Potterova družina

Bila sam u Bextabunosu. Išli smo ja i Sirius, James i Lily i Amelija i Remus. Svi u parovima. Stisnuli smo staklenu čašu koja je stajala na zidu umjesto držača za sviječe. Do sada je nisam primjetila. Čudno. Kada smo stigli išli smo razgledati dvorac. Imali smo samo jedan plašt nevidljivosti pa su uvijek Sirius i James išli vidjeti dolazi li tko. Čudno je imati nevidljivog dečka. Iako su Sirius i James provjerili dolazi li tko, naletio je jedan dečko. Tako je dobro izgledao! Na cure je djelovao poput Veela na dečke. Zračio je... Nešto toliko lijepo još nisam vidjela. U trenutku sam zaboravila na Siriusa. Gledala sam u njega... Dok nije došao do nas. Dečki su nas pokušavali odvući da nas tip ne primjeti, ali mi se nismo micale.
"Ja sam Ethan Declaur, a vi? Nisam vas još primjetio u ovoj školi..." progovorio je na čudnom engleskom s francuskim naglaskom.
"Vi ste iz Hogwarstsa?" Ah, vidio je uniforme.
"Ddddd..da..." promucala sam. Sirius me ošnuo pogledom.
"Jesi li ti neka muška Veela?" pitao ga je James.
"Moja majka jest."
Nakon par minuta zbunjenosti objasnili smo mu što smo, odakle smo i što nas zanima.
"Cura koja se premješta u Hogwarsts? Mary? Mary Matthews?"
Samo smo kimali glavama.
"Ona je...divna osoba..."
"Imaš li curu?" izlanula se Amelija.
"Pa...da, Mary."
"Ona koja dolazi?" pokušavao je shvatiti Remus.
"Da."
"Pa kako ćete se viđati? Ako se ona preseli, mogli biste prekinuti..."
"Lily, ne govori gluposti! Pogledaj me!" počeo je vikati James. I ja bih da mi cura slini za nekim tipom predamnom.
"Pomoću vašeg putoključa!"
I tako smo još malo slinile i bile zbunjene, pa smo krenuli u Hogwarsts. Čim smo se vratile dečki su poludjeli. Od ljubomore. Slatko... Nakon večere je McGonallgica pozvala Lily, Ameliju i mene u svoj kabinet. Objasnila nam je da će doći nova učenica u našu spavaonicu, pa joj mi trebamo pomoći da se prilagodi. Sutra ćemo biti oslobođene nastave. Dečki su užasno ljubomorni. Već drugi puta danas... Blago se Mary što hoda s tim tipom...

Danas je bilo nevjerojatno dosadno. Mislim, na nastavi, dan još traje. Prvi sat smo imali Povijest magije, tako da smo nastavili spavati na satu. Kasnije je bila Preobrazba, Travarstvo, Obrana od mračnih sila, Čarolije i Artimacija (za Lily i mene). Prof. Slughorn se razbolio pa nismo imali sat. Ispričala sam Siriusu što mi je James rekao nekon treninga. Ali, naravno, on to već zna.
"A što ti ne znaš?"
"Iskušaj me."
"U ženskoj spavaonici je putoključ do Bextabunosa. Od tamo dolazi nova učenica. Znaš li to?"
"Čekaj, u ženskoj spavaonici?"
"Da."
"Je putoključ?"
"DA!"
"Do... Bextabunosa."
"Trebam li ti nacrtati?!"
"Što je putoključ?"
"Ma, mali, ne odugovlači! Da. Tamo je putoključ."
"Idemo?" rekao je i pojurio prema sobi. Do sada smo uvijek išle s dečkima u sobu, pa nije znao da će se razbiti. Stepenice su se pretvorile u tobogan, a Sirius je pao. Uzeo je štapić, uperio ga u sebe i rekao:
"Reparo! Ne djeluje..."
"Daj, dođi, ići ćemo kasnije...možemo pozvati i Lily, Remusa..."
"Aha... Vidiš li zvijezdice?"
"Samo jednu. Zvijezdu..." rekla sam i uperila prst u njega. On se uhvatio za glavu.

Ne mogu vjerovati da sam zaboravila! I ne mogu vjerovati tko me podsjetio. Podsjetio me James. Sreli smo se na povratku (mojem iz knjižnice, našla sam se sa Rebeccom Christensen iz Rancwalwa, a njegovim sa treninga). Nije da se inače ne družimo, ali ovaj razgovor me iznenadio. Tip je totalno drugačiji od mene ili Siriusa.
"Posljednjih dana sam razmišljao o onoj osobi pod plaštom nevidljivosti. Ne znam...možda nije bila osoba... Zapravo...možda je bila samo osoba..."
"Daj, reci više!"
"Mislim da je bio duh. Dušica."
"Misliš...Leonora...?"
"Isti dan je došla u školu. A čuo sam da priča s Nickom o nekom posebnom plaštu... Mislim da to ipak nije misterija."
Eto zašto volim Lily. Jer ona voli čudne ljude. James je potpuno drugačiji od Siriusa. James sve pokuša sam riješiti, i ima koncentraciju. Lily upravo suprutno. Valjda se suprotnosti privlače. Ali prema tome, Sirius i ja ne bismo bili skupa.
Mrzim materjal za razmišljanje. Nije li lakše bubnuti pa ostati živ/a?
Skoro sam zaboravila, Rebecca mi je objašnjavala patronisue. Cura je genijalna, žao mi je što nije u Griffindoru. Uspjela sam prizvati nešto, ali nas je madame Prince potjerala iz knjižnice, pa nemamo gdje vježbati. Možda joj pokažem Sobu potrebe. Pitati ću Siriusa. Nadam se da mu neće smetati što me uči netko drugi, a ne on. Ma, neće mu smetati, dobar je on... Zato ga i volim...

