Ljubav kroz riječi jedne žene
Priča iz života
-Mia spava , pitala je tiho zatvarajući vrata?
-Kod mojih je.
-Što se dogodilo, zabrinuto je pitala?
-Ništa se nije dogodilo. Mislim da je vrijeme da razgovaramo.
-Samo da se istuširam , rekla je izbjegavajući njegov pogled.
*****
Otvorio je svakome jednu malu pivu.
Promatrao ju je dok je sjedala nasuprot njega. Izgledala je tako lijepo. Pitao se kada su se udaljili?Kada su postali stranci?
Zapalila je cigaretu duboko udahnuvši dim.
-Ja ću prva reći što imam, rekla je odlučno. Ovo što ću ti reći, nastavila je, nije lijepo ni ugodno. Previše sam te puta povrijedila, ali ovo što ćeš čuti, posve je drugačije.
Nema lijepog načina da ti ovo kažem. Ovih deset dana nisam bila na službenom putu, rekla je gledajući ga u oči.Bila sam u Parizu. Sa Ivanom. Znaš za njega kao mog kolegu s posla. Ono što ne znaš da smo u vezi već dvije godine. Nismo planirali. Dogodilo se....
Čvrsto je stisnuo limenku . Piva se razlijala po stolu.
Znao je da u njihovom braku nema ljubavi, ali svejedno, nije očekivao čuti ovakvo nešto. Njezin glas kao da je dolazio iz daljine. Bubnjalo mu je u ušima. U prsima probadalo. Digla se i donijela hladni oblog. Stavljajući oblog pitala je da li da nastavi ili je sve skupa previše za danas. Samo je mahnuo rukom.
Nastavila je.
-To je objašnjenje mojih izbjegavanja bračnih dužnosti.To je razlog tvog spavanja na kauču.
Zajedno smo išli na sva službena putovanja. Znam da ne možeš razumjeti, ali tada sam bila sretna. Volim te kao prijatelja, volim te kao moju prvu ljubav. Volim te kao oca naše Mije. I to je to.
Možeš me osuđivati. Zaslužila sam. Samo me, molim te ,nemoj mrziti. Ljubav ne biramo. Dogodi se. Kada se dogodi prava ljubav treba se za nju boriti. Sada to znam ,isto kao što znam da ću radi svoje sreće povrijediti druge. Nema drugog puta. Da sam ti barem prije rekla?
Kad je završila ,uzdahnula je i opustila se.
Nakon prvobitnog šoka došao je k sebi. Sada su mu neke stvari bile jasne. I pitanja i pošalice prijatelja...i sažaljivi pogledi susjeda. Uvijek je tako u životu. Istinu sazna zadnji, onaj kojemu je najpotrebnija.
Iskrivljeni osmijeh pojavio mu se na licu.
Ma koliko mu njezina priča pomogla u razumijevanju svega i olakšala ono što joj je trebao reći, bio je povrijeđen. Često je slušao o tome kako se osjećaju prevareni muškarci. Danas je to i osjetio.
-Jesi li čuo barem dio onoga što sam rekla ? Zar nećeš vikati, zar nećeš jednu ružnu riječ reći? Znaš kako mi tvoja tolerancija ide na živce? Viči, lupi šakom po stolu, napravi bilo što čovječe.
-Čuo sam te . Čuo sam sve. Neću ni vikati, ni lupati šakom po stolu.
Znaš da sam bio kod mojih za vrijeme tvog „službenog puta“, rekao je sa iskrivljenim osmijehom. Mia već duže vrijeme postavlja pitanja Ti si svoju nemoć iskaljivala na meni, ja sam svoju nečistu savjest liječio trpeći. Trudio sam se biti dobar otac i dobar muž. Sve sam podnosio jer nisam bio iskren ni prema tebi ,ni prema drugoj ženi. Ti si barem prema njemu bila iskrena.
Dvije grižnje savjesti u jednom braku.
Godinu dana bio sam u vezi sa prekrasnom ženom. Varao sam obadvije. Čudna smo bića ,mi muškarci. Kada mi varamo ne razmišljamo da je tamo negdje povrijeđen ponos drugoga muškarca. Kada ih ostavljamo ne razmišljamo o ženi i njezinu dostojanstvu. I muškarci i žene u ovakvim situacijama bivaju prevareni, povrijeđeni, samo što žene tada zovu“ lakim ženama „ a muškarce „frajerima“. Nigde i nikad nitko ne razmišlja o posljedicama učinjenog, a još manje pita za razloge .
