Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/lososs

Marketing

Kobilino Zubalo, ja, novac i gđa Jadranka

Jest, skrušeno priznajem da i ja, Lososs, ovisim o novcima. Trebajum mi pare da kupim kruh, pivu, čarape i ostale neophodne sitnice.
A kad se nema para, onda se mora radit. Ili kad se ima para, al se želi još para jer rastu alkoholni kapaciteti.. Ili kad se uzgajaju neki mazohistički nagoni.. Bilo kako bilo, ja išla radit. Težak posao, sjedit i pljeskat Jošku Lokasu. Čak je brzo prošlo vrijeme. A fore mu i nisu bile tako loše (valjda zato kaj ih nismo ni čuli jer smo morali pljeskat ko kreteni). Najimbecilnije je bilo kaj smo mi, publika (3 dečka i 20ak cura) morali vrištat Playboyevim zečicama. Od kojih je ona Mirela (neki je se možda sjećaju iz Big Bradra) definitivno ponijela titulu najgluplje i njiritantnije.. Pronašla sam i odgovor na pitanje koje me već tjednima muči-Who the f**k is Zdravko Čolić?! (jebiga ljudi, al ja to ne slušam..)Još veće iznenadjenje je nastupilo kad sam shvatila da djelomično znam pripjev jedne njegove pjesme (previše pijem s ljudima koji to slušaju, očito).
Elem, zečice su (na petama-jako visokim i nestabilnim) niže od mene (a ja sam niska);
-Zdravko Čolić je poznat široj javnosti;
-u studiju je jako vruće;
-moguće je sat i pol glumit pljeskajućeg kretena;
-Joško Lokas je jako visok;
-neka klapa na kraju je pjevala predobru pjesmu ("..izašla morska zvizda, stradat će tvoja pii...sma koja sam pisao ja", "ako mi došla ne bi, onda se sama je...dnom okupaj u moru ti" i sve tako..);
-nisu svi koji su bili tamo dobili dobili kartu za FijuBriju (samo oni koji su se javili preko interneta, mi ostali smo dobili pare-nije ni to loše..).

E, a da bi dobila pare, i eventualno još koji put bila Kreten Koji Plješće, moradoh se upisat u agenciju za statiranje. I tako Kobilino Zubalo i ja danas otiđosmo tamo, izgubismo se skoro po putu, već jučer naglasile par puta tipu da smo nefotogenične, ponovile to i danas ("e, da-i jesmo li spomenule da smo nefotogenične?!"), tip reko da brzo skinemo kapute i da će nas uslikat "čim nas gospođa Jadranka upiše".
O "gđi Jadranki : "gđa Jadranka" je tip babe koja ima crni izrast na zlaćanoj joj kosi, isfrustrirana je životom, uvene joj svaka biljka koju pokuša uzgojiti, psi reže kad je vide, a metodom analognom onoj "brojim godove da vidim koliko je staro drvo", može se zaključiti i njena starost-"brojim bore oko usta gđe Jadranke". Valjda bi se dezintegrirala kad bi se nasmiješila, pa joj se ovako svakom godinom samo slažu slojevi kože. Možda je između bora i plijesan, ko bi znao.. Nije na nama da nagađamo..
Uglavnom, gđa Jadranka nas nije fermala ni 0,84% (tipkala je po mobu)pa nas je tip, nakon pola sata zujanja po sobičku (tj. "agenciji") uslikao par puta, bez iskaznice, i s iskaznicom, na kojoj piše broj. "pa gledaj prema desno, još malo, sad ravno, pa lijevo..drugo lijevo...ravno..sad drži tu broj... nasmiješi se..malo ozbiljnosti molim..gledaj prema gospođi JadranCi.." Jesam li spomenula da sam nefotogenična?! Mogu se kladit da izgledam ko mutirani krastavac.. S brojem.. Sad imam krushking dosje..
Na kraju se "gospođa Jadranka" udostojala upisati nas, što joj je pričinjavalo vidni napor i izazivalo krajnje nezadovoljstvo. "Konfekcijski broj.. broj cipele,..visina.. težina.. boja kose (kaj ne vidiš?!)..boja očiju.. broj telefona.. mobitela.. hobiji/posebne vještine..". Oćeš i menstrualni ciklus?!? Al glavno da nije mogla zapisat i broj žiro-računa, nego moramo karticu nositi uvijek sa sobom, tak da kad oni nazovu, "makar i dok smo na fakultetu", da znamo izdiktirati broj. ("Oprostite profesore, što prekidam Vaše nadasve zanimljivo predavanje, samo trenutak molim, da izdiktiram broj žiroračuna da mogu biti Kreten Koji Plješće"). Baš super da sam napravila trajni nalog u banci da mi prebacuju pare sa žiroračuna na tekući, da ne moram nosit dvije kartice okolo.. mhm..da.

Na izlasku smo čuli "gospođu Jadranku" kako se žali da "ne može ona i odgovarat na telefonske pozive, i upisivat ljude, i zbrajat tu ovo.." UUU-jadna. Trebalo joj je cijelih 1,32min da upiše svakog od nas.. I još je jadna toliko energije potrošila zbog ekstra ljubaznosti..

Od slijedećeg honorara kupit ću "gđi Jadranki" naljepnicu sa smiješkom da je zalijepi na facu.

Biser dana:
- Prošli put sam dignula šiške.
- Gdje?
- U zrak. Zakopčala sam ih za glavu.

Post je objavljen 17.12.2004. u 16:40 sati.