Svi su se počeli prisječati prekjučerašnje večeri. Ali nitko ne zna zašto se nismo sjetili prije. Pjevala je Neonada. Cura ima genijalan glas, a pjevala je i laganice i rock pjasme. Nevjerojatno. Kada smo tek krenuli Sirius mi je šapnuo da izgledam kao zvijezda. I izgledala sam poput zvijezda. Ne samo na nebu, već i poput superstar. Sirius je izgledao poput...hm...Siriusa. Grozno je što u takvim trenutcima mogu razmišljati o Astronomiji, ali Sirius ipak jest najsjajnija zvijezda u Sunčevom sustavu. Da ne duljim o odječi, nakon onog papira krenuli smo prema stolu s jelom, ali je zasvirala neka laganica pa me Sirius pitao za ples. Tako je sladak...i super pleše. Pitala sam ga gdje je naučio tako plesati, a on mi je pojasnio kako su u jednom filmu rekli da je ples laganice micanje uz razgovor. Nisam znala da gleda takve bljutave ljubiće, ali se obranio time da je to vidjeo kod Jamesove mame. I bolje mu je.
Nakon toga je bila neka rock pjesma, i to začarana, tako da su note lebdjele po cijeloj dvorani. Valcer je bio tek kasnije, ali i on začaran, čini mi se, jer smo svi odjednom znali plesati. Čula sam od orkestra da će uskoro ukinuti tu čaroliju na balovima u ikakvoj vezi s Tromagijskom turnirom. Nemam pojma zašto...
Kasnije smo malo prigricnuli, popili malo nekog božanstvenog bezalkoholnog koktela (stariji su i alkoholne, nama nisu dopustili, u doticaju s mlađima piće je isparilo!). Jedini dosadni dio večeri bio je predstavljanje pobjednika tog famoznog Tromagijskog turnira prije koliko, deset godina? Doveli su nekog visokog i već pročelavog tipa iz ministarstva magije. Ličio je na karikaturu. Inače, radi na ograničavanju preprodaje začaranih kokošjih jaja. Pričao nam je o tome!!! Grozno! Sve što želim je zaboraviti.
Idem sada, zadaće sam sredila pa se mogu ići izležavati, a Lily me možda povede do Bextabunosa. Jedva čekam da dođe ta cura koju je nagovjestila. Prema onome što mi je ispričala čini se ok cura.

Napokon! Postala sam opsjednuta pisanjem ovog dnevnika. Valjda je Lily bacila neku čaroliju na njega. Ma, što je meni, ja pišem o opsjednutosti pisanjem, a dogodilo se toliko toga... Odakle da počnem? ("Od početka!" javlja mi se Vionnin glas u glavi)
Kada smo kupovale sjenilo dečki su otišli na stranu, tj. izvan prodavaonice, pa sam napokon uspjela razgovarati s Lily. Krenula sam je pitati što su radili ona i James u ženskoj spavaonici, ali me preduhitrila.
"Nismo bili u spavaonici."
"Kada smo bili u spavaonioci nismo bilo u spavaonici."
"Ha?"
"Leonora nam je pokazala putoključ iz škole do Bextabunosa."
"Čoviječe!"
"Doći će nam jedna cura u školu. Čini se ok, malo smo provjeravali po školi, naravno, pod plaštem nevidljivosti."
"Ali kako..."
Dečki su došli pa smo obadvije ušutjele. Nisam više zapitkivala. I tako je taj dan završio.
U subotu, na dan plesa, svi su hodali užurbano i pomalo prestrašeno. Svi su željeli da bude savršeno. Sirius je na hodniku dobacio Cmizdri
"Tko ide s tobom, boca ulja?" a ovaj ga je napao urokom bala šišmišica. Nabrzaka sam izvela protuurok i nastavila žuriti.
Sva žurba se isplatila. Na balu je bilo savršeno. Haljine su bile predivne, a dečki su izgledali super. Na ulazu su se parovi potpisivali na papir, a papir je nakon svakog para glasno najavio njihov ulazak.
"James i Lily"
"Remus i Amelija"
"Sirius i Miranda"
"Diadra i Kingsley"
Nisam niti skužila tko je hodao iza mene. Svi smo se okrenuli i pogledali prema njima. Naime, bilo je općepoznato da se ne podnose. Svi su ih počeli zapitkivati, a njih dvoje su se strastveno poljubili. Imam osječaj da je to priča koju ću saznati neki drugi puta.
"Nick i Leonora"
Duhovi na balu? Ovo je sve čudnije i čudnije.
Na balu je bilo fantastično. Nije bilo alkohola, ali se ipak većine večeri na sječam. Znam da sam plesala valcer. Nikada nisam plesala valcer! Čarobno...
Danas smo svi bili umorni, pa nitko nije imao vremena za ispade. Možda sutra.

