Potterova družina

Danas je padala kiša. Pljuštalo je, pa nisam stigla obići onaj dučan! A baš sam se veselila... Ma, drugi puta, imam još par dana... Nego, rekla sam Vionni za Siriusa, ona misli da idem u neku privatnu školu, pa sam sve ispričala istinito, samo sam malo prešutjela čarolije. Rekla sam joj za Mayu... Kaže da je se sjeća...
Ono što mi je napislala u pismu je...ne mogu napisati, pukla sam od smijeha kada sam čula... Ona se zaručila! Ima 16 godina (malo me starija) i zaručila se! Nisam mogla vjerovati! Saznali su da vole isti sladoled i zaručili se!!! Poklonio joj je dijamantne naušnice i šal, a ona njemu nogometnu i košarkašku loptu s potpisom njenim ružem! Pa ako je to normalno...ne mogu vjerovati! Pitala sam je za datum, a ona je odgovorila za pet godina... Ma, ona je luda! Moram ga upoznati...bolje ja nego roditelji... Da provjerim je li dečko OK...
Moj najdraži brat i njegova ljubljena preselili su se kod nas (ma, nisu se oni niti odselili, samo su putovali po svijetu)! Jutro je prošlo kao u serijama, svađali smo se za kupaonicu.... Ja nisam stigla na svađu jer sam spavala do podneva... Ali sutra me ranije bude. Idemo u muzej... Pa ja sam ovdje da se oslobodim stresa! Kakav ih je muzej spopao! Dobro, možda bude zabavno, a ide i onaj slatki tip iz susjedstva...mlađi brat frenda mog brata, a stvarno je sladak... Da, da, imam ja Siriusa... Pa šta, nisam se ja zaručila, Vionna je! Ionako ne mislim ništa ozbiljno, pa postoji i muško-žensko prijateljstvo...valjda... Ma, postoji...
Tako mi je dosadno... Pozvati ću Vionnu...potjerati ću obitelj iz sobe i speći kokice... A ona neka dovede još cura i neki dobar film... Može...
JA ŽELIM ČARATI!!! Ovo je bazveze! Pa nije da će me poslati u Azkaban, ionako ga pune smrtonošama... Joj, kada smo kod čarolija (zaboravila sam zbog Vionninih zaruka), dobila sam odgovor od Rose! I od Lily i Siriusa... Idemo redom...

Evo mene u mojoj sobici... Kao da mi se smajlići koje sam nacrtala oko prozora rugaju... Čim sam stigla pozdravila sam se s roditeljima (kako si, što si, kako si putovala, jesi li gladna itd.), a onda sam nazvala Vionnu, sada čekam da dođe do mene. Poslala sam sovu Siriusu i Lily, tek toliko da znaju da mi već fale, da ih volim, i da smo proveli puno više vremena razdvojeni, pa ovo ne treba biti problem. Naravno, lagala sam. Tjedan dana će biti problem. Još kakav.
Ovo moje naselje se promjenilo. Otvorili su neku novi prodavaonicu, pa ću oživiti bezjačke strasti...
Mama me već zove, napravila je puding, a i želi čuti koga to trebaju upoznati. Neznam hoću li moći ovako...
IMAM IDEJU! U crtićima zasvjetlila bi mi žarulja iznad glave, ali sada... Zapaliti ću vatru. Napokon da iskoristimo kamin. Jedna cura iz Hogwartsa, Rose Granger, ima oca u Ministarstvu, a budući da mi duguje uslugu...

Već se osječam bolje... Možda da mi Sirius prokrijumičari malo letipraha... Da ih sada ne zatrpavam pismima, to zvuči očajno, pitati ću ga sutra. Evo, čini mi se da dolazi Vionna... Trebam li joj reći za Siriusa? Vidjeti ću tok razgovora...

