Ljubav kroz riječi jedne žene
Priča iz života
-Mia spava , pitala je tiho zatvarajući vrata?
-Kod mojih je.
-Što se dogodilo, zabrinuto je pitala?
-Ništa se nije dogodilo. Mislim da je vrijeme da razgovaramo.
-Samo da se istuširam , rekla je izbjegavajući njegov pogled.
*****
Otvorio je svakome jednu malu pivu.
Promatrao ju je dok je sjedala nasuprot njega. Izgledala je tako lijepo. Pitao se kada su se udaljili?Kada su postali stranci?
Zapalila je cigaretu duboko udahnuvši dim.
-Ja ću prva reći što imam, rekla je odlučno. Ovo što ću ti reći, nastavila je, nije lijepo ni ugodno. Previše sam te puta povrijedila, ali ovo što ćeš čuti, posve je drugačije.
Nema lijepog načina da ti ovo kažem. Ovih deset dana nisam bila na službenom putu, rekla je gledajući ga u oči.Bila sam u Parizu. Sa Ivanom. Znaš za njega kao mog kolegu s posla. Ono što ne znaš da smo u vezi već dvije godine. Nismo planirali. Dogodilo se....
Čvrsto je stisnuo limenku . Piva se razlijala po stolu.
Znao je da u njihovom braku nema ljubavi, ali svejedno, nije očekivao čuti ovakvo nešto. Njezin glas kao da je dolazio iz daljine. Bubnjalo mu je u ušima. U prsima probadalo. Digla se i donijela hladni oblog. Stavljajući oblog pitala je da li da nastavi ili je sve skupa previše za danas. Samo je mahnuo rukom.
Nastavila je.
-To je objašnjenje mojih izbjegavanja bračnih dužnosti.To je razlog tvog spavanja na kauču.
Zajedno smo išli na sva službena putovanja. Znam da ne možeš razumjeti, ali tada sam bila sretna. Volim te kao prijatelja, volim te kao moju prvu ljubav. Volim te kao oca naše Mije. I to je to.
Možeš me osuđivati. Zaslužila sam. Samo me, molim te ,nemoj mrziti. Ljubav ne biramo. Dogodi se. Kada se dogodi prava ljubav treba se za nju boriti. Sada to znam ,isto kao što znam da ću radi svoje sreće povrijediti druge. Nema drugog puta. Da sam ti barem prije rekla?
Kad je završila ,uzdahnula je i opustila se.
Nakon prvobitnog šoka došao je k sebi. Sada su mu neke stvari bile jasne. I pitanja i pošalice prijatelja...i sažaljivi pogledi susjeda. Uvijek je tako u životu. Istinu sazna zadnji, onaj kojemu je najpotrebnija.
Iskrivljeni osmijeh pojavio mu se na licu.
Ma koliko mu njezina priča pomogla u razumijevanju svega i olakšala ono što joj je trebao reći, bio je povrijeđen. Često je slušao o tome kako se osjećaju prevareni muškarci. Danas je to i osjetio.
-Jesi li čuo barem dio onoga što sam rekla ? Zar nećeš vikati, zar nećeš jednu ružnu riječ reći? Znaš kako mi tvoja tolerancija ide na živce? Viči, lupi šakom po stolu, napravi bilo što čovječe.
-Čuo sam te . Čuo sam sve. Neću ni vikati, ni lupati šakom po stolu.
Znaš da sam bio kod mojih za vrijeme tvog „službenog puta“, rekao je sa iskrivljenim osmijehom. Mia već duže vrijeme postavlja pitanja Ti si svoju nemoć iskaljivala na meni, ja sam svoju nečistu savjest liječio trpeći. Trudio sam se biti dobar otac i dobar muž. Sve sam podnosio jer nisam bio iskren ni prema tebi ,ni prema drugoj ženi. Ti si barem prema njemu bila iskrena.
Dvije grižnje savjesti u jednom braku.
Godinu dana bio sam u vezi sa prekrasnom ženom. Varao sam obadvije. Čudna smo bića ,mi muškarci. Kada mi varamo ne razmišljamo da je tamo negdje povrijeđen ponos drugoga muškarca. Kada ih ostavljamo ne razmišljamo o ženi i njezinu dostojanstvu. I muškarci i žene u ovakvim situacijama bivaju prevareni, povrijeđeni, samo što žene tada zovu“ lakim ženama „ a muškarce „frajerima“. Nigde i nikad nitko ne razmišlja o posljedicama učinjenog, a još manje pita za razloge .
-Koje smo mi budale , rekla je. Koliko je samo bilo prilika za razgovor, za iskrenost. Umjesto toga oboje smo se gušili u grižnji savjesti i patili. Pitam se nakon svega, jesmo li mi barem prijatelji?
Nećemo se sada pitati što bi bilo da je bilo? Tako je kako jest. Imamo priliku još biti sretni...i pravi prijatelji. Radi nas, radi naše Mie.
-Razmišljao sam kako je naša priča nevjerojatna, kako smo nadam se, iz nje i jedno i drugo puno toga naučili. Želim ti sreću.Za sreću nikada nije kasno.
