Potterova družina

Ne volim buđenja. Posebice ne buđenja poput jutrašnjeg.
"Pa jesi li ti normalna?!" bile su prve riječi koje sam čula.
"Aaavakaaahhmmmmm..." pokušala sam odgovoriti.
"Ti uopće ne shvačaš?!"
"Mmmmmooooaaaah..." zjevnuh. Otvorila sam oči. U ruci je držala narukvicu. Svjetlila je. Pružila mi je uz poruku:
Hvala! Narukvica je sigurna, ali tvoja ruka bez nje nije.
Molim?! Netko meni daruje narukvicu? I zašto zahvaljuje?
"Pa zašto sam ja kri(uzdah) kriva?" prozjevala sam.
"Pa što si čovijeku napravila da ti je zahvalan?!"
"Lily, moramo u Mungo."
"To ti ja kažem."
"Ostavljam te na odjelu za poludjele."
"Ha?" reče. Tek sam je pogledala. Već je imala uredno složenu kosu, obučena u ispeglanu pelerinu i bez prištića. Ja sam bila u zgužvanoj pidžami, rasčupana i lica punog bubuljica.
"Daj, Lily, goni se!"
"Miranda, što se događa s tobom?"
"Ma bjež'!"
Kako me iritirala... To što sam ja dobra i ljudi mi zahvaljuju nije razlog da mi predbacuje jer ju je probudio kučni vilenjak donoseći mi narukvicu.
Uglavnom, stavila sam narukvicu i krenula na doručak. Na doručku mi je prišao Benjamin i šapnuo da odem s prvog sata. Ne znam zašto, ali sam ga poslušala. I nakon doručka otišla na jezero.
"Lijepa narukvica..." rekao je.
"Zašto si me zvao?"
"Želiš li letjeti?"
Nasmijala sam se. Cijeli sat sam letjela, i stvarno sam uživala, a kada sam spustila pogled činilo mi se da narukvica upravlja metlom, a ne ja.

Kako je danas bilo dosadno.... Dosada je vjerojatno nuspojava napitka protiv nuspojava. Ma super...
Nije ništa bilo zanimljivo... Cmizdri su se cipele otopile (hm, znam tko je pripomogao tome), pa smo otišli sa Povijesti magije. Uf, kako mu smrde noge...
Sjetila sam se! Da, bilo je nešto zanimljivo! Ja profesorica. McGonallgica je otišla sa sata pogledati nešto, a ja sam (za zabavu) sjela na njeno mjestu. Došla je i...
"Gospođice Smith! Pa vi ste pretjeriali!"
"Molim?"
"Oduzimam Griffindorima 15 bodova i vama dajem kaznu! Dođite u moj kabinet u četvrtak, pa čemo vidjeti što ću s vama..."
"Ali..."
"Sjedite sada."
Pa mala šala i ona pobjesni! Nije normalna...
Kasnije smo išli na kupanje (mislim u kupaonicu za prefekte)... Išli smo Maya, Sirius, Amelija, Lupin, Lily, James i ja?! Da... Dobro, bar nije išao onaj mali smrdljivac, Peter... Kako taj čovjek zaudata... Kao crknuti štakor.
I to bi uglavnom bilo to. Benjamina nisam vidjela, Rebbecu također, VonCroy si je našao neku curu... Što ću...

Jutros, čim sam izašla iz bolničkog krila, potrudila sam se saznati nove tračeve. I bili su stvarno dobri. Znači, misterij zvan Lily rješen je.
Duje je jučer odlazio. Nitko nije očekivao tako srcedrapateljan rastanak, ali Lily je pojurila do njega. Kako sam čula, Jamesevo lice poprimilo je čudan izraz i boju, nekolicina cura otvorila je usta isčekujući nastavak, a ostatal... Pa, Lily i Duje su bili u zagrljaju. I onda se dogodilo. Duje je promašio Lilyn obraz za par centimetara. Poljupcem. Poljubio ju je pred svima. Naravno, ne bi Lily bila Lily da mu nije opalila šamarčinu, na što se James ponosno zacrvenio i prišao joj. Zvuči kao materijal za neki film.
Danas je bilo zanimljivo na Čarobim napitcima. Slughorn je bio dosadan, ali ja sam mu prišla i pitala ga za svojstva tog napitka (saznala sam da se zove Firis Lu, potječe iz Japana). Najprije me čudno pogledao, a onda se raspričao.
"To je napitak koji se koristi za lječenje sitnih boljčica poput sportske ozljede i posljedica dječjeg dvoboja. Budući da cvijet iris ima najviše čestica u tom napitku, djeluje na korjen slatkovodne repe te ispušta prepoznatljive mirisne plinove."
"A ima li kakve nuspojave?"
"Pa naravno! Privremeno ludilo, živčanost... Ali moguće ih je sprječiti vrlo jednostavnim napitkom."
"Profesore... Možete li mi dati recept?"
Naravno, dao mi ga je i pozvao na domjenjak ovaj četvrtak. Neću doći.

