besplatnim SDP kisobranima lose kvalitete. I mene koja se, nepazljivo, nalazim u blizini doticnog standa. I koja ostajem bez uporista, tla pod nogama, pola skalpa...ali sam zato dobila kisobran ;) Penzioneri su dobili po 3-4 ("za unucad, sina, jetrvu..")
Enivejz, vratimo se danasnjoj gomili. Krajnje agresivna. Bori se za potpis iz tjelesnog. Imala sam neodoljivu zelju gurnut prvog susjeda uz "sorry, nesto me gurnulo" i gledat koliko ljudi ce popadat. Kako ono idjase ono fizikalno pravilo: Cestica (osoba, jel) pogodjena titrajem (drugom osobom koja pada jer ju je netko gurnuo, hehe) prenosi titranje (padanje) na susjedne cestice (svi padaju). Hm..koliki postotak gomile bi pao? Sto bi ih zaustavilo i kako? U kojim smjerovima bi se sve širilo padanje?? Hmm...
Na zalost, nisam nasla zrtvu koju bih iskoristila u eksperimentalne svrhe..
Znanost je ostala uskracena za jos jedan (vrlo bitan!) podatak!
Na slijedeću tribinu furam kacigu i štitnike.. Vidim da faksu nije bitna moja sigurnost.. (za slucaj da netko uzvrati udarac pri provodjenju mog istrazivanja, hehe)
LoSoSs vOLi kOMenTaRe (3) -
TinTa nA PapIRu -
O_o
- 18:30
fasciniraju me..
Gledam ih i oduševljena sam. Nisam do sada o njima toliko razmisljala. Trebala sam. Jer su korisni. I multifunkcionalni!
A mogu posluziti :
- za okopavanje biljaka
- za češkanje mačke
- za čačkanje uha
- za vađenje krmelja iz oka
- za kopanje nosa
- za čupanje korova
- za rješavanje gadnog svrbeža
- za otvaranje konzerve
- za ravnanje folije
- za presavijanje papira
- kao objekt za lakiranje (u tramvaju)
- kao objekt za turpijanje (pod predavanjem)
- za struganje skorenog blata s nogavice
- za šrafljenje lako šrafljivog šrafa
- za odštrafljivanje istog (po potrebi)
- za otvaranje plastične ambalaže
- kao objekt za grickanje
- kao mjesto za uzgajanje bakterija i inih sitnih organizama (ako si usamljen)
- ako sve drugo propadne, (soba uredjena i pospremljena, cedeji poslozeni po abecednom redu i boji, nazvani svi frendovi i poznanici, dovrsena vec zaboravljena pisma, i jedino sto je ostalo je
ucenje)- mozete se uvijek posvetiti uredjivanju vasih vjernih prijatelja!
nokti! Svako bi ih pozelio! =)
Danas proglasavam danom noktiju. Puknuti, manikirani, izgrizeni! Zivjeli! =)
LoSoSs vOLi kOMenTaRe (2) -
TinTa nA PapIRu -
O_o
- 17:40
akrobat
Stojim danas na Trgu, cekam s Kobilinim Zubalom tramvaj-ja na njenoj strani tracnica. Moram prijeci na drugu stranu, i taman kad odvažno krenem, dolazi tramvaj s 3 vagona. Ma ko ce ici okolo??
Ide faca preko spojke izmedju vagona. Zbog debelog kaputa, tone stvari i niskog rasta, jedva uspijeva stati na spojku. Skoro zapela za zice koje se lukavo skrivaju izmedju vagona. Pri velicanstvenom doskoku umalo uganula glezanj. Rasule se biljeznice. Kasnije skuzila da malko istegnula tetivu.
Odlucujem: drugi put se moram bolje zagrijati, razgibati..
Kombiniram: ko zna kakve tek opasnosti vrebaju na alternativnom putu (oko vagona)
Zakljucujem: tramvaji su opasni
=)
LoSoSs vOLi kOMenTaRe (2) -
TinTa nA PapIRu -
O_o
ponedjeljak, 13.12.2004. - 19:44
znam
Nadasve sam čudna danas
Stvaralačka antikriza
Ne, nije sve precrno
Trebam ipak Ariel color
Malo da osvježim boje
LoSoSs vOLi kOMenTaRe (9) -
TinTa nA PapIRu -
O_o
- 19:08
nekad zaljubljeni
Otisak prsta
Na tintom umrljanom papiru-
Sve što je ostalo od njegovog dodira.
Da se danas sretnu
Okrenuli bi glavu
Mimoišli se kao stranci
Ponekad su riječi suvišne
LoSoSs vOLi kOMenTaRe (0) -
TinTa nA PapIRu -
O_o
- 18:11
još danas..
.. smij se njezinim šalama
ljubi joj obraze i usne
gledaj joj u sanjive oči.
..nježno je primi za ruku
slušaj kako joj kuca srce
glasnije, pa tiše, sporije, pa brže.
..makni joj nestašan pramen sa lica
ugrij joj hladne ruke
napravi joj bijelu kavu.
..izmami joj osmijeh
uživaj u njenom glasu
obriši joj suzu, maramicom.
A sutra posjeti psihijatra
Jer ona je već odavno mrtva.
LoSoSs vOLi kOMenTaRe (3) -
TinTa nA PapIRu -
O_o
- 13:07
hvaljen budi..
.. ti koji imaš vibru.
.. ti koji težiš manje od pola kile.
.. ti koji tako prirodno ležiš u mome dlanu.
.. ti kojem je razmak na "1", a točka na "0".
.. ti koji posjeduješ mogućnost da se kursorom ide gore-dolje, a ne samo lijevo-desno.
.. ti koji podržavaš opciju mms-a.
.. ti kojem baterija drži dulje od 1 dana.
.. ti sa jednostavnim pristupom pisanju nove poruke.
.. ti kojem se tipkovnica zaključava pritiskom na jednu tipku.
moj dragi mobitel!
.. i hvala na vjernom služenju nokiji 3210 koja je uskočila dok je siemens bio na bolovanju. Ugradit ću je kao ciglu temeljnicu, i vječno će biti u srcu mome...
LoSoSs vOLi kOMenTaRe (2) -
TinTa nA PapIRu -
O_o
nedjelja, 12.12.2004. - 19:40
Losossove filmske kritike
Kralj Artur. Jest, Artur se piše.. Hrvatska verzija. =)
Spektakl u kinima. Kobilino zubalo, Fikuss i ja u kinu, i Zmajcek koji je taman bio u posjetu Lijepoj našoj. Mislim da je požalio što je to gledao u kinu s nama. Isto kao što su požalili ostali ljudi-hihihi.