Grozno. Jutros, nakon doručka, Siriusa, Jamesa i Lupina nije bilo, a kasnije su dojurili u Društvenu. Počeli su mi nešto govoriti, ali je došla McGonallgica. Svi su je pogledali. Zamolila je Lily, Siriusa, Mayu i Lupina da napuste prostoriju, jer su ostali već otišli.
"Ne! Oni su moji prijatelji, nema toga što mi ne možete reći pred njima!"
"Ako je tako, gospođice Smith, moram vas obavjestiti da smo imali sjednicu posvećenu vama i da smo odlučili..."
"Što?"
"Predlažemo da napustite Hogwarsts na tjedan dana."
"Molim?!"
"Osigurali smo vam prijevoz. Danas se spakriajte, oprostite od prijatelja, a sutradan ujutro krećete. Hagrid će vas odpratiti."
"Ali... Zašto?"
"Zbog stresa. Predlažem da ovaj dan provedete uživajući, kao i one koji sljede."
Okrenula se na peti i otišla. Bacila sam se na trosjed i počela plakati. Svi su se okupili oko mene, a ja sam samo plakala. Nije uredu! Tko su oni da me izbacuju iz škole. Meni je ovdje dobro, osjećam se sretna i zaštićena!
Kasnije smo išli prošetati oko jezera. Držala sam Siriusa i Lily za ruke. Svi će mi toliko nedostajati. Prošli smo pokraj Cmizdre.
"Smithice, suspendirana si?"
Lily ga je ureknula balama šišmicama, a Sirius mu je povečao zube. Prizor me uistinu nasmijao. Iako ne vjerujem da će se to često događati.
Ne želim ići doma! Ovo je moj dom, ovdje uživam, ovdje su moji prijatelji! Počela sam plakati, pa smo sjeli pokraj jezera. Tjedan dana bez jezera...bez prijatelja...bez čarolija...
Sutra krećem. Sva sreća što postoji čarolija za pakiranja, jer mi se uistinu ne da trošiti vrijeme na pakiranje dok se mogu, primjerice, ljubiti sa Siriusom (koji se počeo valjati od smijeha kada je čuo za moj oblik Patronusa...)...

Danas smo Lily i za vrijeme nastave razgovarale o dolasku mojih roditelja i brata. Uvjerena je da je moj brat zgodan, a na činjenicu da je oženjen počele smo se smijati.
"Gospođice Smith i Evansce, ukoliko vaš napad smijanja ne prestane biti ću prisiljen oduzeti vam 40 bodova."
"Molim?! Zbog jedne šale?!" moj temperament je proradio.
"I izderavanje na profesora. Griffindorima oduzimam 60 bodova."
To je bilo čudno. Lily je Slughornova miljenica, tako da je ovo kažnjavanje bilo neočekivano.
"Nije uredu!"
Uzeo je papir i nešto napisao.
"Gospođice Smith, odnesite ovo profesorici McGonallg."
"Ali..." pokunjeno sam prišla njegovom stolu i odnjela papir McGonallgici. Ona je odmah započela govor da shvača da je za mene ovo teško razdoblje, ali ako sam se derala na profesora to može biti ozbiljan problem. Kaže da je zabrinuta za mene. Ne shvačam zašto, ja sam posve normalna, osim ako je nastrano boriti se za svoja prava.
Kada sam se vratila na nastavu moj jedini komentar je bio da sam se izvukla bez kazne. Sljedila je Povjest magije. Zaspala sam. Inače uvijek nađem način da ostanem budna. Kada je Binns shvatio da spavam, probudio me i samo promrmljao
"Jadna djevojka, što stres čini..."
Svi vjeruju da sam pod stresom. Meni se baš ne čini, samo se osječam drugačije. Kao da mi je suđeno da sam vještica, moj život počinje imati smisla, a ja sve manje nedoumica.
Pitala sam Siriusa jesam li pod stresom. Rekao je da se čini da jesam. Malo mi je neobično što svi prepoznaju znakove stresa. Nisam više željela razmišljati o stresu pa sam napokon pitala Siriusa gdje nabavlja cvijeće. Iz Hogsmadea. Pa, bar jedna nedoumica manje...

Pa, još jedan dan u nizu... Istaknut, baš poput ostalih. Počelo je sjati sunce, pa se nekolicina šestaša usudila otići na kupanje u jezero. Vratili su se mokri, prehlađeni i u kupačima. Odmah je došao Dumbledore i osušio ih. Zatim je poželo ispitivanje kao u policiji u bezjačkim filmovima. Napisati ću glavne podatke dvoje začetnika grupe.
Ime: Sunday Adams & Jedy Harper (poznaju se od malih nogu, doslovno, to im je omiljena kletva)
Razlozi skakanja: "Bilo mi je vruće" & "Bilo mi je dosadno"
Ostalo sam preskočila, dosadno je! Jesam marljiva... Ma, stvarno jesam... Naučila sam proizvesti nešto više od srebrenog plina kada sam s Rebbecom vježbala Patroniuse! Čini mi se da se ovo moje plinovito stvorenje oblikuje u kravu. Da, kravu. Ja sam valjda jedina osoba čij Patronius ima oblik krave s ljubičastim odsjajem. Mislim da ludim... Polako ali sigurno... Valjda je posljedica stresa... Kada smo već kod stresa, napisala sam odgovor na uzrok.