Idemo u Hogsmade kupiti sjenilo za Lily, jer je sutra bal. Cmizdra je još čelav. To je sve za sada, sutra je bal, pa se javim u nadjelju.

"Aaaaaaaa! Nemojte mene!!!"
"Dušo, i to je za ljude... Smiri se."
"Zašto mene?! ZAŠTO?!"
Lily se cijepila. Nisam znala da se i čarobnjaci, tj. vještice cijepe, ali to je istina. Najnovija i poboljšana doza protiv hepatitisa B. To je neka vrsta žutice. Jedino mi je žao što nisam vidjela Cmizdru kako cmizdri... Da mu suze kaplju niz čelavu glavu... Komično...
Danas smo iz čarobnih napitaka spremali Lazim, napitak za prikrivanje slabih laži. Ne znam zašto nas to uče, ali mi je drago. Lily je radila savršeno, naravno, a Sirius je prerano dodao korijen mrkve (?!) pa je sve eksplodiralo, a kako on i James sjede skupa, oboje su bili slabo ozljeđeni, pa su bili prebačeni u bolničko krilo. Madam Pomfry nas je otjerala pod izlikom da će ih držati samo par sati, do cijepljenja.
Tih par sati je ponovno zbližilo Lily i mene, jer smo u zadnje vrijeme uvijek bile s dečkima. Tukle smo se jastucima, isprobavale pelerine i bezjačku odjeću...dočarale smo balončiće bez mirisa, bez boje i kroz koje se može proći. Razgovarale smo... Slušale smo muziku (ploče, naravno, ali ćemo pokušati nagovoriti McGonallgicu da nam oslobodi pola kvadratnog metra pa da stavimo kazetofon)... Čak smo se i šminkale, pa mi je Lily osmislila make up za bal. Malo ljubičastog sijenila, bijelo na kapcima, srebreno sjajilo i malo rumenila... Za nju smo pokušale, ali nije više imala zelenog sjenila pa ćemo ga naručiti ili posuditi od nekoga. Kada su dečki izašli iz bolnice cijepili smo se, a onda je Lily "prokrijumičarila" Jamesa u žensku spavaonicu. Još uvijek su tamo, pa me zanima što rade... Ne hodaju baš dugo, ali ipak postoji vjerojatnost...da...spavaju...
Sirius i ja smo odigrali partiju tenisa na ledu, znači na klizaljkama, protiv Amelije i Lupina. Njih dvoje su mi tako slatki... Povučeni su, ali zabavni. Uglavnom, Sirius i ja smo pobjedili, a nakon toga je prošao Snape i rekao da si uzmemo sobu. Tko mu kriv kada se s nikime ne ljubi...to je tako divno... Idem još malo...

Dobila sam pismo od Vionne, prijateljice iz bezjačkog svijeta. Kada sam krenula u Hogwarsts bilo mi je najteže odvojiti se od starih prijateljica, pa si šaljemo pisma preko mojih roditelja, a oni joj govore kako šalju sve odjednom jer sam na praksi...daleko. Vionna me tisuću puta pitala o kakvoj se praksi radi, a ja sam rekla da ću postati anarhista. Vjerovala je da je to vrsta arheologa. Uglavnom, Vionna mi piše sljedeće

Tako divno od nje što mi javlja! A što bih ja trebala napisati, ja ovdije imam preslatkog superbogatog i romantičnog dečka koji mi upravo viri preko ramena i da učim pretvarati čaše u žabe? Tko bi mi vjerovao?! Napisala sam

Bezveze. Ali to je bilo sve danas! Ništa posebno, sutra se cijepimo, Cmizdra je čelav... Sve po starom... Osim cijepljenja. Lily se boji igle.

"Kako ste znali da ste srodne duše?" pitala sam Skoro Bezglavog Nicka i Leonoru.
"Imaš li tjedan dana?"
"Reci ukratko."
"Poznajemo se od prije. Još dok smo hodali Zemljom zaljubili smo se, ali je Leonora bila zaručena. U ta vremena, ako navedeš ženu da prevari zaručnika...odsjekli su ti glavu." rekao je i polegnuo glavu na rame, pri čemu se njegov presječeni vrat razdvojio na dva djela.
Nije li ta priča romantična? Čini mi se da na svijetu nestaje romantike, do kraja ovog stoljeća romantike više gotovo neće biti. Ono malo romantike što je ostalo zadržalo se u Griffindorskom društvu, a James i Sirius su prigrabili najveći komad. Dobro, i Lupin je, ali njegova vezica s Amelijom je još na koketiranju i osmjesima. Mogla bih argumentirati... U Sobi potrebe su napravili (čitaj:poželjeli) romantičnu večeru za dvoje s cvijećem, svijećama i špagetama. Bilo je tako slatko... To je tako divno od njih, gotovo da nemam potrebe izlaziti iz dvorca.
Sinoć, dok sam se mazila sa Siriusom u Društvenoj podigla sam glavu i pitala ga o kakvoj je mapi Remus govorio. Otišao je u muško spavaonicu i donio komad pergamenta.
"Ovo je Mapa za haranje. Svečano prisežem da nemam dobre namjere!" rekao je, a na mapi se počeo pojavljivati tlocrt Hogwarstsa i sitne točkice pokraj kojih su pisala imena stanovnika. Vidjela sam i da onaj kip na trećem katu vodi u Medičarnicu. A što je još najolje, vidjela sam sebe i Siriusa kako sjedimo na trosjedu.
"Pokazuje li ova mapa budućnost?" pitala sam ga.
"Ne, zašto?"
"Pa, vidi kako se ljube." rekla sam i pokazala na naše točkice, nakon čega smo se poljubili, a mapa je pala na pod.
Remus je uzeo mapu i promrmljao "Huncutencija izvedena!"

