Podijeljeni i raseljeni…

ponedjeljak, 22.06.2009.

Već duže vrijeme može se vidjeti kako Hrvat često diže ruku na Hrvata. Čovjek bi pomislio kako se radi o sukobljenim plemenima, ali Hrvati su ujedinjeni od X. stoljeća! Stoga, u čemu je onda problem kod nas Hrvata?
Mnogo stvari kod nas Hrvata još nisu razriješenih, a trebamo li se napokon pokrenuti i krenuti u budućnost, potrebno ih je riješiti! Krenimo od naših početaka, dolaska Hrvata na ovo područje… Do sada još nije razjašnjeno odakle potječu Hrvati, jer u cijeloj priči samo je jedno sigurno – ne potječemo od Slavenskih plemena, što se naveliko pričalo u doba bivše eSeFeRJot države, jer je to odgovaralo tadašnjem „političkom miljeu“ kako bi nas ubacio u Južne Slavene i njihovu državu. A sve to je i dokazano genetskim podrijetlom Hrvata, o čemu se često zna govoriti u povjesničarskim krugovima, te „iranska teorija“ porijekla Hrvata koja se piše u novije vrijeme kada ne postoji „politička cenzura“ od strane komunističkih vlasti…
Isto tako nisu razjašnjene mnoge kulturološke stvari, kao recimo Tamburica. Premda se njeno porijeklo u Europi pripisuje Hrvatima, nitko sa sigurnošću ne može reći odakle je tamburica došla? Premda mnogi misle kako je tamburica izvedenica iz mandoline, to se nikako ne može prihvatiti od normalnog obrazovanog čovjeka, a kamo li stručnjaka. Mandolina je instrument se sastoji od četiri para žica, odnosno od šest pari žica (prijašnje verzije). Dok se tamburica (misli se na prim), sastoji od jednog para žica i tri solo žica. Neki povjesničar govore kako je tamburica došla od Turaka i njihove najezde, ali svakome tko je vidio turski Tambur kristalno je jasno kako je to još jedna od gluposti u nizu, koje se pokušava prodati Hrvatima. A zapravo radi se o tome kako je tamburica instrument koji ima korijene sa kurdskim (staro – perzijskim) tembűr (jedna solo i jedan par žica), koji pak ima korijene u indijskoj verziji tambura (koja ima najčešće pet žica).
Na vrh svega toga dolazi onda i Glagoljica, za koju se jezikoslovci niti danas ne mogu dogovoriti odakle je nastala? Neki od njih misle kako je produkt sirijsko-perzijskih kultura te ju povezuju sa (ranije spominjanom) „iranskom teorijom“, drugi pak ju povezuju s „gotskom teorijom“, treći misle kao ju je izmislio Ćiril…

Zašto sve to pričam?
Tijekom zadnjih pola stoljeća, koliko smo proveli u nama neprirodnoj umjetnoj tvorevini zvanoj eSeFeRJot, na Hrvate se gledalo kao na smetnju i opstrukciju. Najvažnije je bilo zavladati masom, pa se u to ime počelo s „podjelom Hrvata“ na: Slavonce (uključuju Posavce, Baranjce i Srijemce), Međimurce, Podravce, Zagorce, Turopoljce i Moslavce, Ličane, Istrijane, Primorce, Dalmatince i Dubrovčane. Važno je bili bilo što u glavi, samo kako ne bi bio Hrvat! A uz sve to se sve više proguravala umjetno i neprirodno stvorena etnička skupina Jugoslavena, koja je pala padom prošle države…
Oni koji nisu mogli trpiti takav teret i opresiju državnom komunističkog aparata bili su sustavno protjeravani, pa i raseljeni po drugom dijelu bivše države. Neki su morali i pobjeći preko granice, kako bi život potražili u „bijelom svijetu“, dok ih je komunistički aparat UDBE proganjao i ubijao. Danas se računa kako je Hrvata između šest i devet milijuna na Zemlji, od čega svega četiri i pol milijuna živi u domovini!
U isto vrijeme još uvijek nama samima si nismo razjasnili neke grozote koje su se dogodile u II. svjetskom ratu. Ono što jesmo, a što je veliki napredak u odnosu na susjede, proglasili smo ustaško znakovlje i veličanje ustaštvom zabranjenim i kazneno gonjenim. Kako su ustaše bile poražene od partizana (u kojima je bilo svega i svačega) u II. svjetskom ratu, komunisti (ti isti partizani) su tijekom svoje vladavine se pobrinuli kako bi sve ustaške zločine iznijeli na vidjelo. U isto vrijeme, svi partizanski i drugi zločini (jer su ti drugi, prešli kasnije u partizane) su bili cenzurirani i gurnuti pod tepih. Danas polako otkrivamo „masovne grobnice“ po Biokovu i Sloveniji, koje su partizani počinili nakon II. svjetskog rata, grobnice prema kojima će „bleiburški masakr“ izgledati kao mačji kašalj. Mi Hrvati taj „marš smrti“ nazivamo Križni put, sa kojega se mnogi nisu vratili svojim kućama...
Znakovito je spomenuti istraživanje američkog profesora političkih znanosti R.J. Rummel koji je diktatora Josipa Broza Tita svrstao na deseto mjesto u „Top 20 ubojica XX. stoljeća“ sa milijun likvidiranih duša na njegovim leđima…

Drugi, pametniji narodi, nisu si dopustili takve gluposti. Pa tako nikada nećete naći kako se Slovenci javno izražavaju kao: Kranjci, Goričanci, Štajeranci ili Koruškanci. Ispada kako se narod koji se odlučio ujediniti tek sredinom XIX. stoljeća bolje o sebi brinuo, nego li stoljećima ujedinjeni hrvatski narod…

Stoga se i pitam, jesmo li mi svi skupa budale? Jesmo li još uvijek „guske u magli“? Ili smo samo slijepi oko onih najvažnijih hrvatskih pitanja?

22.06.2009. u 02:49 • 0 Komentara • Print • #

<< Arhiva >>

<	lipanj, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30

Ideje jednog vizionara

ponedjeljak, 22.06.2009.

Podijeljeni i raseljeni…

Opis bloga

Linkovi