-Kujo!!- njegov glas proparao je zagušljivi zrak sobe. Približavao se karakterističnim šepavim korakom. Pogled joj je mahnito prelazio po malom sobičku, tražeći izlaz. Bezlični zidovi s kojih se ljuštila žbuka. Tamne mrlje od vlage, ili prljavštine. Polica. Prljave čaše. Stol. Prevrnuta stolica. Krhotine stakla- tanjur koji je bila ispustila prije nekoliko trenutaka.
Njegov lik postajao je sve krupniji. Suze su joj zamutile pogled. Snažno je zažmirila.
Leptiri na ljetnom povjetarcu. Miris bazge. Zrikavci. Nebo probušeno milijunima zvijezda.
-Nezahvalno deršte- zarežao je poput psa, glasom promuklim od alkohola. Čula je udaljeni zvuk susreta njenog obraza i njegovog grubog dlana. Od trzaja glave zabolio ju je vrat.
Igra pahulja. Šum vjetra u krošnji hrasta.
Vidjela je kutove njegovih usana kako podrhtavaju od bijesa. Smrdljivi zadah iz njegovih usta lijepio se za njene obraze. Suze su ga pokušavale isprati. Vonj ustajalog alkoholatjerao ju je na povraćanje.
Ples otpalog lista. Igra vjetra s odbačenim papirićem. Odraz punog mjeseca na površini potoka.
Snažan udarac u trbuh ostavio ju je bez zraka.
Skladna linija labuđeg vrata. Pjesmica o mornarima na jarbolima. Polje trske pod naletom vjetra.
Opet udarac. Izgubila je ravnotežu. Osjećala je krhotine pod koljenima. Bila je svjesna svakog komadića koji je probijao nježnu kožu njenih dlanova.
Pjesma kosa u ranu zoru. Svježina upravo opranog rublja. Snježna pahulja na vrelom dlanu.
Tvrdi potplat cipele prisnuo ju je uz razbacane komadiće tanjura. Krv je bila tako topla i slana. Miris svježe pokošene djeteline. Savršeno oblikovana kućica bodljikavog volka. Smirujuća toplina plamena. Mehanički je zgrabila najveći komad stakla. Čvrsto je stisnula šaku. Vidjela je kako gusta crvena tekućina klizi niz rubove krhotine. Nije osjećala ništa. Način na koji dlan zagrli morski oblutak. Šuma poslije kiše. Izvijanje dima tek ugašene svijeće. Čekala je da pritisak prestane. Bila je napeta kao glumac prije velike premijere. Zamišljala je publiku kako napeto iščekuje dizanje velikog teškog grimizno zastora. Skočila je naglo, okretno, poput mačke.
Je li ovo njena krv?
Niije joj žao. Nikada joj nije bilo žao.
Ne znam zašto sada o tome razmišlja.
Zašto sam se toga sjetila-
Dana kad sam ubila alter ego..
Post je objavljen 28.12.2004. u 20:53 sati.