Bila je slična situacija kao ona kad smo Kobilino zubalo i ja kod frenda gledale Spiderman 2, pa nas je ovaj više puta skoro izbacio van zbog kvarenja općeg dojma i neprekidnog cerekanja. Izmedju ostalog, ja sam provalila da je negativac u prvom nastavku bio dr.Evil, a Spidermanov ujak, ujo Ben iliti
uncle Ben podsjetio me na ona kineska jela. Iliti
jela iz Kitajske. Toliko smo se cerekale da dijelove filma nismo nismo ni vidjele. Takodje ne kuzim kako onom zlocestom liku nisu otkazali mehanicki krakovi kad je pao u vodu.kratki spoj? hrdja i korozija? nista..
Nego, Kralj Artur. Da ne prepričavam cijeli film, spomenut ću samo meni nerazjašnjivu enigmu.
Vrata. Naime, postoje u filmu ta vrata. Na stoljetnom ogromnom zidu koji dijeli sjeverni dio V.Britanije od južnog, odnosno okupirano od neokupiranog područuja. E sad, nakon stoljeća i stoljeća što ta vrata stajahu zatvorena, otvoriše ih uz pomoć 2 snažna tegleća konja, prilično ljudi i ostalih pomoćnih alata (poluge, bičevi za tjeranje ljudi i konja i sl.). Jes, sve ok. Shvaćam ja- teška čelična vrata, paučina, hrđa i korozija, teško se to otvara, treba snage, treba muke.
Ono što ne razumijem je slijedeće- kad na kraju Artur sam ostaje obraniti teritorij, vrata se
sama od sebe otvaraju, on izjaši na konju, u punoj ratnoj opremi. Vjetar puše pustopoljinom i vijori one njihove zastavice na kopljima. Je li vjetar otvorio vrata??
Pljune Artur u lice glavnom zločestom (pozdrav ljudima koji nisu gledali film, a namjeravali su), vrati se natrag iza zidina. Ulazi prva horda zločestih. Vrata za njima se (sama od sebe?!?!!) zatvaraju. Zločesti poklani. Vrata se otvaraju (kako?!?!?). Ulaze opet zločesti, vrata se zatvaraju.
E sad, ili su u medjuvremenu tako dobro podmazali ta teška čelična vrata da ih sad i vjetar može otvarat i zatvarat po potrebi, ili je Artur ugradio daljinsko otvaranje i zatvaranje vrata, ili je nabavio krdo mutiranih hrčaka kojima zapovijeda putem mentalnih valova. Telepatija- i ovi otvaraju vrata, mahnito trčeći po kolutovima koji su nama nevidljivim i nedokucivim mehanizmom povezani sa zupčanicima, koji onda otvaraju i zatvaraju vrata.
Ako neko zna, molim da se javi. Zahvalna sam na svakom objašnjenju.
Sada bih spomenula i malu nelogičnost da ova glavna ženska govori savršen engleski (koji je u filmu u biti latinski, jelte, ali zbog ukljucenog simultanog prevoditelja cujemo ga kao engleski, kao i u ostalim holivudskim filmovima), dok cijelo njeno pleme natuca taj engleski, i govori neki svoj primitivni jezik, staroplemenski. Kako, o kako je ona naučila engleski?? Moja majka evo hodi na tečaj engleskog mjesecima i jos uvijek piše "Hii wos seaing the sunset yesterrday".
Poslala bih ju učiti u to pleme engleski, ako je moguće....
Do iduće filmske kritike.
Pozdraf od Losossa!
LoSoSs vOLi kOMenTaRe (4) -
TinTa nA PapIRu -
O_o
- 16:19
sjedi i šuti
Danas mi je, u nedostatku boljeg materijala za čitanje, u ruke dospio Nacional. Ne volim političke novine, ne pratim politiku. Preskakala sam po raznoraznim aferama.. "afera u Saboru", "afera u političkim krugovima", "afera na političkom bojištu", "zataškavanje afere..." i ostala politička zbivanja. Nešto je ipak bilo drugačije:
"Država skriva pedofilsku aferu" Pročitala sam. Možda bi bilo bolje da nisam.
"Tata to meni radi na čupavom krevetu, ja ležim na trbuhu, a tata mi to radi u guzu-tata me prca. Mene to jako boli. Plakao sam kad me tata prcao, osjetio sam mokro i tvrdo u guzi i išla mi krv; tata je poslije stavio šećer na guzu, tata i kum su prcali i bracu, mama i strikan su gledali kad ga je tata prcao, kum se popišao u deku, po krevetu, po mojoj mami i kumi. Bijelo je pišao, I drugi su pišali bijelo», ispričao je sedmogodiššnjak udomiteljici koja ga je potom odmah odvela u Centar za socijalnu skrb u Sisku. Onda su ga uputili u Polikliniku za zlostavljanu djecu grada Zagreba gdje su psiholog i psihijatar dali identične nalaze o nedvojbenim indikacijama da su dječake seksualno zlostavljali roditelji i njihovi poznanici. Državna odvjetnica Božica Cvijetko imenovala je vještakinju Jadranku Zorić, koju imenuje svaki put.. Obiteljske situacije vrlo su delikatne. Seksualno napastovanje teško je dokazati. Optužbu će najvjerojatnije odbaciti. Sudit će se samo za fizičko i emocionalno zlostavljanje. Halo?! Pa to
nije isto!!
A udomitelji? Udomitelji su dobili
opomenu. Jer nisu izvršili ono što su trebali. Oduzet će im i naknadu koju su dobili za čuvanje djece, a dječaci su prebačeni u neki dom za nezbrinutu djecu. Udomitelji su, naime, trebali samo hraniti djecu. Nema veze što su djeca neprilagodjena i ne mogu normalno funkcionirati (mjesecima su vršili nuždu svugdje po kući, a stariji brat pokušao je napastovati mlađeg)- udomitelji se ne smiju miješati. Briga za drugo ljudsko biće nije dozvoljena.
O seksualnom zlostavljanju dječaka bolje je ne pričati-za njihovo dobro, da ih se zaštiti. Kako ih štiti zataškavanje strahota koje su proživjeli?? Tko ih je štitio dok su ih silovali?! A joj, ispričavam se, za to nema dovoljno dokaza.
Ne vjerujem svemu što pročitam, daleko od toga. Ali priče o djeci koja su izgubljena između prepucavanja «nadležnih i odgovornih» i koja su podređena stvarima koje se čine «za njihovo dobro», čula sam i od frendice.
Posjećivala je Dom u Nazorovoj. Sprijateljila se s djevojčicom Tinom. Tina je imala problema sa spavanjem, plakala je u nekim situacijama, Andi je to znala. Znala je i kako ju smiriti, čemu se najviše veseli. Tina je slatko malo dijete. I veselila se svaki put kad bi Andi došla u posjet. Ali, posjećivao ju je i neki ročnik. Civilno služenje vojnog roka. Ročnik je malu odvodio na igralište birtije gdje je s kompićima pušio i ispijao pive. I to se znalo. "Da, gospodična, imate pravo, ne bi on smio odvoditi malu, pogotovo dok ste vi tamo i igrate se s njom, ALI.."- Andi nije ništa postigla.