-Koje smo mi budale , rekla je. Koliko je samo bilo prilika za razgovor, za iskrenost. Umjesto toga oboje smo se gušili u grižnji savjesti i patili. Pitam se nakon svega, jesmo li mi barem prijatelji?
Nećemo se sada pitati što bi bilo da je bilo? Tako je kako jest. Imamo priliku još biti sretni...i pravi prijatelji. Radi nas, radi naše Mie.
-Razmišljao sam kako je naša priča nevjerojatna, kako smo nadam se, iz nje i jedno i drugo puno toga naučili. Želim ti sreću.Za sreću nikada nije kasno.
Kemijske reakcije
Danas ću završiti priču o brakovima i razvodima. Koliko je ljudi toliko je različitih priča. Svaki od njih ima svoje uspone i padove. Svatko zna razloge za i protiv. Stvar je svatkog ponaosob ,što i kako će odlučiti , kako će živjeti. Razvodi o kojima sam pisala jesu oni na koje se ljudi sporazumno odlučuju i dalje normalno i civilizirano funkcioniraju.
Kažu da je ljubav kemija:))
*****
Negdje na početku mog bloganja objavila sam i ovaj post.
*****
O ljubavi i braku možemo pisati i drugačije. Kroz kemijske reakcije.
Idemo je promatrati kao tri vrste otopina koje svi znamo.
Nezasićena otopina- Reakcija spajanja ili sinteze.
Mladić+djevojka+ruka u ruci+pusa + cvijet ---------ljubav
Ljubav+ ljubav + prsten----------brak
Kad u reakciju ulaze ova dva reaktanta, kao produkt rodi se dijete.
Kako nastaje zasićena otopina?
Dijete +volimo se + kućimo se + ne možemo jedan bez drugoga +obaveze + nema previše društva + novac(sve više treba, sve manje ga ima)--------polako ....dosta im je svega. Nastala je zasićena otopina.
Siti su kolotečine, vječite brige i borbe...
Zasićena otopina+izostanak nježnosti+koja kapljica više+ poneka ružna i gruba riječ+ nenajavljeni izlasci i kasni dolasci+predbacivanja +međusona optuživanja --------dolazi do taloženja svega i svačega.
Nastaje prezasićena otopina i početak taloženja.
Prezasićena otopina+treća osoba (žena ili muškarac)-------podgrijana , daje reakciju razgradnje.
Gledano to kao otopine može, a ne mora biti ovako.
Ako u otopinu dodamo katalizator, reakcija se usporava, mirnija je, traje duže....naj češće jedan cijeli život.
Pogledajmo to kroz organsku kemiju i ugljikove veze....
Jedna jednostruka ugljikova veza+ još jedna jednostruka ugljikova veza-----daju čvrstu dvostruku vezu.
Ako se čvrstoj dvostrukoj vezi pripoji treća jednostruka veza-------nastaje manje stabilna trostruka veza.
Obično iz trostruke veze koja lakše puca, nastaje--------jedna dvostruka i jedna jednostruka veza.
Naj češće iz trostruke veze nastaju tri jednostruke veze .
Ugljikovi atomi tako dugo putuju dok se sa drugim ugljikom u molekulu ne vežu.
Opet kažem može, a ne mora biti tako.
*****
Kemijske reakcije mogu biti tihe i burne. Jedne su endotermne, druge egzotermne. Jedne stvaraju toplinu, drugima je potrebna vanjska toplina.
Kemija je prekrasna . Sve je kratko i jasno. Svaki simbol ima svoje značenje. Kako u životu, tako u ljubavi i braku.
Statistički ili stvarni podatci?
Već par godina , barem tako statistički podatci kažu, sve je veći broj razvoda u odnosu na broj sklopljenih brakova. Ne vjerujem previše svemu što statistika govori. Krajem prošle i početkom ove godine , čujem da se razvodi nekoliko brakova sa različitim brojem godina zajedničkog života.
Razlozi nisu fizičko zlostavljanje. Neki tvrde da čak nema ni verbalnih sukoba. Financijski su dobro situirani.
U čemu je onda problem?
Većina tvrdi kako su se udaljili, kako su zaboravili razgovarati. Jednostavno, jedni drugima idu na živce.
Što je do toga dovelo?