Druge škole dobivaju nove učitelje ili učenike, ali ne i Hogwarsts. Hogwarsts dobiva nove...duhove!!!
Jučer, na večeri, ravnetelj je ustao i počeo govoriti. Naravno, nitko ga nije čuo (niti slušao), ali smo zapazili riječi "NOVI DUH".
"Kao što sam već rekao, nova dušica u našoj školi zove se Leonora McSmith, a preseljena je iz Bextabnuosa zbog duševne boli. Znam da vam ovo zvuči duhovito, ali ne znam je li vama, učenicima ironija duhovita. Leonora, pokaži se!"
I pred nama se pokazala otmjena žena srednjih godina kroz koju smo vidjeli profesorski stol. Čuli smo dahtanje iza sebe. Bezglavi Nick je buljio u Leonoru. I ona, nakon što je pogledom prešla dvoranu, zabuljila se u njega. Zatim su pojurili jedno prema drugome i poljubili se. Kao u nekom ljubavnom filmu. Leonori se čak i podigla noga! Cijela dvorana je htjela opaliti u smijeh, ali smo ostali bez riječi. Dombledore se zadovoljno nasmješio.
Nakon one urnebesne scene u Velikoj dvorani pitali smo Bezglavog Nicka kako su se uspjeli poljubiti, jer nisu prošli jedno kroz drugo.
"Siguran sam da znaš teoriju da svi imaju svoju srodnu dušu, jer su nekada bili jedno biće... Ma, znaš priču. Duhovi nisu ništa više nego duša oblikovana po tijelu. Kada se spoje dvije srodne duše polagano se stvara cjelovito biće s osobinama duha, što znači da u tom trenutku više nismo propusni. Evo, baci jastuk kroz mene."
Jastuh je prošao kroz njega. Uhvatio je Leonoru koja se odnekud stvorila za ruku.
"Sada ponovno baci."
Ustala sam i uzela jastuk. Jastuk se odbio od njega. Zapanjeno sam otvorila usta.
"Pazi da ti ne uleti metla."
Zbunjeno sam pogledala oko sebe i zatvorila usta. Bezglavi Nick je otišao.
Ali, to je bilo jučer. Danas su profesori imali razloga za smijeh gledajući čelavog Snapea. A on, Cmizdra, nije imao dokaza protiv Lupina, Siriusa i Jamesa. Osim toga, danas nije bilo ništa zanimljivo. Dani teku obično. Slobodno vrijeme provodimo pisući zadaće i povlačeći se sa društvom ili samo odabranikom svoga srca po školi ili Društvenoj dvorani.

Jučer smo bili u Hogsmadeu. Cmizdra je išao čelav, jer mu perika NE MOŽE TAKNUTI GLAVU!!! Klatva traje tri tjedna, to sam već napisala, ali je neukloniva!!! Svi pucamo od smijeha, ali nas je i strah jer Cmizdra još ništa nije poduzeo.
Začudo, moja haljina je bila "prihvatljiva", što znači da će je škola platiti. Blijedoljubičasta je, ima dosta duboki dekolte i jednu posrebenu mašnicu na dnu izreza. Ovako zvuči otrcano, jeftino, ali je u stvarnosti predivna. Ima napuhnuti donji dio i magično sužava struk. Barem tako kažu. Lily je odabrala jednu blijedozelenu bez naramenica, također s napuhnutim donjim djelom. Ispalo je da je za školu bilo prihvatljivo sve blijedo osim bijele. Čudno.
Danas smo krenuli u Sobu potrebe, ali nismo mogli ući. Nakon pola sata netko je projurio tim hodnikom pod plaštom nevidljivosti, jer smo na trenutak vidjeli samo crnu pelerinu. Tko je to bio? Zašto? Što je ta osoba radila u Sobi potrebe...sama?
- Šteta što nismo ponjeli mapu... - rekao je Lupin.
Kakvu mapu? Malo previše pitanja za jedan dan. Ali, dan još traje. Priča se da će na večeru stići nova učenica, ili pak neki novi profesor. Vidjeti ćemo...