Ma super... Bar ću biti normalna. Koliko mogu biti u ovom trenutku. Mislim, rođakinja mi je duh, moj bivši dečko se povlači po dvorcu s mojom prijateljicom, Lily ima 3 udvarača, Vionna se udaje... Ups, moram uzeti napitak, čini se da je popustilo.

Evo mene u bolnici! Ponovno... Ovaj puta sam ja kriva. Da, Maya je uz mene. Doslovno. Dva kreveta desno. Bljezgarim, Madame Pomfry mi je dala neki napitak pa sam malo zbunjena.
Dan je počeo kao i obično. Do doručka. Kada sam vidjela Mayu kako hrani Siriusa... Pa, blago rečeno, eksplodirala sam. Napala sam je, najprije smo se bezjački potukle ( i dobila sam dobre modrice), a nako toga počele smo s čarolijama. Stvarno je dobra u tome, izgleda da joj je Willy nešto pokazao, vidjela sam te iste čarolije kod Cmizdre. Uglavnom, na kraju smo obje završile na podu, krvave i slomljene. Odmah su nas otpremili do bolnice, a Madame Pomfry nas je odlučila zadržati preko noći, jer sam ja slomila prst (oh, čudne li boljke), a ona nokat. Ne, nije slomila nokat, ali... Pa, napitak djeluje.
Maloprije je Mayu posjetio Sirius. Nisam mogla izdržati da ga ne pozovem da porazgovaramo.
"I?"
"Oprosti."
"Molim?" pravila sam se glupa. Kao što rekoh, napitak...
"Ne znam što mi je bilo, ako kako mogu ispraviti..."
"Ne možeš."
"Daj, Miranda, dopusti da objasnim."
"Ja ti ništa ne branim."
"Ja..." počeo je. Već su mu se suze nadzirale u kutovima očiju. "Nisam htio da ispadne tako. Kada si bila kući sprijateljio sam se s Mayom. Kada sam te vidio s Benjaminom jednostavno sam poludio... I prekinuo s tobom. Onda je došla Maya i ostatak znaš..."
"Slušaj, vjerujem da si zaboravio neke djelove. Primjerice kada si me odgurnuo one noći, pa kada si me nazivao žderačicom muškaraca..." nisam izdržala ne nasmijavši se.
"Znam, znam... Čekaj, nešto mi ovdje poznato miriši..."
Duboko sam udahnula.
"Samo miris mog napitka... Zašto?"
"Pio sam neki takav u vrijeme onog ludila."
Počela sam se smijati. Najprije malo, a zatim sam prasnula u smjeh. Smijući se zagrlili smo se, a onda je netko otvorio vrata. I pogledao me jaaako rezočarano. I ponovno sam sve objašnjavala, i ponovno je sve završilo zagrljajem.

Jučer smo bili u Hogsmadeu. Kao i svakog jutra, ustala sam, utakla noge u papuče i odteturala do kupaone. Sredila sam se, otišla na doručak, i krenula sa Benjaminom u Hogsmade. Najprije smo išli u Medičarnicu, kao i ostali učenici, i dobro se zabavili (i stvarno puno potrošili... bar u mom slučaju). Budući da je u svim lokalima bila gužva, a u Veprovu glavu i onu ružičastu kafiteriju nismo željeli ići, šetali smo sunčanim ulicama. Nismo bili jedini. Srela sam dosta učenika, Lily u Jamesovom društvu, Ameliju s Remusom i još jedan par, sudarili smo se pa smo se i upoznali, neku Laru Shinodu, polujapanku i jednoj dečka s njom, mislim da se zove Mamoru...isto neki japanac, činio se bogat...
Ali onda, nakon svih tih parova, skrenuli smo za ugao u starom djelu grada i naišli na... Teško mi je napisati... SIRIUSA I MAYU! U prvom trenutku nisam mogla vjerovati, i pomislila da su samo prijatelji, ali onda ju je poljubio! Potrčala sam do njih i krenula je napasti, ali me Benjamin zaustavio i odvukao od njih. Bila sam bjesna. Vjerovala sam da smo prijateljice, a ona tako... Više me pogodila sama činjenica da je to Maya i da me Sirius vrjeđao i isovremeno imao curu, nego činjenica da su zajedno. Više ništa ne osjećam prema njemu. Ne nakon toga.
Ubrzo smo se vratili u dvorac. Siriusa i Mayu nisam vidjela, i ne želim. Nekako sam se uspjela smiriti. Nisam ih vidjela čak niti danas, što znači da je možda prespavala kod njega, jer je nisam srela u spavaonici...
Današnji dan obilježio je razgovor s Lily.
"Ovako ne može. Pa znaš li ti što se o tebi priča?"
"Ne." hladnokrvno je odgovorila.
"Ali ja znam. I ne sviđa mi se, nimalo."
"Reci."
"Varaš Jamesa sa Dujom, a Severus i James su imali dvoboj zbog tebe."
"Oni ožiljci su bili od toga? Jadnik, a zato se nisu lječili otopinom od..."
"Prizemlji se. Neke cure, primjerice ja, nemaju nikoga, a za tebe se tuče trojca dečkiju."
"Imaš!"
"Koga, molim te lijepo?"
"Pa Benjamina. Zato je Sirius i postao ljubomoran i prohodao s Mayom."
"Želiš reći... Ti si to znala?!"
"Da..."
"Nisi uredu! A što se Benjamina tiče, mi smo samo prijatelji, shvati to! I slobodno proširi kao trač, vidim da si dio tornja."
"Molim?"
Ljutito sam je pogledala i odjurila. A što sam drugo mogla?