Jedva čekam da dođu... Naravno, najprije sam pitala Siriusa za mišljenje, a on je pristao... Valjda mu je jasno da će se trebati ponašati štreberskije i smirenije, jer ne vjerujem da bi se mojim roditeljima svidjelo da pokušava izmisliti čaroliju za hodanje po stropu... Najčešće nakon deset sekundi padne, tako da bi to moju mamu uznemirilo... Ma, ja pišem o Siriusu, a oni trebaju upoznati Leonoru! Ona se složila s tom idejom, samo me zanima kako će tata reagirati kada vidi svoju predkinju kako se povlači kao duh po Hogwarstsu sa nekim duhom odsječene glave... Jezivo... Možda da im odmah osiguram lječničku pomoć...ne vjerujem da će nakon primanja informacija ostati pri svjesti... Jedina stvar koju nisam sredila je ravnatelj... Idem pitati Dumbledora da ga smekša...

Nisam stigla jučer napisati, tako da najprije sljedi zapis o jučer. Trebam li napomenuti? Svaka zabava je dobra pri kraju...
"Diž se!"
"Aha..."
"VALENTINOVO JE!"
"Ha? Tko, šta, gdje?!"
Divno... Valentinovo ujutro, a ja neznam što je, tko sam i što mi je činiti... Ma super... Sredila sam se i istrčala iz sobe. Tamo me čekao Sirius. Pitao me znam li što je danas, a ja sam odgovorila da je utorak. Nastavio je ispitivati. Isprobala sam sve varijante, početak Metlobojskog prvenstva, Regulosov rođendan... Na kraju se već naljutio, a ja sam šapnula "Valentinovo!". Pozvao me na ples večeras. Ples?! Kakav ples? Nisam imala pojma da se organizira ples! Pa nisam imala što obući! Nakon nastave smo se ja i ostale cure (Lily, Diadra, Amelija, Maya i još par cura) dogovorile oko odjeće. Mary nije išla jer se našla s Ethanom... Zamjenile smo haljine s bala, malo ih začarale... Ispalo je super. Kada smo stigle na ples dočekali su nas kavaliri... Redom (uz cure, gore nebrojene), James, Kinslgey, Lupin, Ethan i William, jedan Slytherin, za kojeg, baš kao i za Sarlene, ne shvačam što radi u tom domu. I naravno, moj Sirius. U trenutku kada smo došle svaki nam je pružio ružu (pa gdje nabavljaju to cvijeće?!)...sve je nagovještalo romantičnu i zabavnu večer. Ali ne i muzika. Bio je neki dozlaboga dosadan orkestar, pa smo ih pokušali začarati. Ravnatelja nije bilo, ali je Sluhgorn poludio i sve nas potjerao na spavanje. Dambledore se zauzimao za nas, ali nije uspio. Zato smo začarali vrata velike dvorane i pobjegli u Društvene... Oni koji su s osobama iz drugoga doma otišli su u Praznu sobu (to je soba u kojoj te nitko ne vidi, iako umjesto zidova ima staklo. Uvijek je zauzeta, pa je jednostavnije ne ulaziti u nju, a i sigurnije, jer ako je zauzeta odbaci te) i Sobu potrebe. Za njih ne znam, ali smo mi nastavili zabavu u Društvenoj, jer mi imamo MUZIKU!!!
A danas... Ništa posebno...Pola učenika nije došlo na nastavu jer su išli u posjete obiteljima... Ma, ništa posebno...

Ništa. Ponovno ništa. Takav je dan. Razočaravajući. Šetala sam uz jezero prisječajući se svih trenutaka tamo provedenih. Oštar vjetar mi je šibao lice i raznosio kosu naokolo. Jezero je laganim valovima popomagalo vjetru u tjeranju živih duša sa jezera. Ali ja sam ostala. Znala sam da ne bih rebala, ali kao da sam nešto tražila. Hodala sam u krug ne shvačajući zašto sam tamo. U jednom trenutku, sa stabla je otpao list. Za njim još jedan. Kolona listova letjela mi je u lice. Vjetar se urotio protiv mene. Odtrčala sam u dvorac.
Ne znam zašto, ali to je bio moj događaj dana. Nakon te šetnje osječam se...preporođeno...drugačije...
Kada sam stigla u dvorac krenula sam u knjižnicu. Pogled mi je pao na knjigu pod nazivom Vjetrovita budućnost (haha, što bi dečki o tome mislili...). Uzela sam knjigu i automatski otvorila stranicu na kojoj piše o letenju lišće u lice. Kratak tekst.