Uskoro je mala otišla kod udomitelja. Kontakt Andi i udomitelja bio je zabranjen. Morala je sakriti pismo u Tinine stvari. U pismu je napisala što mala voli i ne voli, kad voli spavati i slično. Stvari koje kažete nekome kad mu dajete da vam pričuva psa na par tjedana.
Udomitelji su za čuvanje Tine dobivali smiješnu naknadu. Za drugo dijete još manju. Pelene su kupovali od svojih novaca. Da bi im pružili iole normalan život, i pokoju igračku, morali su odvajati od svoje plaće. Zbog toga su ih, naravno,
opomenuli-nije dozvoljeno toliko se brinuti za dijete!
Koji apsurd!!
Tinina mama ju je napustila dok je bila jako mala. Ali Tina se ne može dati na posvajanje, ako ju ova posjećuje svakih 6 mjeseci. Majka ju posjećuje svakih 5 mjeseci i 20ak dana.
Ne znam što je s malom Tinom. Odveli su je od onih udomitelja, a kontakt sa idućima Andi je, naravno, zabranjen.
A oni koji pokušaju nešto promijeniti, oni koji se pobune, osjete kako je biti zlostavljano dijete u ovakvom sustavu. Dobiju zapovijed da -
sjednu i šute.
LoSoSs vOLi kOMenTaRe (0) -
TinTa nA PapIRu -
O_o
subota, 11.12.2004. - 21:27
poruke u prazno
MObiteli. Poruke. Priznajem da volim poruke. Volim ih pisati, slati, jos vise ih volim primati. Volim svih 600 znakova koje mogu ispisati na mobitelu koji moze odjednom poslati 5-6 poruka. Volim ikonice pomocu kojih pokusavam docarati svoje raspolozenje (smijesak, tuga). Volim cinjenicu da ih mogu pisati dok sjedim u tramvaju, ili na predavanju. Volim ih cuvati. Volim ih citati toliko puta da znam vec polozaj svakog pojedinog slova. Volim kad me posjete na nesto lijepo, smijesno. Volim ideju da, brisuci poruku, mogu izbrisati i sjecanje na neko bolno, minulo vrijeme.
Ne volim situacije u kojima ne znam trebam li cekati da se netko meni javi (sto ako on ceka da se ja javim njemu?), ili se trebam javiti ja (sto ako ga vec opsjedam?). Ne volim izraz "nemam para na mobitelu". Ne volim neuvjerljive izgovore. Ne volim ljude koji kazu kako oni nisu jedni od onih koji ce se samo prestati javljati, a onda upravo to naprave.
Ne volim neodgovorene poruke.
Ne volim slati poruke u prazno.
LoSoSs vOLi kOMenTaRe (4) -
TinTa nA PapIRu -
O_o
- 00:55
zivot je commedia dell arte
Osjećam se poput strastvenog gljivoljupca koji je pronašao livadu obraslu zanosnim gljivama i odlučio oduševljen idućeg dana napraviti gozbu "gljive na tisuću i tri načina", a onda se pojavio neki stvor iz šume i obznanio mu da je, eto, prije par dana dvadesetak životinja konzumiralo baš te gljive i sad dotičnih dvadesetak duša luta vječnim lovištima ili svira harfe lebdeći na oblačićima. Moje misli su poput tih gljiva: primamljive, mnogobrojne, posađene bez ikakvog reda, varljive. I baš kad poželim poneku ubrati - zapisati, pojavi se šumski stvor, maleni glasić, koji mi jasno daje do znanja da ništa od toga ne valja. Nije jestivo, nije originalno, nije upotrebljivo.
Originalnost je upravo ono što je u ovakvim slučajevima poželjno, nužno. Kako da budem originalna kad u meni samoj nema ni trunke originalnosti? Stil razmišljanja, stil života, stil postojanja. Ima li ičeg originalnog u stilu? Sve što sam smatrala svojim vlastitim pretvorilo se u stil - još jednu karakteristiku po kojoj me promatrači svrstavaju u određenu kategoriju: "bijesni štakori", "dvolične kokoši", "podmukli škorpioni". Gdje ja pripadam?
Moj je život samo kamenčić koji se kotrlja već davno utabanom stazom, stazom slonova. Nije li to krdo moglo napraviti autoput, ili barem civiliziranu cestu, a ne jadni puteljak koji čak ni nakon toliko slonova, toliko tabana, nije lišen svih čari staze opstanka? Nakon gomile životinja prosječne težine pet tona, ja još uvijek moram puzati kroz uske tunele, provlačiti se kroz sićušne procijepe i glumiti skočimiša preskačući mnogobrojne prepreke. Gdje je tu originalnost? Svi pužu, svi se provlače, svi skaču.
Je li to snalažljivost ili samo pokornost? Pokoravanje željama i prohtjevima nekih viših bića koja upravljaju našim životima, bili to bogovi ili obični profesori koji si to umišljaju?
Što mi drugo preostaje osim da se izgubim u masi, postanem otpali list nošen nepreglednom rijekom društvenih normi i uglavnom besmislenih pravila, da utopim svoje "ja" koje još uvijek pokušava plivati uzvodno, prokrčiti svoj vlastiti put, biti originalno? Da sam barem losos, ali ja sam samo slaba riječna ribica koja umjesto da ide protiv struje, pliva i dalje nošena njom, ovaj put unatraške, grabeći mahnito perajama, ne bi li barem malo usporila put prema pogubnom vodopadu.
Da, život jest commedia dell arte, obiluje tipiziranim likovima. I ja sam dio šablone - tipizirani gubitnik.
(u nedostatku volje za smisljanjem neceg novog, posezem za ispisanim papirima..)
LoSoSs vOLi kOMenTaRe (4) -
TinTa nA PapIRu -
O_o
četvrtak, 09.12.2004. - 22:33
ne znam
Umrla mi je zlatna ribica. Najmanja. Florijan. Bio je bolestan vec vise dana. Upravo sam ga nasla. Bacila u wc. Volim razmisljati kako je to nacin da ribe dodju na svoja vjecna lovista.
Kazu da, svaki put kad umre ribica, obitelj je izbjegla katastrofu. Ribica se zrtvuje. Hvala, Florijan. Ne znam je li istina. Ali hvala.
Tuzna sam. Nekako neodredjeno tuzna. I tupa. Otupilo me. Bila sam tuzna i prije ovoga. Sretna pa tuzna. Potvrdjujem da sam u qrcu.
Razocaralo me.
Vrijeme ne tece- kapa u kapljicama..
NEMOJ mi pruzati ruku. Ne zelim je. Ne treba mi. Ne mozes mi pomoci. Ne razumijes, i zato nemoj.
Ovdje se ne radi o tebi.
Pomaknuta agresija je kuja.
LoSoSs vOLi kOMenTaRe (3) -
TinTa nA PapIRu -
O_o
- 19:01
Baba pliva uzvodno!
