Ljubav kroz riječi jedne žene
Snježno jutro
Čuje se razgovor, struganje lopata.....
Današnje bijelo jutro podsjeća na ona "normalna" jutra.
Nježan, a opet tako otporan....čovjek i cvijet
Oznake: snijeg
31.01.2021. u 10:20 | 22 Komentara | Print | # | ^Malo Drvo
Nedugo sam čitala “ Malo Drvo“ od F. Cartera. Nevjerojatna priča o ljepoti življenja u simbiozi prirode i čovjeka. Za puno reći ne treba previše riječi. Čitajući knjigu danas, čini se nevjerojatno da je nekad postojao čovjek koji je od prirode uzimao onoliko koliko je trebao. Tog istog čovjeka, Indijanca, starosjedioca, drugi je čovjek, došljak, u rezervate stavio. Put Cherokee plemena do rezervata poznat je pod imenom, Marš suza. Tužna priča i istina da ,čovjeku možeš uzeti sve materijalno, ali ponos i dostojanstvo, ne možeš.
Bilo je to 1800-tih godina. Povijesno gledajući, nije bilo tako davno. Što je sve čovjek postigao za napredak i boljitak veliko je i nemjerljivo, s jedne strane. S druge strane, nemjerljiva šteta počinjena je zaboravljajući na ono o čemu priča Malo Drvo. O poštivanju raznolikosti na zemlji, o uzimanju iz, i od prirode, onoliko koliko nam je potrebno.
Jesmo li gledajući drvo (čovjeka), zaboravili vidjeti šumu(sve ono čemu, ili komu, je stanište Zemlja)? Vjerojatno jesmo, jer sve ono što nije bilo na našem pragu, bilo je daleko i nevažno.
Dijelili smo se mi (ljudi) na različite načine, sve dok nas virus nije podsjetio da smo svi jednaki. Danas smo, svi zajedno, tu gdje jesmo. U lock daunu, u karanteni,uplašeni, osamljeni, otuđeni.....a opet, više nego ikad, jedan drugome potrebni. Jedan čovjek ne zna i ne može sve. Svi ljudi zajedno znaju i mogu puno više. Da je tome tako dokaz su i cjepiva, u rekordnom vremenu proizvedena. Tome je uvelike doprinijela razmjena iskustva, mišljenja i znanja, što je dobro i ispravno, jer;
„Kad naiđeš na nešto što je dobro, nađi nekoga s kim ćeš dobro podijeliti. Tako će se dobro na najudaljeniji kutak svijeta proširiti“, govorila je baka Malom Drvetu.
Znamo da je ovo početak duge i bespoštedne borbe, svjesni da se kolektivni imunitet neće dogoditi. Nekad smo u lošim vremenima znali reći kako je gore visoko i nedostižno, a dole tvrdo, dodajući da čvrsto trebamo stajati na Zemlji. Danas, kad se Zemlja trese, kad čvrsto ne možemo na zemlji stajati, ostaje nam da se molimo nebu beskrajnome, da se nadamo. S nadom se rodimo, s nadom odlazimo. Nada nikad ne umire.
Ljudi se vole. Mali ljudi rastu na najtoplijem i najsigurnijem mjestu na svijetu, pod majčinim srcem. Unatoč svim majčinskim strahovima, unatoč svim virusima i potresima......neizmjerna je radost iščekivanja.
Za njih koji se trebaju roditi, za one tek rođene, za one koji odrastaju, za odrasle......za sve ljude na svijetu, svi zajedno trebamo se nadati, trebamo željeti, trebamo vjerovati jedan drugome. Trebamo vjerovati u ljude s ljude s ljudskošću; u čovjeka s čovječnošću. Neizmjerna je energija zajedništva, nade i ljubavi. Samo tako, sa svim nedaćama koje nas snađu, zajedno, možemo se suočiti.
Ako želi, svaki čovjek može biti Malo Drvo.
Ponekad su me ljudi povrijedili....ali... Čovjek nikad nije.
Vrijeme iščekivanja
(sl. Maja)
Što je moja slikarica htjela reći?
Život je poslanje. Postojanje.Treptaj u trenutku vremena.
Čista duha uranjam u molitvu beskrajnom nebu. Molitvu srca, riječima duše.
Želja nas pokreće, nada vodi prema svjetlosti i radosti. Ne trebamo se pitati zašto želimo.
Želja je glas srca. Srce daje. Srce se životu raduje.
Vrijeme je ljubavi. Sreće. Nježnosti. Pripadnosti.
Vrijeme buđenja uspavanih snova.
Vrijeme je iščekivanja dolazećeg, velikog, tajanstvenog....
Oznake: želja, nada, iščekivanje
17.01.2021. u 21:25 | 21 Komentara | Print | # | ^Zakinutost!?
Čitam ja ove naše ankete. Ponekad glasam, vrlo rijetko komentiram. Ovu sam htjela komentirati, ali bi komentar bio dug, pa sam ga stavila u post.