Istina...dugo se tražim, imam osječaj da sam se izgubila. Nikako da se osvjestim... Otišla sam s knjigom pod rukom. Uh, u trenutku sam se osvjestila, ona buka je nazamjenjiva. Lily se sagnula pokušavajući pročitati naslov knjige
"V-J-E-T-R-O-V-I-T-A B-U-D-U-Ć-N-O-S-T? Vjetrovita budućnost? Dobro, što je s tobom?"
"Doživjela sam prosvjećenje..."
"Ma, što ti je?"
"Hodala sam kod jezera..." ispričala sam joj što mi je bilo "Stvarno čudno...osječam se drugačije..."
"Možda si pod stresom..."
"Ali ovo..."
"Da...čudno...a možda i samo u nekom čudnom raspoloženju..."
"Da, da... Dosta o meni, briga me ako sam čudna, je li bilo što dok me nije bilo, zašto siu svi uzbuđeni?!"
"Došla je McGonallgica i..."
"I?"
"Čini se da će ministarstvo odobriti molbu za muzikom!"
Tooooooooooo! Imati ćemo muziku!!! Krenuli smo slaviti, ali me još uvijek zanima onaj događaj odprije... Pitati ću Siriusa...

Doručak... Uuuuuh, doručak.... Onaj Jan Karl od jučer... Luđak! Jutros je počeo prigovarati jednoj curi na doručku, i toliko je blebetao oko kalorija da ga je tipica pretvorila u majmuna. Kada ju je profesorica odvlačila u kabinet, vikala je
"Uuuu, vrijedilo je! MAJMUNE!!!"
Saznala sam tko je ta cura, to je Amy Watson. Čini se uredu, zanemarimo li sve piercinge i tome slično... Jednom smo razgovarale, cura je luda... U dobrom smislu, naravno... To je bio taj događaj dana.
Druga velika stvar je da je Cmizdra zgodan!!! Uhvatila sam Sarlene na hodniku da mi ispriča sve o njegovoj promjeni.
"Pa, poslala mu je mama neki bezjački šampon za kosu koji ubrzava rast, tako da je oprao kosu... A nos...zamolila sam tipa iz njegove sobe da ga malo napudra preko noči... Ispao je preslatko, nije li?"
Ovo je luđe od luđeg. Cmizdra sladak... Pa, na neki način i je...
"Nije li sladak jutros?" pitala sam Siriusa.
"Tko, onaj konj?!"
"Da..."
"Jesi li ti pila?"
"Ne, ali je ostalo malo trave u društvenoj..."
"Da, pa si postala krava... Daj..."
"Pa istina je, izgleda...hm...kao ljudsko biće?"
"Valjda..."
"Ljubomoran si?"
"Malo..."
"Majmune..."
"Nećemo tako grubo...". Prasnuli smo u smijeh pri samoj pomisli na Jan Karla kao dlakavog orangutana...
Uglavnom, danas je bio komičan dan... Pun ljubavi (prema majmunima) i smijeha... A sutra...možda bude kao da smo pod Avisom (to je čarolija razvedrivanja), a možda bude običan školski dan... Samo jedan u nizu...

Ne znam što mi je jučer bilo. Kada sam čula mutnjakuša, nisam primjetila da je to bilo citiranje njegove majke, nisam primjetila da je nakon toga rekao da me voli. Osoba koja me osvjestila bila je Amelija.
"Ne možeš se cijelu sobotu povlačiti ovuda kao vampirska kraljica, ideš pod tuš, na doručak i srediti to s Siriusom!"
"Aha..." rekla sam i okrenula se na drugu stranu kreveta. Sva sam bila u crnini, masna kosa mi je visila poput rezenaca a maramice su bile razbacane svuda oko mene.
"Mislim ozbiljno. Nisi prva ni zadnja kojoj se to dogodilo, a mogla bi poslušati i njegovu stranu. Sigurna sam da to nije mislio ozbiljno, jesi li poslušala kontekst?"
"Aha..."
"Daj, ustaj!"
"Aha..."
"Oprosti, ali... Overest!"
Kako se usudila! Pa zna kakve posljedice mogu biti! To je čarolija za zaborav vlastitih razloga. Pokorno sam ustala, uzela čistu odječu i krenula pod tuš. Na doručku sam uzela klasične žitarice i malo tosta. Kada sam uzimala tost primjetila sam nečiju ruku. Ista ruka pojavila se i kada sam uzimala žitarice. I sok.
"Hrana za poslje prekida?" pitao me neki muški glas.
"Ne, prije ponovnog spajanja." izvlačila sam se.
"Ja sam Jan Karl VonCroy, nisam Griffindor, ali ovdje doručkujem, Griffindorski sedmaši su mi prijatelji odkad znamo za sebe."
"Pa, Jan Karl, drago mi je... Tko je razlog tvojeg doručka?"
"Anna Graps iz Rancwalwa. Nisi mi se predstavila."
"Miranda Smith. Čuj, zovu me frendice, pa se vidimo jedan dan, bok!" Istina, htjela sam se izvuči, ali me Amelija zvala. Danas me nadzire. Išla sam kod nje, i kada sam stigle, netko mi je pokrio oči. Kada je maknuo ruke, vidjela sam buket cviječa. Bio je to Sirius. Gdje li samo nabavlja to cviječe?
"Nadam se da mi Jan Karl nije razlog za ljubomoru."
"Ne, ali izraz mutnjakuša je."
Objasnio mi je kontekst, pa je cjela svađa ostala zapečačena poljupcem.
Kasnije sam išla do Leonore. Morale smo to razjasniti. Našla sam je na trećem katu. Prišla sam joj i započela razgovor.
"Bako!". Brzo se okrenula.
"Miranda! Napokon. Čekala sam da ovo rješimo, ali nisam hjela vršiti pritisak..."
"Ovaj svijet je premalen. Pronašla sam predkinju i bivšu susjedu u istoj školi."
"Koga, Mayu? Jučer smo razgovarale. Brine se za tebe. Kaže da si skoro prekinula sa onim Siriusom."
"Skupa smo."
"Ja nisam imala sreće u ljubavi, drago mi je zbog tebe."
"Možda si stekla dojam da te izbjegavam."
"Pomalo!"
"Ne, sretna sam, ali sam u šoku."
"Da, trebaš izgrađivati novi život. Tako je Marissi bilo kada je saznala da sam vještica. Ona je dulje bila u šoku."
"Briga me. Izgraditi ću si novu prošlost uz tvoju pomoć."
Prišla sam je i zagrlila je. Koliko se duha može zagrliti. Na trenutak sam prošla kroz nju, ali je onda došao Nick i stavio joj ruku na rame. Čudno je grliti odavno mrtvog pretka u pravom tijelu.