Danas smo se ja i Rebbeca trebale naći da vježbamo Patroniuse. Čekala sam je ispred prazne učionice (ionako nikome ne treba) ali se nije pojavljivala. Nakon desetak minuta čekanja krenula sam prema kuli. Pogledala sam na isto mjesto gdje su se Lily i Duje ljubili, a tamo su se nalazili Rebbaca i Christian Stornap, Ravenclaw sa njene godine. Sladak je, poznat je po školi. Zašto svi imaju nekoga? Zašto Lily ima dva dečka? Ja sam saaama...
Uglavnom, nakon toga sam otišla do Griffindorske kule i čula nečije glasove.
"Sutra. Ja i ti. Sami. U staklenoj sobi."
"Ne."
Oba glasa bila su muška, i s lakoćom bi ih prepoznala da nisu govorili prigušeno. Začudilo me što nisu upotrjebili "Bešumato!"
"Vjeruj mi, Lily te nikada neće voljeti."
"Ne, tebe neće. Ja i Lily smo suđeni jedno drugom."
Jesu li to James i Duje?! Nisu. Kada su se razišli stisnula sam se uza zid i pričekala da prođe. Ispred mene prošao je Severus. Čim je prošao kernula sam prema Debaloj dami, a James je upravo izgovarao lozinku.
"Krumpir u čaši!"
"Nije jestiv, vjeruj mi, dragoviću!" rekla je i pomakla se. Već se počela zatvarati kada sam potrčala do nje i rekla
"Pričekajte još mene!"
James se okrenuo.
"Što si čula?!"
"Dovoljno. Ne shvačam vas, ona može sama birati (i nije odabrala nikoga od vas)." ovo u zagradi nisam izgovorila.
Neznam. Zanima me što će biti sutra... Ne zna Lily što je napravila...

Lily će me izludjeti. Strašno, ta cura više nije bistra. Brinem se za nju. Ovih par dana što nisam pisala nisam imala volje nakon dana brige o njoj.
U subotu me izvela van dvorca. Sjedile smo pokraj jezera i razgovarale, kada nam je netko prišao s leđa.
"Naponon ste stigli." rekla je. Iza nas nalazili su se Duje, Benjamin i Jan Karl (onaj sa doručka). Zbunjeno sam ih pogledala, a Lily je počela ustajati. Dečki su joj pomogli, a Duje im je odmaknuo ruke od nje. Nisam mogla vjerovati. Razgovarali smo i šetali oko jezera, te pronašli jedno savršeno mjesto skriveno iz grma. Tamo je toplo kao na suncu, ali je sjena. Divno.
Duje, Benjamin i Jan Karl spavaju zajedno u sobi, pa su nam pričali o Dujinim tračanjima Griffindora. Kaže da smo prehrabri i opušteni... Tko mi to priča. Ljubiti se sa zauzetom djevojkom na hodniku obilježava upravo te odlike. Nisam mu to rekla.
Kada su otišli dogodilo se nešto... Hm, zabavno. Lily i ja smo još malo šetale, a ptica je ispustila bjelilo ravno na Lilynu glavu. Nasmijala sam se, a ona se ljutito očistila.
Jučer, nakon večere, prišao mi je James sa Remusom i Siriusom u pratnji. Čini mi se da je Sirius neogodovao, ali je ipak došao.
"Miranda, što se događa s Lily?" pitao me.
"Ne mogu ovdje, idemo u kulu."
Kada smo stigli u kulu zamolio je Siriusa i Remusa da nas ostave same.
"Miranda, što se događa s njom? Čudna je u zadnje vrijeme."
"Ništa."
"Je li je netko začarao? Uopće ne razgovara samnom!"
Ne znam što sam mu rekla da ga utješim, ali znam da sam ga smirila i nisam rekla istinu. Prošaptao je
"Hvala!" i prijateljiski me zagrlio, i ja njega, a onda je Sirius upao u sobu.
"Znao sam da si nemoralna, ali sa mojim najboljim prijateljem... Nećeš me učiniti ljubomornim."
"Ti si odurni umišljeni egoista! Ne petljaj mi se u život i prijatelje!" rekla sam, ošnula ga pogledom i otišla.
Danas sam markirala Travarstvo i otišla se baciti u jezero s Jedyjem i Sunday. Bilo je super... Jedyja je uhvatila divovska hobotnica... Sunday i ja smo se nasmijale i oslobodile ga, a kasnije smo sjeli na ono jučer otkriveno mjesto... Došla je Mary.
"Što vi radite ovdje?"
"Sjedimo, zašto?"
"To je moje i Ethanovo mjesto."
"Nisam znala.. Hoćeš li da otiđemo?"
"Ne, sve je uredu..." rekla je i čarolijom me osušila. Ošnula sam je pogledom, ali se nasmješila pa smo se nastavile smijati.