Popratila bih i ovu anketu čitanjem, ali me, blago rečeno, začudila podjela zakinutih ljudi!
Što znači biti zakinut u životu?
Pretpostavljam da je zakinutost nedostatak nečega što bi htjeli, ali iz različitih razloga, ili okolnosti, ne možemo imati.
1) Biti Ireligiozan i biti zakinut?
-Da li je zakinutost biti ireligiozan (pretpostavljam da je to nepripadnost ni jednoj vjeri) i po vlastitom uvjerenju vjerovati u čovjeka- sa svim onim što on jest? To je istinska pripadnost, ljubav i vjera da će mi(ili nama) taj isti čovjek pružiti ruku kada nam je potrebno. Ovih dana u to smo se uvjerili.
Možda ireligiozan znači biti svjestan svoje malenkosti i poštovati moć i snagu Prirode? Ako je tome tako, blago onima koji su zakinuti.
2) Biti glup i biti zakinut?
-Što znači biti glup? Glup, kao dijagnoza, koliko znam ne postoji. Znači li to možda prostodušnost i naivnost, razumijevanje i empatiju, uvažavanje i razumijevanje?
3)Siromaštvo i zakinutost?
-Jedni su zakinuti, drugi nisu. Zašto?Postoje dvije vrste siromašnih ljudi. Prvi su oni koji ne posjeduju materijalno bogatstvo. Materijalni status, može se promijeniti.
Drugo je duhovno siromaštvo, koje ni jedan novac ne može promijeniti.
Pitam se, koji je siromah zakinut!?
4) Nezadovoljstvo!?
-Jedan od ponuđenih odgovora na pitanje zakinutih jesu- Nezadovoljni. Pitam vas, postoji li čovjek koji je sa svim zadovoljan? Pri tom mislim na imanje i neimanje, na želje i htijenja; na situaciju u svijetu, na izumiranje biljnih i životinjskih vrsti, na klimatske promjene...na sve ono što nam se događa!!. Ako takav i postoji, onda je zakinut za mnoge ljudske osobine.
5)Prosječnost!?
Postoje ljudi koji su u određenim granama znanosti iznadprosječni. Postoje i iznadprosječno inteligentni ljudi. Malo ih je, ali postoje. Unatoč tome;
- Nitko nije svemoguć!
- Nitko sve ne zna!
- Nitko sve ne može!
-Nitko sve nema!
-Nitko nije besmrtan!
-Svi smo Prosječni.
Jesu li možda najviše u životu zakinuti ... ...
-Oni koji gledaju, a ne vide?
-Oni koji slušaju, a ne čuju?
-Oni koji znaju, a nije ih briga?
-Oni koji uzimaju,koji traže, koji imaju.... a ništa ne daju?.......
Uz dužno poštovanje onoga koji je osmislio anketu, Svi ljudi na svijetu,zadnjih godinu dana, zakinuti su za prviše toga.
Oznake: prosječni, nezadovoljni, glupi, siromašni, ireligiozni
12.01.2021. u 21:56 | 18 Komentara | Print | # | ^Bijele pahulje
Danas su nebom lepršale
Bijele pahulje kao bijeli anđeli
s neba lepršaju. Od neba do zemlje. Jedna do druge.
I slete tamo gdje ne bi smjele. I kosu zabijele.
I lice zarumene.
I na trepavicama se zaustave. I pogled skrivaju.
Na usnama se tope.
Kao poljupci nestvarni.
Na vrući dlan se spuštaju.
Znaju da ne smiju.
Igraju se oko svjetiljke. Kao bijeli noćni leptiri.
I tope se.
Sjeverac što puše, pretvori ih u igru staklenih perli.
Neon se ogleda u njima. Igra se kristalima.
Nježne i snježne škripe pod nogama.
Spuštaju se poljima.
Bijeli pokrivač tkaju. Sitne i bijele, polja ušuškaju.
Nek’ spavaju.
Neka se odmaraju.
Rijeka se nježno bijelom obalom provlači.
U raskoši bjeline, jedino ona se zeleni.
Između neba i zemlje
stepenice.
Misli bezbrižno putuju.
Noć uranja u bjelinu.
U igru između stvarnosti i sna.
Igru bijelih pahulja.
(Zapisano u zvijezdama)
Oznake: bijele pahulje
08.01.2021. u 17:26 | 17 Komentara | Print | # | ^Novogodišnja
Sinoć je otišla 2020. godina. Nisam je ispraćala. Nije zaslužila.
Osvanuo je prvi dan 2021. godine. Vedar i sunčan.
Kažu da se po jutru dan poznaje, a godina po prvom danu.
Istinska vrijednost postojanja je- Čovjek i Život.
Svim ljudima na svijetu,neka Sunce bude zdravlje, a vedrina radost.
Oznake: novogodišnja želja
01.01.2021. u 11:01 | 17 Komentara | Print | # | ^