Danas smo Lily i za vrijeme nastave razgovarale o dolasku mojih roditelja i brata. Uvjerena je da je moj brat zgodan, a na činjenicu da je oženjen počele smo se smijati.
"Gospođice Smith i Evansce, ukoliko vaš napad smijanja ne prestane biti ću prisiljen oduzeti vam 40 bodova."
"Molim?! Zbog jedne šale?!" moj temperament je proradio.
"I izderavanje na profesora. Griffindorima oduzimam 60 bodova."
To je bilo čudno. Lily je Slughornova miljenica, tako da je ovo kažnjavanje bilo neočekivano.
"Nije uredu!"
Uzeo je papir i nešto napisao.
"Gospođice Smith, odnesite ovo profesorici McGonallg."
"Ali..." pokunjeno sam prišla njegovom stolu i odnjela papir McGonallgici. Ona je odmah započela govor da shvača da je za mene ovo teško razdoblje, ali ako sam se derala na profesora to može biti ozbiljan problem. Kaže da je zabrinuta za mene. Ne shvačam zašto, ja sam posve normalna, osim ako je nastrano boriti se za svoja prava.
Kada sam se vratila na nastavu moj jedini komentar je bio da sam se izvukla bez kazne. Sljedila je Povjest magije. Zaspala sam. Inače uvijek nađem način da ostanem budna. Kada je Binns shvatio da spavam, probudio me i samo promrmljao
"Jadna djevojka, što stres čini..."
Svi vjeruju da sam pod stresom. Meni se baš ne čini, samo se osječam drugačije. Kao da mi je suđeno da sam vještica, moj život počinje imati smisla, a ja sve manje nedoumica.
Pitala sam Siriusa jesam li pod stresom. Rekao je da se čini da jesam. Malo mi je neobično što svi prepoznaju znakove stresa. Nisam više željela razmišljati o stresu pa sam napokon pitala Siriusa gdje nabavlja cvijeće. Iz Hogsmadea. Pa, bar jedna nedoumica manje...
Post je objavljen 17.02.2006. u 20:43 sati.