Nitko ne shvača kako mi je. Neki se trude, ali ne ide im. Nitko ne shvača što se dogodilo. Svi vjeruju da je to super, ali meni je to užasno.
Nitko ne shvača da ja više nisam ono u što sam vjerovala. Sve što sam do sada znala bila je laž, ja više nisam ja! Danas nisam išla na nastavu. McGonallgica je rekla da će mi trebati vremena da to prihvatim. Ona kao da me shvača. Čudno, nisam to očekivala od nje nakon što sam je azvala staromodnom vješticom.
Ono što me najviše čudi jest da me Sirius ne shvača. Jedne večeri je rekao da će u svemu biti uz mene, bilo to dobro ili loše, uredu ili neopravdano. A sada...promjenio se.
"Pa to je super. Ja bih bio sretan da imam tako zanimljive pretke, ali imam samo smrtonoše... Čak im se i moj mlađahni brat planira pridružiti. Kada samo pomislim na to, u mislima vidim naslov, Regulus Arcturus Black uhičen, dvojca pratitelja u pritvoru... Žao mi ga je..."
"Opet skrečeš s teme! Razgovarali smo o meni! Ne možeš shvatiti kako mi je to važno! Ja više nisam ona ista, više ne znam tko sam!!!"
"Uvijek češ biti ti, neovisno od tvojih predaka! Ja nisam smrtonoša, nisam niti Slyterin!"
"Pa naravno! Opet ti! Jedino u što mogu biti uvjerena je da sam tvoja cura! Super, to je sinonim za mene, Siriusova cura! Više nisam ja, sada sam pomoću tebe obilježena!!!"
"Što ti je? Ne pada mi na pamet povrjediti te, pa znaš da te volim. Misliš da moja obitelj nije čula za nas? Misliš da moja majka nije poludjela? Dala je izraditi zanovjetajući portret za slučaj da mutnjakuša dođe u kuću! Ali ja samo ostao s tobom! Volim te!"
Ostala sam paf! Nazvao me mutnjakušom! Samo sam odjurila u sobu! Od tada nisam izašla. Neke cure su me pokušale utješiti, a druge su čule tračeve da smo se ja i Sirius posvađali. Nismo! Samo sam bjesna na njega. Zašto potiskujem osječaje?! Pa što ako smo prekinuli? Ima i drugih kretena na ovome svijetu.
Lily me pokušala uvjeriti da je sve uredu, da me ona pokušava razumjeti, i da imam razloga tako se osječati. Kada sam izjurila iz Društvene, ona je došla zamnom, sa našom starom frendicom, kutijom maramica. Govorila mi je da će sve biti uredu...da treba staviti smješak na lice i praviti se da krečeš dalje, iako se iznutra paraš. Kao da me nešto proždire iznutra, nao da srce uistinu boli.

Dobila sam pismo! Od brata.