Vjerujem u Mayu. Čini se jedina normalna u ovom društvu čudaka. Uz Lily, ali Lily je prikrivena. Grono, ne znam kome više mogu vjerovati. Najviše mi je žao Jamesa. Nije to zaslužio, on je stvarno voli, ta njihova veza je bila kratka, ali su si savršeno pasali... Još si uvjek pašu, samo ne znam hoće li mu Lily reći. Da sama sebi razjasnim, Lily je prevarila Jamesa. Silazila sam sa trećeg kata nakon Aritmancije, i čula neke šumove ispod stepenica. Sišla sam i pogledala što se događa, ali vidjela sam samo neku crvenokosu djevojku da se ljubi s nekime. Bili su u utu pa im nisam vidjela lica. Nisam ih htjela ometati pa sam samo krenula dolje, a nakon par sekundi dostigla me Lily. Ruž joj je bio razmazan, a osmjeh od uha do uha. Ubrzo je Duje protrčao pokraj nas. Upitno sam pogledala Lily, a ona se nasmješila.
Ne mogu vjerovati da je moja najbolja prijateljica to napravila. Što je mislila?! Nemam pojma.
"Lily, zašto?"
"Jer mi se sviđa!"
"Ponašaš se... Užasno! Duju poznaješ dva dana, i odlazi da pet dana, a Jamesa, koji te stvarno voli, ostavljaš na cjedilu!"
"Ne..."
"MOLIM?! Nećeš reći Jamesu?!"
"Ne."
"Koja si ti..."
"Pa, to je moj izbor. I tebi preporučujem malo zabave, sada kada više nisi sa Siriusom..."
"ŠUTI! Pa nisi normalna... Jesi li ti pila?"
"Nemoj nikome reći."
"Što?!"
"Pa da sam se ljubila s Dujom."
"Znaš što? Ja se ne mješam u tvoj ljubavni život. Radi što želiš, ali meni ne plači. Stvarno ćeš izazvati katastrofu. Ako uspiješ to zatajiti... Bravo."
"Miranda, opusti se..."
"Tako? Nikada." odbrusila sam joj i otišla. Još ne mogu vjerovati, mislila sam da se to ne događa ljudima, da je to iz filmova...

Ja leeetim! Ne trenutačno, ali sam letjela! Benjamin mi je posudio metlu i pokazao kako se leti.
Kada sam u pauzi između pisanja zadaća izašla odveo me do igrališta i rekao da sjednem na metlu koja je već lelujala metar iznad tla. Sjela sam i... Poletjela! To je savršen osječaj... Kao da svijet leluja oko mene a ja šibam kroz njega. Divno...
U zraku sam primjetila dvije točkice koje su prilazile igralištu. Polagano sam sletjela i shvatila da su to Sirius i Maya. Začuđeno sam ih pogledala, a oni su mi odvratili kratkim pogledom.
"Pa što vi ovdje radite?" pitala sam ih. Nakon međusobnog pogleda Maya je rekla
"Čekamo ostatak ekipe, imamo trening."
"Ne, Sirius je u ovo doba samnom išao u Hogsmade, što je?" rekla sam optužujuće.
"Kao što ti mjenjaš dečke mjenjamo i mi termine treninga!" odvratio je.
"Da se nisi usudio vrjeđati je!" usprotivio mu se Benjamin i grubo ga odgurnuo.
"Ma ti ćeš mi nešto govoriti..."
"Siriuse, pusti ih... Miranda, oprosti, nije normalan u zadnje vrijeme..." rekla je.
"Pričaj mi o tome..." rekla sam, primila Benjamina za ruku i odvukla do izlaza. Tamo sam počela plakati.
"Ja stvrno ne shvaćam zašto to rade! Pa nije uredu! I ja sam osoba!"
"Smiri se... Sve će biti uredu!"
"NE ĆE!!! Shvati više, ništa neće biti uredu, neće biti kao prije! Sve bi bilo jednako da se nisi pojavio u mom kaminu!"
Ništa. Ništa nije izgovorio, nego me razočarano pogledao i otišao. Gledala sam za njime dok nije nestao iza masivnih vrata. Onda sam i ja krenula prema dvorcu. Lily je bila usred razgovora s Dujom, a Jamesa nije bilo. Pitala sam je ima li trening. Ona je rekla da nema. Ako nemaju trening, što su radili sami na igralištu? Moram pitati Mayu, drago mi je da se još mogu pouzdati u nju. Nadam se.

