Moj put ka zdravlju

petak, 25.06.2010.

Na početku, moram reći kako je ovaj članak izraz mojih osobnih stavova i mišljenja, te prijenos mojeg iskustva sa kojime sam riskirao najvrjedniju stvar koju imam, svoje tijelo i zdravlje, i sve to kako bih ponovno dobio svoje zdravlje. Ne predlažem nikome da mi vjeruje, dok ne provjeri je li sve što ću reći istina i hoće li to vrijediti za njega ili nju. Možda kod nekih taj put neće biti jednak, možda će biti teži ili pak lakši? Možda kod drugih nije dovoljno samo napraviti jednu veliku promjenu, možda ih je potrebno napraviti više većih ili pak više manjih? A možda si samo na ovakav sličan način mogu pomoći…
Od kako sam se zaposlio u jednoj tvornici, moje osobno zdravlje se pogoršalo. Od nedavno sam saznao kako sam bio izložen i pesticidima, za koje nisam niti znao. Kažem i pesticidima, jer u svakoj tvornici postoji hrpa otrovnih tvari koje se upotrebljavaju u procesima i sa kojima ljudi redovito dolaze u doticaj. Nije ni čudno kako žene u tvornici sve manje odlaze na porodiljni, odnosno teže zatrudne. A o tome kakvi se sve čudni simptomi i čudne smrti javljaju ljudima u tvornici, o tome neću niti govoriti. Samo je i čudno kako u okolici te tvornice nema puno kukaca. Možda nije tome kriva tvornica, već jedna velika šikara pored nje…
Vratimo se onome što točno znamo, moji simptomi su bili preveliki umor, koji bi često rezultirao popodnevnim posezanjem za krevetom i malo sna. Mislio sam kako je to jedini način i jedini izlaz iz situacije, ali mi isto tako nije bilo normalno za mladog čovjeka od svega tridesetak godina biti toliko umornim. I tako je to trajalo gotovo dvije godine, uz pomoć jednih dodataka prehrani koje sam uzimao već desetak godina i koji su imali svoje odlične prijašnje rezultate na meni i na mojim najbližima. Usprkos toga moje glavobolje zbog kroničnog sinusitisa su se pogoršale i bivale sve češće, od kada sam radio u toj tvornici, a s njima i analgetici sa kojima sa samo stišavao osjećaj bol, bolje rečeno otupljivao sebe i svoj osjećaj boli, jer je bol postojala samo me nije boljelo. Stvar je eskalirala do granice podnošljivosti, pa je u planu bila i operacija sinusa, kako bi se otklonila devijacija septuma i omogućilo lakše pražnjenje gornjih sinusa, ali dok ne dođem na operaciju prepisan mi je kortiko-steroid. Osobno, ne znam za vas, ali kod mene je prvo i glavno pročitati „uputu o lijeku“, a kada sam pročitao uputu odvagnuo sam „koristiti ili ne koristiti“ ovaj lijek. Naime dovoljno sam školovan kao intelektualac pa znam kako to nije lijek koji će me izliječiti, već samo sredstvo koje će mi umanjiti simptome, a nuspojave korištenja kortiko-steroida mi se nisu svidjele. Pa ako već moram birati između dva zla, onda sam izabrao analgetike i nastavio dalje živjeti tako svojim polu-životom… Isto tako moj gastritis se pogoršao, pa sam otišao i na pretrage za želudac, na kojima ništa posebno nije nađeno osim jače kiseline u želudcu sa dosta žuči. I ovaj puta poslan sa doma sa navodnim lijekom, koji je opet samo umanjivao simptome, a nije liječio. Sada su to već bile dvije tablete za smirivanje simptoma boli i nelagode, a tek mi je trideset… Tada se moja vjera u (neke) liječnike poljuljala, jer su tretirali simptome, a ne uzročnike bolesti. Možda su predugo bili pod utjecajem farmakoloških tvrtki, pa su rađe odlučili davati recepte ljudima za simptome svaki mjesec, nego li davati lijek za izlječenje uzroka bolesti.