Nisam mogla vjerovati! Leonora McSmith mi je u rodu! Ja... Počele su mi teći suze. Stalno sam isponova čitala pismo i sve jače plakala. Nisam znala što da mislim. Netko je ušao u sobu
"Miranda, pa ti plačeš! Što je bilo?" to je bila Maya. Pružila sam joj pismo. Nakon par minuta isčitavanja, Maya je uzviknula.
"Ali... Pa to nije moguće! Super!" Ja sam je samo pogledala, onako uplakana. Onda je Mary ušla u sobu. Vidjela je mene i Mayu i uzela pismo. Kada ga je pročitala duboko je udahnula.
"Imala sam pravo! Vidiš da je moguće..." Pogledala je u mene. I Maya je pogledala u mene. Kao da su očekivale da nešto kažem. Samo sam zajecala.
Koliko se sjećam, još satima nisam progovorila. Došli su Lily i Sirius jer me nisu vidjeli u Društvenoj. Svima koji su došli samo sam pokazala pismo. Gledali su me kao da sam atrakcija u zoološkome. Kada je prošlo dva sata moje šutnje, pozvali su McGonallgicu. Ona je pročitala pismo i odvela me profesoru Dumbledoru. Krenula sam držeći Lily i Siriusa za ruke. Putem je McGonallgica govorila da je on mnogo kompetentniji od sadašnjeg ravnatelja. Kada me Dumbledore ugledao pozvao je Leonoru, pročitao joj pismo i mene poslao na odmor u sobu. Do sada sam spavala. Još sam u šoku.

Uh, srijeda... Ne znam zašto, uvijek mi tako smješno zvuči... Ova srijeda nije bila smješna. Cmizdri već pomalo počinje rasti kosa, ali sve to brzo otpadne. Svi su nekako hladni. Rebbeca i ja smo se trebale naći, ali nije došla. Ima vremena za Patronisue.
Obišla sam Mary u bolnici, i ispričala joj što je bilo na tulumu. Bilo joj je stvarno žao. Nije ona kriva.
Kasnije sam išla prošetati s Mayom. Razgovarale smo, pa sam spomenula i brata. Rekla sam joj da je bio na medenom mjesecu Beču, i da imam slike. Predložila sam da ih pogledamo i krenula u sobu. Otvorila sam vrata i vidjela nekoga u sobi! Ethan je došao u našu sobu. Maya je počela sliniti kao i ja prošli puta, a ja sam vrisnula i pitala ga što radi u sobi.
"Ja...želim vidjeti Mary."
"Ona je u bolnici."
"U bolnici?! O, zli ljudi, što ste napravili mojoj Mary?!"
Počela sam ga smirivati, uzela sam jednu Siriusovu pelerinu (ostala mu je u mojoj sobi), zagrnula ga i povela do bolnice. Kada su se Mary i on pogledali... Čista romantika!
Ja sam prema Siriusu još malo hladna, mogu preći preko onoga, ali ne mogu zaboraviti. Mogu barem pokušati...i krenuti odrađivati kaznu... Imala sam pauzu od 18 do 20, tako da već kasnim. Sva sreća što sam sa Siriusom...

Bilo je ludo. L U D O !
Da, napravili su tulum...a ja, naivka, sam samo čekala...
Bilo je super! Nismo nabavili pravu muziku, tako da smo imali "karaoke" (pojačani glas i lupkanje trećoškolca po bezjačkim bubnjevima). I bilo je pivoslasca. Nije bilo bezjačkog alkohola, i drago mi je, jer je uočljiv jutro poslje... Ali se i od pivoslasca može napiti.
"Evo...ja želim prva reći zdravicu... Za našu novu učenicu, Mary Matthews, koja je odlična frendica! Nije važno što donosi nesreću, super izgleda!"
"I ja!" pridružio mi se Sirius.
"I ti super izgledaš?"
"Ne ja, Mary. I ja to mislim."
"Što?!"
"Pa da super izgleda!"
"Jesi li ti normalan? Ja sam tvoja cura!"
"Pa što, Mary je zgodnija."
"Molim?!". Počela sam odlaziti... pa tko je on da to govori?!
"Miranda... Mimmy, zezao sam se..."
"Daj, ne zaj******!"
Svi su pogledali u mene. Bio bi red da mi se ispriča, ali se samo nasmijao! Otišla sam u spavaonicu. Nevjerojatno je kako žestoko plakanje može otrjezniti. Lily je dotrčala u sobu zamnom i počela me tješiti. Uvijek vrijedi imati trijeznu prijateljicu. Govorila mi je da je to bilo zezanje, da je bio pijan itd. Jutros sam se probudila s Lily i hrpom maramica pokraj sebe. Došao je Sirius i počeo pjevati na neku rock melodiju da mu je žao... Oponašao je sviranje gitare na buketu cvijeća koji mi je donio... A ja, kako sam naivna, sišla sam i zagrlila ga. Nikada se neću moći oduprjeti... Ali to ima i dobrih strana... Recimo, imam što raditi za vrijeme odmora... I nakon nastave... I prije spavanja... I nakon buđenja... I imam razlog za odrađivanje kazne (koje mi, usput rečeno, započinju s Siriusom, sutra posljepodne)...