Pitala sam Lily gdje su ona i Maya jučer bile. Rekla je da Maya nije bila s njom. Niti Sirius. Lily je bila s Dujom. Kaže da mu je pokazivala Staklenu sobu i Sobu potrebe. Čudi me što Maye i Siriusa nije bilo. Znam da nisu vježbali metloboj, jer bi James bio s njima. Jesam li ja jedina kojoj je to sumnjivo? Vjerujem da jesam. Uglavnom, moram nastaviti od jučer. Zvala me Amelija pa nisam stigla dovršiti.
Kada smo Benjamin i ja ulazili u dvorac primjetili smo obavjest. Pisalo je da sljedeću subotu (26. ožujka) idemo u Hogsmade. Tužno sam spustila glavu. Sjetila sam se Siriusovog i mog poljupca, slike u novinama... Rekao je
"Znam. I ja čitam novine."
Pogledala sam ga sa suzama u očima. Ali, poput svih dečkiju, nije shvatio da ne želim ići, nego me pitao
"Što kažeš na to da idemo zajedno?"
"Pa, dobro... Bok, moram ići!" odgovorila sam. Dečki nikada ne znaju što kada treba reći. Tko im kriv... Moramo ih trpiti.
Danas sam se posvađala sa profesoricom Sprout. Rekla sam joj da neću okopavati kako bi ona uredila staklenik, jer ja dobijem bradavice, a ona to može srediti s pol' muke. Oduzela je Griffindorima 25 bodova! Pa nije normalna!
Idem pronaći Mayu, u zadnje vrijeme često nestaje.

Sprovod je za tjedan dana. Pokušavam ne razmišljati o tome... Pitala sam Lily što mi je to Dumbledore mogao staviti u piće da mu se onako osječajno ispovjedim. Kaže da je bila blaža verzija Vestraseruma. To, u kombinaciji s Dumbledorom stvarno mi je podiglo raspoloženje. Išla sam se zahvaliti Dumbledoru, kada sam u njegovom uredu primjetila jednog zgodnog mladića. Zaprepašteno sam ga pogledala i spotaknula se. Vrata su se prigodno zalupila.
"Gospođice Smith, jeste li dobro?"
"A... Pa valjda..."
"Onda mi dopustite da vam predstavim svog nećeka, Duju Albusa Dumbledore II."
"Molim?"
"On je sin mog brata."
"Imate brata?" rekla sam gledajući u Duju.
"Da. I sada je njegov sin ovdje, jer je moj brat na putu."
"Dobro. Željela sam..."
"Smijem li te zamoliti da provedeš Duju po školi? Spavati će u sobi s Ravenclwima s sedme godine."
"Da... Željela sam vam se zahvaliti za ono jučer. Trebalo mi je."
"Nema na čemu. A sada ga provedite po školi, upoznajte ga sa Griffindorima. Neće spavati kod vas, ali će sljedeći tjedan ići s vama na nastavu."
"Profesore, to je komplicirano, ne bi li bilo jednostavnije da..."
"Učinite kao što sam rekao. Duje, Miranda će te provesti po školi."
Krenuli smo. Po putu smo malo pričali. Nakon početnog upoznavanja saznala sam da on ide u Crazyng, školu na jugu Bugarske. Upoznala sam ga sa Griffindorima, i otišla do jezera. On je ostao sa Griffindorima, iako nije bilo niti njega niti Lily, Maye i Siriusa kada sam se vratila. Na jezeru sam srela Benjamina. Ispričala sam mu o Duji. On se ispričao jer vjeruje da je Sirius prekinuo samnom zbog njega. Oprostila sam mu, a on mi je kao pobjedniku podigao ruku. Pokraj nas je prošao Cmizdra s nekim curama, i počeli su me zadirkivati da sam žderačica muškaraca i tome slično. Iako sam ih potjerala, malo me pogodilo. Benjamin me zagrlio i rekao da će sve biti uredu, a ja ga ovaj puta nisam odgurnula. Na ulasku u dvorac bila je izvješena obavjest o odlasku u Hogsmade ovaj vikend.