*****
Nakon dvadeset i pet godina donijeti takvu odluku nije ni lako ni jednostavno. Na početku zajedništva zajedno su kuću napravili, svaki svoj obrt otvorio, kuća na moru, kuća u vinogradu. Djeca visokoobrazovana, sada već samostalna....Kada su te godine i takvi brakovi u pitanju uvijek se nameće ona poznata izreka-sindrom praznoga gnijezda. Možda i to ima svoj udio u cijeloj priči. Pravi razlog , barem onaj kojega vam kažu, je nezainteresiranost i jednog i drugog partnera za daljnji zajednički život. Postigli su sve što su htjeli i negdje usput se zaboravili i izgubili. Najveći problem je podjela svega onoga što su stekli. Tužno je to na kraju jedne priče dvoje ljudi .
Lijepo je , barem tako kažu, kako imaju lijep i prijateljski odnos. Ono što ih i dalje zajedno veže jesu djeca. I unuci. To je zajednička, nedjeljiva stečevina.
Daleko teže je ljudima iz druge priče. Materijalno imaju više nego ljudi iz prve priče. Problem je u tome jer su njihova djeca u pubertetu. U vremenu odrastanja i nekada i sada, kada su im i te kako potrebna oba roditelja. Ma kako se oni trudili ,djeca ne razumiju niti ono što se njima događa. Teško prihvaćaju promjene u svome životu, a teško ili nikako ne razumiju roditeljske probleme. U ovom slučaju materijalna stečevina trebala bi biti najmanji problem, kao i razlozi zbog kojih roditelji više ne žive zajedno.
Dok se roditelji bave svojim problemima , zaborave više pažnje obraćati na probleme koje njihova djeca imaju. Problemi u koje upadaju njihova djeca imaju nesagledive posljedice.
Nekoliko je primjera brakova koji su odustali, ili odustaju, sa manje od deset godina zajedništva. Kada se danas dvoje mladih ljudi odluči na brak, većina roditelja potrudi se da im omogući što više i što bolje za zajednički život. Preuređuju se kuće, uređuju stanovi, kupuju auti, sve u želji da se njihova djeca u životu ne moraju mučiti kao oni.
Kada se ožene već na samom početku imaju sve, ili gotovo sve. Malo je toga što sami moraju priskrbiti i osigurati za bolji i udobniji život. Sve lijepo traje par godina dok ne dođe dijete.
Dijete je ljubav, briga i obaveza. Tu polako počinju problemi. Sada zajedničke brige treba zajedno rješavati. Oni na to nisu naučeni. Lako je bilo njihove sitne brige i svađe sa grupama na različitim mrežama podijeliti. Tada se tek počinju istinski upoznavati. Upoznavanje ne znači trajanje. Jednostavno se odluče i rastaju. Na kraju priče(to je valjda nekakav novi trend), kako na početku , tako i na kraju braka zajedno tortu režu. Onu za vjenčanje i onu za razvod.
Ovdje ostaju mala djeca koja svojim nedužnim očima gledaju i ništa ne razumiju. Nedugo sam objavila priču-Da ljubav ne ode-. Stvarna priča i razmišljanja jedne djevojčice, ispričana onako kako sam je kao promatrač doživjela.
****
Možemo se mi pitati, mada nije naše da se pitamo, kako i zašto? To je stvar svakog para ponaosob. Oni najbolje znaju razloge čak i onda, kada gledano sa strane razlozi ne postoje.
Bilo bi lijepo da su i ovoga puta statistički podaci napuhani. Na žalost, bojim se da nisu.
Ovo je tema o kojoj baš ne volim ni pričati, a još manje pisati. Zašto onda pišem?
Zbog onoga što je jedan stručnjak izjavio..... problem tolikog broja razvedenih brakova je monogamija.....???
Ono što većina nas zna jest, da postoje ljubavi koje se dijele. Znamo i koje su to ljubavi.
Međutim, postoji i ona ljubav, davno sam je nazvala ljubav sa velikim slovom LJ. To je ljubav između dvoje ljudi, koja se samo međusobno dijeli. To je ljubav koja se daje, koja traje. Boje ljubavi se mijenjaju( i mi zajedno sa njome)....od izrazito jarkih, do nježnih tonova.
Kako sve u životu , tako i ljubav treba vječitu nadgradnju i međusobna ulaganja.
Brak ili mrak?
Stotinu je razloga za otići. Samo je jedan razlog za ostati. Ljubav.
Brak ili mrak?
“ Brak je jedina zajednica u koju se ulazi bez pisanih pravila, temeljena na ljubavi, zavjetima i obećanjima. U dobru i u zlu, u zdravlju i bolesti, dok nas smrt ne rastavi! Pečat sporazumu je poljubac, statusni simbol je prsten. Do zavjeta i prstena dvoje su zajedno i veže ih istinski i samo ljubav.