Sama sam. Pustili su me samu u Društvenoj. Mary je još u bolnici, bila je jače ozljeđena. Nikog nema samnom. Čak niti prvašića! Pomalo je jezivo. Ne shvačam, prvo mi obečaju tulum, a sada ovo... Počela sam razmišljati o napadaču. Ići ću kod ravnatelja, strah me, i za mene i ostale učenike. Čudi me što je Snape bio s njime. Znala sam da se bavi crnom magijom, ali ovo...
Zbunjena sam. Pomalo se jezim. Od kuda im pravo da me ovako tretiraju nakon bolnice?! Madame Pomfry mi je zabranila smucanje okolo bez pratnje izvan Griffindorske kule, a u kuli mogu biti sama. Ali to nije bilo očekivano.
Pokušati ću razmišljati o nečemu...veselijem... Recimo, o šetnji oko jezera..dolazi vukodlak i napada me... Što mi je?! Želim biti vesela! Zamišljam povijest obitelji...Leonora McSmith, Grace Smith, Mark Smith, Sean Mesar Smith... HOROR!!!
Ne mogu ja ovo! Želim da netko dođe, osječam se kao u bezvremenskom prostoru, kao sama na svijetu... Kao da vrijeme i ljudi više ne postoje... Što ako je netko napao Griffindore... Ma, bulaznim... Evo, netko dolazi... Idem spremiti dnevnik.

Čarolije su mi brže od pameti. Bila sam uplašena da ću dnevnik ispisati glupostima, ali gluposti se nisu pojavljivale! Lily je jedan dan dotrčala s tekstom koji je bio zaljepljen na Griffindorskoj oglasnoj ploči. Radilo se o tekstu koji sam napisala u drugom razredu bezjačke osnovne škole. Radi se o kratkom tekstu o vješticama iz perspektive metle. Kao da promatram kako se moja vlasnica hvali svojim frendicama s bradavicama na nosu da sam ja odlična metla i tome slično. Za osmogodišnjakinju - odlično. Ali se taj tekst našao ovdije, a ja sam postala vještica bez bradavice na nosu. Dobra moja Lily, odmah je organizirala potragu za vlasnicom tog teksta koja nije znala da sam ja u Hogwarstsu. Išle smo zajedno na ritmiku dok smo bile male, pa kada sam se ja hvalila tekstom, dobila je primjerak.
Došla je kod mene u bolnicu. Dirljiv trenutak, nije se znalo koja je sretnija. To je bila Maya Courage. Nisam mogla vjerovati da, od svih ljudi u hogwarstsu, naletim na curu s bezjačke ritmike (na kojoj smo, usput rečeno, udarali loptom u pod i pili sokiće). Odmah smo se napričale, jer smo imale dosta toga zajedničkog. Pa, živjele smo u istom naselju dvije godine, dok se ja nisam odselila zbog bratove srednje.
Tako sam sretna... Ni Mary, ni Sirius, čak niti Lily nisu u stanju shvatiti moju sreću.
Inače, cura je baš ok, na šestoj je godini i posjetila me, pričala gluposti koje njen razred izvodi... Kod nas nije bilo skoro ništa, James je za okladu hodao po prozorskom oknu dok ga Flitwick nije skužio, ali ništa više. Lily je, naravno, ponosna na njega, a ja na nju, jer uspjeva odoliti izvođenju takvih glupost s njime.
Sutra me puštaju. Sirius mi je obačeo tulum i gozbu u Griffindorskoj društvenoj prostoriji, a Lily još uvijek moli McGonallgicu za odčarano mojesto da stavi kazetar.

Ovo je dooosadno! Sva sam u isčekivanju... Poslala sam bratu pismo

Neću mu reći da sam u bolnici...

Šta on zna...