Upoznali ste onu: "Kud svi, tud i mali Mujo"? E, pa sad, upoznajte Babu. The Babu.
Babine special skills:
1. Glasno uzdisanje dok stoji pokraj tvog sjedala u tramvaju.
2. Uvijek prirucni (tj. pri ruci) ceker s grincajgom ili kilom mrkve, kojim te moze slucajno opaliti u prolazu.
3. nepogresivi tajming voznje tramvajem bas u vrijeme najvece guzve
4. potreba da se progura do vrata u trenutku dok krcati tramvaj svladava neki opaki zavoj
5. precizno razradjena tehnika laktarenja
6. napadi reume dok stoji pokraj tvog sjedala
7. ragbijasko probijanje pri ulasku u tramvaj
Upoznajmo i njenog protivnika: The Rulja. Ruljina jedina vjestina je: hodanje, uglavnom pravocrtno.
The Baba vs. Rulja
Uzbudljivi dvoboj na stanici kod Savskog mosta. Prepuni tramvaj dolazi na stanicu. Baba u niskom startu. Prepuni tramvaj otvara vrata. Baba krece u napad. Nista ne sluteca Rulja pokusava izaci iz prepunog tramvaja. Dodatni poticaj- svjezi zrak koji Rulji draska nosnice i nagovjestaj slobode kretanja nakon izlaska iz prepunog tramvaja. Baba napada. Upotrebljava svoje posebne vjestine br. 5. i 7. Rulja je nemocna. Pokusava hodati naprijed. Baba je uporna. Rulja je zbunjena. Zgrozena. Baba se ne obazire. Baba ponovo primjenjuje posebne tehnike br.5 i 7. Baba ulazi u tramvaj. Tek tada Rulja izlazi.
Baba se gubi u tramvajskoj gomili, valjda trazi pogodnu poziciju za upotrebljavanje ostalih special skills.
Baba pliva uzvodno!
=)
LoSoSs vOLi kOMenTaRe (1) -
TinTa nA PapIRu -
O_o
- 17:18
bolestina..
Mislilm da sam bolesna. Misao temeljim na sljedecem:
-- Jucer me glas, tokom dana, jednostavno napustio. Nestao kao usamljena ptica iza oblaka, konj koji je otkasao u suton, barka na horizontu. Na kraju dana sam nakon prvog sloga svake rijeci prelazila sponano na "mute" iliti, po naški, "bezglasno".
-- Jutros nisam mogla gutat.
-- Glasam se kao promukli sob (opet)
-- Bole me ruke
-- Bole me noge
-- Boli me grlo
-- Kad sam vec spomenula bol, boli me i glava
-- Jutros sam skoro iskasljala pluca..
-- Ispuhala sam tamnozute smrklje (previse informacija? sad je vec prekasno da ovo preskocite-bwahahaha)
-- Nista ne cujem..
-- Nisam povukla nijedan cigaretni dim cijeli tjedan
-- Nisam popila nijednu kavu
-- Ako alkohol ode iz organizma za 5 dana, onda ga vise nema.-Stanje je kriticno, a ja ne osjecam krizu..
-- Osjecam se ko ispljuvak
-- Hvataju me naizmjenicno optimisticni naleti i depresije
-- Caj mi ima okus po palacinkama s marmeladom od smokava..
LoSoSs vOLi kOMenTaRe (1) -
TinTa nA PapIRu -
O_o
- 00:09
zašto ne volim jutro..
..zato što ne funkcioniram, eto zašto!
To je ono doba dana (noći) kad bauljam po stanu
(gdje sam?), zabijam se u zidove i ostale nezive objekte
(zid..? ovdje?!), zapinjem za kvake
(pa daj me pusti!..aha, kvaka). Onda kao požurim jer opet kasnim, da bi nakon te odluke počela, ničim izazvana, čupkati obrve
(jel ovo obrva?).
Jutrošnje jutro u mome domu:
Vrijeme zbivanja: brutalnih 6:45 ujutro. Uobičajeno radno vrijeme moje budilice srijedom: nenormalnih 6:18 (ujutro).
Mrak. Ulazi tata u sobu.
ja (..zz..Zz..njakfhkg...zzz..): .... (ne, ne hrčem)
tata: Jel si rekla da te danas probudim?
ja (hmmm...? Haaa..? mrak..? dan?) : mrmlj...mrmlj.ne..
tata: Aha. Onda te danas vozim doma nakon predavanja..?
ja (?mrak? koji je danas dan?): Ne, to je trebalo biti jučer.
Pipkam oko sebe. Tražim mobitel.
(Jebo ga mrak.. mobitel.. kaj tražim?. koji je danas dan? .. mobitel.. kaj?)
tata: Da ti upalim svjetlo?
ja (koji je danas dan?): ne..
tata: Aha.
ja (srijeda?.. kaj tražim? ne vidim?) : Ali, ono, možeš me ti probudit i danas.
tata: Aha, dobro.
Izlazi van.
ja (jel ima tu kakvo svjetlo za upalit?): mrmlj... o, mobitel..
LoSoSs vOLi kOMenTaRe (3) -
TinTa nA PapIRu -
O_o
utorak, 07.12.2004. - 14:43
problemi s alkoholom?
- Gubis u svadjama s nezivim predmetima.
- Moras se drzati za travu da ne bi pao sa Zemlje.
- Tvoj posao smeta tvom opijanju.
- Doktor pronalazi tragove krvi u tvom krvotoku.
- Stalno ti pada WC daska na vrat.
- 24 sata u jednom danu, 24 piva u jednom sanduku. Slucajnost? Ne bih rekao!
- Dvije ruke, samo jedna usta... to znaci imati problem s picem.
- Lakse izostravas pogled s jednim otvorenim okom.
- Netko pomakne parking kad god si u kavani.
- Padas s poda.
- Hej, 5 piva ima isti broj kalorija kao i jedan hamburger. K vragu s jelom.
- Cijela birtija kaze "Bok" kad ulazis.
- Mislis da su cetiri osnovne namirnice kofein, nikotin, alkohol i zene.
- Roseanne ti se cini lijepom.
- Svake veceri ti se sve vise svidja susjedova macka.
- Vise ne prepoznajes svog partnera ako ga ne gledas kroz dno case.
- I veceras te taj prokleti ruzicasti slon prati kuci.
LoSoSs vOLi kOMenTaRe (7) -
TinTa nA PapIRu -
O_o
- 13:13
prometne nezgode
Da bi americko osiguravajuce drustvo pokrilo stetu, vozaci moraju ispuniti odredjene formulare gdje, izmedu ostalog, trebaju u sto manje rijeci opisati nesrecu.
Ovo su neki od istinitih primjera.
Vracajuci se kuci, usao sam u pogresno dvoriste, i udario u drvo koje nemam.
Drugi auto je udario u moj, ne dajuci nikakvo upozorenje o svojim namjerama.
Mislio sam da je prozor od auta otvoren, ali sam shvatio da nije kada sam gurnuo glavu kroz njega.