Ako znamo da imamo ono jedino što nam treba – ljubav, zašto su nam potrebni zavjeti i statusni simboli?
Ako mislimo da je to garancija duge i velike ljubavi, u zabludi smo.“
Brak je u početku zajednica dvoje, najčešće mladih, zaljubljenih ljudi, koji svoje snove, svoje nade i htijenja žele ostvariti zajedno. Na početku, ni jedno od njih ne razmišlja o obavezama, usklađivanju želja i potreba, o toleranciji, kompromisima, strpljivosti i na kraju o onome što u početku ne znamo. Volim te usprkos svim tvojim manama i nedostacima. To se jednostavno uči s godinama zajedničkog življenja. Zajednički život i životne situacije iz svakoga od nas izvlače ono najbolje, a bogme i ono najgore iz nas.
U novi brak dvoje ljudi donosi obrasce uspješnosti braka iz roditeljskog doma. Dva obrasca treba spojiti u jedan novi, pazeći da se loše stvari viđene u odrastanju, izbjegnu. To je onaj dio na koji jako pazimo i usput napravimo vlastite pogreške kojih smo svjesni kasnije.
Dolaskom djece brak dobija na težini, odgovornosti, požrtvovnosti. Dolaskom djece muž i žena dobijaju viši statusni položaj.
Brak je zajednica zasnovana na ljubavi. Znadem li da je ljubav i sreća, i bol, i patnja, a brak zajednica u koju ulazimo obećanjima i zavjetima, onda je, uvjetno rečeno, razumljivo funkcioniranje unatoč i usprkos svemu.
Druga stvar je što nitko nije tako loš da u sebi nema bar malo dobrog. Tako bi trebalo biti. Ono što nitko ne kaže, ono što ni u jednom zavjetu nije rečeno (bilo bi dobro da jest) je: „Voli me cijelog života, sa svim promjenama koje će se dogoditi. Voli me i onda kad više ne budem mlada , poletna i poželjna. Kako ti mene, tako i ja tebe! Nemoj mi reći ili učiniti ono što ne bi želio da ja kažem ili učinim tebi.“
Na žalost, ovaj dio naučimo na teži način.
(U potrazi za odgovorima)
Brak je točno onakav kakvim ga sami učinimo. Traje točno onoliko koliko sami želimo.
Da li danas ljudi ostaju prekratko ili predugo u braku da bi se upoznali , u idućem postu.
Kada je vrijeme za ostvarit snove?
Stvarnost je negdje između onoga što imamo i onoga što želimo. Između onoga što hoćemo i onoga što možemo.
Ono što želimo , jedna je stvar, ono što možemo druga.
Ono što stvarno slijedimo jest ono što moramo.
Kada je vrijeme za ostvarit snove?
Onda kada to sami odlučimo, ili kada nešto o životu i u životu naučimo?
Kada naučimo , naučeno podijelimo.
Ako samo jedno moje životno iskustvo , učenje ili spoznaju netko prihvati i usvoji, dobro sam naučila.
Ako netko na mojim greškama nauči, s pravom sam pogriješila.
****
Jedan čovjek jedna je priča.
Jedan život, jedna je istina i milijun dilema.
Nesvjesnost poslanstva, put je ka istini i spoznaji.
Za našu Suki Diademu
Sve što radimo , naravno da želimo da bude primijećeno. Tako i ovdje kod nas na blogu. Drago mi je , i iskreno čestitam onima koji su bili blog dana ili blog tjedana. S razlogom su u anketnom upitniku. Upornost i marljivost uvijek se isplate. Ne mogu reći da to svakoga ponaosob ne veseli i ne daje podstrek za još više i bolje. Tako i treba.
Htjeli ne htjeli , mi smo ovdje jedan mali svijet, jedna zajednica, jedna, možemo to i tako reći ,velika obitelj. Tko koga i zašto čita , komentira ili ne komentira , stvar je svakoga ponaosob. Na kraju krajeva , nije ni važno tko je na kojoj listi.
Važno je da smo svi tu. Bilo bi lijepo da nas je svaki dan sve više. Nismo ni svjesni da smo se jedni na druge navikli.
Toga postanemo svjesni kada nekoga duže vremena nema. Vidim da dosta ljudi koji su bili nema. Bila bih naj sretnija da se kriju iza drugog nicka, drugačijeg imena. Nadam se da su sretni i zdravi.
Život iza nicka je stvaran i donosi nam sve ono što jedan život čini. Radosti i veselja, tuge i bolesti.
