Danas se dogodilo nešto stvarno čudno. Ovaj puta je na praznicima u Hogwarstsu ostao zapanjujući broj učenika, pa tako i Slyterina. Stalno se susrećemo na hodnicima, ali nikada ne razgovaramo (uroci nisu vrsta razgovora, nije li tako?). Danas mi je prišla ona Sarlene, neka povučena tipica za koju govore da hoda sa Cmizdrusom (ne vjerujem da ću ikada biti toliko senilna da mu zaboravim ime, ali za potrebe dnevnika...Cmizdrus je Severus Snape). Najviše me začudilo što je razgovarala samnom, čak više od njenog zahtjeva.
"Čuj, Miranda...", okrenula sam se prema njoj da je poslušam, "moram te nešto zamoliti." Već sam se zainteresirala.
"Čujem da hodaš sa Siriusom, pa...". Već je čula da hodam sa njime? Pa kako?! To još nismo rekli niti ostatku Potterove družine! Valjda je čula od onog štrebera koji nas je vidio u knjižnici.
"Ne okolišaj, reci što treba, učiniti ću sve što je u mojoj moći.". Ne znam zašto sam se ponašala tako prijateljski, ali je izgledala kao da joj stvarno treba pomoć.
"Želim da napadnu Cmizdrusa."
"Vas dvoje ne hodate? Ili je ovo zamka?"
"Molim te, nagovori Siriusa i Pottera da ga napad...". Prekinuo ju je debeli mačak koji joj je skočio u krilo.
"Hej, Siniša, odkud ti ovdje?"
"Sarlene, napraviti ću što mogu, moram ići.". Rekla sam i otišla. Morala sam ići. Sirius me vodio u Hogsmade, iako nisam znala zašto i kako, jer nije bio organiziran posjet.
Sirius me vodio u Medičarnicu preko nekog kipa, a kada sam mu rekla za Sarleninu molbu otišao je do Zonka. Nakon odlaska u Hogsmade stekla sam dojam da djelimo veliku tajnu, iako nemam pojma zašto.
Moram ići, došao je, a ipak ne želim da vidi ovaj dnevnik.