Sudario sam se sa parkiranim kamionom, koji je dolazio iz drugog pravca.
Kamion je prosao u kroz moj vjetrobran, pravo u lice moje zene.
Pjesak me udario, i podvuk'o mi se pod auto.
Taj tip je bio po cijeloj cesti. Morao sam skrenuti nekoliko puta prije nego sto sam ga lupio.
Poceo sam se klizati po cesti, bacio pogled na punicu, i sletio preko nasipa.
Pokusavao sam ubiti muhu, kad sam udario u banderu.
Cetrdeset godina sam vozio, kad sam zaspao za volanom, i dozivio nesrecu.
Dok sam prilazio raskrizju, znak se iznenada pojavio na mjestu gdje nikad prije nije bio. Zato nisam uspio zakociti na vrijeme, i izbjeci nesrecu.
Da ne bih udario odbojnik auta ispred mene, pokosio sam pjesaka.
Moj auto je bio legalno parkiran, kad je krenuo unatrag, i udario u susedni auto.
Nevidljivi auto je dosao niotkuda, udario moj auto, i nestao.
Rekao sam policiji da nisam ozlijeden, ali kad sam skinuo kapu, uvidio sam da imam frakturu lubanje.
Bio sam siguran da starkelja nikad ne bi ni stigao na drugu stranu, kad sam ga udario.
Pjesak nije znao na koju stranu da bjezi, pa sam ga zgazio.
Vidio sam starijeg gospodina usporenih pokreta i tuznog izraza lica, kako se odbija od haube mog automobila.
Neposredan uzrok nesrece je bio mali covjek, u malim kolima, ali sa velikim ustima.
Ispao sam iz auta dok je sletao sa puta. Kasnije me je u jarku nasao neki pas lutalica.
Bandera mi se brzo priblizavala. Pokusao sam skrenuti s njene putanje, kada me je udarila
LoSoSs vOLi kOMenTaRe (0) -
TinTa nA PapIRu -
O_o
ponedjeljak, 06.12.2004. - 19:14
paucina
Koracam. Stojim. Lebdim? Crvene latice cvijeta na sivom podu. Pregazene. Izgazene.
Disem li? Zlo mi je. Jutarnja mucnina? Bezgresno zacece. Nemoguce-vec je odavno proslo podne.
Trebam zraka.
Svijet nestaje. Njegov intenzitet se jednostavno smanjuje. Zvukovi postaju udaljeni, tihi. Cujem rijeci, ali ih ne razumijem. Slike su nejasne, mutne. Vidim ljude, ali ih ne prepoznajem.
Naglo udisem.
Bjezim. Ne mogu. Pobjeci. Nisu moje noge, nije moje tijelo. "Ja nisam svoj. Ja sam netko drugi. Netko u nekome." Slijedi me. Od cega bjezim? Sveprisutno je. Sto?!
Bljesak sunca na prozoru. Zasljepljuje me. Dan je tmuran i siv.
Ispruzi ruku, mozda prodje kroz mene.
Guraju me.
Kako sam dospjela ovdje??
Pritisak u glavi. Krik u zraku. Prigusen. Nitko ne cuje.
Plačem-upalo mi je nesto u oko. Znaci da su mi oci bile otvorene.
Spavam li? Budna sam. Danima? Budna sam.
Probudi se
Ne mogu
Probudi se
Probudi me
Skini paucinu s mojih ociju.
LoSoSs vOLi kOMenTaRe (2) -
TinTa nA PapIRu -
O_o
nedjelja, 05.12.2004. - 19:54
and the magic medicine worked
Hipotetska situacija. Bolestan si u ponedjeljak. Boli grlo. Lagana temperaturica. Jedva izadjes van-ne bi ni izlazio da nije bas potrebno. Odes rano doma. Ucis. A boli glava. Zbog temperature zajebes kolokvij. Odlucis naporno uciti za iduci kolokvij koji je za par dana. Po cijele dane spavas jer si prebolestan i preumoran za bilo sto. Ne da ti se ni pisat poruke ni zvat ljude. Uzivas u potpunoj izolaciji i miru bozjem.
U subotu ti se iznenada situacija poboljsa. Iako nisi mislio ici van, ostanes eto van do 4 ujutro. Svjez i odmoran.
Maxflu.
Dokaz, ne obecanja.
LoSoSs vOLi kOMenTaRe (1) -
TinTa nA PapIRu -
O_o
- 19:53
opet..
Opet brucosijada. Filozofskog. Opet sam ustedila pare jer sam imala vezu za upad. Opet sam se napila prije pocetka. Opet sam pila i nakon pocetka. Opet sam skakala, plesala, pjevala. Opet sam skoro poginula u masovnim sutkama. "Mala truba svira dalje.." Histerija. Euforija. Guzva.
Skakala sam..kao da nema gravitacije. Ni muscul fibera. I osjecala kao da drzim zrak na rukama. Da sam mahala-mozda bi poletjela. Opet nije bilo mjesta za let. Nisam se mogla pomaknut.
A onda opet after party u ksetu. Opet sam ostala duze nego kaj sam htjela. Opet sam zaspala. Opet mi je bilo lijepo.
I opet sam srela nekog koga nisam ocekivala. Opet mi je lagao. Opet je doslo do neugodne sutnje. Opet mi je bilo zlo. Opet sam se morala oporavljati od susreta. Opet mi je mozak mahnito poceo smisljati raznorazne scenarije, isprike, a onda to odbacivao-realno. Opet me frend morao izvlacit iz tupila.
Dosla sam doma. Sivo jutro. Opet sam skoro zaspala u tramvaju. Kad sam se probudila, opet je sve bilo sivo. Opet je opet.
Neke stvari se ne mijenjaju.
"How much difference does it make
How much difference does it make
I'll swallow poison till I grow imune
I'll scream my lungs out till I fill this room
How much difference does it make.."
LoSoSs vOLi kOMenTaRe (1) -
TinTa nA PapIRu -
O_o
petak, 03.12.2004. - 21:03
da se i ti nasmijes...
Covjek se nasao pred sudom, na raspravi, povodom
optuzbe za djelo teskog ubojstva sa predumisljajem.
Sudija: - Ovdje se radi o teskom deliktu, krvavom ubojstvu
sa predumisljajem. Optuzeni, pozivam vas da u svoju odbranu,
a u cilju eventualnog ublazavanja vase kazne, iznesete vasu
odbranu i olaksavajuce okolnosti.
Optuzenik: - Bila je glupa, ... morao sam je ubiti.
Sudija: - To ne smatram olaksavajucom okolnoscu.
Ako ne zelite da ostatak svoga zivota provedete iza resetaka,
morate naci nesto uvjerljivije.