****
Jučer sam vidjela da naše Suki Diademe nema na blogu. Danas mi je morski navratio i rekao da Suki ide na operaciju. Hvala morski. Vidim da je u bolnici.
Želim joj uspješnu operaciju i brzo ozdravljenje.
Usprkos tome što je nježna dušica , ona je i hrabra žena.
Uz stručnu pomoć, uz njenu veliku morsku ljubav i našu podršku ,sve će proći brže i lakše.
Lijepa riječ i pozitivne misli lijek su koji uspješno liječi.
Mi smo velika obitelj. Puno je pozitivnih misli i lijepih želja:))
Šaljemo ti veliki topli zagrljaj i mislimo na tebe:))
Ozdravi i brzo nam se vrati:))
Kamikaze na cesti
Došlo je vrijeme za moj prvi ovogodišnji post. Moja Toshibica na samu staru godinu otkazala mi je poslušnost. Evo je sada , opet je kao nova.
Ponekad se u nekoliko dana dogodi dosta toga lijepoga i manje lijepoga. Takav je život. Na događaje ne možemo utjecati. Početkom ove godine dobila sam dvije predivne vijesti. O njima ću jednom drugom prilikom pisati.
Često se u životu nađemo u situacijama iz kojih izađemo zdravi i čitavi, ni sami ne znajući kako. Tako sam i ja neki dan putovala našom lijepom Slavonijom. Do Osijeka naravno, starom cestom. Pravi doživljaj putovanja je , barem meni, cestama kojima mogu uživati u krajolicima.
Ima nešto posebno u slavonskim ravnicama. Prostiru se uzduž i poprijeko. Ne vidiš im ni kraj ni početak. Prepustiš se ljepoti, misli pustiš nek prostranstvima lutaju i uživaš. Onda, na pojedinim mjestima prolaziš pored starih slavonskih kuća i sokaka. Drvene avlije su nakrivljene, na njih nitko naslonjen nije. Česti su natpisi –prodaje se. Starih više nema, mladi su se u gradove odselili ili su se u druge zemlje iselili. Previše je toga čega više na ravnici nema.
Na povratku , odlučila sam ići autocestom. Sve do uključenja na autocestu kod Slavonskog Broda promet je bio rijedak. Sada je promet bio gust. Kamiona je bilo neuobičajeno puno . Dva kamiona jedan iza drugoga i dostavne kombije zovem- kamikaze na cesti. Loša iskustva, ili bliski susreti, tome su me naučili.
Na desnoj strani ceste bilo je šest kamiona. Vozeći se lijevom stranom ceste u jednom trenutku, jedan kamion počeo je preticati drugoga. Kako to obično i biva , onaj kojega je kolega preticao povećao je brzinu. Dosta dugo trajalo je njihovo nadmudrivanje. Kada je konačno kamion iz lijeve prešao u desnu traku „plešući“,auto ispred mene uspio je proći. Kako i kada se točno kamion dijelom vratio u lijevu traku teško je reći. Kako sam uspjela prikočiti, trubiti, kako sam izbjegla siguran put pod kotače, pojma nemam. Vjerojatno je i auto iza mene vidio što se događa sa kamionom pa je uspio zakočiti ne tresnuvši me. Kamion, sada iza mene još jedno vrijeme , „plesao“je po cesti. Jedino što znam da sam došavši k sebi , onako muški , pokazala mu šaku, prst srednjak, a o onome što sam mu govorila da i ne pričam. Naravno da sam skrenula na prvu bengu, popušila dvije cigarete, pa tek onda otišla na kavu.
Kada nemamo sreću i kada priče ne završr ovako, za takve događaje uvijek se pitamo kako?
Otprilike ovako. Umorni šoferi, nervozni šoferi, previše sigurni šoferi....Suluda vožnja, blesavi razlozi. Posljedice su uvijek teške. Onda se pitamo , zbog čije greške?
Na kraju nije ni važno zbog čije greške. Kada se dogodi manje je važno tko je kriv i kolika je materijalna šteta. Jedino što je važno su ljudski životi.
Tako sam ja odlučila ubuduće putovati polako, ali sigurno. Ako su kamikaze na cesti ispred mene, vjerujte mi , ja ću polako i sugurno voziti iza njih. Oni koji će reći –gle, baba za volanom-neka govore. Bolje je biti iza, nego ispod kamiona.
Svima koji putuju sretnu i sigurnu vožnju.
Oznake: ceste, Putovanja, šoferi
11.01.2018. u 22:48 | 11 Komentara | Print | # | ^