Nemam o čemu pisati... Malo me boli glava, a Mary je zaspala... Bili su ostali Griffindori ovdije, pa su crkavali od smijeha kada smo im (ja i Sirius) ispričali što sam rekla McGonallgici. Lily mi je čestitala i zagrlila me, pa su Sirius i James odglumili ljubomoru. Mary je pala s kreveta od smijeha. Ona je stvarno čudna cura. Ne shvačam kako ona i onaj njezin Ethan komuniciraju... Ja sam samo buljila u njega.
Trebala bi doći Rebbeca, rekla je Ameliji da će doći... Budući da moji nisu u stanju pokazati će mi gradivo.
Nestrpljiva sam zbog pisma! Čudila sam se kako to da sam ja vještica, odakle to u obitelji... Sada znam...
Ovdije je neka visarica (poput bezjačke medicinske sestre koje pomažu doktorima, ona pomaže vidarici, Madame Pomfry) na stažu pa kada uhvati slobodnog vremena dođe nas zabavljati. Uvijek se ustrtari kada dođe Madame Pomfry...
Koje gluposti ja pišem, jedva čekam da izađem odavde... Dosaditi će mi čokolada...
Nedostaje mi nastava... i Sirius... i Lily...
I što je najgore, ne smijem se ljubiti, McGonallgica je rekla Madame Pomfry da mi ne dopušta... Šmrc...
Možda začaram dnevnik za vikend, da ga ne mogu otvoriti, jer ga samo punim glupostima...

"...ali nije mogao proći. Kada je shvatio da je sve bilo uzalud odlučio je da se više nikada neće ponovno pretvoriti u životinju."
Sirius je pričao Mary o nekim animagusima iz povijesti. Bila sam ljubomorna, iako je Sirius napravio nešto stvarno romantično i pokazao Mary da je on MOJ dečko. Došao je sa buketom cvijeća i karamelama! Tako slatko... Mary ga je gledala s oduševljenjem i pomalo ljubomorno. Sada sam ja bila ljubomorna. Ustala sam i poljubila ga. Samo Mary u inat, ipak je on moj dečko...ne želim da itko od njih to zaboravi. Ali, budući da moja frendica Mary donosi nesreću, ušla je McGonallgica.
"Gospođice Smith! Ovo uistinu nisam očekivala od vas!"
Nešto je proradilo u meni i ja sam rekla
"Pa naravno kada ste staromodna vještica koja ne zna što je ljubav!"
Zaradila sam tri začuđena pogleda.
Sirius: Ljubav?
Mary: Vrjeđaš-profesoricu?!
McGonallgica: Niti-ovo-nisam-očekivala-od-tebe!
Uh, čim izađem imam kaznu. Dvije večeri. Sirius se ponudio da odradimo sve jednu večer zajedno, ali McGonallgica ne želi njga kazniti. Ali on stvarno želi da skupa odrađujemo kaznu! Rekao joj je da stvarno ne zna što je ljubav, tako da smo skupa kažnjeni.
All you need is love....

Ne mogu vjerovati! Ta nova cura...mislim da donosi nesreću. Pokazivala sam joj školu dok su ostali bili (tj. trebali biti) na nastavi. Ali netko nije bio. Taj netko je bio Snape. Lily i Amelija su bile u sobi, pospremale su nakon svoje male eksplozije, a mi smo šetale hodnicima. Taman smo prolazile pokraj Prazne sobe (soba u kojoj te nitko ne vidi, iako umjesto zidova ima staklo. Uvijek je zauzeta, pa je jednostavnije ne ulaziti u nju, a i sigurnije, jer ako je zauzeta odbaci te. I tako, mi prolazimo kada vidimo Snapea. S njime je bio neki visoki čelavi muškarac. Snape nas je vidio i povikao
"Omami!" ali je onaj muškarac rekao
"Pusti to! Sectruesempra! Sectruesempra!"
Dalje se ne sjećam. Pala sam.
I tako smo Mary i ja završile u bolnici. Nešto smo se zezale oko čokoladnih žaba i kartica pa sam rekla da bi na njenoj pisalo Mary Matthews, profesionalana pehistica. Naravno, nasmijale smo se, pa me pitala kako se ja prezivam.
"Smith."
"Smith?!"
"Da, zašto?"
"Postoje dvije vještice koje poznajem s tim prezimenom. Bilo ih je mnogo, velika obitelj, ali je nakon toga u čarobnjačkom svijetu to prezime nestalo na više od sto godina!"
"Dobro, tko su te dvije?"
"Ti i Leonora. Možda ste u rodu? Može biti..."
"Baš i ne može... Ja sam...ovaj, bezjakinja."
"Ali imaš neke čarobnjačke korijene! A Leonorina kći je bila hrakanica.Zato je skinula "Mc" s prezimena. To imaju samo imaćne vještičje obitelji koje su to stekle doktoratom predaka na magičnom području. Mc, magija (eng. MagiC)."
"Od kud ti to znaš? Pa tu si samo jedan dan!"
"Ali Leonora je bila u mojoj školi."
Dobro, nisam više imala što za reći. Ne može biti. Može... Ne može... Ma, može...Evo Lily i Amelije, došle su nakon ručka, ostali još imaju nastavu...