Završio je i ovaj tjedan... Kada zamislim koliko me takvih još očekuje... Ne želim niti pomišljati. Sjedim u Društvenoj prostoriji, a ostali Griffindori se okolo dosađuju. Jedina zanimljiva stvar danas je već pomalo uobičajena. Sirius, James i Lupin su napali Cmizdrusa, a onaj Peter je pobjegao u zadnji čas. Obični mali dvoboj, osim što su Cmizdru pomoću nekog napitka iz Zonka ošišali na čelavo, a kosa mu neće rasti još najmanje 3 tjedna. To niti madame Pomfry ne može srediti. Znači, na balu, u subotu, će biti čelav!!!
Sutra idemo u Hogsmade. Naručiti ću neku jednostavnu haljinu, našla sam sličicu u nekom bezjačkom časopisu pa ću vidjeti je li to primjereno. Ono što sam zaboravila reći je da primjerene haljine PLAĆA ŠKOLA!!! Super!
Inače, malo sam bolje volje nego jučer, ne znam je li zbog čokolade ili Siriusa. Možda i oboje. Donio mi je golemu čokoladu iz Medičarnice, jer se sjetio da je to moj antidepresiv, a ja mu se činim malo depresivna u zadnje vrijeme! Nije li sladak? Je, ja još i pitam... Ali mi je dao samo kockicu! Morala sam skočiti na njega kako bih došla do svoje čokolade. Grozno, stvarno sam ovisnica.
Danas nakon nastave smo imali prvenstvo u hračkometu, ali privatno. Nakon pobjede, Lily i ja smo im otpjevale "We are the champions", a ostatak ekipe je bio očaran bezjačkom pjesmom.
Sada, kada sam sve ovo pročitala, vidim da ipak nije bio tako isprazan dan. Ma, ipak je. Ne znam... Gdje je ona čokolada?!

Za početak, napisala sam ljubljenoj mi majčici pismo.

Nije bilo potrebno spominjati da je obitelj na strani Voldemorta, to bi je zabrinulo, a Sirius nema takvo mišljenje, pa ipak je u Griffindorima.

Premlada da napravim nešto zbog čega bih mogla požaliti...valjda će shvatiti...pa nije da ćemo spavati skupa...

Nadam se da će shvatiti. Nije mi se dalo hvaliti Siriusa jer sam sva zbedirana... Lily je stalno sa Jamesom, ponekada ne izlaze iz sobe potrebe osim na nastavu, a ostale cure uvijek negdje pobjegnu. Ja ribam nočne posude štrebajući povijest magije i za vrijeme odmora plačem u WC-u. Trebala bih biti sretna jer sam sa Siriusom, i mi se volimo i bla bla...ali nisam sretna! Čupajući obrve (na bezječki način, jer čarolije nisu precizne) sam povukla i kožicu pa imam jednu malu ranicu na obrvi! Pa to nije normalno! Ljuta sam sama na sebe! Jučer sam na preobrazbi bubnula "Bezoar" kada me McGonallgica pitala na koju stranu trebamo zamahnuti preobražavajući muhu! Na suprotnu od smjera letenja muhe. Koje mi gluposti učimo! Idem pozdraviti Siriusa, pa na spavanje...

Jučer nisam pisala jer sam imala kaznu. Zbog odlaska u Hogsmade sam završila perući nočne posude za bolničko krilo!!! Užas! Naravno, i moj "dragi", koji me uvalio u ovo je dobio kaznu. Proklet bio Dnevni prorok.
Imam sreće što mi majka nije vještica, jer bih, po svemu sudeći, dobila urlojav. Ali, moja majčica mi je poslala pismo. Početak je užasno nevin.

Ma, super! Idem napisati odgovor, zadaće i odguliti ostatak kazne.

Počela je nastava, a s time i završilo prazno razdoblje Dnevnog Proroka. Ali naravno, ne bi ja bila ja da to nije značajno za mene. Objavljena je moja i Siriusova slika ispred Medičarnice pod naslovom: Povratak učenika u Hogwarsts. Sramote li! Super, sada cijela škola zna, a osim toga, moja mama je pretplatnica! Zanima me je li taj odlazak uopće legalan... Rado bih pisala o svojim osječajima, ali me čeka hrpa zadaća (prvi dan! (ili 76, kako McGonalgica kaže)).

