Ljubav kroz riječi jedne žene

Želite li?

Kažu , kako provedemo zadnji dan ove , i prvi dan Nove godine, da će nam takva biti i godina koja dolazi:)))) Idemo probati:)))

(slika s neta)

Obećala sam sebi da ću još jednom pitati Vas, jeste li za to da svi zajedno probamo dokazati sami sebi i onima koji dolaze iza nas, da možemo i drugačije. Bolje. Ljepše. Složnije.

Pitanje je jednostavno. Želite li da svi zajedno napravimo zajedničku zbirku svega onoga što ovdje objavljujemo? Pod imenom ili nickom? Svejedno. Posebnost i ljepota je u različitosti onoga što bi se u zbirci našlo.

Dobrodošli su svi koji žele. Kod mene nema razlike. Svačiju stranicu doživljavam kao kutak nečije misli, trag duše.

Svjedoci smo brojnih odlazaka ljudi s bloga. Razlozi su različiti. Nisu lijepi.

Griješimo. Griješiti je ljudski. Učimo svaki dan iz svojih greški. Koliko naučimo toliko i rastemo. Visoki smo koliko narastemo, veliki onoliko koliko naučimo.

Opraštamo. Praštati je kao i griješiti ljudski. Ne zaboravljamo. Ako zaboravljamo ono što opraštamo, ništa nismo naučili. Greške ćemo ponavljati.Oprostimo i pružimo si ruku.

Nadam se da i oni koji su otišli s bloga ponekad svrate da vide što se ovdje događa.
Pozivam sve njih , naravno ako žele, da se vrate. Ako se ne žele vratiti, mogu se na mail javiti i reći da li žele sudjelovati u zbirci. Svatko od njih svoj trag postojanja ovdje je ostavio.

Post ću držati(nadam se) mjesec dana. Onda, ako bude dovoljno zainteresiranih, svi zajedno počet ćemo ideju provoditi u djelo.
Imam samo jednu zamolbu. Ne želim nikakva predbacivanja, osporavanja, vrijeđanja. Što je bilo, bilo je. Idemo dalje.

U mailu (ako ih bude), molim Vas da se izjaznite jeste li za ili protiv. Naravno pod nickom. Kao takve Vas poznajem. Javiti se možete na mail

razmisljanja@hotmail.com

Svima želim sretnu, zdravu i usješnu Novu 2019. Godinu:)))9. Godinu:)))

Oznake: želite li?

30.12.2018. u 20:23 | 24 Komentara | Print | # | ^

Malo drugačija čestitka

Kod nas u Varaždinu,na Kapucinskom je stara, sada već oronula zgrada nekadašnje VAME.

Pamti zgrada i bolje dane. I mi zajedno s njome. U tom robnom centru bilo je sve na jednom mjestu i banka u sklopu zgrade. Većina nas s nostalgijom se sjeća subota i plesnjaka na terasi zgrade. Mladost , ludost, ples i ljubav.Da li je to bilo tako davno? Gledajući zgradu rekli bi da jest. Promatrajući ljude i događaje, rekli bi da nije. Govoreći po istini, vrijeme ostavi tragove i na ljudima i na zgradama.
Već par godina nagađa se o sudbini zgrade. Sada su s jedne strane metalni potpornji i žičana ograda(s razlogom, zgrada je derutna).
Zašto ovo pišem?

Većina panoa s čestitkama izgubi se u moru šarenila. Vidimo je, ali joj ne pridajemo osobitu pozornost. Ove godine , na žičanoj ogradi VAME, ova čestitka privukla je pozornost, natjerala nas da zastanemo i dobro promislimo.

Bilo kako bilo, prolaznost je prolaznost. Prolazi vrijeme,zajedno s njime i zgrade i ljudi.

Oznake: prolaznost

28.12.2018. u 17:41 | 10 Komentara | Print | # | ^

Dobre želje

Svima ljudima šaljem bezbroj lampiona dobrih želja.
Želim vam puno zdravlja, sreće, radosti i veselja.

Blagoslovljen Božić i sretna Godina Nova :)))
)))

Oznake: dobre želje

23.12.2018. u 19:59 | 0 Komentara | Print | # | ^

Dobre želje

Svim ljudima šaljem bezbroj lampiona dobrih želja.
Želim vam puno zdravlja, sreće, radosti i veselja.

Blagoslovljen Božić i sretna Godina Nova :)))
)))

Oznake: dobre želje

23.12.2018. u 19:59 | 9 Komentara | Print | # | ^

Decembarka

Nekad , zime su bile duge i bijele....

Ovih dana krovovi su zabijelili...

Decembarka je procvjetala...

Kad procvjeta , probude se sjećanja.
Uz plavi jorgovan, decembarka je najdraži cvijet moje majke.