„Ali kako bi se neke stvari poboljšale u životu, potrebno je promijeniti sebe!“ kaže jedan od filozofa i moram reći kako je bio u pravu. Kako moji prijatelji nikada nisu vjerovali u zdravlje i zdraviji način života, onda i nisu bili u određenim krugovima ljudi koji su o tome nešto znali. Ali, kako to obično biva, tek kada je kasno javi se čovjek koji ti može pomoći. U moje slučaju, to je bio moj brat, kojega su mučile druge stvari i koji je, vjerujući drugima, uspio sebi pomoći. Ako nećeš vjerovati bratu, kome ćeš onda vjerovati? I tako sam mu povjerovao kada mi je rekao kako mi može pomoći oko umora kojega sam imao. Rekao mi je kako se moram promijeniti, a na to sam pomislio „dobro, ali kako?“ Poslušao sam ga i napravio jednu malu promjenu u svom životu, samo jednu malu promjenu zvanu doručak. Uslijedile su promjene, a one su bile veće iznutra nego li izvana. Dobio sam nivo energije, kakav do tada nisam imao. Riješio sam umore koji su mi se javljali i počeo normalno funkcionirati. A promjene izvana su se počele pojavljivati, pa sam se polako vratio i u sportske aktivnosti. Ni sanjao nisam kako ću sa hranom riješiti svoj gastritis. A čak ni u najluđim snovima nisam imao pojma kako ću se riješiti kroničnog sinusitisa i bolova u potrošenim patelama na koljenima od sporta. Da mi je netko sve to rekao onda, rekao bih mu „lažeš“ u lice. Ali nekada se isplati probati i nekada se isplati vjerovati, ne samo drugoj osobi, već ljudima koji su prošli slične ili gore situacije i izvukli svoju živu glavu, te vratili svoje zdravlje…
Danas živim drugačijim životom, koji nije opterećen stresom, jer znam više nego li prije i znam bolje što se sa mnom događa i što se prije događalo. Sa čuđenjem gledam reklame za bolne zglobove, jer znam kako nije problem u zglobovima, već u muskulaturi i opterećenju na zglobovima (kod predebelih ili pretilih osoba). Sa čuđenjem gledam žene koje se mažu sa kremama protiv celulita misleći ga riješiti tretmanom izvana, dok se celulit nalazi iznutra. Sa čuđenjem gledam sve te tzv. lijekove koji samo stišavaju simptome, a ne liječe – misleći si kako sam jednom davno i sam bio naivac poput ostalih. I taj naivac je skoro bespotrebno otišao pod nož, ali sva sreća nisam! Dobro sam razmislio o svojim opcijama i odlučio svoj put potražiti na nekoj drugoj adresi. Za mene moderna medicina nije imala lijeka, već samo ublaženje posljedica. A to ublaženje posljedica dolazi često sa cijenom, nekada previsokom cijenom koju nisam želio platiti. Moja je sreća što sam našao tvrtku u kojoj sjede vodeći svjetski doktori, koji pak zagovaraju onaj stari citat Hipokrata „Hrana neka bude vaš lijek, a lijek vaša hrana!" I tako je i bilo, pa sam danas zdraviji čovjek, ali nikako ovo nije kraj. Ovo je samo početak jednog drugog života, boljeg i zdravijeg. A to što su neki doktori se u mojem liječenju se dobro očešali za Hipokratovu zakletvu, ma dobro nisu znali bolje ili su ih loše učili… Jedan od „učitelja života“ kaže „Oprosti drugome i biti će i tebi oprošteno!“…

25.06.2010. u 00:50 • 0 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

<	lipanj, 2010					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30

Ideje jednog vizionara

petak, 25.06.2010.

Moj put ka zdravlju

Opis bloga

Linkovi