Lily je saznala za mene i Siriusa. Našla je komadić slike, jer nas je netko slikao kada smo se poljubili u knjižnici. Poludjela je. Pitala me zašto on. Nije je umirilo kada sam rekla da ga je ona "odabrala".
"Kako se možeš družidi sa prijateljem one nakupine brabonjaka?!"
Pričala je o Jamesu. Vidjela je da na hodniku grli neku crnokosu. Prva mi je na pamet pala Sarlene, a znala sam i zašto. Ali nisam htjela reći išta bez dokaza. Morala sam otići do Jamesa.
Na ulasku u mušku spavaonicu sam poljubila Siriusa, pa smo zaradili Jamesov začuđeni pogled.
"Vas dvoje hodate?! Kako dobro! Vas dvoje, ja i Lily, a čini se da i Amelija i Lupin nešto mute! Zgodno!"
Da, primjetila sam, ali to nisam odgovorila Jamesu.
"O tome i želim razgovarati. Znaš li da se Lily ljuti na tebe?! Ona mi je najbolja prijateljica, i ako je njena strana priče istinita bolje ti je da znaš dobre protuuroke!!!"
"Miranda, smiri se! O čemu se radi?", Sirius me pokušavao smiriti.
Sjela sam na njegov krevet, i onako sčućurena u njegovom zagrljaju počela kroz jecaje:
"Stvar je u tome što te Lily vidjela da grliš neku curu na hodniku..."
"Ma, to je bila Sarlene! Sreo sam je na izlazu iz bolničkog krila, pa mi je ispričala što je bilo sa Cmizdrom i ja sam je zagrlio da je utješim, jer je Ben još bio u nesvjesti." branio se Lilyn odabranik.
"Ali... Ona... (šmrc) objasni joj to..."
I, naravno, James je otišao po svoju ljubljenu (moglo se i očekivati), a mene je Sirius ostao smiravati. Stvarno neznam što mi je bilo da sam onako poludjela, pa sve je bilo kako sam pretpostavila.
Sjedila sam na Siriusovom krevetu u njegovom zagrljaju. Mmm... Ispričala sam mu za sliku, a on je pitao kako.
"Pa...ovako..." rekla sam i poljubila ga. I onda je upao Lupin. Ponovno objašnjavanje koje nemam volje prepričavati. Ono što je čudno u našoj "vezi" je to što se još nikada nismo poljubili bez da nas je itko vidio. Čekaj malo...ipak jesmo. Jednom, jučer u Hogsmadeu.
Sutra počinje nastava, pa su već počeli stizati ostali učenici. Moram ići na banket.

Danas se dogodilo nešto stvarno čudno. Ovaj puta je na praznicima u Hogwarstsu ostao zapanjujući broj učenika, pa tako i Slyterina. Stalno se susrećemo na hodnicima, ali nikada ne razgovaramo (uroci nisu vrsta razgovora, nije li tako?). Danas mi je prišla ona Sarlene, neka povučena tipica za koju govore da hoda sa Cmizdrusom (ne vjerujem da ću ikada biti toliko senilna da mu zaboravim ime, ali za potrebe dnevnika...Cmizdrus je Severus Snape). Najviše me začudilo što je razgovarala samnom, čak više od njenog zahtjeva.
"Čuj, Miranda...", okrenula sam se prema njoj da je poslušam, "moram te nešto zamoliti." Već sam se zainteresirala.
"Čujem da hodaš sa Siriusom, pa...". Već je čula da hodam sa njime? Pa kako?! To još nismo rekli niti ostatku Potterove družine! Valjda je čula od onog štrebera koji nas je vidio u knjižnici.
"Ne okolišaj, reci što treba, učiniti ću sve što je u mojoj moći.". Ne znam zašto sam se ponašala tako prijateljski, ali je izgledala kao da joj stvarno treba pomoć.
"Želim da napadnu Cmizdrusa."
"Vas dvoje ne hodate? Ili je ovo zamka?"
"Molim te, nagovori Siriusa i Pottera da ga napad...". Prekinuo ju je debeli mačak koji joj je skočio u krilo.
"Hej, Siniša, odkud ti ovdje?"
"Sarlene, napraviti ću što mogu, moram ići.". Rekla sam i otišla. Morala sam ići. Sirius me vodio u Hogsmade, iako nisam znala zašto i kako, jer nije bio organiziran posjet.

Sirius me vodio u Medičarnicu preko nekog kipa, a kada sam mu rekla za Sarleninu molbu otišao je do Zonka. Nakon odlaska u Hogsmade stekla sam dojam da djelimo veliku tajnu, iako nemam pojma zašto.
Moram ići, došao je, a ipak ne želim da vidi ovaj dnevnik.

Kako je bilo dobro!!! Imali smo tulum u velikoj dvorani, a James i Sirius su začarali tuđe šešire usporenim urokom bala šišmišica, pa je pola Griffindora vjerovalo da je njihova nesreća petka 13. što im odjednom teku i lete bale.... Bilo je uistinu smješno.
Samim time što ponovno pišem može se zaključiti da sam došla do sobe u prvobitnom stanju. Onaj ludi duh Peeves naredio je kućnom vilenjaku (uvjerio ga je da mu može naređivati time da je on jedan od djelatnika dvorca) da nam demolira sobu. Potpuno. Lily je poludjela jer je tamo bio...Jamesov dnevnik, uzela ga je da vidi njegova razmišljanja, pa mu je odvlačila pažnju, kako ne bi niti pokušao ponovno pisati dok ga ne vrati. Njih dvoje su mi tako smiješni. Ili slatki. Ma, divan su par, ali je smješno što taje svoju vezu.
Druga veza o kojoj bih mogla pisati je...jedva sam čekala da ovo napišem...moja i Siriusova!!! Prije par dana dobila sam sovu od Siriusa (i od brata, ali o tome ću kasnije)! Pisalo je da smo onakvi s kakvima smo, a Lily i James se vole. Pravi filozof, nema što. Pogledala sam ga, a on je odvratio pogledom nadam-se-da-razumiješ-dodaj-mi-džem. Kasnije sam ga srela u knjižnici, pa sam shvatila da je ono čudno poskakivanje srca, koje sam pripisivala strahu od njegovog uroka bilo od...ljubavi. Sve je to smiješno. Kako se posložilo, sve to s Lily i Jamesom, pa snama... Jednostavno smo se pogledali i prasnuli u smijeh. A onda je došao i zagrlio me! Rekla sam "I ja isto" i poljubila ga! Bilo je tako divno, poput vatrometa.
Naravno, što ću onda nego ogladniti, pa tu upada bratovo pismo. Naime, on je na medenom mjesecu u Beču, pa mi je poslao originalnu saher tortu. Podjelila sam je sa Siriusom, jer je nirko ne zaslužuje više od nas.