Oznake: Zima, sjećanja

17.12.2018. u 16:30 | 17 Komentara | Print | # | ^

Vrijeme je,,,

Ovo što se događa ovdje na blogu nevjerojatno je. Da su u pitanju djeca razumjela bih. Budući da smo svi odrasli ljudi , ne razumijem, ne miješam se, te sam samim time u onoj skupini, u Zagorju kažu....niti mimo, niti v rit.
Ako se ne miješamo, ne znači da svoje mišljenje nemamo. Ono što ja ne razumijem, zašto si takve stvari činimo? Nije lako ljude posvađati, podijeliti u nekakve, nazovimo grupe, klanove, lijeve i desne, fašiste i antifašiste. Lako je vrijeđaati. Tuđa rana ne boli.
Život je samo jedan i kratko traje. Zato , ako si imamo nešto reći neka to bude lijepa riječ. Dok smo tu (na ovom svijetu), na ovom blogu. Nema ništa loše u kisiću, pusiću, zagrljaju, smajliću,-ljubaviisamoljubavi-

Kako ćemo završiti ovu godinu i započeti drugu ovisi o nama svima . O onima koji žele da ovo mjesto bude mjesto bez ružnih riječi, bez odlazaka.
I ja sam ovih dana razmišljala da jednostavno odem, no onda sam se odlučila na nešto sasvim drugačije. Možemo mi i drugačije, ljepše, ljudskije, humanije, veselije....samo ako to želimo, ako ni zbog čega drugoga onda iz dišpeta prema ovom i ovakvom stanju.

Možemo li promijeniti nešto? Možemo. Želimo li promijeniti stvari moramo se potruditi. Svi zajedno. Samo u zajedništvu, i ovdje na blogu i uživotu, možemo opstati. Žalosno je koliko je ljudi prestalo objavljivati. Vrijeme je da se stvari nabolje počnu mijenjati. Vrijeme je da se ljudi počnu vraćati .

Neki dan na blogu „u zvijezdama piše“ objavila je slike s promocije prve i jedine zajedničke knjige bloga. Lijepo je bilo za vidjeti, zar ne?

Možemo mi napraviti novu knjigu, novu promociju, novo druženje.
Ima li Vas koji žele svoje riječi u zajedničkoj knjizi objaviti?
Oni koji su otišli neka se vrate . Vrijeme je za novo druženje.

Jedna riječ može pokvariti sve......ali, isto tako jedna riječ može i popraviti sve. Naravno, samo ako to želimo.

16.12.2018. u 00:17 | 15 Komentara | Print | # | ^

Od Konfucija do danas

Vrijeme je da se prestanemo zavaravati da smo drugačiji i bolji od naših predaka. Kroz vrijeme, čovjek je postigao veliki napredak u tehnici i tehnologiji, ali u suštini, čovjek je ono što jest. Misaono i duhovno biće koje ima moć govora i razbora. Kao takav trebao bi biti obazriv, dobrodušan, ljubazan, odan, častan, suosjećajan, hrabar i naravno mudar, uz poštovanje drugih i drugačijih stavova i mišljenja. Neki ljudi rode se s vrlinama, drugi ih steknu odgojem , a neki opet, ponešto nauče na teži način.

Svaki čovjek teži (ili bi trebao) duhovnome. Duša, duh, duhovnost jesu počela postanka i opstanka ljudske vrste. Dodamo li tome moralno kao opreku materijalnom, na dobrom smo putu.
****
Nekada davno Konfucije je rekao:

-Duhovna snaga , oku je nevidljiva, neopipljiva u svima nama.
-Istina je sastavni dio ljudske prirode.
-Moralni poredak univerzalni je zakon u svijetu.
-Snaga moralnog ....Biti strpljiv i nježan. Zlom ne uzvratiti na zlo. Biti nježan i biti hrabar.
-Moralna osjećajnost....Prirodna naklonost(privrženost,ljubav) prema svima koji su nam bliski.
-Moralnost je svjesnost i uzajamnost- ono što ne želiš da netko učini tebi, nemoj ni ti drugome.
-Naše moralno, osnova je postojanja. Njegovanje moralnog zakona je kultura.
-Ako čovjek ne zna što je dobro, ne može biti ono što jest.
-Oni koji koji razumiju sebe, razumjet će i druge.
-Sve što radimo i učimo, napravimo to kako treba.
-Velika djela ostvare se kada se mala naprave kako treba.
-Malo je onih koji vide loše u onima koje vole, i dobro u onima koje ne vole.
-Jedna riječ može pokvariti sve.
****
Od Konfucija do danas mijenjale su se kulture i civilizacije. Nekad davno i danas,moralno, intelektualno i osjećajno, bilo je, jest i bit će...snaga ljudskog postojanja.

Ako vjerujemo da je materijalno prolazno, a duhovno vječno,ljudsko postojanje je kao Konfucijeva apsolutna istina....

-Apsolutna istina je neuništiva. Ako je neuništiva onda je vječna....