Ja volim Dumbledora! Taj čovjek je genijalan! I postati će nam ravnatelj! Ups, to je tajna... Uglavnom, Dumbledore me spasio iz moguće depresije. Danas na Travarstvu netko je pokucao na vrata staklenika. Obris iza stakla pripadao je samom Dumbledoru.
"Gospođice Smith, molim vas da pođete samnom do mog ureda."
Krenula sam za njime. Po putu nisam progovorila niti riječi, samo sam hodala za njime. Kada smo stigli do vrata s natpisom Prof. Albus Dumbledore promrmljao je
"Još malo..."
"Molim?"
"Ništa..."
"Profesore, što još malo?"
"Još malo imam ovaj ured. Znaš, Miranda, postati ću ravnatelj. To je tajna, ali ti mi se činiš dobra osoba za čuvanje."
Sjeli smo na veliki tapecirani naslonjač, a profesor je zamahom štapića dočarao čajnik iz kog se širio opojni miris borovice.
"Poslužite se..."
Uzela sam šalicu i natočila si, a zatim ga upitno pogledala.
"Znam da ste nestrpljivi..."
"Pa naravno, ne dolazi po svakoga ravnatelj za razgovor..."
"Točno... Dolazim samo po posebne. Miranda, ti si posebna. Ja znam mnogo toga. Znam što si proživjela. Znam da si otkrila svoje podrjetlo, bila oslobođena nastave zbog stresa... Znam da te pokušao poljubiti stari prijatelj, i da je Sirius prekinuo s tobom zbog tvog prijateljistva s Benjaminom. Ne želim te uplašiti, ali primjetim kada neki učenik ima problema. I što je najvažnije, znam da se kriviš za Roseinu smrt."
"Odakle vam to?!"
"Smiri se..."
"Ne ću se smiriti! Pa ovo je gore od špijuniranja! Znate li možda i koje su mi boje čarape i slinim li u snu?!" rekla sam i ustala se.
"Plave, ako smijem pretpostaviti. Ali ono što sam htio reći je..."
"Baš da čujemo!"
"Život sam određuje tok, mi smo samo sluge. Sve što ljudi mogu činiti je truditi se! Truditi se pronaći razliku između dobra i zla, truditi se pronaći smisao našeg postojanja! Pa ne trpimo život i iskušenja uzalud!" rekao je i pogledao me odozgo. Izgledao je strašno. Potrudila sam se shvatiti što je rekao.
"Ali što bi ja trebala raditi?! Moj život je katastrofa, ja ne mogu protiv toga!" rekla sam i počela plakati. Sjela sam i pokrila lice rukama.
"Znam, Miranda, svakome je teško... Pogledaj oko sebe... Vidiš li sitnice koje čine život lijepim? Pozdrav prijateljice, miris čaja... Sve je to nastalo trudom, svaki osječaj potječe od nečega... Ti se trebaš opustiti, shvatiti što želiš..."
"Znam, profesore, ali ovo je previše za mene..."
"Nije..."
Ustala sam i krenula prema vratima. Kada sam izašla provirila sam glavu unutra.
"Što je bilo u čaju?"
Umjesto odgovora, zagonetno se nasmješio.

Ja sam kriva. Ja sam kriva za Roseinu smrt i smrt njenih roditelja. Ne mogu plakati koliko mi je teško. Da nisam pitala njenog oca za uslugu on se ne bi istaknuo i... Ne mogu razmišljati o tome. Osjećam se zlo, ne želim ljude pokraje sebe jer se bojim da ću im nauditi. Jedina osoba koju bi u ovome trenutku voljela pokraj sebe je Sirius. Ja sam loša osoba.
Rose mi je bila prijateljica. Nismo često bile zajedno, ali smo se dobro slagale. Sada je mrtva.
Neki ljudi uopće nisu čuli za njenu smrt. Kada smo iznosili iz dvorca njeno tijelo učenici iz ostalih domova bezbrižno su se odmarali na proljetnom suncu. Kada su vidjeli Dumbledora kako čarolijom odnosi veliki kovčeg do vidara Svetog Munga koji će ga pripremiti do sprovoda, potrčali su do njega i pitali što je bilo. Meni je prišao Benjamin i pitao me.
"Ubili su je."
Pogledao me preplašenim pogledom. Meni su u očima zasjale suze. Odvojila sam se od njega čim prije. Ne bi mogla podnjeti da još nekome ne naudim. Sada sam u ženskom toaletu. Čula sam da cure govore da sam postala potpuno depresivna i da će poslati Dumbledora do mene. Neka se usude.

Ja sam glupa sebična gadura. Ponovno pišem o sebi... Danas se dogodilo nešto strašno. Užasno... Ne želim povjerovati da je istina.
Ubili su Rose. Išla je u posjet obitelji, i pri ulasku u vatru čuli smo „Avada Kedavra“ i vidjeli zasljepljujuće zeleno svijetlo. Ona je umrla. Smrtonoše su bile u njenom stanu i ubili joj roditelje. Pogreb je u utorak. Šokirana sam, ne mogu pisati... Možda kasnije.

Ne, neće biti uredu!!! Zašto mi svi to govore? Tješe me pa pobjegnu! Maya je dosada bila samnom, a onda je otišla negdje! Nije fer! Lily je išla u Hogsmade s Jamesom... Mary je kod Ethana... Amy je.... nemam pojma gdje.
Zašto me puštaju samu?! Znaju da mi je teško, znaju kako boli... Ali njih nema. Jutros sam spavala. Samo to. Nisam niti išla na nastavu, što će mi... Ionako bi ga vidjela, a to ne želim...
Dobila sam pisma od mame i Vionne. Najprije sam ih samo bacila na kraj spavaonice, a tek maloprije sam ustala i pročitala ih. Pišu mi sljedeće:

Počela sam plakati.