Nisam mogla doći do dnevnika, pa ću samo ukratko napisati što trebam. Onaj ludi Pevees je nagovorio nekog kućnog vilenjaka da nam rasturi sobu. Ne možemo doći do stvari!!! Ravnatelj je obećao da će sve srediti u roku od tjedan dana, a do tada ništa ne smijemo dirati. Premjestili su nas u neku zeznutu sobu, moramo tri puta proći pred njom i zaželjeti spavaonicu. Potterova družina (dobar naziv...čak se i umišljenom Jamesu sviđa) nam je objasnila da je to Soba potrebe, pa smo je počele koristiti...svakako... Da ne duljim (a bolje je da ne duljim, jer ovaj zahod u kojem se skrivam nije ugodan), organizirale (čitaj: poželjele) smo tulum, a dečki su došli s nekom muzikom pa je bilo super...
Ono što je neizbježno, a o čemu ne želim pisati je Voldemort. Moj život je sretan, a on jednostavno nema mjesta u njemu. Ovo je dnevnik koji bi trebao zabilježiti sretne trenutke moje mladosti, a ne svakodnevne užase s naslovnice Dnevnog proroka. Moram vratiti dnevnik, jer kada budu sređivali sobu sve treba biti na mjestu. Sva sreća što s ovime Flich nema veze jer je hrakan (kada budem imala vremena objasniti ću to saznanje), jer kako bi me tek kaznio za uzimanje stvari, što nam je izričito zabranjeno. Ups...moram ići.

NE MOGU VJEROVATI!!! Tko sam ja u ovoj školi da mi nitko ništa ne govori?!!! Pa, Miranda Smith, ako ćemo istinu. Ali sada su svi progovorili!
Ono jučer, kada me gospođica Amelija Bones trebala, htjela mi je reći da...joj se sviđa Lupin. Kaže da je sladak i najpametniji iz njihovog društva. Sigurno.
Ali ono što me najviše ljuti nema veze s njima. Mislim ima, ali neke sitne. Lily i James hodaju! Onaj plan nakon večere bio je samo da nas zavaraju i nađu pravi način da objave svoju vezu. Nisam mogla vjerovati! Jučer smo dugo razgovarale. Ostale smo same u društvenoj prostoriji i razgovarale. Pitala sam je kada mi je planirala reći. Rekla je da nezna, da niti sama nije bila sigurna što se događa. Nisam mogla vjerovati. Ali ono što me najviše šokiralo tek je slijedilo.
"Dobro, preko toga ću još preći, samo reci ako ima još nešto što bih trebala znati, jer vjerujem da to saznanje kasnije ne bi koristilo našem prijateljstvu."
"Napravila sam višesokovni napitak. Zapravo, popila sam malo Jamesovog. Pretvorila sam se u tebe i otišla do Siriusa. Znaš, James mi je pričao kako se ti sviđaš Siriusu pa sam pomislila kako ti malo zabave ne bi smetalo, jer ti se ja i cure stalno žalimo na ljubavne probleme, a ti na ljubavnom planu nemaš ništa."
"Ti si...ŠTO??!"
Zato mi je Black onako namigivao.
"Šuti. Želim ti samo najbolje! Dogovorila sam ti spoj s njime. U Hogsmade najprije ideš s curama naručiti haljinu, a kasnije ćeš švrljati okolo sa Siriusom. Ja ionako idem sa Jamesom."
Znam da bi bilo normalno da progovorim o svojim pravima, ali ja sam ustala i zagrlila je. Napravila je za mene nešto što nitko prije nije. Čak niti kada je brat pristao cijeli dan zamjenjivati me u kući (i to bez naknade, joj, fali mi...) jer sam htjela ići kod Lily, još dok smo obje bile bezjakinje... Sada su me odvukla sječanja... Sve mi se vraća...stari rođendani, odlasci kod bake i djeda, pismo iz Hogwarstsa...
Idem po album sa slikama...