Optuzenik: - Pa dobro, cjenjeni sude, ... da ja ispricam kako je
bilo. Zivjeli smo u jednoj zgradi. Iznad nas je zivjela porodica sa
dvoje djece. Bilo je stvarno zalosno, djeca su bila jako niska
rastom. Sin od 12 godina je bio visok svega 80 cm, a onaj stariji
od 19 godina svega 85 cm. Jedan dan, u razgovoru sa svojom
zenom, kazem da je to stvarno tuzno i da mi ih je zao.
Da, rece zena, .... to su pirineji.
Rekoh, ... mislila si pigmeji.
Ne, odvrati ona, ... pigmeji su ono sto nam se
nalazi pod kozom i zbog cega pocrnimo.
To je pigment, ... primjetih.
Ne, ... pigment je bilo ono na cemu su stari Rimljani pisali.
Pobogu zeno, ... to je bio pergament.
Ne, pergament je kad neko procita ili prikaze samo jedan dio
nekog djela.
Postovani sude, vjerovatno pretpostavljate da vise nisam imao
volje da joj objasnim da se radi o fragmentu. Otisao sam na trosjed,
legao i poceo citati svoje novine. Ubrzo, dodje moja zena, ... sa
knjigom u ruci, leze pored mene, ... otvori knjigu i poce citati
dio nekog teksta.
Duso, pogledaj .... "Suncana terasa od rucne torbe je bila uciteljica
od makroa 15."
Uzeo sam knjigu, ... pogledao i rekao joj - draga zeno, ovo je
knjiga na francuskom jeziku i tu pise .... La Marquise de Pompadour
est la Maitresse de Louis XV, a to znaci da je Marquise de Pompadour
bila ljubavnica Luja 15.
Ne, rece ona, to se mora doslovno prevoditi. La Marquise je suncana
terasa, Pompadour je rucna torba, La Maitresse je uciteljica, a Louis
XV
je 15. makro. I nastavi ona, ... ja to sigurno dobro znam.
Nisam ja dzaba imala extra casove iz francuskog jezika i vjezbe sa
svojim legionarom.
Rekoh, ... mislis na lektora.
Ne, lektor je jedan grcki heroj.
To je bio Hektor i bio je Trojanac.
Ne, rece ona, Hektor je mjera za povrsinu.
Mjera za povrsinu je hektar.
Ne, hektar je bozansko pice.
Zeno, nektar je bozansko pice.
Nije, to je rijeka u juznoj Njemackoj, odvrati mi ona.
Rijeka u juznoj Njemackoj se zove Neckar.
Ne znas ti to, jos kao mala sam pjevala sa drugaricom duo o
rijeci Nektar.
U duetu, tako si valjda htjela reci.
Ne, duet je kad igraju Sarajevo i moj Zeljo.
Postovani sude, ... tada sam uzeo cekic i opalio ju po glavi.
Konacno je zasutila.
Sudija ... Presuda, ... Optuzeni se oslobadja, ... ja bih nju vec
kod Hektora opalio cekicem po glavi.
LoSoSs vOLi kOMenTaRe (3) -
TinTa nA PapIRu -
O_o
- 19:52
vrijeme darivanja
Vec su odavno Bozicni ukrasi svugdje po gradu. I reklame koje te poticu samo na trosenje. Bozic=shopping feaver. Komercijalizacija na djelu.
Bozicni pokloni koji ne sluze apsolutno nicemu, i koji ce nakon Bozica zavrsiti u ladici, ili na polici, gdje ce uspjesno skupljati prasinu. Zamislite da ste i vi dobili jedan od doticnih. Ili kemijsku koju su politicari djelili u jednoj od predizbornih kampanji-ovo je cak i korisno, ali potrebno?
A sad zamislite da ste medicinska sestra koja honorarno cisti kafic da bi prehranila svoju obitellj-nezaposlenog muza, studenta, maturanta i osnovnoskolca. I to cinite vec ohoho godina, sa dva posla na minimalcu. Ali se i dalje smijesite. I zamislite da vam drzava pokloni 20.000kn. (Ne, ovo nije decimalna tocka.)
Ili da ste dobili otkaz, uzeli kredit i poceli se bavit stocarstvom, da bi nedugo zatim sve izgubili u pozaru, i uzeli opet kredit, jer vise ne mozete radit nesto drugo. I onda dobijete 30.000kn.
Drzavni gradevinski institut (ako sam dobro zapamtila) i ove godine je, umjesto da organizira neki besmisleni banket na kojem bi se gostili vec ugojeni politicari, pijuckajuci (pre)skupi sampanjac i vino, donirao 400.000kn. I ekipa Brisanog prostora ga je vise nego dobro upotrijebila. Dobili su ga "mali, obicni" ljudi, koji cijeli radni staz provode u napornom radu, i koji i dalje ne posustaju. Postar koji vec 30ak godina biciklom raznosi postu po malom mjestascu, koji je djecu (koja su mu slucajnu bacili stap medju zbice) pocastio sladoledom umjesto da na njih vice.
Prodavacici koja honorarno 7 dana u tjednu cisti urede za 800kn, i koja pece kolace po narudzbi.
Brici koji vec 40ak godina šiša i brije svoje musterije kao "u stare dane", pruzajuci im i osobu za razgovor, i sjecanje na stara vremena.
Pomoc djeci, Marku i Lani, kojima je tata poginuo kao slucajni prolaznik u mafijaskom obracunu, a mama im umrla od teske bolesti.
...
Novci koji bi platili ratu za novi auto, ili za koje bi mogli kupiti polovni auto, uljepsali su vrijednim ljudima cijeli zivot. Ili, da ne zvucim previse pateticno-ovaj Bozic ce im sigurno biti ljepsi od proslih!
A ono sto me najvise odusevilo, je lakoca kojom se sreca moze prosiriti: prodavacica ce ispeci po 40kg kolaca za umobolnu bolnicu u Vrapcu i djecu u Nazorovoj, brico ce svojim vjernim musterijama pokloniti besplatno šišanje... I sigurno ce svaki od njih pokloniti nekom prolazniku osmijeh.
I mislim da je taj osmijeh puno vrijedniji od nekog privjeska za kljuceve koji ne stane na kljuceve jer privjesaka vec imate previse, ili neka svijeca koju cete eventualno upotrijebiti za romanticnu atmosferu, ili mozda "cuvati za posebne prigode", kao i ostalih 10ak svijeca.
A u svakom slucaju je vrijedniji od banketa gdje bi politicari radili ono sto rade i inace-nista.
Novcem se ne moze kupiti sve, niti to tvrdim.
Ali ovakvo nesto pokazuje za sto bi novci uistinu trebali biti upotrijebljeni-za nesto smisleno.
Ne znam, covjek se nekako osjeca bolje, kao da mozda vrijeme darivanja ipak ima smisla, i da opet postaje ono sto je bilo-vrijeme kad se ljudi vesele, kad se darivaju oni koji su to uistinu zasluzili, kad netko shvati da drzava treba uciniti nesto konkretno, a ne samo raspredati, uz svecanu veceru, kako neki ljudi nemaju sta za jesti. Ako ih se uopce sjete tih ljudi, dok stavljaju komad jastoga u usta.
