Da bi americko osiguravajuce drustvo pokrilo stetu, vozaci moraju ispuniti odredjene formulare gdje, izmedu ostalog, trebaju u sto manje rijeci opisati nesrecu.
Ovo su neki od istinitih primjera.
Vracajuci se kuci, usao sam u pogresno dvoriste, i udario u drvo koje nemam.
Drugi auto je udario u moj, ne dajuci nikakvo upozorenje o svojim namjerama.
Mislio sam da je prozor od auta otvoren, ali sam shvatio da nije kada sam gurnuo glavu kroz njega.
Sudario sam se sa parkiranim kamionom, koji je dolazio iz drugog pravca.
Kamion je prosao u kroz moj vjetrobran, pravo u lice moje zene.
Pjesak me udario, i podvuk'o mi se pod auto.
Taj tip je bio po cijeloj cesti. Morao sam skrenuti nekoliko puta prije nego sto sam ga lupio.
Poceo sam se klizati po cesti, bacio pogled na punicu, i sletio preko nasipa.
Pokusavao sam ubiti muhu, kad sam udario u banderu.
Cetrdeset godina sam vozio, kad sam zaspao za volanom, i dozivio nesrecu.
Dok sam prilazio raskrizju, znak se iznenada pojavio na mjestu gdje nikad prije nije bio. Zato nisam uspio zakociti na vrijeme, i izbjeci nesrecu.
Da ne bih udario odbojnik auta ispred mene, pokosio sam pjesaka.
Moj auto je bio legalno parkiran, kad je krenuo unatrag, i udario u susedni auto.
Nevidljivi auto je dosao niotkuda, udario moj auto, i nestao.
Rekao sam policiji da nisam ozlijeden, ali kad sam skinuo kapu, uvidio sam da imam frakturu lubanje.
Bio sam siguran da starkelja nikad ne bi ni stigao na drugu stranu, kad sam ga udario.
Pjesak nije znao na koju stranu da bjezi, pa sam ga zgazio.
Vidio sam starijeg gospodina usporenih pokreta i tuznog izraza lica, kako se odbija od haube mog automobila.
Neposredan uzrok nesrece je bio mali covjek, u malim kolima, ali sa velikim ustima.
Ispao sam iz auta dok je sletao sa puta. Kasnije me je u jarku nasao neki pas lutalica.
Bandera mi se brzo priblizavala. Pokusao sam skrenuti s njene putanje, kada me je udarila
Post je objavljen 07.12.2004. u 13:13 sati.