Poslala mi je hrpu prospekata. Nisam ih niti pogledala.

Da, puno vremena. Tjedan dana.

Zašto svi spominju tog gada?! Nije imao razloga za prekid samnom, a učinio je to! Nije me niti pogledao, niti mi poslao porukicu da je tako moralo biti. Kao da se nije niti dogodilo! Da, ja ću samo sjediti i plakati, a on neka vrjeđa. Pobrinuti ću se da više nikada neku curu ne povrjedi poput mene... Posebice ne neku moju prijateljicu.

Ne mogu vjerovati! On je... PREKINUO JE SAMNOM! Ne kužim zašto, samo je došao... Idem od početka...
Nakon ručka sam išla prošetati s Bennyjem... Stali smo, zapričali se...
Ja to ne mogu...
Zašto me netko ne udari?
Benny je pričao nešto o sebi, ja sam se nasmijala... Ispričala sam mu nešto, ne sjećam se što... On se nasmijao. Približio mi se, a ja sam nastavila pričati. Ne sjećam se o čemu...
Mogla bih popiti otrov...
Kada me nitko ne želi začarati Avisom...
Razbarušila sam mu kosu, a on je uhvatio pramen moje kose i počeo se igrati njime.
I onda je došao Sirius. Tog djela se jasno sjećam.
"Ovako ne može!"
"Molim?"
"Znaš što mislim!"
"Ne, neznam."
"E pa onda nauči!"
"Što je tebi?"
"Znaš ti dobro, ne pravi se glupa."
"Jesi li ti pio?"
"Kako možeš?"
"Pa pusti je na miru!" ubacio se Benny.
"Ne, pusti je ti!"
"Smirite se!"
"Smiri se ti, odluči!"
"Pa on mi je samo prijatelji..."
"A što tvoja kosa radi u njegovoj ruci?"
"Ništa! Pa što je tebi?!"
"Ništa, što je tebi? Misliš da ću samo sjediti i gledati kako se povlačiš okolo s drugim?"
"MOLIM?!"
"Dosta mi je!"
"Ali nemaš razloga!"
"Ooooo, imam... Gotovo je."
"Ali..."
"GO-TO-VO!"
Ostala sam sama sa Bennyjem.
"Sve će biti uredu..." rekao je i zagrlio me.
"Ne, neće." rekla sam, oslobodila se njegove ruke i pobjegla u kulu. Maya me tješila.
"Pa što je ovo... Prvo ti i Willy, sada ja i Sirius... Nje fer..."
"Miranda, nisi ti kriva. Ovo je bilo potpuno bezrazložno, sigurno ima drugi razlog..."
"Jučer me odbio kada sam mu preko noći došla u sobu..."
"Smiri se..." rekla je i dodala mi novu maramicu.
"Ali..." počela sam... Nisam znala što. Bacila sam promočenu maramicu i uzela novu. Ništa neće biti uredu.

U dva ujutro! U dva ujutro probudilo nas je struganje kamenja i pretvaranje stepenica na ulazu u ženske spavaonice. Sirius, James i Peter. Skrenuli su na krive stepenice i probudili pola Griffindorica. Dio cura je izletio s maskama na licu i rasčupanom kosom, a drugi dio nije izletio. Sve su vriskale, a Lily i moja malenkost smo odjurile do dečkiju i pitale ih što se događa. Fulali su stepenice.
"Fulali ste stepenice?!" vrisnula sam.
"Znate li vi što ste uopće učinili?!" pridružila mi se Lily.
"Jedva sam zaspala!" viknula je Maya s nama, još oblivena suzama koje je isplakala prije spavanja.
"To nije bilo uredu!" rekla je Mary, iako ona nije spavala, do sada je razgovarala s Ethanom.
"A gdje ste uopće bili do sada?" smireno ih je upitala Amelija.
"Možda to nisu oni, možda su inferiusi... Buuuu!" počela je Amy.
"Uredu, cure... Oprostite..." počeli su polagano se krećući prema svojim spavaonicama okrenuti prema nama. Kada su pobjegli ostale cure su krenule prema spavaonicama, a ja sam otišla do muške spavaonice. Malo sam pričekala, a kada sam ušla Sirius je baš izlazio iz kupaonice. Mislim, bio je u piđami (crna, kratki rukavi, grb Griffindora pokraj grba Blacka), ali mu je kosa bila mokra i kapi vode su mu kapale preko lica. Pogledao me, osmjehnuo se i krenuo u spavaonicu. Sjela sam do njega i pitala ga gdje je bio.
"Postoji jedna tajna. Žao mi je, ali ti je ne smijem odati. Još je prerano." zagonetno je rekao.
"Zašto?" ponovila sam pitanje postavljeno i Benjaminu.
"Još nismo toliko bliski."
Iako sam došla s namjerom da prespavam kod njega, uvrjeđeno sam otišla. Kada sam se vratila primjetila sam da Maya nije u svome krevetu, a Mary je ostavila poruku da je sa Ethanom u Sobi potreba, da ih ne očekujemo do jutra. Tako je i bilo. Jutros je pola Griffindora markiralo prvi sat, a po doručak su išli kod vilenjaka. Na nastavi smo bile ja, Lily, Amelija i još troje učenika. Tek na Preobrazbu došao je i ostatak Griffindora. Trebali smo jastuk pretvoriti u kamen, ali to nitko osim Lily i Jamesa nije uspio. Štreberi. Kasnije sam razgovarala (pokušala razgovarati) sa Siriusom, ali je rekao nešto kao da nije važno i otišao. Jedino čudno mi je bilo to što danas NISAM VIDJELA BENJAMINA! Ne znam jesam li sretna ili tužna... Kao da me nešto pritišće... Vidjeti ćemo još, ima vremena...