Mozda komercijalizacija nije tako losa- drzava se sjeti "obicnih" ljudi.
A sad idem kupiti privjesak za kljuceve za sve u mojem drustvu =)
LoSoSs vOLi kOMenTaRe (0) -
TinTa nA PapIRu -
O_o
- 19:45
bratska ljubav
Prica o drugom pudingu-skuhala ga (puding), lijevam u zdjelice, zapnem ogromnim papucama (tigrici A1 i A2) za ormaric, imam bliski susret sa kuhinjskim elementina. Kuhinjski elementi su tvrdi i neljubazni. Imam modricu izmedju treceg i cetvrtog rebra, brojano odozdo; malo boli dok disem ili se rastezem, ili lezim na toj strani.
Dolazi brat u kuhinju nakon mojih akrobatskih radnji. "Bravo, prolila si puding." Razumijem ga, to je bio onaj bez grudica...
LoSoSs vOLi kOMenTaRe (0) -
TinTa nA PapIRu -
O_o
četvrtak, 02.12.2004. - 18:09
danas sam kuhala
i skuhala sam:
*1 puding s grudicama
*1 puding bez grudica
*kajganu od pola jajeta (ispekla)-pola jaja je palo u cajnik na prvoj ploci (da poklopim cajnik?ma ne-ovako cu vidjet kad voda uzavri)
*caj (iz drugog pokusaja- prvi je zavrsio ranije spomenutim jajetom u vodi..)
dobar tek!
najjaje pricha:
Ide Zlatko u kuhinju, odlucio skuhati jaje. Zlatko se ne vraca. Zlatko kaze da nema vise jaja. Pa bilo ih je bar 5!! "Ja razbijem jaje, stavim ga u vodu, i nijedno nije ispalo okruglo. Ne znam kako to mojoj mami uspijeva"
Da nije istinito, bilo bi smijesno. Ovako je jednostavno tuzno. =)
LoSoSs vOLi kOMenTaRe (5) -
TinTa nA PapIRu -
O_o
- 16:20
sunce
Danas je zasjalo sunce.
Pisem na laptopu. I sumrak je. Postoji neka tajna veza...
Danas sam uspjela procitati par stranica iz skripte. Mozda ima nade.
Nasla sam neke gluposti sta sam prije pisala. Natipkat cu ih jednom.
Sunce je jutros obasjalo ogoljele grane drveca ispred moje zgrade. Izgledale su tako crne. I mrtve. I one zasluzuju svoje mjesto pod suncem. Htjela bih da me jednom probudi sunce na licu. Spavam predaleko od prozora.
Oboji me u dugu. Izvedi me iz tmurnih kisnih oblaka.
LoSoSs vOLi kOMenTaRe (0) -
TinTa nA PapIRu -
O_o
srijeda, 01.12.2004. - 20:12
hiperprodukcija
posteva-je
osjecam li se bolje-ne
danas je u "sutkinji Amy" Donna otvorila blog. Jeste li znali da svi mravi dok su pijani padaju na desno??
LoSoSs vOLi kOMenTaRe (1) -
TinTa nA PapIRu -
O_o
- 19:56
zub
Znas ono kad imas pokvaren zub, i znas da ga moras izvaditi, ali nekako ne mozes. Zna i zubar da zub mora van, ali mu te zao, pa sudjeluje u tvojoj samoobmani da ce sve biti u redu.
Priznas zubaru da te zub boli, boli te dok jedes, boli te dok pijes, boli te dok samo sjedis i razmisljas.
Ali ti je nekako bas drag taj zub, i bas ga eto ne bi htjela izvaditi. I zubar i ti se dogovorite da zub ostane. Napravite mu plombu, ocistite ga, zub na kratko prestane boljeti, i izgleda potpuno zdrav. Izgleda savrseno. Ali nije. Pokvaren je i gnjije.
Zubaru je u biti svejedno, zub nije njegov, a tebi je draze da je zub ovakav nego da ga nemas. Ali znas da ce opet poceti boljeti. Evo vec pocinje. I znas da ces jednom morati poslat sve u tripickematerine i iscupati ga van, koliko god ti to bilo mucno, i koliko god ti kasnije falio..
Znas to?
I to je to.
Steta sto mora ostati rupa medju zubima.
Steta sto ne mozes izlijeciti zub samo snagom volje.
Trebala sam cesce prati zube.
LoSoSs vOLi kOMenTaRe (1) -
TinTa nA PapIRu -
O_o
- 19:56
sjena u tami
Ucenje_
Budjenje u 9. Po dogovoru. Tipkam polusuvislu poruku da sam zvala, ali se ne javlja. Skuzim da su slova nerazumljiva. Tipkam opet. Saljem. Zove, kaze da je budna. Pricamo. Polumrtva vracam se u krevet-nisam se trebala jucer napit. Nisam trebala doc doma tek u pol5. Trebala sam njoj nesto reci, ali nisam. Nema veze.
Stara me izvlaci iz kreveta. Mijenjam posteljinu. Uzorna sam kcer. Pospremam sobu. Mijenjam plakat na ormaru. Stavljam suhu ruzu medju druge dvije suhe ruze. Gledam po sobi. Sjedam za stol. Gledam kroz prozor. Vrijeme ne postoji. Saljem poruku. Dopisujem se. Saljem opet poruku. Ne odgovara. Gledam skriptu. Gledam kroz prozor. Vadim natuknice. Kolokvij je u pon. I jos jedan u utorak. Razmisljam ima li smisla truditi se. Tupa sam. "A pill to make you dumb, a pill to make you numb, a pill to make you anybody else.." Shvacam da imam suicidalne nagone. Jes!i ja sam dio neprilagodjene, suicidalno nastrojene nacije. Izvlacim stare planove samoubojstva. Ne razmisljam o tome SADA. Necu bas sada. Mozda ni sutra.
Mrzim unutarnji nemir. Unutarnji nemir me tjera da se vrtim u krug. Zato hodam u krug. Krug? n-terokut. n-je beskonacno velik. Izgleda kao krug,a u biti nije.
Zelim ici negdje, bilo gdje. "Trebalo bi da svaki covjek moze nekamo otici. Nekad dodje da moras otici bilo kamo" Razmisljam o tramvaju. Vani je sumrak, i kisa. Zbog oblaka mi sve izgleda bijelo. Ali sumrak je. U biti mrak. Nisam ni primjetila da se smracilo. Mogla bi se voziti u tramvaju. Prema negdje. U krug. Imam zabranu izlaska do petka.
Samo sam Sjena, a on je ugasio svjetlo. Bacio je kamen i razbio ulicnu lampu. Ne znam gdje sam. Trebam koordinate. Nema ih.
Gle, jos uvijek je mrak.
LoSoSs vOLi kOMenTaRe (3) -
TinTa nA PapIRu -
O_o
- 19:13
zasto treba kasniti na dogovor..