Joj... Danas sam uživala... Lupin nam je dao lozinku kupaonice za prefekte, pa smo išli na grupno kupanje. Mi znači Potterova družina. Ne znam kako sam ušla u tu "družinu", ali je fora. Lily je začarala balončiće pa je sve bilo pjenušavo... Nešto smo se zezali, pa tako i oko duhova. I onda je došla plačljiva Myrtla. I čula nas... Trebam li reći da su se bazeni preljevali? Lily je bila sva sretna, a misli da je nismo vidjeli kako se dodiruje s Jamesom pod vodom...
Inače, kada sam tražila kupaći, netko je pokušao ući u spavaonicu. Pogledala sam tko je i vidjela Siriusa. Ne znam, malo mi je čudan taj lik. Jučer na hrakometu me nekako čudno gledao i namignuo mi.
Kad smo već kod čudnoga, i Lily je čudna u zadnje vrijeme. Nekako je previše odsutna. Ne vjerujem da joj nedostaje sestra, jer zbog nje nije niti išla doma (izgleda da si je našla nekog judo boksača...).
Moram ići, Amelija me treba.

Da, bila sam u pravu. Kada sam ponovno pogledala Siriusa vidjela sam Jamesa kako se spotiče bez naočala. Ti dečki... Ali, sada shvaćam da je on dovoljno dobar za Lily, jer nije poslao prijatelja umjesto sebe, samo se pretvorio u prijatelja. Zgodno...
Slughorn je nešto ludio prije praznika, sada znam i zašto. Još je bilo najbolje kada je htio pripremiti neki super napitak za smirenje, a shvatio je da mu nedostaje najvažniji sastojak. Netko je bacio čaroliju nerealnosti (sumnjam na Siriusa) i Sluhgorn je izletio iz tamnice s parom iz ušiju. Kada mu je suknula vatra iz ustiju i zacrnila kamene zidove, gospa Norss je odtrčala po Flicha koji je dojurio i vrisnuo shvaćaći koliko će mu sređivanje tog zida oduzeti vremena... A tek kada je po očišćenom zidu onaj čudan Hufflepuff, Rufus Scrimgeour, koji vjeruje da će postati ministar magije, izlio napitak za crvenjenje, čiji glavni sastojak, grimizni korjen luka ne smije doći u doticaj s ičime, osim grlom osobe koja se želi zacrveniti ili površine za koju želite da pocrveni... Tada je bilo smijeha... Zid je pocrvenio, a Flich...i on isto... Izlio je na nas tekućinu za čišćenje i vrisnuo poput...ljutog Flicha?
Nego, ono zbog čega sam se uhvatila ovog dnevnika nešto je mnogo bolje. U spomen na pobjedu Hogwarstsa na posljednjem Tromagijskom turniru prije 10 godina biti će organiziran bal!!! Prvog vikenda nakon praznika. Četiri dana prije bala organiziran je odlazak u Hogsmeade, a curama je organitiran prijevoz do produžnice gospođe Malkin, pa će nam dostaviti naručene haljine u školu... nastavila bih pisati, ali nas Potterova družina zove na partiju hrakometa u njihovu spavaonicu, dalje od ostatka Griffindora u društvenoj prostoriji. Idem po Lily i Ameliju, a možda povedem i onu zbunjenu Berthu.

Ovi blagdani su tako jadni. Obitelj mi nije doma, što znači da sam ja ostala u Hogwarstsu. Nonstop mi govore kako ja peta godina teška zbog ČAS-ova na kraju. Znam... Pa, i je.
Zapravo mi je drago što sam ostala. Jučer ja bilo super. Nakon što sam napisala jučerašnju bilješku sredila sam se, malo našminkala (ne mogu vjerovati da McGonallgica nije skužila) i krenula na doček u Veliku dvoranu. Automatski sam krenula prema Griffindorskom stolu, ali prije nego što sam primjetila da ga nema, sudarila sam se sa Siriusom, jednim od onih tipova što prate Pottera. Ne shvaćam kako se on može sviđati Lily, ali nek joj bude. Ovaj...Sirius me pitao jesam li ja ona koja se druži sa zelenookom Evansicom. Naravno da je htio spojiti nju i Jamesa. Balck kaže da James priča o njoj u snu, koliko se zaljubio. Dečki imaju osječaje? To mi je bila novost. Stigao je Lupin, još jedini normalni iz njihove družine. Brzo je pitao Blacka jesmo li dogovorili, a kad je Black odmahnuo glavom otišao je stišavati prvašiće. Neka mala Narcissa Lenstrage misli da je faca jer zna izvesti "lumos", pa je svi Griffindori gledaju kao da je čudo i došaptuju se. A ona zamahuje svojom plavom kosicom i gleda ih svojim Slyterinskim pogledom, poput zmije. Vjerujem da će se rano udati i imati sina ljubimca s nekim bogatašem.
Potpuno bih zaboravila da stojim pokraj Siriusa da se nije okrenuo i pitao me
-Hoćešlisamnomnaspoj?
Pravila sam se da ne kužim što je rekao. Pokušao je ponovno.
-Mislim, hoćemo li organizirati Lily i Jamesu spoj?
Mrkvinog mi šebrta, ipak sam se prerano ponadala.
Dogovorili smo da ćemo sutra, nakon večere, izaći iz Velike dvorane s njima i pustiti ih same kod portreta onog poludjelog viteza, mislim da se zove Sir "nešto", a on će ih toliko naživcirati da će se morati udružiti. Znam da je loš plan, ali smislite vi nešto bolje na Staru godinu. I onda...neznam, kada sam pogledala Siriusa u oči... Ma, ne može biti... Nije...