<Imam nekoliko poruka čitateljima.
U obzir za ovaj post dolazile su dvije slike, ja sam stavila ovu jer je na drugoj bila slika Mirande (Mile Kunis) u piđamu, s podočnjacima, baš kako bi to i trebalo izgledati, ali je malo odurno. Klasična scena buđenja, tskve stvari svakodnevno srećemo pred ogledalima.
I druga poruka. Čula sam da će nam vratiti postove, ali nije provjereno. Ja sam suviše ljena za prebacivanje mojih postova, pa ćete se malo patiti, a ukoliko ih ne vrate ja ću ih vratiti...>

Već danima nisam pisala... Bila sam obuzeta nastavom jer... Pa, odlučila sam biti spremna za ČAS-ove, a sada je krajnje vrijeme da počnem učiti... Za Aritmanciju smo trebali pročitati dvije knjige, i to su bile jedine koje su me zanimale. Pokraj toga ovaj vikend sam morala štrebati travarstvo (!!!) tako da baš nisam imala vremena za pisanje dnevnika, nego sam samo izletila u dvorište pronaći nekoga, sjesti pokraj jezera i pričati...
Čak se i Sirius primio knjige. On inače sve zapamti na nastavi (osim Povjesti magije, ali to čak i Lily jedva prati), ali sada stalno bulji u karte mjeseca u nadi da će odjednom opaziti naviši krater, a ne zna gdje uopće treba buljiti...
Jedini svjetli djelovi dana ovoga vikenda bili su mi izlasci, jer, uz hrpu zadaće, jedino sam se u jezero mogla pouzdati. Čak i kada sam sama otišla do jezera netko je došao, sjeo pokraj mene i odmarao se od zadaća. Jednom mi je došla Maya, tražilaje utjehu jer je u knjižnici srela Willyja... Bio je sa svojim prijateljima. Žao mi je zbog njih, ona je stvarno super cura...
Također je jedan dan došao... čak mi je neugodno i napisati, Benjamin. Nabrzaka sam mu objasnila kako bih voljela biti sama, jer sam se plašila da će Sirius opet biti ljubomoran. Ali, kada sam se vratila u kulu njega nije bilo. Niti Jamesa, Remusa i Petera. Lily mi je rekla da će se vratiti kasno večeras, možda čak i ujutro.
Otišla sam vani i ponovno sjela uz jezero. Bilo je malo hladno, ali prekrasno. Vjetar je pirkao, a pun mjesec se odražavao u jezeru. Čula sam šuštanje nečijih koraka. Malo sam se preplašila, ali sam se okrenula i vidjela Benjamina. Prati me. To je to, definitivno me prati. Došao je i sjeo do mene.
"Zašto?"
Pogledao me.
"Prije se nismo sretali na hodnicima, a sada se vidimo svaki dan."
"Nisi me primjetila."
"Ne. A ti mene jesi?"
"Pa naravno."
"Kada?"
"Odkada sam se našao u tvojem kaminu."
Počela sam se smijati.
"Vidi mjesec..."
"Kao smrznuta naranča."
"Molim?"
"Nije li? Pogledaj bolje."
"Imaš pravo..." ponovno sam se počela smijati.
To bi bio vikend... Sirius se vratio oko ponoći, kaže da su otpratili Remusa doma, netko u obitelji mu je bolestan... Jučer na nastavi je skoro zaspao, pa sam ga malo podbadala da je pod stresom... A danas... Glup dan. Jedino smješno je što se Cmizdra zacrvenio pokraj Lily. I to ne od ljutnje. On nije normalan, preporučila bi mu šampon kada me ne bi urekao. Ne znam zašto uopće pišem. Idem do Rebbece da sredim tog Patroniusa... Jednom za svagda, moja krava će uspjeti iz prve!