Evo zasto treba kasnit: u protivnom stojis na TRgu 45 min i zapisujes gluposti na komadicu papira, pri tome izgledajuci kao imbecil
(20:03) prokletstvo-uletila sam na tramvaj koji je odmah krenuo. Ako ne bude guzve na cestama, doci cu na vrijeme...
(20:11) tramvaj brzo vozi. Zato bas danas brzo vozi??
(20:17) Kad treba brzo vozit, onda ne vozi brzo...
(20:32) sranje. Nema nikakve guzve, prosla sam i Savsku
(20:34) jos uvijek nije kasno-mozda bude kakva nesreca na putu, zastoj, pijanac koji se svadja sa vozacem pa zbog toga kasne svi tramvaji...?
(20:40) nemoguce... izgleda da necu kasnit.. zasto?? zasto??
(20:44) dolazimo na trg. Vrata od tramvaja nisu se zaglavila, propala nada da cu ostati u doticnom kojih20 min i zakasniti ...
(20:45) JA sam URANILA. Oni koji me poznaju, znaju koji je to shok. Predvidjam katastrofalnu buducnost: divlji dikobrazi zavladat ce svijetom, a turbo limach snjegovici bit ce nam najbolji prijatelji. Plavi kaktus sa rozim sombrerom pjevat ce najvece hitove na radiju i telki, a prateci vokali bit ce mu zeleni jastog i purpurni suncokret. It's the end of the world as we know it..
(20:48) odlazim u prolaz kupit dvije pljuge
(20:51) Iako hodam beskonacno sporo, vrijeme ide jos sporije. Primjecujem da mi se pisa. Izvrsno, idem u Pintu na wc, mozda bude guzva.
(20:54) Nije bilo guzve. Vidim 3 macke.
(20:58) Sve tri macke uporno bjeze od mene. Smrc.. mozda me ne vole..
(21:00) Toliko truda, i tek sad dolazim na VRIJEME. Jos uvijek nedopustivo... Secem u krug oko sata..
(21:04) What to do?? Koliko mi treba do konja? Moglu li se izgubiti po putu i slucajno zakasniti?
(21:05) Skrivam se iza velikog bora na Trgu. Opet je ukrasen srcima. Mogla bi probat ukrast jedno.
(21:06) Previsoko su. Zasto su ih stavili tako visoko? Koji idiot bi pokusavao krast ukrase sa bora na glavnom gradskom trgu??
(21:06) Odlaze tip i cura koji su brijali par metara od mene. Odlazim i ja. Laganim hodom do konja. Ovo bi bilo kulturno kasnjenje. Znam da ce on kasnit jos vise. Proklet bio...
(21:08) Opet iza bora. Napravila sam diskretan krug oko konja. Jos ga nema.
(21:09) Primjecujem da tesko disem. Mozda nisam trebala popusit onu cigaretu. Ali trebalo je ubit vrijeme... Mislim da je od nervoze..
(21:10) Vec 15.put slusam onu glupu reklamu s panoa na Trgu. Na discmanu su mu naravno krepale baterije, a rezervne koje sam ponijela su naravno bile prazne.
(21:11) Oni koji su dozivjeli pano na Trgu, znaju o cem pricam.. Neizdrzivo..
(21:12) Bor fino mirise. Nema ga. Opet reklama s temom Pink Panthera. Reklama o proizvodima Cekin (opet)
(21:13) da bar nije sve mokro, pa bi negdje sjela. Svjesna sam da izgledam ko kreten, s papiricem iza bora..
(21:14) Odlucujem cupkat iglice bora. "Voli me, ne voli me.."
(21:15) Previse prokletih iglica. Naivno sam stala na "voli me". Nema ga. Da nije toliko bitno, otisla bi vec doma..
(21:16) Proizvodi Cekin. Cupam po busen iglica. Ispada da me ne voli. Iz 6.pokusaja ispalo da me voli. Nema ga.
(21:17) Opet me voli. Napravit cu hi-kvadrat test ovog eksperimenta. Pink Panther.
(21:18) Primjecujem da ga jos uvijek nema
(21:19) Bor kaze da me voli. Optika Kraljevic. Pink Panther. Ne voli me.
(21:20) Proizvodi Cekin.
(21.21) Ne voli me. Sudski tumaci. Koji ku..ga jos nema?
(21:22) Voli me. Proizvodi Cekin. Pink Panther. Dosao policajac-mozda ne smijem cerupat bor na glavnom gradskom trgu? Jeeej..anarhija
(21:23) Otiso je-nije nista reko. Igraonica za djecu na panou.
(21:24) Primjecujem poruku poslanu u 21:01 "Malo kasnim ali dolazim" Sta tocno znaci "malo"?? Pink Panther
(21:25) Proizvodi Cekin. Sudski tumaci
(21:26) Policajac me gleda iz prikrajka, pa cupkam iglice s drugog dijela bora. Zapazam tocnost podatka da je 50-50 sansa da ispadne jedna od dvije opcije-mora da svjezi zrak poticajno djeluje na moj mozak. Proizvodi Cekin. Voli me.
(21:27) Pink Panther. Ne voli me. Djecja igraonica.
(21:28) Voli me. Jos uvijek djecja igraonica- tek sad primjecujem koliko je duga i iritantna ta reklama
(21:29) Neki hotel (oh, nova reklama!) Optika Kraljevic
(21:30) Mislim da vidim frendicu s nekim tipom. Zovem ju na mob al se ne javlja. Optika Kraljevic (opet?)
(21:31) Sudski tumaci. Proizvodi Cekin. Zasto sam ono uopce dosla van veceras? Aha, treba razgovarat..
(21:32) Voli me. Djecja igraonica.
(21.33) Dolazi-je li to moguce??
(...2 tomislava kasnije.. )
(23:..) Nemam pojma kolko je tocno sati. 11 je proslo. Moramo doma i on i ja. Rekla sam puno toga,ne sjecam se kad sam zadnji put bil toliko iskrena, ne znam je li sta shvatio. Opet je dao obecanja koja ce najvjerojatnije prekrsiti, ali u tom trenutku nije mi to bilo ni toliko bitno. Nije da se osjecam nesto bitno bolje, jer znam da ce sve opet biti isto kao prije.
Ali se zato osjecam pijanije. Uspjeva me se rijesiti, ja ulazim u tramvaj, naravno krivi, jer sam zaboravila da ce me frendica pokupit kod faksa. Udaram u vrata-ko ih je tamo postavio??
(... jedno pisanje iza bora kod mimare kasnije..)
Zahvaljujem bogu i ljudima sto ne secu oko mimare u ovu kasnu uru. Zasto se od pive toliko pisa?? Dolazi frendica, vozi me doma. (Hvala!)
(...)
Lijepo je zaspati pijan..
LoSoSs vOLi kOMenTaRe (1) -
TinTa nA PapIRu -
O_o