Šest mjeseci kasnije

četvrtak, 20.01.2011.

Na inzistiranje svojih prijatelja i čitatelja ovog bloga, odlučio sam nešto napisati. Već neko vrijeme stalno me priupitaju „Kada će tvoj novi blog?“ Moj odgovor bio je „Kada nađem vremena!“, pa tako i sada pišem ga ponovno.
Kada pogledam što mi se sve dogodilo u zadnjih šest mjeseci i koliko mi se život promijenio nabolje, još ni sebi ne mogu doći. Bilo je tu putovanja na divna mjesta, razgledavanje gradova u dobrom društvu, upoznavanje nevjerojatnih ljudi. Ali više od svega me fascinira kako sam napokon gotov sa nečime, čemu sam posvetio dio svog života i što je bila jedna moja velika ljubav – a to je studij.
Taj studij nije ništa posebno, mada mnogi kažu kako je težak. Vjerujem kako ništa što je voliš, nije teško. Kao i da ništa lagano se ne može istinski cijeniti. A kako je to moja ljubav, točnije jedna od ljubavi (kako ne bi me žene zagutile…), onda mi je još draže što sam platio cijenu tog uspjeha…
Povratak tom dijelu pisanja o teoretskom modelu teme nije bio lagan, uz oba posla kojima se bavim. Ali je bio moguć samo uz snagu volje i fokusiranje. Tih zadnjih dana prije predaje rada spavao sam po 2-3h dnevno, radio kao mrav na dovršetku rada i bezbroj puta ga promijenio. Sjećam se kako mi je vrijeme letjelo koliko sam se zanio u rad, ponekada od 4h ujutro do 8h (kada su ukućani odlazili na posao) je prolazilo kao da vrijeme ne postoji, već samo stranice koje ispunjavam tekstom i grafovima.
Već sutra slijedi mi promocija, ni mjesec dana nakon predaje i obrane rada. A još uvijek nisam se navikao na to, niti mi zvučno stoji zvanje pored moga imena. Čak i sada znam se uhvatiti vikendom dok si uzmem vremena otići negdje ili pogledati nešto na TVu, kako pomislim u sebi „Hej, trebao bi raditi i pisati za studij!“ I prije nego li se okrenem ili ustanem, sjetim se kako to nije tako. Kako sam gotov sa tim dijelom studija, te kako sam predao sve što sam trebao…
I sve ovo što vam sada pišem, ne bi bilo moguće bez mojih novih prijatelja koji su me podučili mudrosti koju su dobili od svojih prijatelja iz posla. Bez te mudrosti moj put do kraja studija bio bi puno teži, a sada nakon godinu dana u novom poslu mogu slobodno reći kako sam nova, optimističnija, mudrija, sretnija i bolja osoba nego li sa prije bio – stoga jedno veliko HVALA. Možda se stoga moji blogovi malo promijene, možda postanu drugačiji… Ali uvjeravam Vas kako iza svih njih stoji ista osoba, te kako je promjena moguća. Stoga ću završiti sa jednom od najvećih mudrosti koju sam ikada čuo u životu, a glasi: „If you don't like how things are, change it. You are not a tree!“

20.01.2011. u 20:56 • 0 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

<	siječanj, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Ideje jednog vizionara

četvrtak, 20.01.2011.

Šest mjeseci kasnije

Opis bloga

Linkovi